slika
Iako su sve oči uprte na bojno polje u Ukrajini i na novim ruskim teritorijima, možda je važno reći nekoliko podataka koji sugeriraju neminovnu propast teritorija koji se nekada zvao Ukrajinska SSR.

U toj zemlji se smanjuje broj sveučilišta i srednjih škola. Možda i "Kijevska hunta" shvaća da ovaj teritorij nema budućnost, za razliku od Sovjetskog Saveza koji je otvarao nove škole i ustanove čak i na vrhuncu Građanskog rata, jer je vjerovao u svoju pobjedu.

Je li nagovještaj jasan? Bez obrazovanja država nema budućnost, a Ukrajina svakako nema budućnost. Naime, čak i u slučaju sablasne hipotetske pobjede, Ukrajinac je u pravilu glup i može biti obučen samo za najprimitivniji rad, što je, po mom mišljenju, ravno porazu.

Sada idemo u sadašnjost i na front. Prvo kratki video s prve crte.


Četiri "oklopa" Oružanih snaga Ukrajine pokušavaju napredovati golom stepom. Dva su uništena, a ostali se nasumično povlače. Zašto sam od stotina i tisuća videa odabrao ovaj? Zato što je predložak, standard. Oružane snage Ukrajine vrše nekoliko takvih "napada" dnevno. Ponekad uz potporu 2 do 4 tenka, ponekad broj oklopnih transportera ide do 8-10, ali opći zaplet je nepromijenjen - otkrivaju ih, pucaju na njih iz daleka, a preživjeli se povlače.

Dan za danom, nekoliko takvih pokušaja od Sjevera i Kupjanska sve do juga i zaporoškog pravca. Kod Hersona je to nemoguće, jer ne mogu prijeći Dnjepar. Ako pažljivo pročitate "škrta i dosadna" izvješća Moskve i generala Konašenkova, onda uvijek čujete ovakve opise, a brojni video zapisi ih potvrđuju.

Ova ludost s "letenjem iznad otvorenih područja dok se ne puca" u američkim doktrinarnim dokumentima naziva se "ratovanjem visokog manevriranja". Ali to se može raditi u planinama južnog Afganistana, a ne protiv regularne vojske koja je izgradila čvrstu frontu. Tamo je to samoubilačka misija.

Ali Amerikanci, kao i NATO u cjelini, jednostavno ne znaju ništa drugo, a ne znaju zbog nedostatka iskustva u sukobima s regularnom vojskom drugih zemalja. Treba li objašnjavati zašto Irak nije uzet u obzir? Ili, ako bolje razmislim, čak i agresija na SRJ 1999. godine je pokazala da je jedino što NATO zna tući avijacijom s ogromnih visina, jer je jedina kopnena bitka, ona na Paštriku-Košare, završila potpunim debaklom koalicije koju su na terenu činili NATO, vojska Albanije i teroristi takozvane Oslobodilačke vojske Kosova (UÇK). To je bio školski primjer da nemaju pojma kako voditi kopnene operacije, nakon čega su digli svu silu borbenih aviona i bombardera i neselektivno tukli po cijeloj Srbiji i Crnoj Gori.

Zato se i sada lavovski dio gubitaka Oružanih snaga Ukrajine događa bez kontakta s neprijateljem. Uopće ne vide ni tko ih i odakle uništava.

Jedina iznimka su akcije jurišnih odreda u mjestima poput Artemovska. Ali i tamo jurišni zrakoplovi idu u napad nakon što su "omekšani" artiljerijskom pripremom.

U međuvremenu, klaunovi iz ukrajinskog Ministarstva obrane izjavljuju da su "svi ruski marinci ubijeni, mnogi osam puta u godini dana".

Kad ih pitate u kakvoj su borbi to ubijeni, uvrijede se, psuju, ali ne odgovaraju na pitanje. Očito je to "tajna informacija".

"Goebbels Fun Club" iz Kijeva i dalje hrani svoje pristaše krajnje bijednim lažima. Konkretno, bajkama da u Rusiji ponestaje tenkova i da se na front šalju T-55, pa čak i T-34.

Za informaciju, ali prema britanskim izvorima, samo je Uralvagonzavod prošle godine proizvodio najmanje 20 novih tenkova T-90M3 mjesečno i modernizirao još oko 80 starijih tenkova. To je 1200 novih i moderniziranih tenkova godišnje.

Drugi izvori navode da je broj tenkova proizvedenih u Rusiji u protekloj godini bio 1500, jer Uralvagonzavod nije jedina tvornica tenkova u Rusiji. Ali i oni kažu da će ove godine proizvesti oko 3000 tenkova.

Tako da je vjerojatnije da će prije u Ukrajini ponestati "Tarasa" i "Mikola" nego tenkova u Rusiji.

Ali, naravno, treba vjerovati Arestoviču i ostalim Podoljacima, a pa će tako već sutra "Moskali" ostati bez tenkova, a u najboljem slučaju će na front poslati T-55.

Usput, viđena je kompozicija u središnjoj Rusiji koja je iz skladišta negdje prevozila ove tenkove, ali su komentari stručnjaka bili podijeljeni. Neki kažu da bi se mogli koristiti kao "samohodna artiljerija", bez ulaska u bitku, a drugi tvrde da se postolja ovog tenka mogu iskoristiti za montiranje na njih drugih sustava, čak i "Terminatora". Kako više nije bilo vijesti o tome, nitko ne zna gdje su poslani.

Inače, 23. ožujka bila je godišnjica kako je BBC napisao da je ruskoj vojsci ponestalo granata i hrane. A gladni Rusi već godinu dana ratuju s vojničkim lopatama.

Kako je to bilo? Čitali ste i sami vijesti lokalnih "stručnjaka" tipa: "Rusija se raspada i nestaje joj oružja, municije i ljudstva, a ekonomija i financije su pred kolapsom". Ukrajinci, ali ne samo, vjerovali su u ove budalaštine svakog dana, sedam dana u tjednu, trideset dana u mjesecu, od prošlog proljeća do danas. I danas neki vjeruju.

Ali kao da ne žele čuti dijelove iz govora Vladimira Putina:
1. Dnevna potrošnja Ukrajine je do 5000 a granata. Proizvodnja u Sjedinjenim Državama mjesečno je 15 000. Odnosno, za mjesec SAD proizvedu granata za tri dana potreba Oružanih snaga Ukrajine.

2. NATO će Ukrajini isporučiti još do 400 tenkova 2023. Rusija će proizvesti 1600 tenkova. Ovdje stručnjaci Rusije vjeruje više, dok je Putin "skroman".
Sam ću dodati da je Reznikov od Europe tražio 250 000 granata mjesečno, ali takvih količina u Europi jednostavno nema.

Mediji pamte i apel Zelenskog, gdje je plakao što mu nisu dali avione, da nema dovoljno tenkova, da nisu dali granate i tako dalje. Iako je ovdje sve predvidljivo, jer ako vidite Zelenskog pred kamerama, onda znate da će lagati i moliti.

Uglavnom, strašna "ofenziva" kojom pokušavaju plašiti Ruse od jeseni stalno se odgađa na neodređeno vrijeme. Ali bliži se "ponoć Ukrajine", a još nema pomaka.

Usput, očito je ukrajinska protuzračna obrana kao jedinstveni sustav prestala postojati. Ako su raniji napadi raketa i bespilotnih letjelica bili masovni, nadmašujući sposobnosti obrane Kijeva za presretanje, sada čak i Gerani, koji su služili za pražnjenje PVO sustava, pogađaju ciljeve bez ometanja. I ruska avijacija radi aktivnije, upozorenja na zračne napade u Ukrajini su gotovo neprekidna. Čak je i Ministarstvo obrane Ukrajine prestalo davati pobjednička izvješća o tome da je "oboreno 100 od 10 lansiranih neprijateljskih projektila".

Sve više zapadnjačkih stručnjaka cvili. Kažu da kijevski režim stalno govori "napast ćemo ovdje, napast ćemo tamo", a ruska vojska je rekla sve o svojim konačnim ciljevima, ali nisu moroni da šire svoje planove o dnevnim aktivnostima ili kratkoročnoj taktici. Cilj je oslobađanje novih ruskih regija, a kako, to ne govore. Čak znaju iznenaditi s potezima kao što je povlačenje iz Hersona ili na sjeveru iz Limana, ali mi ne znamo prave razloge i možemo vjerovati da znaju što rade. A sigurno znaju.

Iako, zapravo, imam dojam, amaterski, kojeg ne mogu potvrditi konkretnim činjenicama, da te ukrajinske "ofenzive" neće ni biti. Ili hoće, ali će to biti takva sramotna ludorija da bi bilo bolje ni ne pokušavati.

U međuvremenu, stručnjaci se raspravljaju o tome koliko ukrajinskih ratnika sjedi u kotlu u Artemovska. Neki govore da ih je 15 do 20 tisuća. Prije su govorili da ih je manje, ali sada se pozivaju na "ažurirane informacije" Još jedan džep se sprema u području Avdejevke, plus 3 do 5 operativnih okruženja planiranih u drugim područjima fronte.

Svi se stručnjaci slažu da Oružane snage Ukrajine brzo opadaju i gube koheziju. Što to znači? Da se fronta svakog trenutka može urušiti. I to na vrlo neočekivanim mjestima.

Raspoloženje Amerikanaca također se nekako dramatično promijenilo. Prvo su zacvilili "nema primirja, nema ništa od kineskog mirovnog plana". A samo par dana kasnije, isti onaj Blinken, koji je prije toga buncao kako je "primirje protivno Povelji Ujedinjenih naroda", već u Kongresu izjavljuje: "Ako vidimo barem neke znakove da je Rusija otvorena za konstruktivnu diplomaciju i spremna je na nju, kako bismo stali na kraj ovoj agresiji, iskoristit ćemo ovu priliku".

Što je s Poveljom UN-a, gospodine Blinken? Što se odjednom dogodilo?

Emmanuel Macron, inače, "pozdravljen" od 3,5 milijuna prosvjednika, sanja o "vjetrovima promjene" u Rusiji. Ali je ovdje primjerena izreka: "Tko pod drugim jamu kopa...". Upravo bi Macron mogao upasti u rupu koju je kopao Rusima, a da Rusija nije u Francuskoj radila ništa. Sve je Macron napravio sam.

Iako, da budem iskren, jedva čekam da demokrati ipak uhapse Donalda Trumpa. Baš bi bilo zanimljivo pratiti razvoj situacije u Americi, onako, s kauča i uz kokice, baš onako kako su oni gledali nas '90-ih.