Za one koji možda ne znaju, The Integrity Initiative [Inicijativa za integritet, op.prev] je antiruska propagandna jedinica koju britanski Ured za vanjske poslove financira u iznosu od 140 milijuna dolara.
Razotkrivanje britanske ruke iza kulisa daje nam jedinstveni uvid u stvarne povijesne snage koje potkopavaju istinsku ustavnu tradiciju Amerike tijekom 20. stoljeća, kao i organsku formaciju svijeta suverenih republika od 19. stoljeća do danas.
Jedna od najvećih prepreka tome da vidimo ovaj modus operandi koji vodi Britansko Carstvo nalazi se u vjeri u mitologiju koja je već više od pola stoljeća ugrađena u globalnu psihu i od koje bismo se trebali potruditi da se oslobodimo.
Razotkrivanje mita o "Američkom Carstvu"
Iako se već više od 70 godina promovira dugogodišnji narativ da je Britansko Carstvo nestalo nakon što je zamijenjeno "Američkim Carstvom" poslije Drugog svjetskog rata, to zapravo nije istina. Amerika, kako su je ustavno predstavljali njezini najveći predsjednici (koje se nažalost može prepoznati po ranoj smrti dok su vršili dužnost), nikada nisu bili kolonijalistički i uvijek su se zalagali za obuzdavanje britanskih institucija unutar države dok su se borili protiv britanskog kolonijalnog razmišljanja u inozemstvu.
Trinaestogodišnju bitku Franklina Roosevelta s Dubokom državom, koju je nazivao "ekonomskim rojalistima koji su trebali napustiti Ameriku 1776. godine", jasno je definirao njegov domoljubni potpredsjednik Henry Wallace koji je upozorio na pojavu novog angloameričkog fašizma 1944. kada je rekao:
"Fašizam u poslijeratnom razdoblju neizbježno će neprestano forsirati anglosaksonski imperijalizam i na kraju rat s Rusijom. Već američki fašisti govore i pišu o ovom sukobu i koriste ga kao opravdanje za svoje unutarnje mržnje i netrpeljivosti prema određenim rasama, vjerovanjima i klasama".Činjenica je da su britanski trustovi mozgova poznati kao Pokret okruglog stola i Fabijansko društvo već 1944. godine subverzivno promovirali politiku anglosaksonskog imperijalizma, a sjeme za antiruski hladni rat već su položili oni američki fašisti koje su kontrolirali Britanci. Nije slučajno što je ovu fašističku hladnoratovsku politiku u govoru u Fultonu, Missouri, 5. ožujka 1946., najavio nitko drugi nego sljedbenik Pokreta okruglog stola Winston Churchill.
Carstvo udara
Kada je Pokret okruglog stola stvoren sredstvima Rhodes fonda 1902. godine, postavljen je novi plan za stvaranje nove tehnokratske elite koja će upravljati ponovnim usponom novog Britanskog Carstva i srušiti pojavu nacionalizma nadahnutog Amerikom na globalnoj razini. U ovoj bi organizaciji radile generacije Rhodesovih učenjaka koji bi primili svoju indoktrinaciju u Oxfordu prije nego što bi ih poslali natrag da unaprijede program "postnacionalne države" u svojim zemljama.
Kako je ova agenda uglavnom slijedila mandat koji je iznio Cecil Rhodes u svojoj sedmoj oporuci, u kojoj je rekao:
"Zašto ne bismo stvorili tajno društvo sa samo jednim ciljem: unapređivanje Britanskog Carstva i dovođenje cijelog neciviliziranog svijeta pod britansku vlast, za oporavak Sjedinjenih Država i pretvaranje anglosaksonske rase u jedno Carstvo?"Uz pomoć anglofila, rasističkog predsjednika u Americi, vodeće osobe koje su organizirale ove trustove mozgova prvo su izradile program za stvaranje "Lige nacija" kao rješenje "nacionalističkog problema" za koji je čovječanstvu rečeno da je "izazvalo" Prvi svjetski rat. Nacionalističke snage u Americi odbacile su ideju da ustav treba ukinuti, a plan za globalno upravljanje je propao. Međutim, to nije spriječilo Pokret okruglog stola da pokuša ponovno. Vodeći kontrolor Pokreta okruglog stola Lord Lothian (britanski veleposlanik u SAD-u) požalio se na "američki problem" 1918.
"Postoji temeljno drugačiji koncept u vezi s ovim pitanjem između Velike Britanije i Sjedinjenih Država u pogledu potrebe civilizirane kontrole nad politički zaostalim narodima .... Stanovnici Afrike i dijelova Azije pokazali su se nesposobnima da upravljaju sami sobom. .. Ipak, Amerika ne samo da nema predodžbu o ovom aspektu problema, već je i dovedena do toga da vjeruje da je preuzimanje te vrste odgovornosti nepravedni imperijalizam.Kineski čelnik američko-nadahnute republikanske revolucije 1911. godine, Sun Yat-sen upozorio je na ljude poput Lorda Lothiana i Ligu nacija 1924. godine kada je rekao:
Oni zauzimaju stav prema problemu svjetske vlade potpuno analogan onome koji su [ranije] zauzimali prema problemu svjetskog rata. Ako su spori pri učenje, bit ćemo osuđeni na razdoblje zategnutih odnosa između različitih dijelova engleskog govornog područja. [Moramo] utisnuti u glave Kanađana i Amerikanca da je podjele obveza svjetske vlade jednako velika i slavna odgovornost kao i sudjelovanje u ratu".
"Nacije koje koriste imperijalizam da bi ovladali drugima i koje pokušavaju zadržati vlastite favorizirane pozicije kao suvereni gospodari cijeloga svijeta zagovaraju kozmopolitizam [tj.: globalno upravljanje / globalizacija] i žele da im se svijet pridruži ... Nacionalizam je ono dragocjeno vlasništvo kojim čovječanstvo održava svoje postojanje. Ako nacionalizam propadne, onda kad procvjeta kozmopolitizam nećemo moći preživjeti i bit ćemo eliminirani".Novo ime. Ista zvijer
Do 1919. godine Pokret okruglog stola promijenio je ime u Kraljevski Institut za međunarodne poslove (zvani Chatham House), a naziv "Okrugli stol" korišten je za njihov geopolitički časopis. U Kanadi i Australiji podružnice su stvorene 1928. godine pod rubrikama "Kanadski i australski Institut za međunarodne odnose" (CIIA, AIIA). Međutim, u Americi, gdje je znanje o subverzivnoj ulozi Britanskog Carstva bilo šire poznato, naziv "Američki Institut za međunarodne poslove" i dalje je bio previše osjetljiv. Umjesto toga odabran je naziv "Vijeće za vanjske odnose" i ratificiran je poveljom 1921.Vijeće za vanjske odnose (i njihovi kolege iz Međunarodne Chatham House) čiji su zaposlenici Rhodesovi učenjaci i Fabijanci, prozvali su se "neovisnim trustovima mozgova" koji su se povezali s Rhodesovim učenjacima i Fabijancima u akademskim krugovima, vladi i privatnom sektoru s misijom unapređenja vanjskopolitičke agende koja je bila u skladu sa snom Britanskog Carstva o anglo-američkoj "posebnoj vezi". Jedan od takvih Rhodesovih učenjaka bio je William Yandall Elliot, koji je odigrao glavnu ulogu mentorirajući Henryja Kissingera i generaciju geopolitičara s Harvarda, među kojima su Zbigniew Brzezinski, Pierre Elliot Trudeau i Samuel (Sukob civilizacija) Huntington.
Okrugli stol u Kanadi i puč protiv FDR-a
U Kanadi je pet vodećih Rhodesovih učenjaka bilo zauzeto stvaranjem Lige socijalne obnove kao samoprozvanog "Fabijanskog društva Kanade" 1931. godine, što je trebalo biti fašistički / tehnokratski odgovor na kaos "pohlepnog nacionalizma" koji je navodno prouzrokovao ekonomski slom Crnog petka 1929. Tijekom istog vremena u Americi su te mreže krenule drugačijim putem do fašizma tijekom ranih 1930-ih. Ovaj je plan uključivao postavljanje generala po imenu Smedley Butler na vlast kao marionetskog diktatora kojim je upravljao angloamerički establišment. Srećom po Ameriku i svijet, general Butler je u zadnji tren ukazao na puč protiv Franklina Roosevelta.
Kissingerovo britansko preuzimanje Amerike
Iako je bilo potrebno nekoliko atentata tijekom poslijeratnih godina, Kissingerovo preuzimanje State Departmenta otpočelo je novo doba britanske okupacije američke vanjske politike, pri čemu je republika sve više postajala "glupim divom" djelujući kao "američki mišić britanskog mozga", da se koristimo Churchillovim riječima. Dok se nihilistička generacija mladih koristila LSD-om, a stara garda domoljuba koja je okruživala Wallacea i Kennedyja pala u lov na vještice tijekom "crvenog straha", geopolitička teorija gurala se poput slatkog otrova u grla usnule nacije, zamjenjujući politiku mira i "win-win suradnje" koju su provodili istinski nacionalistički patrioti poput FDR-a, Wallacea i Kennedyjevih, s imperijalnim klonom koji se maskirao kao republika.
Sir Kissinger nije učinio ništa manje nego otkrio svoju potpunu odanost Britanskom Carstvu 10. svibnja 1981., tijekom konferencije Chatham House u Britaniji, kada je sljedećim riječima opisao svoj odnos s britanskim Ministarstvom vanjskih poslova:
"Britanci su bili toliko korisni da su postali sudionici unutarnjih američkih rasprava, do stupnja koji vjerojatno nikada nije bio prakticiran između suverenih država ... U svojoj inkarnaciji Bijele kuće, držao sam britanski Ured vanjskih poslova bolje informiranim i više usko angažiranim od američkog State Departmenta ... Bilo je simptomatično".U tom je razdoblju Kissinger usko surađivao s ravnateljem CIA-e Georgeom Bushom starijim, koji je kasnije nagrađen viteškom titulom za ulogu u unapređivanju britansko-planiranog prvog rata nad Kuvajtom. Ovaj je rat pripremio pozornicu za drugi val ratova na Bliskom Istoku koji je započeo anglo-saudijskom orkestriranom operacijom poznatom pod nazivom 11. rujna i uvođenjem novog "postnacionalnog državnog poretka" od strane Kissingera i Blaira.
To je bilo doba koje su i Kissinger i Bush slavili na raznim mjestima kao "Novi svjetski poredak".
Distopičnom novom svjetskom poretku prijeti New Deal 21. stoljeća
Upravo je taj distopični geopolitički poredak ugrožen savezom Rusija-Kina koji je ozbiljno počeo objavom Xi Jinpinga 2013. godine o Inicijativi Belt and Road Initiative kao velikog dizajna za opširne infrastrukturne projekte na međunarodnom planu i u rujnu 2015. intervencijom Vladimira Putina u Siriji koja je pobijedila hobbesovsku paradigmu promjene režima koja je zatrovala Zapad.
Upravo je ta ista Duboka država koju vode Britanci ona koja kontrolira Roberta Muellera, vodila četverogodišnju obojenu revoluciju u SAD-u protiv predsjednika Trumpa i koja je napokon uspjela u svojoj ambiciji izbornom podvalom 2020. Ove snage koje forsiraju "Veliki feudalni reset" danas se može zaustaviti samo: 1) reorganizacijom bankrotiranog sustava u stilu FDR-a i 2) uspostavljanjem globalnog Novog puta svile kao New Deala 21. stoljeća.
Matthew Ehret glavni je urednik Canadian Patriot Review, viši suradnik na Američkom sveučilištu u Moskvi, BRI stručnjak na Tactical Talk i autor je 3 toma serije knjiga Untold History of Canada. 2019. suosnivač je zaklade Rising Tide Foundation sa sjedištem u Montrealu. Može ga se kontaktirati putem matt.ehret@tutamail.com
Komentar: Još detaljnih povijesnih analiza Matthewa Ehreta: