Ali te činjenice niti ne govore cijelu priču. Postojalo bi mnogo načina na koje bi se ova priča mogla ispričati, ali za početak želim navesti nekoliko elemenata službenog zapadnog narativa koji su sada pobijeni i nitko zdravog razuma ih ne bi uzeo za ozbiljno. Predstavit ću ih nekoliko bez određenog redoslijeda (a zanemarit ću one najidiotskije, uključujući onu da Putin umire od raka ili je jako bolestan (potražite ovdje 50 naslova o tome!) - nije, na veliku žalost CIA - ili da ga Šojgu želi svrgnuti).
"Rusija gubi rat, poražena je od Ukronacista u blizini Kijeva, ponestaje joj streljiva i zaliha i pred kolapsom je".
Prvo, ako pogledate veličinu ruskih snaga koje su zauzele zračnu luku Antonov kod Kijeva (jedna zračno-desantna pukovnija) i veličinu snaga koje su kopnom krenule prema toj zračnoj luci, lako se možete uvjeriti da te snage nisu bile namijenjene za napad ili invaziju Kijeva. Ove su snage učinile upravo ono što su namjeravale učiniti, prisilile su Ukronaciste da prebace snage kako bi zaštitile Kijev i, na taj način, prikovale ih tek toliko da uspostave zračnu nadmoć, napadnu i odsjeku snage blizu i u Donbasu, unište ukrajinski C4I i gotovo cijelo ukrajinsko zrakoplovstvo. To je trajalo samo nekoliko dana i kada je ta misija završena, te su se snage povukle jer nisu imale doslovno ništa za dobiti ostajući na mjestu. Ako ništa drugo, ukrajinska strana ostaje bez oružja, zaliha i vojnika (više o tome kasnije). Rusi imaju svu vatrenu moć koja im je potrebna za još mnogo godina unaprijed.
"Rusija je morala promijeniti svoje planove i taktiku zbog teških gubitaka koje je pretrpjela ruska vojska na početku operacije"
Zapravo, ima tu zrnca istine, ali ne i pravog objašnjenja. Kao što sam već nekoliko puta spomenuo, specijalna vojna operacija je "specijalna" jer se radi o operaciji koja nije obična kombinirana oružana operacija. Rusi su započeli SMO s manje vojnika od protivničke strane, a dali su prednost manevrima i udarima na velikim udaljenostima u odnosu na zauzimanje i držanje gradova. Što je najvažnije, Rusi su vrlo namjerno pokušali sve što su mogli kako bi minimizirali ukrajinske žrtve i sačuvali ukrajinsku civilnu infrastrukturu (za razliku od "demokratskih" zemalja vani koje prvo unište elektrane, mostove, vodovodne stanice, itd. kako bi nanijele maksimum "šoka i strahopoštovanja" nad civilnim stanovništvom!). Rusi su lako mogli pretvoriti, recimo, Kijev u Bagdad ili Beograd pod američkim/NATO bombama, ali su namjerno odlučili spasiti što više života i civilne infrastrukture, čak i po cijenu života ruskih vojnika).
[Dodatna informacija: izvrstan primjer je gradić Avdejevka, u blizini Donjecka, koji je jako utvrđen i iz kojeg Ukronacisti granatiraju ne samo Donjeck, već i druge gradove kao što je Makejevka, ubijajući ljude i uništavajući civilnu infrastrukturu svaki dan. Rusi bi mogli upotrijebiti svoje TOS-1A "Solntsepyok", zračne FAE, FAB-3000 bombe, teške minobacače i mnoštvo drugog oružja kako bi cijelu Avdejevku jednostavno pretvorili u beživotnu pustinju. Ali ovdje je problem: Avdeevka je puna civila, uključujući rođake boraca LDNR-a .Ono što je očito iznenadilo Ruse je spremnost ukrajinskih snaga u nekim gradovima da napadnu ruske kolone iako se činilo da su lokalne vlasti Rusima dale do znanja da se njihov grad, kao recimo u Hersonu, neće oduprijeti. Jednostavno rečeno, radije su odabrali Mariupoljski model nego Hersonski. Ovaj izbor uglavnom su diktirali vrlo moćni nacistički odredi smrti koji bi u najboljem slučaju uhitili svakoga tko pregovara s Rusijom, a u najgorem slučaju jednostavno bi ga strijeljali na licu mjesta. Rusi su pronašli mnoštvo tijela pogubljenih ukrajinskih vojnika.
Nadalje, ako bi Rusija upotrijebila takvo oružje, to bi samo nahranilo anglocionističku propagandu kako bi stvorili "victastar" grad à la Sarajevo ili čak optužiti Ruse za "genocid" poput srebreničkog. [iz pjesme na linku, 'victastar' je izmišljena riječ, gdje autor kaže: "Polu-superzvijezda, polu-žrtva; Ona je 'victastar', konceptualno nova"; stoga bi taj naziv označavao nekog ili nešto što je i žrtva i super-popularna zvijezda; op.prev.] Presedan u Buchi je nešto što ograničava Ruse na dva glavna načina: prvo, čini povlačenje gotovo nemogućim, sada kada znamo da će Ukronacisti masakrirati sve "kolaboratore" na području koje su ostavile ruske snage i, drugo, to znači da će svaki veći udar, ma koliko bio vojno opravdan, biti pretvoren u "masakr" baš kao u Bosni, na Kosovu ili u Siriji.
Ali ni to nije cijela priča.
Istina je da je po zakonima ratovanja Ukrajina izgubila rat u manje od tjedan dana.
Koji je moj dokaz za tako naizgled neobičnu i pretjeranu izjavu? Jednostavno: od početka SMO-a, Ukrajinci nisu uspjeli izvršiti niti jedan napad operativne razine ili protunapad. U najboljem slučaju uspjeli su izvesti male napade na taktičkoj razini, od kojih je velika većina gotovo trenutno propala, nekoliko ih je poraženo u nekoliko dana, i, što je ključno, niti jedan nije dao ukrajinskoj strani operativnu inicijativu. Niti jednom.
Dakle, pa što se dogodilo?
Da Kijev ima ikakav utjecaj i da je ukrajinskom vodstvu stalo do svoje zemlje i naroda, odmah bi zatražili mir. Ali Kijev nikada nije imao nikakav utjecaj, a lakrdijaše na vlasti nije briga za ukrajinski narod.
Umjesto toga, SAD je bio taj koji je rekao Ukrajincima da se nikad ne predaju ili povuku, čak i ako to znači ogromne gubitke u ljudstvu i vatrenoj moći. Zapad, koji prezire i mrzi Ukrajince gotovo jednako kao što mrzi Ruse, bio je oduševljen gledajući kako se omraženi Ukrajinci i omraženi Rusi međusobno ubijaju (pa, uglavnom Rusi koji ubijaju). Nadalje, budući da su bili vojno nesposobni, čelnici Zapada su očito vjerovali da bi opskrba Ukrajinaca oružjem, novcem, instruktorima i specijalnim snagama mogla, ako ne i okrenuti tok, usporiti Rusiju dovoljno da stvori strah, neizvjesnost i sumnje u rusko javno mišljenje. I taj plan je spektakularno propao, Putin je popularan kao i uvijek, 5. kolona i 6. kolona u Rusiji su u očaju (mnogi emigriraju), a SMO ima punu podršku ruskog naroda.
Što se tiče "ruskih planova" o kojima se toliko govorilo, a koje nitko nije vidio, oni nisu poput plana za zgradu. Oni nisu fiksni, već vrlo fleksibilni i reaktivni te se zapravo stalno prilagođavaju i usavršavaju kao odgovor na razvoj događaja na terenu. Dakle, iako su se Rusi nadali da će veći dio istočne Ukrajine slijediti "hersonski model", brzo su se prilagodili stvarnosti da će SAD i njegovi nacistički agenti u ukrajinskoj vojsci prisiliti istočnu Ukrajinu da slijedi "Mariupoljski model". Dakle, da, operativni planovi su poput vode u potoku, ovisno o preprekama na koje naiđu, mogu ići lijevo ili desno kako bi zaobišli tu prepreku, ali u oba slučaja idu dolje prema oceanu. Činjenica da su foteljaški stratezi izjavili da je Rusija "promijenila planove" samo dokazuje da ne razumiju kako funkcionira operativno planiranje.
[Dodatna informacija: većina ljudi na Zapadu misli o vojnim operacijama kao o nečem sličnom američkom nogometu: postoje "linije/fronte" koje su obrana i većina sila se suočava jedna s drugom duž tih linija. To nije tako. Moderno ratovanje mnogo je sličnije europskom nogometu, gdje je svaki igrač "vezan" za protivničkog igrača i ti igrači stalno manevriraju i redovito se međusobno sukobljavaju. Na primjer, moderno ratovanje zapravo nema "front" i "stražnju stranu", kao što možemo vidjeti iz ruskih napada duboko u zapadnoj Ukrajini. Konačno, moderno ratovanje duboko se oslanja na koordinirane akcije. Odnosno čak i ako strana A ima recimo pet podjedinica (recimo satnija) ne možete ih zbrajati i računati kao pukovnija ili brigada jer nemaju sposobnost za koordinirano djelovanje (bez obzira na združenu ili kombiniranu). Misli na svoju ruku, ima pet prstiju, ali tih pet prstiju postaje snažna šaka samo ako pet prstiju djeluje usklađeno i postane jedna šaka.Sada se pozabavimo dvjema manjim, ali svejedno ključnim lažima koje neki govore o Rusiji:
Dakle, kada netko piše o, recimo, 60 000 ukrajinskih vojnika u istočnoj Ukrajini, to opisuje X broj vodova, satnija, pukovnija ili čak "brigada" (stavljam navodnike jer to nisu prave brigade s punim ustrojstvom i opremom), ovi podjedinici nisu sposobni koordinirati svoje akcije kao što to čini ruska vojska. Mnogo se priča o "mrežnocentričnom ratovanju" što nije ništa drugo nego operacije kombiniranog naoružanja na steroidima, gdje razina integracije uključuje potpunu fuziju svih C4ISR podataka u jednu zajedničku sliku bojnog polja u stvarnom vremenu i punu koordinaciju svih vojnih snaga/sredstava. Usput, samo je Rusija u potpunosti razvila takvu sposobnost (iako je SAD također napravio ozbiljan napredak na ovom polju)].
"U Rusiji nema atlantskih integracionalista niti euroazijskih suverenista"
Ako ništa drugo, ovaj je rat rezultirao velikim potresom u ruskom društvu gdje su neki ljudi iznenada pokazali svoje prave osjećaje. Primjeri se kreću od ruskih novinara koji stoje s antiratnim porukama iza spikera do onih Rusa u inozemstvu koji su ili odlučili osuditi Putina i SMO ili su prihvatili sudjelovati u raznim događajima pod neutralnom ili stranom zastavom, do Dmitrija Medvedeva koji sada mijenja svoju melodiju za 180 stupnjeva i rebrendirao se u ultradomoljuba. Naveo sam te primjere jer su poznati na Zapadu, ali unutar Rusije ima mnogo više takvih primjera, uključujući među poslovnim liderima i izabranim dužnosnicima. Konačno, čak je i sam Putin spomenuo postojanje takvih unutarnjih neprijatelja Rusije. Činjenica da je Rusija sada proširila definiciju "izdaje" znači da su proamerički agenti u Rusiji sada suočeni s velikim rizikom za svoje aktivnosti. Neki petokolonaši već su osuđeni na zatvorske kazne. Što se tiče šestokolonaša, oni i dalje strastveno mrze Putina i još uvijek pjevaju svoju mantru "sve je izgubljeno", ali ih (skoro) nitko više ne shvaća ozbiljno.
Ironija je da su SAD htjele stvoriti krizu kako bi svrgnule Putina, ali umjesto toga, ova kriza ga je učinila još više popularnnim, unatoč nekim vrlo stvarnim problemima (automobilski sektor, civilni zrakoplovi, itd.).
Sljedeće,
"Putin je izraelska marioneta, radi ruku pod ruku s Izraelcima"
U stvarnosti, poprilično je očito da su najglasniji rusofobi na Zapadu velikom većinom Židovi, kako unutar tako i izvan Izraela. Obično je izgovor taj da su u Rusiji bili antižidovski pogromi. Ali, u stvarnosti su se svi ti pogromi dogodili u današnjoj Ukrajini, a ipak je prilično jasno da su cionističke i židovske organizacije velikom većinom na strani Kijeva (unatoč tome da je režim na vlasti nedvojbeno nacistički), a samo vrlo mali broj pojedinaca je na strani Rusije (ali oni postoje i nikada ih ne treba zanemariti). Što se tiče Kremlja, njemu je dosta izraelske arogancije u Siriji (čak i ako su izraelski zračni napadi neučinkoviti i ne prave nikakvu stvarnu razliku na terenu) i Rusi sada zahtijevaju da Izraelci prestanu s napadima na Siriju. Izraelci ne mogu stati, iz unutarnjopolitičkih, pa čak i psihoterapijskih razloga, ali vjerojatno će se dogoditi jedna od dvije stvari: izraelski napadi će postati još beskorisniji i simboličniji ili će Rusija oboriti izraelski zrakoplov.
Ali dosta o Izraelu, ovo je samo mali dio anglocionističkog carstva kojim upravljaju SAD. Sada se okrenimo akcijama Zapada u proteklih 5 mjeseci.
A što je sa SAD/NATO/EU u svemu tome?
Prvo, želim razjasniti da čvrsto vjerujem da je anglocionističko carstvo umrlo 8. siječnja 2020. kada je dopustilo Iranu da bombardira baze CENTCOM-a, a da nije ispaljen ni jedan jedini metak. Toga je dana Carstvo pokazalo svijetu da nema ni ono što je potrebno za napad na Iran. Što se tiče SAD-a, oni su umrli 6. siječnja 2021.
Komentar: Autor misli na događaj na Capitolu 6. siječnja 2021. Taj događaj nije bio 'smrtonosni napad', kako to vole reći u Washingtonu, bio je nešto podmuklije. Za bolji uvid o pozadini tog događaja:
Međutim, sjećate se mog gornjeg primjera uspoređivanja 5 prstiju sa šakom? Iako su Carstvo kakvo smo poznavali i SAD kakve smo poznavali umrli, to ne znači da su svi njegovi sastavni dijelovi nestali. Zemlje i carstva imaju zamah, baš kao i Titanic, kada su smrtno ranjeni. Jednostavno rečeno, za konačni proces potonuća potrebno je vrijeme. Rusko Carstvo je umrlo u veljači 1917., ali je građanski rat trajao do 1923. (a rekao bih čak i do Drugog svjetskog rata).
Drugo, postoje dva su potpuno različita plana kojima se Zapad (dobro, zapravo SAD) odlučio boriti protiv Rusije:
- Prvo, objavila je potpuni posrednički rat Rusiji, ali bez izravnog ratnog vojnog sukoba s Rusijom
- Drugo, totalnim #cancelRussia u PR/propagandnoj virtualnoj stvarnosti. Ovi infantilni postupci (najnoviji primjer ovdje) pokazuju koliko je Zapad zapravo frustriran i nemoćan.
Što se tiče dementnih Poljaka, jedan njihov bivši predsjednik i dobitnik Nobelove nagrade je izjavio da želi smanjiti populaciju Rusije na 50 milijuna. Zatim, tu su i Britanci, koji i dalje žele biti "veliki" ili, barem, relevantni, i koji govore o "vođenju slobodnog svijeta" protiv Rusije s takvim zvjezdanim saveznicima kao što su Poljska, države 3B i Banderastan. [Ukrajina, op.prev.]
Pa ipak, pogledajmo ishode na tri razine:
- Vojska: najbolji posrednik koji su SAD imale u povijesti (ukrajinske oružane snage), polako i neumoljivo je uništavana sa samo oko 8-10 posto ruskih oružanih snaga.
- Ekonomski: dok su neki sektori u Rusiji patili od takozvanih "sankcija" (to nisu sankcije, već ratni činovi i gruba pljačka, samo Vijeće sigurnosti UN-a može nametnuti zakonske sankcije), sve u svemu, Rusija je bila sjajna, i čini se da je krenula putem ekonomskog uspjeha zbog činjenice da je a) većina zemalja odbilo poslušati zahtjeve Washingtona i b) rusko gospodarstvo je moćno i stvarno, a ne virtualno poput zapadnih gospodarstava. Rusiji će trebati nekoliko godina da se prilagodi, ali sada kada je taj proces počeo, nezaustavljiv je.
- Propaganda: ovdje je slika poprilično jasna: s jedne strane imamo SAD i njegove kolonije, zatim nekoliko zemalja s kompradorskim elitama koje mrzi većina ljudi, te zemlje koje otvoreno prkose Washingtonu. To najbolje pokazuje ova karta kineskog ministarstva vanjskih poslova:
To je temeljna "filozofija" SAD-a: boriti se protiv Rusije do posljednjeg Ukrajinca, produžiti rat što je dulje moguće, uništiti što je moguće više civilne infrastrukture Ukrajine, potkopati status dolara, srušiti svjetsko gospodarstvo, dopustiti da se EU ekonomski sruši i izgori, društveno i politički, sve našopati Woke agendom, čak i ako ih to tjera na gušenje i povraćanje i, posljednje ali ne najmanje važno, potpuno i sveobuhvatno zabijte glavu u pijesak i poričite stvarnost u svim njenim aspektima.
Da, Zapad je toliko natopljen bjesomučnom mržnjom i strahom od Rusije da radije čini kolektivno samoubojstvo nego da prihvati bilo kakvu vrstu suživota sa suverenom Rusijom.
Hitlerov razmjerno nejasan/dvosmislen/zamagljen slogan "Drang nach Osten" sada je zamijenjen mnogo iskrenijim i nedvosmislenijim sloganom #cancelRussia. Ista ideja, samo mnogo više "direktna".
Istini za volju, većinu takozvanog "Zapada" zapravo vode ove tri skupine, prema redoslijedu utjecaja:
- Američki neokonzervativci
- Anglo imperijalisti
- EU kompradorske vladajuće elite
To je ono što sada vidimo i što će se vjerojatno nastaviti i do 2023.
Činjenicu da je protiv Rusije vođeni ekonomski rat ili obećanje Wunderwaffena [čudesno oružje, op.prev.] potpuno propalo, ovi duboko psihopatski i terminalno zabludjeli ljudi nikada neće priznati. I ako se ne mogu udvostručiti ad infinitum u svojim postupcima, sigurno će nastaviti udvostručavati svoju retoriku, kao što je orkestar nastavio svirati dok je tonuo "nepotopivi" Titanic.
Pa ipak, barem neki obični ljudi na Zapadu naslučuju propast, otuda turoban rejting SVIH zapadnih političkih vođa.
Neprijateljstvo mnogih Amerikanaca čak rezultira anketama koje sugeriraju da bi se mnogi od njih htjeli odcijepiti od drugih država, u ovom slučaju Trumpovi glasači.
S obzirom na to da su Trumpovi glasači u pravilu kudikamo veći domoljubi od američkih "liberala" natopljenih Wokeom, ovo je vrlo znakovito.
Ali i ironično: SAD želi razbiti Rusiju i na kraju razbija samu sebe. Karma?
Nije u pitanju samo SAD. Pogledajmo kartu koja pokazuje koje zemlje su uvele "sankcije" Rusiji, a koje nisu:
U prošlosti, ovo bi bilo jednostavno, ujak Shmuel sa svojim CIA-inim odredima smrti, nosačima zrakoplova i naizgled beskonačnom sposobnošću tiskanja novca bio je puno vitalniji za ove kompradorske elite od njihovog vlastitog stanovništva. Ali sada kada su odredi smrti u velikoj mjeri zamijenjeni woke tetkicama koje su dobre samo u pucanju na nenaoružane civile, sada kada američki nosači zrakoplova zapravo ne plaše čak ni zemlje poput Irana, DNRK ili Venezuele i sada kada se cijeli Zapadni međunarodni ekonomski i financijski sustav urušava, te kompradorske elite moraju postati puno, puno opreznije da ne bi završile poput američkih marioneta u Boliviji: bez vlasti i u zatvoru. Čini se da čak i Kolumbija polako izmiče, kao i Brazil. A neću ni spominjati apsolutnu bezkorisnost onih poput Guaida, Tikhanovskaie ili bande "prijatelja Sirije" (Maduro, Lukašenko i Assad ili svaki od vas super vam ide, hvala!).
Zapisano je na zidu, a ne vide ga samo oni koji namjerno zatvaraju oči.
Ostaje nam pitanje američkih neokonzervativaca.
Što je sa zapadnim vladajućim klasama, kakav je utjecaj, ako ikakav, specijalna vojna operacija imala na njih?
Prvo, definirajmo naše kategorije. U EU zapravo nemamo nikakvu pravu "vladajuću klasu", imamo samo frontmene (oprostite! Mislio sam "frontosobe" naravno [ovdje se autor izruguje woke izrazima; op.prev.]), marionete, tobožnje vladare bez ikakve agencije (Olaf Scholz i Josep Borrell su savršeni primjeri). Ne postoji europska "obrambena politika" ili bilo koji drugi značajni dokaz djelovanja na bilo kojoj razini. EU je mrtva, nema pojma ni o čemu i potpuno je pod kontrolom američkih neokonzervativaca.
Drugo, u SAD-u vladaju neokonzervativci, imajući potpunu kontrolu nad obje glavne stranke u SAD-u. I dok se baza Republikanaca jako razlikuje od baze Demokrata, njihovi su vođe uglavnom međusobno jako slični. Stoga ću ih smatrati jednom strankom.
Njihov psihološki profil je u najboljem slučaju narcisoidan, a u većini slučajeva je potpuno psihopatski. To im također daje prednost, posebno kada imaju posla sa slabim, neukim ljudima na koje je lako utjecati. Ali kada naiđu na odlučan otpor, bilo od strane Rusije, Irana, DNRK-a ili čak Hezbollaha, brzo postanu nesvjesni i bespomoćni. Pogledajte izraz lica Blinkena na fotografiji iznad - to je lice kukavice i gubitnika. Možda bi postao pristojan krojač, umjesto toga, zamoljen je da vodi vanjsku politiku (sada bivše) supersile. Nije ni čudo da sve što je proizveo su bile katastrofe i krajnji neuspjesi!
Nadalje, Putin je bio dovoljno strpljiv da shvati kako Rusija u prvim godinama sukoba sa Zapadom nije bila u stanju otvoreno prkositi Zapadu, a kamoli vojno se boriti protiv njega. Zbog toga je 2014.-2015. zaustavio snage LDNR-a da se dalje kreću prema zapadu, iako je ukrajinska vojska bila u rasulu. Iako je znao da su za to vrijeme Ukrajinci bili u panici i neorganizirani, također je znao da se Rusija ne može obračunati s konsolidiranim Zapadom.
Dakle, između 2014. i 2018. Rusija je uložila golemi napor da razvije vrstu sposobnosti koja je potrebna da bi se mogla suprotstaviti cijelom NATO-u i pobijediti. U vrijeme ruskog ultimatuma Zapadu prošle jeseni, Rusija je konačno bila spremna.
Primijetite da ruski ultimatum nije bio ultimatum Kijevu koliko je to bio izravan izazov SAD-u i NATO-u. Neokonzervativci, pijani od njihovog razmetanja hrabrošću i osjećajem rasne superiornosti, zapravo su rekli Rusiji da se j**e i udvostručili su svoju retoriku. A kad je Rusija intervenirala, oni su stvarno poludjeli, i otuda njihova samoubilačka politika prema Rusiji. Ti su ljudi pogrešno pretpostavili da bi Rusija mogla (možda!) nadvladati ukrajinske snage, ali su bili uvjereni da se Putin neće usuditi otvoreno prkositi konsolidiranom Zapadu. A kad je Putin to napravio, uhvatila ih je puna panika, otuda i gluposti koje svakodnevno slušamo iz zapadnih prijestolnica.
Ali postalo je još gore. Ne samo da su ga zapadna obećanja vatre i sumpora nisu odvratila, Rus je tada nastavio metodično uništavati ukrajinske oružane snage. Unatoč tome što je ukrajinska vojska najbolja posrednička snaga u povijesti SAD-a, unatoč MILIJARDAMA danih nacističkom režimu svaki mjesec, unatoč isporučenim izuzetno dobrih Wunderwaffen svih vrsta, unatoč ekonomskom ratovanju, Rusija sada udara dan za danom po Ukie+zapadne snage u Ukrajini i dok SAD naređuje Ukrajincima da se bore do kraja i da se nikada ne povuku, mnogi valovi Volkssturm pojačanja nisu imala utjecaja na ruske borbene sposobnosti. [Volkssturm - milicija koju su u Njemačkoj osnovali nacisti u posljednjim mjesecima Drugog svjetskog rata, a sastojala se od muških civila između 16 i 60 godina, op.prev.]
SAD je također naredio svojim vazalnim državama u istočnoj Europi da pošalju svoje velike zalihe oružja iz sovjetske ere u Ukrajinu (preko 300 tenkova samo iz Poljske!), a Mi-24, Su-25 i MiG-29 s ukrajinskom oznakom još uvijek se mogu vidjeti na ukrajinskom nebu gotovo svakodnevno usprkos činjenici da je gotovo cijelo ukrajinsko zrakoplovstvo uništeno u prva 3 dana rata. Helikoptere je lako sakriti, "ukrajinske" letjelice polijeću iz baza u Poljskoj i Rumunjskoj, a ipak kao da ih i nema: za većinu njih to je jednosmjerna misija i oni to znaju. Ali to je dobar PR, čak i ako košta živote (barem tako misli ujak Shmuel). Ali sada, kada je ionako nizak kredibilitet vodećih korporativnih medija u slobodnom padu, čak i takve PR "pobjede" daju vrlo malo poticaja:
[Dodatna informacija: Ima li Rusija zračnu nadmoć nad Ukrajinom? Da, apsolutno. Nekoliko helikoptera ili letjelica s fiksnim krilima u jednosmjernim misijama ne čine ovdje nikakvu razliku. Zapravo, mnogo veća prijetnja ruskim zračno-svemirskim snagama je ukrajinska protuzračna obrana koja je, iako stara, često modernizirana i ima punu potporu američkog C4ISR-a (Command, Control, Communication, Cyber, Intelligence, Surveillance and Reconnaissance) uključujući nadzornu bespilotnu letjelicu, AWACS, satelite, SIGNIT itd. itd. itd. a ipak su se Rusi prilagodili: zrakoplovi za blisku zračnu potporu lete nisko, dok njihov SEAD (suzbijanje neprijateljske protuzračne obrane) leti visoko sa spremnim proturadijacijskim projektilima dugog dometa.Pa ipak, (razmjerno male, ali modernije) ruske zračno-svemirske snage postigle su i održale zračnu nadmoć tijekom proteklih 5 mjeseci borbenih operacija. Ovo je izuzetno alarmantan znak za američke i NATO snage. Zamislite samo što bi sva moć ruskih oružanih snaga učinila NATO-u kada bi bila oslobođena!
Kratki podsjetnik, dok su USAF/USN često postizali zračnu nadmoć nad zemljama bez modernih zračnih snaga ili bilo kakve moderne protuzračne obrane, oni nisu uspjeli poništiti srpsku protuzračnu obranu tijekom anglocionističkih ratova protiv srpskog naroda. U stvari, USAF/USN *nikada* nije djelovao u tako opasnom okruženju kao što je ovo, trenutno stvoreno iznad Ukrajine, ali relativno mnogo manje ruske zračno-svemirske snage postigle su i održale zračnu nadmoć nad ovom ogromnom zemljom. Što se tiče zračne nadmoći (za razliku od superiornosti), ona se može postići samo protiv vrlo slabo naoružanog protivnika: zračna nadmoć je najbolje što se može nadati postići, čak i teoretski, nad bilo kojom zemljom s ozbiljnom protuzračnom obranom]
Ali postaje još gore (za Carstvo, naravno): postoje svi znakovi, pa čak i jasne poruke da Putin uopće ne "blefira" i da Rusija ima punu eskalirajuću dominaciju nad Zapadom. A sada postaje sasvim očito da se Kremlj neće zaustaviti ni pod kojim okolnostima osim potpune pobjede, a ako to znači nuklearni rat, neka bude tako. I ruski narod velikom većinom podržava ovo stajalište.
Zašto?
Da su to samo prazne riječi, poput onoga što Biden (s mukom) čita sa svog telepromptera, to bi bila jedna stvar, ali te riječi treba zapamtiti u kontekstu postavljanja Avangarda, Posejdona, S-500 i svih ostalih oružja i taktika koje je Rusija razvila za vrijeme dok su neokoni, pijani od arogancije, spavali za volanom.
Dakle, ne, iako Putin rijetko prijeti, on nikada ne blefira.
Suština je sljedeća: svatko tko iskreno vjeruje da Rusija neće izbrisati cijeli Zapad ako bude ozbiljno ugrožena je u krajnjoj zabludi, ne zna ništa o povijesti i ne razumije ruski način razmišljanja. Učinili bi to i unatoč opasnosti za njih same.
Ako postoji jedna poruka koju želim prenijeti svima koji su voljni slušati, to je sljedeća: Putin ne blefira, Zapad ne može pobijediti, a jedina varijabla ovdje je cijena koju je Zapad spreman platiti za svoj poraz.
Usput, Kinezima je također dosta dosta luđaka u Washingtonu, samo pogledajte njihove najnovije izjave.
Sada kada je Ujedinjeno Kraljevstvo napustilo EU, Englezima je svejedno, a izazivanje ratova u Europi ionako je stara britanska tradicija. Pravi povratni udarac aroganciji i neznanju neokonzervativaca je to što nisu uspjeli slomiti Rusiju, i posljedično Kinu kao krajnji cilj, već su uvelike pridonijeli velikom jačanju ruskog, kineskog i indijskog saveza.
Neokonzervativci bi mogli odlučiti pustiti Europu da gori, a pritom zadržati kontrolu nad SAD-om koji, za razliku od EU, ima obilje prirodnih resursa i ostat će, ako ne svjetski hegemon, onda barem moćna nacija. U tom slučaju njihov je plan jednostavan: nastaviti gurati maksimalnu konfrontaciju i rat u Europi, ali bez uključivanja SAD-a u nuklearnu razmjenu s Rusijom. Britanci na svom otoku mogli bi imati slične planove, samo u manjim razmjerima i uz vitalnu potrebu da se potpuno oslone na potporu SAD-a. U "najboljem" slučaju (za njih), UK bi bila zadužena za upravljanje kaosom u Europi u ime SAD-a.
Usput, ne mislim da je neokonima stalo do Izraela i do izraelskog naroda. Niti engleske vladajuće "elite" ne mare za ljude u SAD-u ili Ujedinjenom Kraljevstvu. Ako postoji jedna lekcija koju moramo izvući iz užasa 11. rujna jest ta da ti ljudi neće oklijevati ubiti tisuće "svojih" jer, u stvarnosti, usprkos svom patriotskom ili cionističkom mahanju zastavama, njima je stalo samo do sebe i svoje moći.
NATO je šala, a prije ili kasnije, Rusija će denacificirati cijelu EU, bilo politički i ekonomski, ili, ako nema druge opcije, vojno. Prvo Ukrajina, a zatim 3B+P luđaci će morati biti denacificirani. Sljedeće će biti red na EU/NATO počevši od Njemačke. Do tada će SAD pretrpjeti ogromnu ekonomsku, društvenu i kulturnu katastrofu koja će vjerojatno preoblikovati sadašnje političko uređenje SAD-a. Gdje će neokoni ići sljedeće? Ne znam i, iskreno, nije me briga. Neokonzervativci su opasni samo kao parazit koji napada mozak mnogo većeg domaćina. Jednom kada domaćin umre, parazit bi mogao otići i pronaći novog domaćina. Sam po sebi, ovaj parazit je slab i univerzalno ga se ne voli.
U međuvremenu, glupe Woke ovce se mogu zaokupiti s pitanjima da li muškarci mogu rađati ili razmišljati o tome hoće li senatorka koja "twerka" riješiti mnoge probleme SAD-a.
Dakle, kamo idemo odavde?
Pa, barem do sada, čelnici SAD-a su još uvijek u potpunom "pojačati rizik do kraja" operativnom modu, zajedno sa svojim dobrovoljnim robovima u istočnoj Europi. Njihov plan za Rusiju najbolje prikazuje ova karta: (izvor)
Tijekom Drugog svjetskog rata, ruski narod je brzo shvatio da Hitler nije bio nikakav "osloboditelj", ništa više od Napoleona prije njega, te da je samo koristio takav jezik kako bi pokušao postići pobjedu. Nadalje, tijekom Hladnog rata, bilo je lako povjerovati da je neprijatelj Zapada komunizam i njegova ideja sveopćeg oslobođenja od kapitalističkog jarma. Zacijelo, ako bi se Rusija riješila CPSU-a, Zapad bi prigrlio takvu slobodnu Rusiju?
Ne, dogodilo se upravo suprotno: usprkos "apsolutne slobode" da se nose traperice i dolaska brze hrane, kriminala i pornografije, Rusija je bila opljačkana i bila je vrlo blizu potpunog raspada (tek 2. čečenski rat, s Putinom kao vrhovnim zapovjednikom, je spriječio da se to dogodi). Umjesto obećanog "demokratskog raja", Rusija je duboko utonula u najgoru vrstu kapitalističkog pakla koji se može zamisliti.
Nadalje, kombinacija prilično nesposobnog sovjetskog propagandnog stroja i mnogo učinkovitije zapadne propagande, dala je mnogim Rusima iluziju da je Zapad skupina slobodnih i prosperitetnih nacija koje žele samo najbolje za Rusiju. Noćna mora, koja je bila vlast 90-ih i koju je vodio Zapad, nekima je otvorila oči, ali ne svima. Kao što je bila i apokalipsa u takozvanoj "neovisnoj Ukrajini". Ali ova vrsta otvorene, izravne i apsolutne mržnje prema Rusiji, Putinu i svemu ruskom, uvjerila je veliku većinu Rusa da ono što Zapad zapravo želi jest "konačno rješenje" za "ruski problem", slično onome što je papistički režim Pavelića tijekom Drugog svjetskog rata želio za Srbe: pobiti ⅓, protjerati još ⅓ i "pokrstiti" preostalu ⅓.
Neke stvari se nikad ne mijenjaju, pogotovo ne na Zapadu. Muslimani su u pravu kada govore o "modernim križarima"!
Do sada je Rusija samo s određenim čuđenjem, pa i zabavom, promatrala kako EU čini ekonomsko, političko i društveno samoubojstvo, a da nije ni pokušala popraviti svoju sudbinu. Za ljude u Europi postoji samo jedna stvar važnija od njihovog imperijalističkog i rasističkog načina razmišljanja: njihovi novčanici. A taj novčanik je prilično stradao otkako su provedene samoporažavajuće "sankcije" protiv Rusije. U Rusiji se takav stav naziva "dijete koje je smrzlo vlastite uši da bi razljutilo baku": infantilno, samozatajno i jednostavno glupo. Sad kad smo to rekli: koliko je režima (pod tim mislim na političke sustave, za razliku od vlada koje čine određeni ljudi; na primjer, ako Truss zamijeni Johnsona u Ujedinjenom Kraljevstvu, to će biti promjena vlade, ali ne i promjena režima) ugroženo nezadovoljstvom naroda u EU?
Žalosna je stvarnost - niti jedan. Naravno, oni su neizmjerno nepopularni, baš kao što je "Biden" u SAD-u, ali promjena marionetskih figura neće učiniti ništa za promjenu režima na vlasti (u osnovi kolonijalnih okupacijskih režima pod kontrolom SAD-a).
Stoga je vjerojatno da će Rusija morati povećati brojčanik boli za nekoliko stupnjeva prije nego što se ovce u EU ili SAD-u opamete. Prvenstveno mislim na ekonomske mjere, ali ako ludi iz 3B+PU naprave nešto stvarno glupo, Rusija se neće libiti upotrijebiti vojnu moć ako/kada zatreba. Suština je sljedeća: Rusija treba denacificirati cijeli europski kontinent, a što se većem broju zemalja kaže da se pridruže NATO-u, Rusija će imati više kandidata za denacifikaciju.
Nemoguće je predvidjeti budućnost, u ovom trenutku jednostavno ima previše varijabli, ali ponudio bih sljedeće okvirne predložene korake koji bi vodili prema eskalaciji:
- Rusija bi postupno mogla ili odbiti prodavati svoje resurse Europi, ne samo plin i naftu, naravno, već i sve ostalo što je Rusija u prošlosti prodavala EU po vrlo dobrim cijenama i što je bilo ključ bogatstva EU nacije. Dakle, to bi bio potpuni ekonomski protunapad Rusije na EU. Kao početni korak, Rusija bi također mogla zahtijevati da joj se plaća samo u rubljama za bilo koji izvoz u EU.
- Rusija već ubija mnoštvo poljskih, britanskih i drugih plaćenika (oprostite, "savjetnika" i "dobrovoljaca") u Ukrajini, ali većina njih su vojnici na niskoj razini. Rusija bi mogla odlučiti gađati više rangove uključene u rat protiv Rusije, uključujući mete u Kijevu i drugdje. Do sada je Rusija demonstrirala samo mali djelić svoje stvarne vatrene moći, ali ako se isporuke oružja SAD-a/NATO-a i raspoređivanje plaćenika povećaju, Rusija neće imati drugog izbora nego dodatno pojačati brojčanik. A ako Poljaci ili baltičke državice "potpuno polude", udari na ciljeve u tim zemljama postat će neizbježni (Putin je na to već upozorio kad je spomenuo udare na "centre odlučivanja").
- Konačno, ako Rusija odluči da je dosta, prvi ciljevi ruskog vojnog odgovora na posrednički rat SAD/NATO-a bili bi napad na C4ISR kapacitete SAD/NATO-a, uključujući zrakoplove AWACS/JSTARS, SIGINT centre i satelite.
Zamislite na trenutak da Rusija obori američki AWACS/JSTARS, kakva će biti reakcija Zapada? A tu ne mislim na izraze bijesa i mržnje, oni su već na maksimumu i stvarno nemaju nikakvog učinka na Ruse. Bi li SAD/NATO pokušali oboriti ruski zrakoplov? I kakav bi bio ruski odgovor na to?
Istina je da SAD/NATO jednostavno nemaju sredstava za vođenje kopnenog rata protiv Rusije. Doslovno im nedostaje sve što je potrebno za to. Naravno, oni imaju mnogo (uglavnom starih i podzvučnih) krstarećih projektila koje bi mogli ispaliti Rusiju, ali i ovdje bi to Zapadu postavilo dilemu: ako napadi budu neuspješni (kao što su bili u Siriji), što učiniti sljedeće? A ako ti udari budu uspješni, što bi Rusi sljedeće učinili? Bi li koristili vlastite konvencionalne sposobnosti strateškog odvraćanja za napad na ciljeve diljem Europe, a možda čak i SAD-a? I što onda?
[Dodatna informacija: zračne snage i krstareće rakete uvelike su precijenjene u američkoj propagandi. Jedan od mojih učitelja na koledžu bio je umirovljeni pukovnik USAF-a koji je radio za program YF-23 i koji je predavao vrlo dobar predmet o planiranju snaga. Jednog je dana rekao u razredu: "Što ti vrijedi ako bombardiraš sve svoje mete, srušiš neprijateljske zrakoplove ako kada se vratiš časnički klub ti bude pun neprijateljskih vojnika?!" Šalio se, naravno, ali ono što je znao jest da se samo s "čizmama na zemlji" može dobiti rat. A "čizme na zemlji" je upravo ono što ni SAD, ni NATO (niti Izrael ili KSA, usput) ne mogu rasporediti, pogotovo protiv vojske koja ima najveće iskustvo kopnenog ratovanja na planetu, i to s ogromnom razlikom !]Istina je da je izbor za neokone binaran: ili prihvatiti poraz u Europi i zadržati SAD kao svoju nagradu i domaćina, ili umrijeti u velikom nuklearnom sukobu koji će zbrisati milijune (za što ih uopće nije briga), uključujući i same neokone (do kojih im je jako stalo).
Pokušati urazumiti ili uvjeriti mesijanske, narcisoidne i zabludjele rasističke manijake opasan je i uglavnom uzaludan zadatak. Zbog toga, Rusija okreće brojčanik boli vrlo, vrlo sporo. Trenutačno, većina napora Kremlja čak nije usmjerena na Zapad, već na stvaranje jezgre budućeg multilateralnog svijeta, zemalja BRICS-a i kandidata za BRICS (moguće će uključujući Iran, Argentinu, Egipat, Tursku, Saudijsku Arabiju, Afganistan, Meksiko, Libanon i Indoneziju u bliskoj budućnosti). Rusija također širi svoje veze s Afrikom i Latinskom Amerikom. Posljednje, ali ne manje važno, Rusija, Kina i Indija neprestano proširuju svoje veze, pa čak i suradnju, posebice s Kinom.
U tom smislu, snažno bih preporučio neokonzervativcima i njihovim marionetskim režimima da pažljivo razmotre implikacije Putinovih riječi da "Još uvijek nismo ništa ozbiljno započeli " (мы ещё всерьёз и не начинали). To nije prijetnja, već izjava činjenice. Hoće li se Zapad nastaviti pretvarati da je Rusija pred kolapsom ili da Putin blefira, to će biti presudno u onome što će se dalje dogoditi.
Upravo sada, baš kao što sam i predvidio da će se dogoditi, Rusija je u osnovi potpuno odustala od bilo kakvog oblika dijaloga sa Zapadom, budući da je Zapad u osnovi prekinuo sve svoje diplomatske veze s Rusijom. Drugim riječima, Rusija sada djeluje jednostrano ne obazirući se na jadikovanje i prijetnje sa Zapada. Zapravo, surova stvarnost je ta da Rusija nema potrebe, niti koristi od Zapada, pogotovo Zapada koji pokušava počiniti kolektivno samoubojstvo milijunskim rezovima.
Upravo sada, Zapad uglavnom okreće brojčanik boli na sam sebe, uz malu ili nikakvu rusku pomoć. Ali to ne znači da Rusija neće proaktivno okrenuti taj brojčanik ako/kada bude potrebno. A ako ovce na Zapadu više vole atletske događaje ili šahovske turnire bez ruskog sudjelovanja, svakako, neka tako nastave i pritom će ti događaji postati besmisleni. Isto vrijedi i za svo ludilo #cancelRussia, uključujući uništavanje kipova i spomenika ili sankcioniranje ruskih glazbenika. Čini se da navodno ponosni i slobodoljubivi Istočni Europljani posebno uživaju u svojim "slavnim pobjedama" nad starim sovjetskim kipovima i spomenicima. Ja kažem - neka, to je samo pokazalo njihovu nemoć i krajnju nebitnost. Ako nemaju poštovanja prema sebi, zašto bi itko drugi?
Kao što izreka kaže, "postani Woke, pa bankrotiraj" (eng. "go woke, go broke"). Prikladan epitaf na nadgrobnom spomeniku Zapada.
Što se tiče Rusije, njena prava budućnost leži na jugu, istoku i sjeveru. Ona nema ni potrebe ni koristi od Zapada. Gotovo tisuću godina zapadnog imperijalizma dolazi do sramotne i samoprouzročene smrti, na ovaj ili onaj način. Kao što sam više puta napisao, taj sustav nije bio niti održiv niti se mogao reformirati. Ili će umrijeti od vlastitih unutarnjih proturječja ili će ga Rusija i Kina morati uništiti. Oni definitivno imaju sredstva za to, ali neće djelovati izravno osim ako nisu isprovocirani.
Ali to je, ako se dogodi, u nekom trenutku budućnosti. Za sada ulazimo u dugu fazu (vjerojatno još mnogo mjeseci) postupnog povećanja brojčanika boli. Rusija će nastaviti mljeti NATO snage u Ukrajini i dopustiti da ekonomska realnost dođe u svijest europskih ovaca.
Kao što mnogi primjećuju u Rusiji: "sada će rusofobija imati visoku cijenu".
Potpuno se slažem.
Andrei
Komentari čitatelja
na naše novosti