kosmos
© Ilustracija: Osaka Metropolitan University/L-INSIGHT, Kyoto University/Ryuunosuke TakeshigeKada snažne kozmičke zrake pogode molekule plina u Zemljinoj atmosferi, one stvaraju kaskadu energetskih čestica koje se detektiraju na tlu. Prateći te čestice do njihovog izvora, istraživači mogu procijeniti koliko je moćna bila izvorna kozmička zraka.
Znanstvenici su u opservatoriju za kozmičke zrake u pustinji SAD-a "uhvatili" iznimno rijetku česticu ultravisoke energije koja je do nas stigla iz neke druge galaksije ili, što je još čudnije, iz praznog međugalaktičkog prostora. Ova subatomska čestica, nevidljiva golom oku, posjeduje ogromnu količinu energije. Snaga njenog udara mogla bi se usporediti s padom cigle na nožni prst, piše CNN.

Stručnjaci navode da po svojoj moći konkurira najsnažnijoj do sada opaženoj zraci, takozvanoj "Oh-My-God" čestici detektiranoj 1991. godine. Kozmičke zrake su nabijene čestice koje putuju kroz svemir, pri čemu neprestano udaraju u Zemlju. Niskoenergetske kozmičke zrake mogu stići sa Sunca dok se za one s ekstremno visokim energijama smatra da dolaze iz drugih galaksija i izvangalaktičkih izvora.

Misterij izvora

"Ako ispružite ruku, svake će sekunde kroz vaš dlan proći jedna kozmička zraka. No radit će se o česticama niske energije. Što se tiče zaista visokoenergetskih kozmičkih zraka, one su jako rijetke. Mogli bismo reći da se u stotinu godina pojavi jedna takva čestica po kvadratnom kilometru. Ona ti nikada neće proći kroz ruku", rekao je fizičar John Matthews sa Sveučilišta Utah u SAD-u.

Znanstvenici još uvijek ne znaju porijeklo ovih moćnih kozmičkih zraka. Pretpostavljaju da su povezane s najenergičnijim fenomenima u svemiru kao što su crne rupe, eksplozije gama zraka i aktivne galaktičke jezgre. No izgleda da najsnažnije do sada otkrivene kozmičke zrake stižu iz praznih svemirskih prostranstava - gdje nema nasilnih nebeskih događaja.

"Dolaze iz regija koje izgledaju kao prazan prostor. Kao praznina"

"Kozmičke zrake ultravisoke energije u sebi imaju desetke milijuna puta više energije od bilo kojeg akceleratora čestica. Za njihov nastanak je potrebno područje vrlo visokih magnetskih polja, poput ogromnog LHC-a. Takvih izvora nema puno, a čestice se rasprše u golemom svemiru tako da su šanse da jedna pogodi Zemlju jako male", objasnila je fizičarka Glennys Farrar sa Sveučilišta New York.

"Ako pogledate dvije najmoćnije do sada otkrivene kozmičke zrake - ovu koju smo upravo pronašli i česticu 'Oh-My-God' - one ne ukazuju ni na kakav izvor. Astronomi ih ne mogu povezati s nekim velikim ili nasilnim događajem. Dolaze iz regija koje izgledaju kao prazan prostor. Kao praznina. Pa što se dovraga događa?" kazao je Matthews.