Izvršni direktor ovog Centra je Ivan Marović, jedan od vođa srpskog "Otpora", organizacije koja je imala ključnu ulogu u svrgavanju srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića.
Komentar: Oni su bili samo izvršioci radova iza kojih stoji tamna ruka koja pokušava da kontrolira cijeli svijet. Srđa Popovića, izuzetno nečasni manipulator u službi stranih obaveštajnih agencija
Ovo je izvješće pripremljeno zajedno s Scoffort centrom za strategiju i sigurnost Atlantskog vijeća, glavnim istraživačkim timom NATO-a u SAD-u.
Kako se navodi u ovom dokumentu, priručnik je izradila radna skupina sastavljena od predstavnika Zaklade za otvoreno društvo Georgea Sorosa, National Endowment for Democracy i članova "Freedom Housea", koji već niz godina, kad god se nalazi u interesa SAD-a, sudjelovali su u organiziranju državnih protesta.
U uvodu se objašnjava da je takvo miješanje nužno za sigurnost SAD-a i njegovih "demokratskih saveznika", odnosno satelita. Doslovno treća rečenica tvrdi da su "diktatorski režimi u Kini, Rusiji, Iranu, Venezueli i mnogim drugim zemljama postali represivniji".
Kao i obično, autori šute o svojim saveznicima, o autokracijama na Bliskom istoku poput Bahreina, gdje su prosvjedi brutalno ugušeni nakon početka Arapskog proljeća.
SAD tvrdi da je njihov demokratski sustav ugrožen autoritarnim režimima i da mnoge demokracije doživljavaju krizu legitimiteta. Potonje je svakako točno, napominje Savin, budući da je kolektivni Zapad dugo koristio represivne metode, a narodi Zapada bili su isključeni iz upravljanja. Europska komisija čak ni povjerenike ne bira na izborima.
Tko ima pravo na suverenitet
Svrha ovog priručnika je stvaranje tzv. četvrtog demokratskog vala koji će biti usmjeren protiv "autokratskih režima", a to su zapravo sve one zemlje koje SAD označi kao prijetnju.
Pobunjeničke skupine nazivaju se "petom kolonom". Vlada bi potporu demokraciji trebala učiniti "središnjim faktorom u vanjskim poslovima". Američki predsjednik trebao bi stvoriti "strategiju nacionalne sigurnosti za potporu demokraciji".
Dokument govori o pružanju pomoći "pokretima otpora" koji podržavaju demokraciju. Ovdje se posebno spominju razne vladine agencije, Kongres SAD-a, State Department i USAID.
Diplomatske službe pomoći će relevantnim pokretima i podupirati autonomne medije, kako lokalno tako i globalno. Naravno, ne govorimo o istinski neovisnim medijima, već o medijima ovisnim o Zapadu.
Drugi dio odnosi se na razvoj novog normativnog okvira pod nazivom "Pravo na pomoć" (R2A), koji podsjeća na raniju doktrinu "Odgovornost za zaštitu" (R2P), pod čijim su okriljem SAD intervenirale na Haitiju i Jugoslaviji, bombardirale Libiju. i opskrbljivao oružjem pobunjenike u Siriji.
Dokument također tvrdi da pravo na suverenitet drugih država nije apsolutno: "Kada autokrati uskrate svom stanovništvu pravo na samoodređenje, to otvara mogućnost intervencije, kako bi se zaštitilo stanovništvo."
Kada je režim u Kijevu uskratio to pravo vlastitom stanovništvu, a Rusija intervenirala kako bi zaštitila njegova prava, Zapad je to nazvao "neopravdanom agresijom". Najnoviji primjer je podrška Izraelu u suzbijanju otpora Palestinaca.
Postoji jasan kriterij što se podrazumijeva pod demokracijom iz perspektive SAD-a: ako je vlada lojalna Washingtonu, onda može činiti što god hoće. Ali ako vlada bude vodila vlastitu politiku, onda će je Washington smatrati odgovornom za gaženje temelja demokracije.
Put u digitalnu diktaturu Zapada
Treći dio govori o "jačanju demokratske solidarnosti" radi pritiska na "represivne režime". Radi se o koordinaciji sankcija i stvaranju suda za zastrašivanje drugih država.
Priručnik preporučuje ne samo sankcije, već i kibernetičke napade na infrastrukturu drugih država. Nedavno osnovani NATO Cyber Forum nastavlja ovu liniju, što dovodi do uspostave digitalne diktature Zapada.
Oko 90 posto republikanaca smatra da su Sjedinjene Države izuzetne u onome što su učinile za svijet ili što predstavljaju. To dobro objašnjava drskost s kojom se SAD miješa u poslove drugih zemalja i organizira krvave državne udare pod izlikom "uvođenja demokracije".
Projekt "dekolonizacije Rusije" SAD je pokrenuo 2022. bez uspjeha. Kako zaključuje Savin, vjerojatno će američka vlada usvojiti preporuke iz ovog priručnika, što znači da će biti više pokušaja utjecaja na unutarnju političku situaciju u Rusiji, posebice uoči izbora 2024. godine.
Komentar: Obojene revolucije i američko širenje "demokracije" po svijetu