Ilustrativna slika
Nadalje: također 1. lipnja, američka vlada, koja je prethodnih dana obećavala da Ukrajini neće isporučivati oružje koje može doseći daleko u Rusiju, prekršila je to obećanje kada je Reuters te večeri istaknuo: "EKSKLUZIVNO: SAD planiraju prodati naoružane bespilotne letjelice Ukrajini u narednim danima - izvori" i izvijestio da
"Bidenova administracija planira Ukrajini prodati četiri bespilotne letjelice MQ-1C Grey Eagle koje mogu biti naoružane projektilima Hellfire za korištenje na bojnom polju protiv Rusije, rekle su tri osobe upoznate sa situacijom."Sve do tog trenutka Amerika je govorila da nikada neće dopustiti Ukrajini da napadne Rusiju i da će biti dopuštena samo uporaba protiv ruskih snaga unutar Ukrajine; ali sada je to obećanje poništeno. To oružje ima domet od 400 kilometara, što je pet puta veće od raspona od 80 km za koji je Bidenova vlada govorila da je ograničenje koje će osigurati Ukrajini (kako bi spriječili Ukrajinu da napadne Rusiju).
Sve se to događa u širem kontekstu:
Kao što sam primijetio 2. lipnja, američka poštanska služba (USPS) sada propada. Nikada se ništa slično nije dogodilo u povijesti SAD-a. Ovo je još jedan znak da je cijela zemlja u padu, osim što njezini superbogati (koji posjeduju kontrolne udjele dobavljača američkog Ministarstva za 'obranu', kao što je Lockheed Martin) postaju još bogatiji brže nego ikad (osim u vrijeme uoči Velike depresije 1929.). Velike korporacije rade izvanredno dobro, ali ne i obiteljska i druga manja poduzeća i zaposlenici. Nesigurnost raste, diljem američke nacije. Američka poštanska služba je u Ustavu SAD-a, i stoga se ne može izravno privatizirati kao što mnogo toga privatizira Vlada. Ali kvazi-privatizacija se provodi prijenosom profitabilnih dijelova USPS-a na njegove privatne konkurente kao što su UPS i FedEx, a neisplativim službama USPS-a i zaposlenicima USPS-a prepuštaju se da snose gubitke od bitnih usluga koje USPS osigurava (i što američki Ustav kaže da mora osigurati).
Poraz Rusije u Ukrajini sada je glavni prioritet američke vlade, a potrebe američkog naroda zanemaruju se kako bi se ispunio taj glavni prioritet.
Hranjenje zvijeri "vojno-industrijskog kompleksa" povećava nesigurnost američke nacije i američkog naroda, upravo suprotno od povećanja stvarne nacionalne obrane. Povećava vjerojatnost nuklearnog holokausta, koji bi uništio ne samo Rusiju i Ameriku, već i sve zemlje. Pa ipak, ovo je glavni prioritet američke vlade, u ovom trenutku kada se potrebe ljudi, i cijelog svijeta, u osnovi zanemaruju od strane čelnika američke vlade.
Evo nekoliko primjera za to:
Jedan otkazani (ali na sreću arhiviran) youtube video posebno je dobro pokazao paranoični osjećaj osvete i imperijalnog samoovlaštenja protiv cijelog svijeta:
"Bivši direktora CIA-e Mike Morell pokušao je 'tajno' ubiti Ruse u Siriji"
9. kolovoza 2016., Emisija Charlie Rosea, izvod iz intervjua s MorellomCilj je, drugim riječima, "to diplomatsko rješenje": to je, zapravo, predaja druge strane. To je osvajanje. To je osvajanje bilo koga i bilo čega, što se suprotstavlja "nama"; a to ne uključuje SAMO Rusiju, ni SAMO Kinu, ni SAMO Iran, već BILO KOJU Vladu koja NE bi stala uz "nas", protiv "njih". To je osvajanje, zapravo, cijelog svijeta. To je ono što američka vlada želi.
Dajem im stvari koje su im potrebne da krenu na Assadovu vladu, ali i da Iranci i Rusi plate cijenu, u redu. Kad smo bili u Iraku, Iranci su davali oružje šijitskoj miliciji koja je ubijala američke vojnike. Oni su to napravili, Iranci su to napravili, mi plaćamo cijenu. Moramo natjerati Irance da plate cijenu u Siriji, moramo natjerati Ruse da plate cijenu.
Natjerati ih da plate cijenu ubijanjem Rusa?
Da.
I ubijati Iranace?
Da. Tajno. Ne govorimo svijetu o tome, zar ne. Ne možete ustati pred Pentagonom i reći da smo to učinili. Ali pobrinite se da to znaju u Moskvi i Teheranu. Evo što želim učiniti. Želim ići za onim stvarima koje Assad vidi kao svoju osobnu bazu moći, zar ne. Želim uplašiti Asada. Zato želim krenuti za njegovom predsjedničkom gardom. Želim mu bombardirati urede usred noći.
To se dogodilo prije otprilike dvije godine kada je njegov zet bio...
Želim uništiti njegov predsjednički zrakoplov na zemlji. Želim uništiti njegove predsjedničke helikoptere. Želim ga natjerati da misli da idemo za njim, zar ne. Ne zagovaram atentat na njega. Zagovaram da se ide za onim što Assad misli da je njegova baza moći i ono što mu je potrebno da preživi. Želim da razmisli: ovo za mene neće dobro završiti. Želim izvršiti pritisak na njega, želim izvršiti pritisak na Irance, želim izvršiti pritisak na Ruse, da dođemo do tog diplomatskog rješenja.
Kao i sve mržnje, američka vlada odbija gledati stvari, ikad, na način na koji to čine njezine žrtve - to jest, na način na koji to čine svi američki 'neprijatelji' (i moraju - da bi bili američki 'neprijatelji', čak i ako ne predstavljaju stvarnu opasnost za američku javnost). Američka vlada slična je Hitlerovoj, na ovaj način, što je rasističko-fašistički način, globalno-supremacistički način: nacistički način. Riječ je o čistom "mi protiv njih", i to određene vrste, koja javno ne tvrdi da ima za cilj istrijebiti opoziciju, ali koja javno proglašava strane vlade ' neprijateljima' čak i ako strana vođena mržnjom još nije javno objavila rat protiv tih 'neprijatelja' — kao što Hitler nije do početka Drugog svjetskog rata, i kao što američka vlada još nije objavila svoj rat, još od 25. srpnja 1945., Rusiji (niti protiv ruskog saveznika Kine, niti protiv BILO KOJE od zemalja koje NISU 'saveznici', zapravo vazalne nacije, američke vlade).
Dobar primjer ove agresije SAD-a i saveznika bila je američka vlada i njezin NATO vojni savez protiv Rusije, ignorirajući zahtjeve ruske vlade koje je Rusija iznijela SAD-u i NATO-u, sredinom prosinca 2021., zahtijeva da se NATO ne proširiti, te da će članice NATO-a koje su dodane nakon što je Rusija izašla iz Hladnog rata 1991. biti, zapravo, otkazane, u skladu s onim što su SAD i 'saveznici' OBEĆALI Rusiji prije nego što je Rusija napustila Hladni rat 1991. — konačno, sada, da SAD i njihovi 'saveznici' POŠTUJU ona obećanja SAD-a i saveznika, koja je američka vlada dala još 1990. godine.
Dana 7. siječnja 2022. i Amerika i njezin NATO rekli su ne zahtjevima Rusije iz prosinca 2021. Zatim, 24. veljače, Rusija je napala Ukrajinu - zemlju koja je najviše prijetila ulaskom u NATO. Rezultat ove invazije Rusije bio je da su i Finska i Švedska, u djelima zadivljujuće gluposti i neznanja (praktički su pozvale sebe da budu na meti ruskih nuklearnih projektila), zatražile da se pridruže NATO-u i (naravno) dobile odmah dopuštenje da se pridruže, od strane svih postojećih članica NATO-a osim Turske. Dakle: kada je Rusija zahtijevala da NATO prestane da je okružuje neprijateljima, NATO je odgovorio nastojanjem da ubrza sve veći stisak protiv Rusije; a Finci i Šveđani bili su nesvjesno voljni agenti da se to dogodi. Vlada SAD-a je tako dobila nove otvorene 'saveznike' (nove vazalne nacije). To može dovesti samo do Trećeg svjetskog rata, ili pak do obnove američke vlade koja je postojala prije 25. srpnja 1945. — ustavne vlade, u miru s (a možda čak i opet u savezu s) Rusijom, podržavajući jednaka međunarodna prava i obveze za vlade svih nacija, bez međunarodne nadmoći.
Opsesija američke vlade prvenstveno je protiv Rusije, ali je i protiv mnogih nacija (svih koji odbijaju postati američki vazali). To se pokazuje ne samo u vezi s Ukrajinom, već u svim slučajevima nacija koje nisu neprijateljski raspoložene prema Rusiji, kao što su Sirija i Iran:
Dana 13. svibnja 2020., Newsweek je objavio natpis "Predstavnik SAD-a za Siriju kaže da je njegov posao da od rata napravi 'močvaru' za Rusiju" i izvijestio je da:
Posebni predstavnik James Jeffrey rekao je u utorak tijekom videopoziva Instituta Hudson da pristup predsjednika Donalda Trumpa s "maksimalnim pritiskom" prema Siriji isplaćuje dividende, i odbacio zabrinutost da bi se američko raspoređivanje tamo moglo pretvoriti u dugotrajan i skup projekt sličan Afganistanu ili Vijetnamu.Američke proxy snage u tom ratu za rušenje Assada uglavnom su bile stotinjak tisuća džihadista uvezenih iz cijelog svijeta, pod vodstvom Al Qaide u Siriji. Amerika je obučila i naoružala džihadiste, koje predvodi Al Qaida. Al Qaeda nije prijetnja američkoj vladi, ali je u velikoj mjeri prijetnja ne samo američkom narodu nego i sirijskoj vladi — i sirijski je narod u velikoj mjeri mrzi i smatra je proxy-snagama američke vlade koje vrše invaziju i okupiraju njihovu zemlju. Al Qaeda je, zapravo, saveznik američke vlade. Pruža vrlo jeftine proxy snage za Vladu SAD-a, u Siriji i u nekim drugim zemljama u kojima Vlada SAD-a nastoji srušiti postojeću Vladu - srušiti postojeću Vladu koja se odupire preuzimanju njihove zemlje od strane agenata američke vlade.
"Mi provodimo ono što mislimo da je pametna politika," rekao je Jeffrey....
SAD se suprotstavlja sirijskom predsjedniku Basharu al-Assadu otkako je izbio građanski rat 2011. nakon što je diktator upotrijebio silu da pokuša suzbiti proreformske prosvjede. ...
Assada — koji sada kontrolira većinu zemlje — podupiru Rusija i Iran, koje SAD pokušava sabotirati. Jeffrey je u utorak rekao da će američka strategija oslabiti američke neprijatelje, a izbjeći skupu eskalaciju misije.
"Ovo nije Afganistan, ovo nije Vijetnam", objasnio je. "Ovo nije močvara. Moj posao je da to učinim močvarom za Ruse."...
Jeffrey je također rekao da je imperativ "nastaviti s pritiskom" na Assadov režim, objašnjavajući: "Nikada nisam vidio režim koji predstavlja veću prijetnju svojoj regiji i američkoj ideji o tome kako bi svijet trebao biti organiziran."
Slično je postojao i "pritisak" na ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča, demokratski izabranog 2010. godine, koji je bio predan održavanju neutralnosti Ukrajine između američke vlade i susjeda Ukrajine, Rusije.
Razlog zašto je američki predsjednik Obama svrgnuo Janukoviča u veljači 2014. je taj što Ukrajina na ruskoj granici ima najbližu lokaciju Moskvi, a time i najbolju lokaciju za blitz napad na tamošnje rusko centralno zapovjedništvo dovoljno brzo (unutar manje od 7 minuta vremena letenja projektila) kako bi mogli eliminirati rusko oružje za odmazdu prije nego što bude lansirano. Obama je namjeravao čak i kada je stupio na dužnost 2009. godine smijeniti sirijsku vladu (savezničku s Rusijom), ali njegova odluka da smijeni ukrajinsku vladu (i tamo instalira antirusku ) nije došla odmah. Dana 12. travnja 2010. novoizabrani ukrajinski predsjednik Janukovič susreo se s američkim predsjednikom u Bijeloj kući, u koju ga je Obama pozvao.
Janukovič je odbio Obamine prijedloge da se Ukrajina pridruži američkom savezu protiv bliskog ukrajinskog susjeda Rusije. Zatim su 2. srpnja 2010. američka državna tajnica Hillary Clinton i Janukovič održali zajedničku tiskovnu konferenciju u Kijevu, na kojoj je rekla da je s Janukovičem razgovarala o zajedničkim vojnim vježbama s američkim snagama protiv njegovog susjede Rusije. Janukovič je ponovno odbio zahtjeve, a dužnosnica koju je Obama imenovao da planira državni udar, Victoria Nuland, već je započela operaciju američkog State Departmenta najkasnije do 23. lipnja 2011. godine. Ovo je trebao biti klasični američki državni udar, ali pod nadzorom State Departmenta pod vođstvom Nulandine prijateljice Hillary Clinton (državna tajnica) i s potpredsjednikom Joeom Bidenom koji je uvijek na raspolaganju da pruži sve potrebno (kako je Nulandova slavno rekla) "atta-boy". [neformalni izraz ohrabrenja ili divljenja muškarcu ili dječaku, op.prev.]
Osnivač i čelnik 'privatne CIA-ine' tvrtke Stratfor čak je to nazvao "najočitijim državnim udarom u povijesti". Kao što je bilo očito iz brojnih video snimaka koji su snimljeni o tome, rasističko-fašističke — ili "nacističke" — antiruske paravojske su to izvele, a organizirala ih je, obučavala i naoružala američka vlada kako bi spriječila da javnost sazna tko zapravo stoji iza operacije; ali 26. veljače 2014. visoki dužnosnici EU-a otkrili su da je to učinio "netko iz nove koalicije" — drugim riječima, iz novopostavljene ukrajinske vlade — NE od strane Janukovičeve administracije (kao što su SAD i njeni mediji lažno izviještavali).
To je zapravo učinila uprava u Washingtonu, budući da je jedan briljantni video-novinar prvi put javno objavio kompilacijski video koji je objavio na youtube još 12. ožujka 2014. godine. (Dakle, od tog datuma, svi pošteni novinari nazivaju to rušenje vlade još jednim američkim "pučem" umjesto 'revolucijom' ili bilo kakvom 'demokratskom' operacijom - što američki tisak još uvijek tvrdi. Zapravo, svrgavanje je izvršila strana sila, Amerika, i potpuno protuzakonito. Ali to je prihvatljivo za američki "međunarodni poredak utemeljen na pravilima", što svakako nisu međunarodni zakoni UN-a.)
Američka vlada praktički je ujedinjena u podršci svojoj Ukrajini, protiv Rusije. SAD ne žele štititi Ukrajinu; želi poraziti Rusiju. I to je jasno dalo do znanja šest članova američkog Kongresa 23. svibnja, na Svjetskom gospodarskom forumu u Davosu, kada ih je tamo intervjuirao 100% pro-američka vlada, 100% anti-Rusija, novinar britanskog Economista. Tamo su delegaciju činili senatori Patrick Leahy (D-VT), Bob Menendez (D-NJ), Roger Wicker (R-MS), Deb Fischer (R-NE), Chris Coons (D-DE) i Joe Manchin ( D-WV) i (kako bi se u gomilu uključilo crno lice) zastupnik Gregory Meeks (D-NY).
Jedini youtube video koji je WEF objavio iz te dugačke prezentacije bio je ovaj isječak od 43 sekunde senatora Manchina, koji je, unutar cijelog američkog Senata, prijelazni senator, između demokrata i republikanaca, točno u sredini, konsenzus (ili dvostranački ) senator:
"Joe Manchin | Predan da Ukrajina pobijedi u ovom ratu"
Video Svjetskog ekonomskog foruma. 43 sekunde.
Prvo pričajte o Ukrajini, kakav je Putinov rat protiv Ukrajine i ukrajinska odlučnost, odlučnost, žrtve koje su podnijeli za slobodu, ujedinilo je cijeli svijet, ali ujedinilo je i nas kao Senat i Kongres, mislim, kao ništa što sam u svom životu vidio. Mislim da smo potpuno predani podršci Ukrajini na svaki mogući način, sve dok nam ostatak NATO-a i slobodni svijet pomažu. Mislim da smo svi zajedno u ovome i potpuno sam predan, kao jedna osoba, da vidimo Ukrajinu na kraju, s pobjedom, a ne da se u osnovi riješi nekom vrstom sporazuma. Mislim da nismo tu i gdje bismo trebali biti.I tamo ga je 100% poduprla petorica drugih - pogledajte ovaj video:
"Zastupnici SAD-a sudjeluju na Svjetskom ekonomskom forumu"
Na primjer, senator Leahy, koji je stariji, a možda i najliberalniji ili najdosljedniji demokratskoj stranci. Senator je rekao da je najponosniji trenutak u njegovoj cijeloj karijeri u američkom Senatu bio kada je nedavno imao privilegiju da stane za predsjednikov stol kako bi potpisao gotovo jednoglasno doneseni zakon o dodavanju dodatnih 40,1 milijarde dolara pomoći Ukrajini i rezovima u američkim domaćim programima kako bi porazili Rusiju u Ukrajini. Cijela ta delegacija bila je euforična oko slanja još više oružja i 'humanitarne' pomoći kako bi se Ukrajini omogućilo da nastavi borbu, a da se ne preda, pa čak ni da ozbiljno pregovara o zahtjevima Rusije, koje su SAD-a već prezirno odbacile 7. siječnja.
Bila je to čista mržnja, njih svih šest, a i samog WEF-a.
WEF nije dostavio nikakav prijepis. C-span video (kao i svi njihovi videozapisi) je dizajniran tako da je gotovo nemoguće dobiti bilo kakav upotrebljiv prijepis; pa čak i njihova iznimno neprijateljska značajka transkripta isključuje većinu najintenzivnijeg dijela ispunjenog mržnjom, ali cijelih prvih 20 minuta tog videa vrijedi pogledati, za svaku osobu koja želi razumjeti koliko američka vlada žudi pobijediti Rusiju — koliko mržnje imaju prema Rusiji.
Evo nekih od nedavnih izjava NATO-a koji poriču da je to agresivna umjesto čisto obrambena alijansa (za koju tvrde da jeste):
"NATO nije prijetnja Rusiji." "NATO je pokušao izgraditi partnerstvo s Rusijom, razvijajući dijalog i praktičnu suradnju u područjima od zajedničkog interesa. Praktična suradnja prekinuta je od 2014. kao odgovor na rusku ilegalnu i nelegitimnu aneksiju Krima u Ukrajini, koju NATO nikada neće priznati." "NATO nije agresivan savez."
NATO je potezna žica do Trećeg svjetskog rata, koji će u treći svjetski rat dovesti svaku državu članicu, kao bojno polje (nuklearno ciljano); a američka vlada ga ne samo kontrolira; oni to vole; to su oni, i oni su to. Njihova mržnja je ono što ih definira. To je ono što jesu. To je savez za globalno uništenje — ili pak za sveobuhvatnu američku globalnu diktaturu, u ime 'slobode'. To je nacistički. Evo kakav je nacizam u američkom stilu za sve zemlje — 'saveznice ili ne. To je ono što američka vlada zahtijeva, za cijeli svijet.
Komentari čitatelja
na naše novosti