Unatoč činjenici da se ova neprirodna transformacija dogodila nad mrtvim tijelima velikih državnika iz 1960-ih, još uvijek se postavlja pitanje: KAKO su se zapadne nacije... posebno SAD, tako duboko oblikovane ljubavlju prema slobodi, svojevoljno odrekle svojih demokratskih institucija u korist novog sustava nadnacionalnog upravljanja i ne-rasta? Kako su baš oni ljudi koji su bili meta uništenja ne samo dopustili da se to dogodi već su u nekim slučajevima čak i pomagali i podržavali počinitelje?
Epistemološki rat u Americi
Ovdje pomaže pogledati zapise velikog stratega carstva, kojeg se prečesto zagovara kao branitelja slobode: Aldousa Huxleya.
Dok je Aldousov brat Julian preoblikovao globalnu paradigmu tako što je preoblikovao eugeniku u nekoliko novih kostima nakon 1945., Aldousov je kreativni sok u potpunosti vođen njegovom ulogom kulturnog ratnika.
Unuci Thomasa Huxleyja, koji je dobio zadatak da reorganizira Britansko Carstvo u kasnim 1850-ima, oba unuka snažno su se prihvatila obiteljskog posla blisko surađujući s elitnom Bloomsbury grupom Bertranda Russella i Johna Maynarda Keynesa između 1914.-1937.
"Znanstveni vladari će pružiti jednu vrstu obrazovanja za obične muškarce i žene, a drugu za one koji će postati nositelji znanstvene moći. Od običnih muškaraca i žena će se očekivati da budu poslušni, marljivi, točni, nepromišljeni i zadovoljni. Od ovih kvaliteta, zadovoljstvo će se vjerojatno smatrati da je najvažnije. Da bi ga proizveli, u igru će se uključiti svi istraživači psihoanalize, biheviorizma i biokemije.... Svi dječaci i djevojčice će učiti od malih nogu da budu ono što se zove "kooperativan", tj. raditi točno ono što svi rade. Inicijativa će biti obeshrabrena u ovoj djeci, a neposlušnost, bez kažnjavanja, će se iz njih znanstveno istrenirati".Huxley je čvrsto imao na umu tu Russellovu tezu kada je 1931. počeo pisati svoj "Vrli novi svijet".
"Osim samog pitanja odanosti svjetskoj državi i vlastitom poretku, članovi vladajuće klase bit će potaknuti na avanturizam i da budu puni inicijative. Prepoznat će se da je njihov posao poboljšati znanstvene tehnike i održavati manualne radnike zadovoljnima pomoću neprekidnim novim zabavama".
Aldous se bacio na posao
Postavivši svoju bazu operacija u Hollywoodu 1937., Aldous je provodio svoje dane u SAD-u pišući scenarije za Hollywood, istražujući psihotropne droge i koordinirajući novi kulturni pokret koji će uskoro zavladati mladima koji su odrastali u ludilu Hladnog rata.
U zloglasnom govoru iz 1962. pod naslovom "Krajnja revolucija", Aldous Huxley je iznio principe ove nove znanosti upravljanja govoreći obožavateljima usred alfa aspiranata u Berkeley dvorani:
"Ako namjeravate kontrolirati bilo koju populaciju tijekom određenog perioda, morate imati određenu mjeru pristanka. Izuzetno je teško vidjeti kako bi čisti terorizam mogao beskonačno funkcionirati. Može funkcionirati poprilično dugo, ali mislim da prije ili kasnije morate unijeti element uvjeravanja, element prisiljavanja ljudi da pristanu na ono što im se događa. Pa, čini mi se da je priroda krajnje revolucije s kojom smo sada suočeni upravo to: da smo mi u procesu razvijanja čitavog niza tehnika, koje će omogućiti vladajućoj oligarhiji koja je oduvijek postojala i vjerojatno će uvijek postojati, da ljudi zapravo zavole svoje ropstvo".Natjerati ljude da zavole svoje ropstvo bilo bi moguće zahvaljujući nizu novih tehnika opisanih u Huxleyevim fikcijskim i nefikcijskim zapisima i pokrenutih teškim radom laboratorija koje financira CIA i koji rade pod tajnovitim kišobranom programa MK Ultra Allana Dullesa. Koristeći mnoge tehnike, kojih su nacistički psihijatri u Drugom svjetskom ratu bili pioniri, jedan od primarnih ciljeva MK Ultra bio je dekonstruirati ljudsku psihu pomoću mješavine terapije elektrošokovima, psihotropnih lijekova i drugih tehnika uvjetovanja kako bi profesionalni psihijatri ispočetka rekonstruirali osobnost. Kao što je Naomi Klein pokazala u svojoj poznatoj knjizi "Doktrina šoka", ideja iza MK Ultra je uvijek bila proširiti ove bihevioralne tehnike na reprogramiranje cijelih grupa, društava i nacija.
Unutar Huxleyjevog "Vrlog novog svijeta", psihotropne droge (soma), kulturne norme vođene predadolescentnim senzualizmom, stalne seksualne eskapade u stilu Tindera, raspad obiteljskih jedinica i hipersenzualizirana zabava (nazvana "feelies") dobro su obavile taj posao. Huxleyeva distopija je predstavljala društvo koje se uspješno razvilo u totalnu oligarhiju sa znanstvenim svećenstvom koje upravlja bebama iz epruvete koji su biološki konstruirani da postanu alfe, bete, game ili skromni epsiloni za čišćenje toaleta koji podsjećaju na podljudske Morloke koje je opisao HG Wells u njegovom djelu "Vremeplov". U Huxleyjevom svijetu, obiteljske su se jedinice odavno raspale zajedno s nacionalnom državom i bilo kakvom vjerom u Boga.
U svojoj knjizi "Naknadni pogled na Vrli novi svijet" iz 1958., Aldous osuđuje krajnje zlo uzrokovano vjerom u znanstveni i tehnološki napredak kao iluziju koja ne može pružiti bijeg od konačnog odlučujućeg zakona čovječanstva: prenaseljenosti. Pozivajući se na kreativne proboje u atomskoj energiji, istraživanju svemira i medicini, Huxley žali kako svaki put kada čovječanstvo riješi problem koji nam omogućuje da spasimo više života, vrsta se replicira bržim tempom, što dovodi do neizbježnih maltuzijanskih problema budućih ratova za resurse, bolesti i razmnožavanje inferiornih rasa.
Huxley piše:
"U ovoj drugoj polovici dvadesetog stoljeća, ne činimo ništa sustavno u vezi s našim razmnožavanjem; ali na naš nasumičan i nereguliran način ne samo da prenapučavamo naš planet, već također, čini se, osiguravamo da će ti veći brojevi biti biološki lošije kvalitete. U starim lošim vremenima, djeca sa značajnijim, pa čak i s lakšim nasljednim manama su rijetko preživljavala. Danas, zahvaljujući sanitarnim uvjetima, modernoj farmakologiji i društvenoj svijesti, većina djece rođene s nasljednim manama dostiže zrelost i razmnožava se".U još jednom govoru održanom na Sveučilištu u Kaliforniji 1961. godine, Huxley je razradio ovaj plan koji ledi krv u žilama rekavši:
"Otprilike u sljedećoj generaciji će postojati farmakološka metoda da se ljude natjera da zavole svoje ropstvo i da se takoreći bez suza stvori diktatura. Stvaranjem svojevrsnog bezbolnog koncentracijskog logora za cijela društva, ljudima će tako zapravo biti oduzete slobode ali će u tome uživati, jer će ih se odvratiti od svake želje za pobunom - pomoću propagande, ili pranjem mozga, ili ispiranjem mozga pojačanim farmakološkim metodama. I čini se da je ovo konačna revolucija".Huxley je znao da bi, ako se ova vrsta ispiranja mozga uspješno inducira, vladajuća oligarhija mogla osigurati da se hedonistički identiteti onih koji postaju punoljetni unutar ovog kontroliranog okruženja odvoje od zastarjelih pojmova poput nacionalizma, ljubavi prema obitelji ili religiji, kako bi stvorili osobne "mikro-stvarnosti" vođene LSD-om. Poštovanje prošlosti i žrtvovanje za budućnost zamijenjeno je novom mudrošću "življenja u sadašnjosti".
Huxley je bio sretan što je otkrio da je LSD-25 pomiješan s kanabisom, hašišem i meskalinom, savršena zamjena za somu, pišući u njegovom "Naknadnom pogledu" iz 1958.:
"U LSD-25 (dietilamid lizerginske kiseline) farmakolozi su nedavno stvorili još jedan aspekt some - popravljač percepcije i vida koji je, fiziološki govoreći, gotovo besplatan. Ovaj izvanredni lijek, učinkovit u dozama od čak pedesetak ili čak dvadeset pet milijuntih dijelova grama, ima moć (poput pejota) prevesti ljude u drugi svijet. U većini slučajeva, drugi svijet kojem LSD-25 daje pristup je nebeski; alternativno, može biti čistilište ili čak pakao. Ali, pozitivno ili negativno, iskustvo lizerginske kiseline je duboko značajno i prosvjetljujuće gotovo svakome tko mu se podvrgne. U svakom slučaju, činjenica da se umovi mogu tako radikalno promijeniti uz tako malu cijenu za tijelo je u potpunosti začuđujuće".
"Naišli smo na judeo-kršćansku predanost jednom Bogu, jednoj religiji, jednoj stvarnosti, koja je uklela Europu stoljećima a Ameriku od dana našeg osnivanja. Droge koje otvaraju um višestrukim stvarnostima neizbježno vode do politeističkog pogleda na svemir. Osjetili smo da je došlo vrijeme za novu humanističku religiju utemeljenu na inteligenciji, dobrodušnom pluralizmu i znanstvenom poganstvu".Stvaranje organizirane shizofrenije
Kako se kontrakultura formirala u utrobi takvih oligarhijskih psihijatrijskih mentalnih flajšmašina kao što je londonski institut Tavistock i kako su je primjenjivale psihijatrijske šok trupe strateški raspoređene u svim školama, vojsci, sindikatima, korporativnim odborima i vladinim birokracijama tijekom godina je izvan dosega ovog članka, iako je to ovaj autor istraživao u nedavnom videu.
Ono što moramo imati na umu za naše sadašnje svrhe jest to da je kulturno ratovanje tijekom ovog intenzivnog razdoblja nakon Drugog svjetskog rata bilo u naravi punog spektra - uzimajući u obzir svaku glavnu granu ljudskog života i izvlačeći sve tragove kreativnog razuma, univerzalnosti, slobode i istine bilo gdje se to moglo naći.
Bilo u likovnoj umjetnosti i glazbi ili u znanstvenoj praksi, nametnuti su novi dualizmi koji odvajaju logično razmišljanje od "zagađenosti" subjektivnih emocija. Tamo gdje je umjetnost postajala sve više oblikovana hedonizmom oslobođenim od razuma (s "visokom" postmodernom umjetnošću za elite i "niskom" populističkom umjetnošću za glupe mase), znanost je postala vođena dogmatskom vjerom u hladnu matematičku sterilnost upravljanu "statistikom", entropijom i slijepim fatalizmom.
Nasumično mrljanje boja umjetnika financiranih od strane CIA-e poput Jacksona Pollocka ili nejasni kvadrati Marka Rothka postali su novi umjetnički ideal, dok su znanstvenici bili obučeni razmišljati poput računala, modelirajući vlastite umove metodama "Principia" Bertranda Russella, "Cybernetics" Norberta Weinera i informacijske teorije Johna von Neumanna. Uloga Bertranda Russella u koordinaciji CIA-inog Kongresa za kulturnu slobodu nikome ne bi smjela biti nepoznata.
S odvajanjem kreativnosti od razuma, umovi onih koji su obrađeni ovim novim kulturnim poljem sve su više oblikovani slijepim pravilima i aksiomima nametnutim stručnim konsenzusom, a ne osobnim činovima otkrića. Računalno modeliranje tako je zamijenilo činove istinske ljudske misli i unutar ove sterilne intelektualne klime, novi kult umjetne inteligencije počeo je pronalaziti plodno tlo za rast svojih perverznih korijena.
Kada su pomiješani s velikim dozama imperijalnih ratova, atentata, državnih udara i prijeteće prijetnje nuklearnog uništenja, roditelji baby boomera nisu imali pojma s kakvim zlom imaju posla dok su njihova djeca bila apsorbirana u novo kulturno polje opterećeno drogom/seksom koje nitko do sada nije iskusio. Shizofreni kaos u svijetu izazvao je shizofreni kaos u kulturi jer su sve veći nizovi mladih odustajali od stvarnosti kako bi se "uklopili, uključili i odustali".
Tijekom 1960-ih, domoljubne snage diljem svijeta okupljale su se kako bi oživile duh znanstvenog i tehnološkog napretka koji su ovi neomaltuzijanci toliko prezirali. Predsjednik John F Kennedy pokušao je pojačati Eisenhowerove Atome za mir zajedno s velikim ulaganjima u Afriku, Aziju i Ibero Ameriku zajedno s čelnicima panafričkog i panarapskog svijeta koji su bili predani okončanju kolonijalizma i uvođenju svojih ljudi u 21. stoljeće.
Nakon Kennedyjeva ubojstva, Charles de Gaulle surađivao je s međunarodnim istomišljenicima poput premijera Quebeca Daniela Johnsona, kanadskog premijera Johna Diefenbakera i njemačkog kancelara Adenauera kako bi doveo do koalicije napretka koja je dosegla vrhunac 1968. s neizbježnim vodstvom Bobbyja Kennedyja u Sjedinjenim Državama.
Baš kao što je u razdoblju kasnog 19. stoljeća, kada je sustav "win-win" međunarodne suradnje prijetio zamijeniti umirući Hobbesov sustav Britanskog Carstva, gusti niz državnih udara, obojenih evolucija i atentata osigurao je slamanje ove dinamike kako je novo doba postindustrijalizma, anglo-američkog imperijalizma i monetarizma pušteno na neupućeno društvo.
Rimski klub izlazi na pozornicu
U ovoj novoj političkoj klimi nakon 1968. organizirane su nove znanstvene konferencije u pokušaju da se biološkim, ekonomskim i posebno ekološkim sustavima nametne statističko modeliranje zasnovano na analizi sustava. Ekstrapoliranje sadašnjih trendova u budućnost i zanemarivanje vrsta nelinearnih kvalitativnih skokova uzrokovanih kreativnom misli omogućilo je ovoj novoj vrsti znanstvenika da "predvidi" neizbježne krize uzrokovane rastom stanovništva i sve manjim povratom na ograničene resurse.
Ikonična studija za ovaj novi znanstveni pokret bilo je MIT izvješće Rimskog kluba "Granice rasta" koje je "predvidilo", kao što je Malthus učinio dva stoljeća ranije, točku krize kada će pritisci stanovništva nadmašiti blagodati prirode - dajući tehnokratima koji upravljaju čovječanstvom alate potrebne za donošenje potrebnih žrtvovanja u sadašnjosti.
© Radio CanadaSuosnivač Rimskog kluba Aurelio Peccei, okružen ekonomistom Thierryjem de Montbrialom i profesorom matematike Mihajlom Mesarovićem.
"Ekonomija i ekologija su neraskidivo ujedinjeni.... Suprostavljaju se strategija stvaranja bogatstva i strategija očuvanja ovog nasljeđa. Djelatnosti koje stvaraju bogatstvo, ali još više uništavaju prirodnu baštinu, stvaraju negativnu vrijednost".Bivša predsjednica Svjetske federacije za mentalno zdravlje tijekom vrhunca MK Ultre, Margaret Mead (supruga kontrolora MK Ultra Gregoryja Batesona) predsjedala je 1975. jednom takvom konferencijom o okolišu i atmosferom koju je sponzorirao Rimski klub (ovaj klub je također i rani sponzor Svjetskog ekonomskog foruma 1971.). Odražavajući duh Russella i Huxleyja ranije, Mead je pozvala na stvaranje nove statističke znanosti zasnovane na izjednačavanju zagađenja s klimatskim promjenama koja bi postala interno dosljedna i oblikovala ponašanje čovječanstva u 21. stoljeću. U fokusu je uvijek bila kontrola stanovništva. U svom govoru Mead je rekla:
"Neusporedivo povećanje ljudske populacije i njezinih zahtjeva za hranom, energijom i resursima očito je najvažniji destabilizirajući utjecaj u biosferi. Suočeni smo s razdobljem kada društvo mora donositi odluke na planetarnoj razini".Umjesto da vidi znanost kao polje za optimistično rješavanje problema, ovaj mizantropski kult elitista zahtijevao je da se znanost redefinira oko "nove mudrosti" prilagođavanja stvarnim ili zamišljenim problemima. Ova cinična znanost "problematique" (znanost o problemima) pretpostavljala je da, budući da su sva kreativna otkrića uzrokovala rast stanovništva, pravi neprijatelj je pronađen u naivnim optimistima koji vjeruju da je dobro promicati otkrića. Mead je ismijavala one kulturne optimiste koji su odbacili ovaj cinični pogled na znanost govoreći:
"Ono što trebamo od znanstvenika su procjene, prezentirane s dovoljno konzervativnosti i uvjerljivosti, ali u isto vrijeme što je više moguće oslobođene unutarnjih nesuglasica koje mogu iskoristiti politički interesi, koje će nam omogućiti da počnemo graditi sustav umjetnih, ali učinkovitih upozorenja, upozorenja koja će biti slična instinktima životinja koje bježe pred uraganom. [Moramo] crpiti iz potrebne sposobnosti za žrtvovanjem. To je dakle izjava velikih mogućnosti opasnosti, koja može zahvatiti čovječanstvo, na koju je važno usredotočiti pozornost".
"Oni koji reagiraju protiv proroka propasti, vjerujući da za njihova melankolična proročanstva ne postoji adekvatna znanstvena osnova, [jer] oni zauzvrat postaju proroci rajskih nemogućnosti, zajamčenih utopija tehnološkog blaženstva ili benignih intervencija u korist čovječanstva koje nisu ništa manje iracionalne samo zato što ih se smatraju "racionalnim". Oni izražavaju svojevrsnu vjeru u ugrađeni ljudski instinkt za preživljavanjem ili vjeru u neki čarobni tehnološki lijek".Koristeći se istinitijim jezikom, suosnivač Rimskog kluba Sir Alexander King izjavio je u predgovoru "Prve globalne revolucije" (1991.):
"Tragajući za zajedničkim neprijateljem protiv kojeg se možemo ujediniti, došli smo do ideje da bi zagađenje, prijetnja globalnog zatopljenja, nestašica vode, glad i slično odgovarali. U svojoj sveukupnosti i međudjelovanju ove pojave predstavljaju zajedničku prijetnju s kojom se svi zajedno moraju suočiti. No, označavajući te opasnosti kao neprijatelja, upadamo u zamku na koju smo čitatelje već upozorili, a to je da se simptomi pomiješaju s uzrocima. Sve te opasnosti uzrokovane su ljudskom intervencijom u prirodne procese, i jedino se promijenjenim stavovima i ponašanjem mogu prevladati. Pravi neprijatelj je onda samo čovječanstvo."Današnji svijet vuku dvije suprotstavljene dinamike.
Proroci propasti koji su postavili tempiranu bombu prije pola stoljeća vrtoglavo pripremaju svoj utopijski Veliki reset koji zahtijeva veliko krvoproliće, da se prenaseljeno čovječanstvo žrtvuje modernom poganskom znanstvenom svećenstvu odanom Gaji i računalnim modelima. S druge strane, duh napretka i razmišljanja otvorenog sustava oživio je u obliku multipolarnog saveza koji svoje planiranje temelji na suprotstavljenom nizu pretpostavki o prirodi čovječanstva, kreativnoj misli, vrijednosti, ekonomiji, napretku i zakonima prirode.
Ona budućnost koja će pobijediti u trenutnoj bitci za čovječanstvo, biti će oblikovana odlukama i otkrićima koje ćemo mi učiniti (ili nećemo uspjeti učiniti) u danima koji su pred nama.
Matthew Ehret je glavni urednik Canadian Patriot Review, viši suradnik na Američkom sveučilištu u Moskvi, BRI stručnjak za Tactical Talk, i autor je 3 sveska serije knjiga "Untold History of Canada". Godine 2019. suosnovao je Rising Tide Foundation sa sjedištem u Montrealu. Može ga se kontaktirati na matt.ehret@tutamail.com
Komentar: Pogledajte i druge članke autora: