Dana 19. studenog 2021., vlada Nove Normalne Austrije donijela je odluku da će od veljače eksperimentalne injekcije mRNA biti obvezne za cijelu populaciju. Ova uredba dolazi usred austrijskog službenog progona "Necijepljenih", odnosno političkih disidenata i drugih osoba sa savjesti koji odbijaju prijeći na novu službenu ideologiju i podvrgnuti se nizu injekcija mRNA, navodno u borbi protiv virusa koji uzrokuje blage do umjerene simptome slične gripi (ili bez simptoma bilo koje vrste) u oko 95% zaraženih, a ukupna stopa smrtnosti od infekcije iznosi približno 0,1% do 0,5%.
Austrija je samo vrh koplja Novog Normalnog. Istaknuti Novi Normalni fašisti u Njemačkoj, poput Der Führera iz Bavarske, Markusa Södera i ministra propagande Karla Lauterbacha, već pozivaju na allgemeine Impfpflicht (tj. "opće obvezno cijepljenje"), što nikoga ne bi trebalo iznenaditi. Neće Nijemci sjediti prekriženih ruku i pustiti Austrijance da budu veći fašisti, zar ne? Na kraju krajeva, moraju zadržati reputaciju! Vjerojatno će se Italija sljedeća pridružiti, osim ako ih Litva ili Australija ne preduhitre.
Ali, ozbiljno, ovo je tek početak Zimske Opsade o kojoj sam nedavno pisao. Izgleda da je početni plan da se napravi Nova Normalna Europa - općenito govoreći, Europljani su poslušniji, poštuju sve autoritete i nisu baš dobro naoružani - a zatim ga upotrijebiti kao primjer za prisilu novog patološkog totalitarizma na SAD, i UK, a onda i na ostatak svijeta.
Ne vjerujem da će ovaj plan uspjeti. Unatoč najdužoj i najintenzivnijoj propagandnoj kampanji u povijesti propagande, ostaje nas dovoljno koji nepokolebljivo odbijamo prihvatiti "Novu Normalu" kao našu novu stvarnost.
A mnogi od nas su ljuti, iznimno ljuti... militantno, eksplozivno ljuti.
Mi nismo "neodlučni prema cjepivima" ili "anti-vaxxeri" ili "teoretičari zavjere koji negiraju Covid". Mi smo milijuni običnih ljudi iz radničke klase, ljudi s principima, koji cijene slobodu, koji nisu spremni lagano ući u globaliziranu, patološko-totalitarnu noć. Više nas ne zanima razumiju li naši bivši prijatelji i članovi obitelji koji su prešli u Novo Normalno što se događa. Mi razumijemo. Točno razumijemo što je ovo. To je oblik totalitarizma u nastajanju i namjeravamo ga ubiti - ili barem kritično raniti - prije nego što sazrije u odraslu zvijer.
Sada, želim biti potpuno jasan. Niti zagovaram niti odobravam nasilje. Ali to će se dogoditi. To se već događa. Totalitarizam (čak i ova njegova "patologizirana" verzija) se nameće društvu i održava nasiljem. Borba protiv totalitarizma neminovno povlači nasilje. To nije moja preferirana taktika u trenutnim okolnostima, ali je neizbježna sada kada smo došli do ove faze, i važno je da oni koji se bore u ovoj borbi da shvate da je nasilje prirodan odgovor na nasilje (i implicitnu prijetnju nasiljem) koje nam nameću vlasti Novog Normalnog, i mase koje su doveli u fanatično ludilo.
Također je važno (čak bih rekao, nužno) objelodaniti nasilje Novog Normalnog, tj. ovu borbu uokviriti u političkim terminima, a ne u pseudo-medicinskim terminima koje propagira službeni Covid narativ. Ovo nije akademski argument o postojanju, ozbiljnosti ili odgovoru na virus. Ovo je borba za određivanje budućnosti naših društava.
Tu su činjenicu, prije svega, globalno-kapitalističke vladajuće klase odlučne prikriti. Uvođenje Novog Normalnog neće uspjeti ako se ono percipira kao politički sistem (tj. oblik totalitarizma). Oslanja se na našu nesposobnost da sistem vidimo onakvim kakav on jest. Dakle, skriva sebe i nasilje koje čini unutar pseudo-medicinskog službenog narativa, i naizgled je imun na političku oporbu.
Moramo zanijekati njegovu percepcijsku maškaradu, njegovo hermeneutičko skrovište. Moramo ga natjerati da se pokaže kao ono što jest, "patologizirani" oblik totalitarizma. Da bismo to učinili, moramo ga razumjeti... njegovu unutarnju logiku, njegove snage i slabosti.
Patologizirani totalitarizam
Novo Normalno opisujem kao "patologizirani totalitarizam" i predvidio sam dolazak obveznog "cijepljenja" još u svibnju 2020. (pročitajte npr., Novi patološki totalitarizam). Pojam "totalitarizam" koristim namjerno, ne radi efekta, već radi točnosti. Novo Normalno je još uvijek totalitarizam u nastajanju, ali je njegova bit nepogrešivo evidentna. To sam suštinu opisao u nedavnoj kolumni :
"Bit totalitarizma — bez obzira na to koje kostime i ideologije nosi — je želja da se potpuno kontrolira društvo, svaki aspekt društva, svako individualno ponašanje i mišljenje. Svaki totalitarni sustav, bilo da je to cijela nacija, mali kult ili bilo koji drugi oblik društvenog tijela, evoluira prema ovom neostvarivom cilju... totalnoj ideološkoj transformaciji i kontroli svakog pojedinog elementa društva (ili bilo koje vrste društvenog tijela od kojeg se sastoji). Ova fanatična težnja za potpunom kontrolom, apsolutnom ideološkom uniformiranošću i eliminacijom svih neslaganja, ono je što totalitarizam čini totalitarizmom."U listopadu 2020., objavio sam članak Kult COVID-a, koji je od tada prerastao u seriju eseja u kojima istražujem Novi Normalni (tj. patologizirani) Totalitarizam kao "veliki kult na društvenoj razini". Ova analogija vrijedi za sve oblike totalitarizma, a posebno za Novi Normalni Totalitarizam, jer je to prvi globalni oblik totalitarizma u povijesti, te stoga:
"...paradigma kulta / kulture je obrnuta. Umjesto da kult postoji kao otok unutar dominantne kulture, kult je postao dominantna kultura, a mi koji se nismo pridružili kultu postali smo izolirani otoci unutar njega."U članku Kult COVID-a (III dio), pisao sam:
"Kako bismo se suprotstavili ovom novom obliku totalitarizma, moramo razumjeti kako on i nalikuje i kako se razlikuje od ranijih totalitarnih sustava. Sličnosti su prilično očite — tj. suspenzija ustavnih prava, vlade koje vladaju dekretima, službena propaganda, javni rituali lojalnosti, zabrana političke oporbe, cenzure, društvene segregacije, kriminalni odredi koji teroriziraju javnost, i tako dalje — ali razlike nisu tako očite.I opisao sam kako se Novi Normalni totalitarizam temeljno razlikuje od totalitarizma 20. stoljeća u smislu svoje ideologije, ili naizgled nedostatka ideologije.
"Dok je totalitarizam 20. stoljeća bio više-manje nacionalni i otvoreno politički, Novi Normalni totalitarizam je nadnacionalan, a njegova ideologija je mnogo suptilnija. Novo Normalno nije nacizam ili staljinizam. To je globalno-kapitalistički totalitarizam, a globalni kapitalizam nema ideologiju, tehnički, ili bolje rečeno, njegova ideologija je 'stvarnost'.No, najznačajnija razlika između totalitarizma 20. stoljeća i ovog globalnog totalitarizma u nastajanju je u tome kako Novi Normalni totalitarizam "patologizira" svoju političku prirodu, efektivno sam sebe čini nevidljivim, a time i imunim na političku opoziciju. Dok je totalitarizam 20. stoljeća svoju politiku nosio na rukavu, Novi Normalni totalitarizam se predstavlja kao neideološka (tj. nad-politička) reakcija na globalnu izvanrednu situaciju u javnom zdravstvu.
I, dakle, njezina klasična totalitarna obilježja — npr. ukidanje osnovnih prava i sloboda, centralizacija vlasti, vladavina dekretima, opresivni policijski nadzor nad stanovništvom, demonizacija i progon podklase "žrtvenog jarca", cenzura, propaganda itd. nisu skriveni, jer ih je nemoguće sakriti, već su rekontekstualizirani u patologiziranom službenom narativu.
Untermenschen su danas "Necijepljeni". Pribadače za rever sa svastikom su današnje maske medicinskog izgleda. Arijske osobne isprave postaju "covid propusnice". Nepobitno besmislena društvena ograničenja i obvezni rituali javne poslušnosti su danas prerasli u "zaključavanje", "socijalno distanciranje" i tako dalje. Svijet je ujedinjen u goebbelsovskom totalnom ratu, ne protiv vanjskog neprijatelja (tj. rasnog ili političkog neprijatelja), već protiv unutarnjeg, patološkog neprijatelja.
Ovaj patologizirani službeni narativ je moćniji (i podmukliji) od bilo koje ideologije, jer funkcionira, ne kao sustav vjerovanja ili etos, već kao objektivna "stvarnost". Ne možete se raspravljati sa "stvarnošću" niti joj se suprotstaviti. "Stvarnost" nema političkih protivnika. Oni koji osporavaju "stvarnost" su "ludi", tj. "teoretičari zavjere", "anti-vaxxeri", "poricatelji Covida", "ekstremisti" itd. I, stoga, patologizirani narativ Novog Normalnog također patologizira svoje političke protivnike, istodobno nam oduzimajući politički legitimitet i projicira vlastito nasilje na nas.
Totalitarizam 20. stoljeća je također za svoje nasilje okrivio svoje žrtvene jarce (tj. Židove, socijaliste, kontrarevolucionare itd.), ali nije pokušao izbrisati svoje nasilje. Naprotiv, nasilje se otvoreno prikazivalo, kako bi se terorizirale mase. Novi Normalni totalitarizam to ne može učiniti. On ne može biti otvoreno totalitaran, jer su kapitalizam i totalitarizam ideološki kontradiktorni.
Globalno-kapitalistička ideologija neće funkcionirati kao službena ideologija u otvoreno totalitarnom društvu. Ona zahtijeva simulaciju "demokracije" ili barem simulaciju tržišne "slobode". Društvo može biti izrazito autoritarno, ali, da bi funkcioniralo u globalno-kapitalističkom sustavu, mora omogućiti svojim ljudima osnovnu "slobodu" koju kapitalizam nudi svim potrošačima, pravo/obvezu sudjelovanja na tržištu, posjedovanje i razmjenu dobara, itd.
Ta "sloboda" može biti uvjetovana ili krajnje ograničena, ali mora postojati u određenoj mjeri. Saudijska Arabija i Kina su dva primjera otvoreno autoritarnih GloboCap društava koja ipak nisu posve totalitarna, jer ne mogu biti takva i istovremeno ostati dio sustava. Njihove propagirane službene ideologije (tj. islamski fundamentalizam i komunizam) u osnovi funkcioniraju kao površni slojevi temeljne globalno-kapitalističke ideologije koja diktira "stvarnost" u kojoj svi žive. Ove "preklapajuće" ideologije nisu lažne, ali kada dođu u sukob s globalno-kapitalističkom ideologijom, pogodite koja ideologija pobjeđuje.
Poanta je u tome da se Novi Normalni totalitarizam - i bilo koji globalno-kapitalistički oblik totalitarizma - ne može prikazati kao totalitarizam, pa čak ni autoritarizam. On ne smije priznati svoju političku prirodu. Da bi postojao, on ne smije postojati.
Iznad svega, on mora izbrisati svoje nasilje (nasilje na koje se u konačnici svodi sva politika) i činiti nam se kao suštinski blagotvoran odgovor na legitimnu "globalnu zdravstvenu krizu" (ili "krizu klimatskih promjena" ili "krizu rasizma", ili bilo koju drugu "globalnu krizu" za koju GloboCap misli da će njome moći izterorizirati mase u bezumnu i poslušnu histeriju).
Ova patologizacija totalitarizma - i političkog/ideološkog sukoba u kojem smo sudjelovali posljednjih 20 mjeseci - najznačajnija je razlika između Novog Normalnog totalitarizma i totalitarizma 20. stoljeća. Cijeli globalno-kapitalistički aparat (tj. korporacije, vlade, nadnacionalni entiteti, korporativni i državni mediji, akademska zajednica, itd.) je upogonjen da bi se postigao cilj.
Moramo se pomiriti s ovom činjenicom. Mi moramo. Ne svi oni Novi Normalni. Mi.
GloboCap je na rubu preoblikovanja društva u patološko-totalitarnu nasmiješenu distopiju u kojoj oni mogu propisati eksperimentalne genetske "terapije", i sve druge vrste "terapije" koje požele, i prisiliti nas da pokažemo svoje "isprave o poslušnosti" da bi se mogli baviti najosnovnijim aspektima života. Ova preinaka društva je nasilna. Izvodi se na silu, uz nasilje i uvijek prisutnu prijetnju nasiljem. Moramo se suočiti s tim i djelovati u skladu s time.
Ovdje u Novoj Normalnoj Njemačkoj, ako pokušate ići u kupovinu bez medicinske maske, naoružana policija će vas ukloniti iz prostorija (a to govorim iz osobnog iskustva). U Novoj Normalnoj Australiji, ako odete u sinagogu, mediji će biti upozoreni i policija će vas okružiti. U Njemačkoj, Australiji, Francuskoj, Italiji, Nizozemskoj, Belgiji i mnogim drugim zemljama, ako iskoristite svoje pravo na okupljanje i prosvjed, policija će vas zalivati vodenim topovima, pucati u vas gumenim mecima (a ponekad i pravim mecima), prskati vam otrovne supstance u oči, i općenito će ubiti boga u vama.
I tako dalje. Oni od nas koji se bore za svoja prava i suprotstavljaju se ovom patološkom totalitarizmu suviše su upoznati sa stvarnošću njegovog nasilja i mržnje koju je raspirio među masama Novih Normalnih. Doživljavamo to na dnevnoj bazi. Osjećamo to svaki put kada smo prisiljeni nositi masku, kada neki službenik (ili konobar) zahtijeva da vidi naše "papire". Osjećamo to kada nam naša vlada prijeti, te kada nam mediji, liječnici, slavne osobe, slučajni stranci i naši kolege, prijatelji i članovi obitelji - kada nam svi oni zamagljuju oči [gaslighting, op. prev.] i demoniziraju nas.
Prepoznajemo taj pogled u njihovim očima. Sjećamo se odakle dolazi - i čemu on vodi.
Nije to samo neznanje, masovna histerija, zbunjenost, ili pretjerana reakcija, ili strah... ili, OK, da, sve je to skupa, ali to je totalitarizam iz udžbenika (bez obzira na novi patologizirani obrat). Totalitarizam 101.
Pogledajte mu u oči i ponašajte se u skladu.
IZJAVA O ODRICANJU: Prethodni esej u cijelosti je djelo našeg internog satiričara i samoimenovanog političkog učenjaka, CJ Hopkinsa, i ne odražava stavove i mišljenja Consent Factory, Inc., njegovog osoblja ili bilo kojeg od njegovih agenata, podružnice ili ovlaštenja. Ako iz bilo kojeg neobjašnjivog razloga cijenite rad gospodina Hopkinsa i želite ga podržati, idite na njegovu Patreon stranicu (gdje možete dati doprinos i od samo 1 USD mjesečno) ili pošaljite svoj doprinos na njegov PayPal račun, tako da možda prestane dolaziti do naših ureda pokušavajući dobiti novac od našeg osoblja. Alternativno, možete kupiti njegov satirični distopijski roman, Zone 23, za koji razumijemo da je prilično šaljiv ili bilo koju od njegovih subverzivnih scenskih predstava, koje su osvojile neke nagrade u Velikoj Britaniji i Australiji. Ako ne cijenite rad gospodina Hopkinsa i želite mu napisati zloban e-mail, slobodno ga izravno kontaktirajte.
Komentar: Pročitajte i ostale članke CJ Hopkinsa: