graffiti
Putin je u ponedjeljak održao svoj godišnji govor povodom "Dana pobjede", kojim se obilježava pobjeda Rusije nad nacističkom Njemačkom 1945. Ruski predsjednik nije iznio nijednu od hiperboličnih izjava koje su mediji predviđali, već je umjesto toga dao kratak pregled događaja koji su doveli do rata u Ukrajini. Nije bilo nikakve razmetljivosti kakvu biste očekivali od vođe koji pokušava dobiti potporu za tekući rat. Putin je jednostavno podsjetio okupljene da je učinio sve što je mogao da izbjegne krvavi sukob u koji je Rusija trenutno upletena. Evo dijela onoga što je rekao:
"Prošloga prosinca predložili smo potpisivanje sporazuma o sigurnosnim jamstvima. Rusija je pozvala Zapad na iskren dijalog u potrazi za smislenim i kompromisnim rješenjima, te da se vodi računa o interesima i jednih i drugih. Sve je bilo uzalud. Zemlje NATO-a nas nisu htjele poslušati, što znači da su imali potpuno različite planove. I to smo vidjeli."
Ovo je točan prikaz onoga što se dogodilo u mjesecima prije rata. Putin je pokušao izbjeći sukob više puta tražeći od SAD-a da se pozabave razumnim sigurnosnim zabrinutostima Rusije. Nažalost, Bidenova administracija odbacila je Putinove zahtjeve, a da nije ni odgovorila. SAD i NATO inzistiraju na tome da Ukrajina ima svako pravo odabrati kakav god sigurnosni aranžman ona želi. Ali to očito nije tako. Sjedinjene Američke Države i sve nacije u NATO-u potpisale su sporazume (Istanbul 1999. i Astana 2010.) koji propisuju da ne mogu određivati vlastitu sigurnost na račun drugih.

Načelo na kojem se temelje ti sporazumi naziva se "nedjeljiva sigurnost", što znači da se sigurnost jedne države ne može odvojiti od sigurnosti drugih. U praktičnom smislu, to znači da potpisnice ovih ugovora nisu slobodne razvijati vlastitu vojnu sposobnost do točke u kojoj to predstavlja opasnost za njihove susjede. Ovi se uvjeti posebno odnose na Ukrajinu koja traži članstvo u vojnom savezu koji je otvoreno neprijateljski nastrojen prema Rusiji. Članstvo u NATO-u je uvijek bila "crvena linija" za Putina koji je više puta izjavljivao da neće dopustiti da se baze, borbene postrojbe i raketne stanice NATO-a nalaze na ukrajinskom tlu gdje bi bili samo na korak od Moskve. Kao što je jedan kritičar iz Teksasa rekao: "Ne biste dopustili da se zvečarka nastani na vašem trijemu, zar ne?" Ne, ne biste, a ne bi ni Putin. Evo još iz govora koji je Putin održao 2007.:
"Uvjeren sam da smo došli do odlučujućeg trenutka kada moramo ozbiljno razmišljati o arhitekturi globalne sigurnosti. I moramo nastaviti tražeći razumnu ravnotežu između interesa svih sudionika u međunarodnom dijalogu." Münchenska sigurnosna konferencija, 2007
Za Putina je sigurnost uvijek bila najvažnije pitanje. Kako stvoriti svijet u kojem se obični ljudi mogu osjećati sigurno u svojim domovima, svojim zajednicama i zemljama? Kako zaštititi slabije zemlje od stalne prijetnje intervencije, invazije ili promjene režima od strane impulzivne supersile čije ponašanje je vođeno vlastitim materijalnim interesima i vlastitim nezasitnim geopolitičkim ambicijama? Koncepti poput "nedjeljive sigurnosti" mogli bi se svidjeti idealistima, ali gdje je mehanizam provedbe? I kako upotrijebiti ove velike ideje da obuzdamo neumoljivog hegemona koji bjesni diljem planeta?

To su pitanja na koja, na kraju, treba odgovoriti; da su Ujedinjeni narodi zapravo radili na način na koji su trebali, o ruskim zahtjevima bi se temeljito raspravljalo na hitnim sastancima prije nego što je uopće ispaljen prvi hitac. Ali to se nije dogodilo. Međunarodno pravo i globalne institucije ponovno su zakazale. Kao što je svima poznato, većinu ovih institucija oteo je Washington koji ih sada koristi kako bi prikrio legitimitet vlastitih serijskih pljački. Na taj ih način i sada koristi u aktualnom ratu protiv Rusije.

Zapadni mediji se također koriste kao oružje protiv Rusije. Na primjer, općenito se Rusiju okrivljuje za početak rata, ali Rusija nije započela rat i svi u Vijeću sigurnosti to znaju. Ukrajina je započela rat, a Promatračka misija Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) prikupila je dokazne materijale koji to dokazuju. Pogledajte ovaj izvadak iz intervjua u Grayzone-u sa švicarskim obavještajnim časnikom i NATO savjetnikom, Jacquesom Baudom:
JACQUES BAUD: "Mislim da moramo shvatiti, kao što znate, da rat zapravo nije počeo 24. veljače ove godine... ono što je dovelo do odluke o pokretanju ofenzive u Donbasu nije ono što se dogodilo od 2014. Postojao je okidač za to...

Prvi je odluka i zakon koji je Volodimir Zelenski usvojio u ožujku 2021. — znači prošle godine — da se Krim ponovno osvoji silom...

(I, također,) intenziviranje topničkog granatiranja Donbasa počevši od 16. veljače, a taj porast granatiranja je, zapravo, primijetila Promatračka misija OESS-a [Organizacija za sigurnost i suradnju u Europi] i zabilježili su ovo povećanje kršenja [sporazuma], a to je bilo masovno kršenje. Mislim, govorimo o nečemu što je oko 30 puta jače od onoga što je već bilo... 16. veljače, imali ste masovno povećanje prekršaja sa ukrajinske strane. Dakle, za Ruse, posebno Vladimira Putina, to je bio znak da će operacija — ukrajinska operacija — uskoro započeti.

A onda je sve krenulo; mislim, svi su događaji došli vrlo brzo. To znači da ako pogledamo brojke, možete vidjeti da postoji... ogroman porast od 16. do 17., a onda je dosegao neki maksimum 18. veljače koji se nastavio.

... I zato bi se, na dan 24. veljače kada je Vladimir Putin odlučio pokrenuti ofenzivu, mogao pozvati na članak 51. Povelje UN-a koji nalaže pomoć u slučaju napada." ("SAD, EU žrtvuju Ukrajinu kako bi 'oslabili Rusija': bivši savjetnik NATO-a", The Grayzone)
Možete vidjeti da je rat već trajao u vrijeme kada je Putin napao Ukrajinu. Granatiranje etničkih Rusa već je bilo mnogo više intenzivirano. Ljudi su masovno ubijani, a deseci tisuća izbjeglica su bježali preko granice u Rusiju. A sve se to događalo od 16. veljače, punih tjedan dana prije nego što je Rusija prešla granicu. (Moon of Alabama prikupio je podatke o bombardiranju koje se dogodilo u Donbasu prije invazije: "Izvješće Posebne promatračke misije OESS-a u Ukrajini od 15. veljače zabilježilo je oko 41 eksploziju u područjima primirja. To se povećalo na 76 eksplozija 16. veljače, 316 - 17. veljače, 654 - 18. veljače, 1.413 - 19. veljače, ukupno 2.026 - 20. i 21. veljače i 1.484 - 22. veljače.")

Pa, zašto mediji stalno ponavljaju laž da je Rusija započela rat kada je to očito neistinita?

Činjenica je da je Putin poslao vojnike da ugase vatru, a ne da bi izazvali požar. Ako je ikada postojala situacija u kojoj bi Odgovornost za zaštitu (R2P - Responsibility To Protect) mogla biti opravdana, to je bila situacija u istočnoj Ukrajini prije invazije. Prije početka granatiranja ubijeno je 14.000 etničkih Rusa. Je li Putin trebao pogledati na drugu stranu i dopustiti da se još oko 14.000 pobije, a da ne pomakne prst?

Ne, Putin je učinio ono što je morao učiniti kako bi spasio živote i obranio nacionalnu sigurnost Rusije. Ipak, on nema nikakve teritorijalne ambicije niti želju za ponovnim stvaranjem Sovjetskog Carstva. Njegova "specijalna vojna operacija" je, zapravo, obrambena operacija osmišljena kako bi se uklonile nove prijetnje koje se više nisu mogle zanemariti. Putinova javna potpora od 83 posto dokazuje da ruski narod razumije što on radi i da ga u potpunosti podržava. (Politički vođa nikada ne bi dobio tu razinu potpore da ljudi misle da je pokrenuo agresivni rat.)

Neki čitatelji bi se mogli sjetiti da se - prije nego što je poslao tenkove - Putin pozvao na članak 51. Ujedinjenih naroda koji pruža pravno opravdanje za vojnu intervenciju . Evo ulomka iz članka bivšeg inspektora za oružje Scotta Rittera koji je branio rusku akciju riječima:
"Ruski predsjednik Vladimir Putin, pozivajući se na članak 51. kao svoje ovlaštenje, naredio je ono što je nazvao "specijalna vojna operacija"....

...prema članku 51., nema sumnje u legitimnost tvrdnje Rusije da je stanovništvo ruskog govornog područja Donbasa bilo podvrgnuto brutalnom osmogodišnjem bombardiranju koje je ubilo tisuće ljudi... Štoviše, Rusija tvrdi da ima dokumentarni dokaz da se ukrajinska vojska pripremala za masovni vojni prodor na Donbas koju je spriječila "specijalna vojna operacija" pod vodstvom Rusije. [Podaci OESS-a pokazuju povećanje vladinog granatiranja područja u danima prije nego što je Rusija ušla.]
...

Zaključak je da je Rusija iznijela prepoznatljiv zahtjev prema doktrini preventivne kolektivne samoobrane, koju su izvorno osmislili SAD i NATO, kako se primjenjuje na članak 51. koji se temelji na činjenicama, a ne na fikciji.

Iako bi moglo biti u modi da ljudi, organizacije i vlade na Zapadu prihvate bezobzirni zaključak da ruska vojna intervencija predstavlja bezobzirno kršenje Povelje Ujedinjenih naroda i, kao takva, predstavlja nezakoniti agresijski rat, neugodna istina je da je, od svih tvrdnji iznesenih u vezi sa zakonitošću preventivne radnje prema članku 51. Povelje Ujedinjenih naroda, rusko opravdanje za invaziju na Ukrajinu na čvrstom pravnom temelju." ( "Rusija, Ukrajina i ratno pravo: Zločin agresije", Consortium News)
A evo više o toj temi od autora Daniala Kovalika, u njegovom članku pod naslovom "Zašto je ruska intervencija u Ukrajini legalna prema međunarodnom pravu":
"Ovu raspravu moramo započeti prihvaćanjem činjenice da se u Ukrajini već osam godina vodio rat i prije ruskog vojnog upada u veljači 2022. A taj rat vlade iz Kijeva... odnio je živote oko 14.000 ljudi, od kojih su mnogi djeca, a raseljeno ih je još oko 1,5 milijun ... Vlada u Kijevu, a posebno njezini neonacistički bataljuni, vršili su napade na te ljude... upravo zbog njihove etničke pripadnosti...

Da otklonim svaku sumnju da je destabilizacija same Rusije bila cilj SAD-a u tim naporima, trebalo bi proučiti vrlo upečatljivo izvješće Rand korporacije iz 2019. pod naslovom 'Pretjerano proširenje i neravnoteža Rusije, procjena utjecaja opcija koje nameću troškove', gdje je jedna od mnogih navedenih taktika "Pružanje smrtonosne pomoći Ukrajini" kako bi se "iskoristila najveća točka vanjske ranjivosti Rusije"....

Ukratko, nema sumnje da se Rusiji prijetilo i to na prilično dubok način, uz konkretne destabilizirajuće napore SAD-a, NATO-a i njihovih ekstremističkih surogata u Ukrajini...

Teško je zamisliti hitniji slučaj potrebe da se djeluje u obrani nacije. Dok Povelja UN-a zabranjuje jednostrane ratne radnje, ona također predviđa, u članku 51., da "ništa u ovoj Povelji ne može narušiti inherentno pravo individualne ili kolektivne samoobrane..." A ovo pravo na samoobranu tumačeno je tako da omogućuje zemljama da odgovore, ne samo na stvarne oružane napade, već i na prijetnju neposrednog napada.

U svjetlu gore navedenog, moja je procjena.. da je Rusija imala pravo djelovati u vlastitoj samoobrani intervencijom u Ukrajini, koja je postala posrednik SAD-a i NATO-a za napad - ne samo na ruske etnike unutar Ukrajine - već i na samu Rusiju. Suprotan zaključak jednostavno bi zanemario strašnu stvarnost s kojom se Rusija suočava." (Zašto je ruska intervencija u Ukrajini legalna prema međunarodnom pravu" , RT)
Pripisivanje krivnje za trenutni sukob više je od samo akademske vježbe. To je način na koji razumni ljudi vagaju dokaze kako bi utvrdili odgovornost. To bi moglo biti izlaz, ali ipak je to cilj vrijedan stremljenja.

Konačno, do sada bi trebalo biti jasno da je rat u Ukrajini planiran mnogo prije ruske invazije. Na svakom koraku, Washington je orkestrirao provokacije koje su bile osmišljene da namame Rusiju u Ukrajinu, iscrpe njezine resurse i tako uklone veliku prepreku američkim strateškim ciljevima u središnjoj Aziji. Konačni cilj - kao što su američki ratni planeri iskreno priznali - je "slomiti kičmu Rusiji", rascjepkati zemlju na manje komade, srušiti vladu, zaplijeniti njezine goleme energetske resurse i svesti stanovništvo na trajnu kolonijalnu ovisnost. Washington zna da neće moći zaokružiti i kontrolirati eksplozivni rast Kine, osim ako prvo ne slomi Rusiju. Zato se upustio u takvu nepromišljenu strategiju koja bi mogla završiti neviđenom katastrofom. Naši zločinački lideri vjeruju da je očuvanje njihovog utjecaja na globalnu moć vrijedno rizika nuklearnog uništenja.