Pa, krenimo od početka, od grčke mitologije, kako bismo objasnili tko su uopće bili Elektra i Edip. Sami mitovi, uočit ćete, nalik su na današnje latino sapunice.
Priča o Elektri
Elektra (grčki Ἠλέϰτρα, Ēléktra, latinski Electra: blistava) je bila, kako navodi popularna ''svjetska enciklopedija'' Wikipedia, ali i povijesne knjige iz razdoblja Stare Grčke, Okeanida, kći titana Okeana i Tetije. S titanom Taumantom je imala kćeri: Iridu, božicu dúge i glasnicu bogova i tri nakazne polužene - poluptice, harpije.
Euripid u svome djelu Ifigenija u Tauridi te događaje opisuje ponešto drugačije. Oresta su Srde dovele do Tauride na Crnome moru gdje je njegova sestra Ifigenija bila držana (pripremala je žrtve Artemidi). Kada su doveli Oresta i Pilada da budu žrtve, prepoznali su se te su pobjegli u domovinu. Pilad je pomogao Orestu i Elektri da ubiju majku i njezina ljubavnika. Egist i Klitemnestra dali su Elektru u brak jednome seljaku, misleći da se tako neće osvetiti. No, seljak, Piladov imenjak, poštovao je Elektru i nije je htio dirati. Naposljetku su se Pilad, Orestov prijatelj, i Elektra zaljubili i vjenčali.
U kontekstu psihoanalize, Elektrin kompleks se odnosi na pretjeranu kćerinu privrženost ocu.
Priča o Edipu
Edip (grčki Οἰδίπους, Oidίpous: otečenih nogu; latinski Oedipus), bio je sin tebanskog kralja Laja i njegove žene Jokaste. Laj, bojeći se proročanstva (da će ga vlastiti sin ubiti i oženiti se Jokastom), naredio je da mu se polome noge i svezana ga izlože na brdu Kiteronu, ali ga je sluga kraljev odnio nekomu čovjeku, a ovaj dao korintskomu kralju Polibu, koji ga je odgojio kao svojega sina.
Kada je odrastao, Edip je saznao za proročanstvo, pa je pobjegao u Tebu, misleći da mu je Polib otac. Na putu je susreo i u svađi ubio Laja, ne znajući da mu je on otac. Na ulazu u Tebu riješio je Sfinginu zagonetku i za nagradu dobio tebansko kraljevstvo i kraljicu Jokastu, svoju majku, za ženu. S njom je imao sinove Eteokla i Polinika te kćeri Antigonu i Ismenu.
Kada je kuga zahvatila Tebu, proročica Pitija iz Delfa dala je poruku da će grad biti spašen kada se pronađe i progna Lajev ubojica. Istina je na kraju otkrivena, pa se Jokasta objesila, a Edip je s kćeri Antigonom otišao u atensku općinu Kolon i u gaju eumenidâ umro.
Čest je motiv u književnosti od antike do danas (Sofoklo, Euripid, Seneka, Corneille, Voltaire, H. von Hofmannsthal, A. Gide i dr.), u glazbi (H. Purcell, A. Sacchini, P. M. Musorgski, R. Leoncavallo, I. Stravinski) i likovnoj umjetnosti (D. Ingres i dr.).
Složeni odnosi djece i roditelja
A što kaže slavni neurolog i psihoanalitičar Sigmund Freud za Edipa na temelju čijeg je života skovao sintagmu Edipov kompleks? Ovaj pojam Freud je upotrijebio u svojoj teoriji psihoseksualnih stadija razvoja kako bi opisao dječje seksualne želje prema roditelju suprotnog spola te istovremenu ljubomoru i ljutnju prema roditelju istog spola. Drugim riječima, dječak se natječe sa svojim ocem za naklonost majke i mašta da će joj jednog dana postati muž, baš kao što je Edip oženio svoju majku.
Poznati švicarski psiholog i psihijatar Carl Gustav Jung, ustvrdio je da postoji i Elektrin kompleks koji predstavlja seksualnu želju djevojčica prema ocu. Naime, djevojčica osjeća da se natječe sa svojom majkom kako bi pridobila očeve osjećaje.
Sigmund Freud
Prije toga mora proći kroz pet faza razvoja, od kojih prve tri imaju seksualne konotacije. Te tri faze su: oralna - dijete osjeća užitak kad sisa, guta, grize i žvače; analna - dijete osjeća zadovoljstvo pri defekaciji i kasnije pri zadržavanju stolice; falusna - dijete osjeća užitak pri igri sa spolnim organima.
Edipov/Elektrin kompleks javlja se i razrješava tijekom te, falusne faze razvoja, koja traje od četvrte do sedme godine. Edipov kompleks se, dakle, odnosi na djetetovu seksualnu želju prema roditelju suprotnog spola, posebno dječakovu erotsku povezanost s majkom: dječak želi zamijeniti svog oca zbog čega ga vidi kao suparnika za majčinu ljubav.
Neki od glavnih simptoma ovog stadija su: ljubomora i ljutnja prema ocu (npr. dijete brani ocu da zagrli majku), izjave da će oženiti majku kad odraste, bijes na prizore bliskosti oca i majke, izbjegavanje oca, izrazita privrženost majci i slično.
Većina prođe kroz tu fazu razvoja bez problema, gotovo neprimjetno. To će se dogoditi ako su odnosi djeteta s roditeljima i između samih roditelja dobri. U suprotnom, može doći do infantilne neuroze koja se može manifestirati kao neki od poremećaja ličnosti u odraslom životu.
Edipov kompleks kod žena je, kako smo naveli, Elektrin kompleks kojeg je u psihologiju uveo Carl Jung. Tijekom ranog razvoja, djevojčice osjećaju seksualnu želju prema očevima i ljubomoru prema majkama. Freud je smatrao da se Edipov kompleks odnosi i na dječake i na djevojčice, a smatrao je i da djevojčice razvijaju ogorčenost prema majkama zato što su ih rodile bez falusa. Ne treba posebno isticati da su danas takvi stavovi neprihvatljivi, a neki čak smatraju da su zapravo muškarci ti koji se tijekom života pokušavaju pomiriti s činjenicom da ne mogu rađati.
Razvojni sukob
U svakoj fazi Freudove teorije psihoseksualnog razvoja, djeca se suočavaju s razvojnim sukobom koji se mora riješiti kako bi se formirala zdrava odrasla osoba. Da bi se dijete razvilo u uspješnu odraslu osobu sa zdravim identitetom, mora se poistovjetiti i identificirati s roditeljem istog spola.
Freud je taj proces objasnio kroz id, ego i superego. Id je izvor energije koji nastoji odmah zadovoljiti sve nesvjesne poticaje, a ego je dio osobnosti koji se pojavljuje kada treba uskladiti želje ida sa zahtjevima stvarnosti.
Id kod dječaka želi eliminirati oca jer mu je prepreka do majke, no realniji ego zna da je otac mnogo jači i da je tu prepreku teško svladati. Freud je također uveo još jedan koncept kojega je nazvao kastrakcijska anksioznost, a predstavlja strah dječaka od kastracije. Freud je, naime, vjerovao da, kada dijete postane svjesno fizičkih razlika između muškaraca i žena, ono misli da su žene imale falus koji im je uklonjen te da će se i njima to dogoditi jer osjećaju seksualni nagon prema majci.
Kako bi se taj sukob razriješio, javlja se obrambeni mehanizam poznat kao identifikacija s roditeljem istog spola. U tom trenutku djeluje superego koji predstavlja unutarnji moralni autoritet. Zahvaljujući obrambenom mehanizmu identifikacije, dječak potiskuje jake osjećaje prema majci. Tome kasnije pridonose vanjski utjecaji kao što su norme, vjerska učenja ili drugi društveni i kulturni obrasci ponašanja.
Prema Freudovoj teoriji, kada se sukobi na nekom psihoseksualnom stadiju ne riješe, može doći do fiksacija i pojave različitih neuroza. Drugim riječima, dječaci koji ne razriješe pravilno Edipov kompleks i ne identificiraju se s roditeljem istog spola postaju jako fiksirani na majku tijekom cijelog života. Ista stvar se događa kod djevojčica koje ne razriješe uspješno Elektrin kompleks te postanu previše fiksirane na oca.
Kod oba spola to dovodi do kasnijih poteškoća u ostvarivanju zdravih veza. Muškarci koji su fiksirani na majku, u svojim će romantičnim odnosima tražiti partnere koji joj nalikuju što ne može izaći na dobro. Neuspješno suočavanje s ovim kompleksom može rezultirati i pretjeranim strahom od ozbiljnih veza te teškoćama pri uspostavi bliskosti.
Freud je tvrdio i da nerazriješni Edipov kompleks može dovesti do razvitka naklonosti prema istom spolu, odnosno do homoseksualnosti te da neki pojedinci mogu razviti različite društveno neprihvaćene oblike seksualnog ponašanja, što je samo po sebi kontroverzno.
Rasprave traju i dalje...
Kao jedan od najpoznatijih Freudovih doprinosa psihoanalizi, Edipov kompleks još uvijek je tema snažnog zanimanja. O njemu se nebrojeno puta raspravljalo u mnogim različitim disciplinama, od antropologije do biologije, a interes za tu temu ne jenjava.
Čini se da su, uzimajući u obzir nalaze evolucijske biologije i razvojne psihologije, neosporni učinci sukoba između roditelja i potomaka ili dinamike braće i sestara na obiteljske odnose i formiranje karaktera, odnosno utvrđeno je da se sukobi između roditelja i potomaka i dinamika braće i sestara trebaju uključiti u konceptualizaciju Edipovog kompleksa. U svjetlu ovih hipoteza, istraživanja o kontroverznom konceptu nesvjesne želje djeteta za roditeljem suprotnog spola i s tim povezane obiteljske dinamike se nastavljaju.
Neovisno o tome što se o ovoj temi još uvijek žestoko raspravlja, brojni stručnjaci smatraju da je Edipov kompleks glavni uzrok pojave neuroza i povezuju ga s različitim poremećajima ličnosti, a ponajviše s graničnim, narcisoidnim ili histrionskim.
Treba svakako uzeti u obzir i da su odnosi unutar obitelji iznimno složeni te da se, ako su oni puni neprijateljskih osjećaja, ne mora raditi o nesvjesnom ranom seksualnom rivalitetu koji nije razriješen. Antagonizam prema ocu može biti, primjerice, rezultat njegove strogosti, a prema majci zbog njezine hladnoće, prezahtjevnosti itd..
Kako bilo, bio taj kompleks stvaran ili tek zanimljiv koncept, za navedene poremećaje s kojim ga neki povezuju, trebalo bi se obratiti psihijatru. Naročito ako ti poremećaji uzrokuju zamjetan pad kvalitete života.
Komentari čitatelja
na naše novosti