© AFPBivši američki državni tajnik Henry Kissinger nazočio je ceremoniji u Berlinu u siječnju 2020.
Godine 1938., kada je imao 15 godina, on i njegova porodica pobjegli su iz nacističke Njemačke u New York prije Kristalne noći. Kada je adolescent Heinz postao Henry u SAD-u, a da je zadržao svoj jak njemački naglasak, niko nije mogao predvidjeti da će kao odrasla osoba naručiti ubistvo stotina hiljada ljudi i kao rezultat toga postati milioner.
Godine 1943., u dobi od 20 godina, Kissingera je regrutirala američka vojska. Iste godine je postao američki državljanin. Služio je u vojnoj obavještajnoj diviziji zbog tečnog znanja njemačkog jezika i stavljen je na čelo tima u okupiranoj Njemačkoj od SAD-a zadužen za denacizaciju.
Nakon rata, Kissinger je pohađao Harvard, diplomirao političke nauke 1950. i doktorirao 1954. Dok je još bio u školi 1952. godine, radio je za Odbor za psihološku strategiju američke vlade, koji je oformila Bijela kuća 1951. za propagandu protiv komunizma kao podršku SAD-u i "demokratiji". Bilo je to tokom američke invazije na Koreju kada su američke snage ubile milione ljudi.
'Sve je uništeno'
Kako je tada rekao komandant američkih ratnih snaga, general-major Emmett O'Donnell, na saslušanju u Senatu:
"Sve je uništeno. Ne postoji ništa što bi stajalo dostojno tog imena... nije više bilo meta u Koreji [za bombardiranje]." Američki psihološki rat još uvijek naziva američke genocidne zločine na Korejskom poluostrvu "korejskim ratom".Na Međunarodnom seminaru na Harvardu, koji je pomogao da se osnuje kao ljetni program koji je okupio mlade buduće lidere iz cijelog svijeta, Kissinger se dobrovoljno javio da špijunira polaznike za FBI i svoje kolege s Harvarda.
U svom akademskom radu Kissinger je insistirao da je za legitimitet međunarodnog poretka potreban samo pristanak velikih sila. Što se tiče morala, tvrdio je da je nevažan. Kako Thomas Meaney objašnjava u New Yorkeru, za Kissingera je "moralna neodlučnost bila uvjet ljudske slobode".
Godine 1952. Kissinger je u časopisu Confluence, koji je uređivao, objavio članak Ernsta von Salomona, osuđenog ubojice za sudjelovanje u atentatu na ministra vanjskih poslova Weimarske Republike.Njemački jevrejski emigranti saradnici časopisa, uključujući Hannah Arendt i Reinhold Niebuhr, nisu bili zadovoljni. Kissinger se našalio s prijateljem da se članak smatra "simptomom mojih totalitarnih, pa čak i nacističkih simpatija".
Nuklearna politika
On je također bio direktor studija nuklearnog oružja i vanjske politike pri Vijeću za vanjske odnose 1955-56, a objavio je svoju knjigu Nuklearno oružje i vanjska politika 1957., tvrdeći da bi SAD trebale redovno koristiti taktičko nuklearno oružje u ratu kako bi osigurale pobjedu. Kritičari će ga kasnije ismijavati kao "Dr Henry Killingera", kao što je to radio serijal Venture Bros 2000-ih.
Njegov desničarski ovlašteni biograf, Niall Ferguson, navodi da bi se argument Kissingerove knjige "veoma lako mogao predstaviti kao dokaz" da je on "inspiracija za Dr. Strangelove" Stanleya Kjubricka. Kissinger je konačno dobio mandat na Harvardu uz podršku dekana McGeorgea Bundyja, uprkos prigovorima fakulteta da njegova knjiga o nuklearnom oružju nije naučna.
Nije se ograničio na akademiju, već je postao konsultant političarima i predsjedničkim kandidatima, poput Nelsona Rockefellera. Kada je Bundy 1961. postao savjetnik predsjednika Johna F. Kennedyja za nacionalnu sigurnost, Kissinger mu se pridružio kao savjetnik, poziciju koju će zadržati i kod Lyndona Johnsona.
Iako je Kissinger vjerovao u uzaludnost američkog rata u Vijetnamu, urotio se s predizbornom kampanjom Richarda Nixona 1968. propuštajući joj informacije iz Pariskih mirovnih pregovora kako bi produžio rat, kako demokrate ne bi pobijedile na izborima. Nakon što je Nixon izabran, Kissinger se u januaru 1969. godine pridružio kao savjetnik za nacionalnu sigurnost, a na toj poziciji je bio do 1975. godine.
Nixon ga je nazvao "Jevrejskim dječakom", ali čini se da mu desničarski antisemitizam nikada nije smetao, jer je bio doživotni konzervativni republikanac. Bio je i državni sekretar od septembra 1973. do januara 1977.
Nemilosrdna kampanja u Kambodži
Odlučan da porazi Južnovijetnamski front nacionalnog oslobođenja i Sjeverni Vijetnam, Kissinger je odlučio intenzivirati tajno taktičko bombardiranje Kambodže, koje je započelo pod Johnsonom 1965. godine, u nemilosrdnu kampanju tepih bombardiranja koja se nastavila do 1973. godine.
© AFPKissinger razgovara s tadašnjim američkim predsjednikom Richardom Nixonom u Salzburgu, Austrija, 1972.
Kisindžer je lično nadgledao raspored bombardovanja i raspoređivanje aviona iz jednog područja u drugo. Navodno je volio igrati "bombardiera". Kada su on i Nikson ponovo počeli da bombardiraju Severni Vijetnam, Kissinger je bio najviše uzbuđen zbog "veličine kratera od bombi".
U skladu sa svojom podrškom korištenju nuklearnog oružja, 1969. je osmislio plan nuklearnog napada na Sjeverni Vijetnam kao dio operacije pod nazivom Duck Hook.
Dok su ga neki u njegovim društvenim krugovima nazivali "umiljatim Kissigerom", a u ženskim časopisima opisivan je kao "uvek prijateljski nastrojen, posebno sa ženama", činilo se da njegova ljupka ličnost nije nigde na vidiku kada je govorio o onim ženama koje mrzi, npr. kao bivša indijska premijerka Indira Gandhi, koju je nazvao "kučkom" i "vješticom", dok su "Indijci" bili "kopilad".
Zaista, Christopher Hitchens je tvrdio, s obzirom na Kissingerovu popularnost među elitom, da "Kissinger nije pozvan i slavljen zbog njegovih izvrsnih manira ili njegove zajedljivosti (njegovi maniri su u svakom slučaju prilično grubi, a njegova zajedljivost se sastoji od tobolca posuđenih i rabljenih pikada)", već zato što je odisao sirovom snagom. Kissinger je bio manje poput dr Strangelovea, a više poput izmišljenog lika dr Evil u filmovima Austina Powersa, iako s mnogo manje šarma.
Državni udari i bijela nadmoć
Godine 1971. Kissinger je podržao genocidnu kampanju bivšeg pakistanskog predsjednika Yahya Khana protiv Istočnog Pakistana (Bangladeša), a 1975. je podržao genocidni rat indonezijskog diktatora Suharta protiv naroda Istočnog Timora, u kojem je ubijena trećina stanovništva. Suharto je došao na vlast državnim udarom koji je podržala SAD 1965. godine i koji je pokrenuo masakre nad milion Indonežana kao osumnjičenih komunista. Što se tiče 200.000 mrtvih u Istočnom Timoru, Kissinger je bio ravnodušan: "Mislim da smo dovoljno čuli o Timoru."
Kada je 1970. socijalista Salvador Allende bio popularno izabran za predsjednika Čilea, Kissinger je prokomentirao:
"Ne vidim zašto trebamo stajati po strani i gledati kako zemlja postaje komunistička zbog neodgovornosti vlastitog naroda."Gurnuo je Nixona da organizira nasilni udar protiv Allendea, podvrgavajući zemlju fašističkoj vlasti u narednih deceniju i po, sa hiljadama ubijenih od strane vojne hunte koju je podržavala Amerika.
Kissinger je također bio taj koji je zagovarao opciju "tar baby" jačanja američkih veza sa kolonijama naseljenika bijelaca u Južnoj Africi, Rodeziji i portugalskim kolonijama Mozambika i Angole.
Što se tiče Bliskog istoka, osim jačanja veza sa cionističkom naseljeničkom kolonijom Izrael, koja je postala glavni saveznik SAD tokom godina Nixona i Forda, Kissinger je do zuba naoružao Izrael tokom rata 1973. kako bi "sprečio arapsku pobjedu". Njegova hitna vojna pomoć Izraelu tokom rata preokrenula je rane pobjede egipatske i sirijske vojske i osigurala da Izrael dobije rat. Također je osigurao da se ne mogu uspostaviti odnosi SAD sa Palestinskom oslobodilačkom organizacijom.
U septembru 1975. Kissinger je potpisao "memorandum o razumijevanju" s Izraelcima kojim se obavezuje SAD da neće priznati ili pregovarati s PLO-om osim ako ne prizna "pravo na postojanje" Izraela kao rasističke države s jevrejskim suprematizmom. Bivši vođa PLO-a Yasser Arafat konačno će to učiniti 1988. godine u Ženevi, i ponovo 1993. godine potpisivanjem Osla.
Zastrašujući zapis
U stvari, Kissinger je osigurao održavanje izraelske kolonizacije palestinskih zemalja u narednim decenijama. On je bio arhitekta predaje bivšeg egipatskog predsjednika Anwara Sadata Izraelu i rasprodaje palestinskih prava u Camp Davidu, te dizajnirao takozvani "mirovni proces" pod pokroviteljstvom Amerike, koji je definirao američku politiku prema Palestincima i Izraelu i od tada je doveo do tekućih nesreća u većem dijelu arapskog svijeta.
Usred svih Kissingerovih ratnog huškanja širom svijeta, pomaganja fašističkim diktatorima da dođu na vlast i podržavanja nadmoći bijelaca u naseljeničkim kolonijama u južnoj Africi i Palestini, on je također zaslužan za postizanje detanta sa Sovjetskim Savezom i otvaranje diplomatskih odnosa s Kinom. Čak je dobio Nobelovu nagradu za mir za pregovore o "miru" sa Sjevernim Vijetnamom usred njegovog divljačkog bombardiranja Kambodže.
Kissinger će dalje savjetovati buduće američke predsjednike i podržavati njihove ratove, uključujući Ronalda Reagana i Georgea W. Busha. Godine 1982. osnovao je vlastitu konsultantsku firmu Kissinger Associates, sa vrlo tajnom listom klijenata, za savjetovanje američkih i europskih imperijalnih korporacija i banaka, diktatora iz Trećeg svijeta koje podržava zapad i bijelih supremacističkih doseljeničkih kolonija. Njegova posljednja prijavljena neto vrijednost bila je oko 50 miliona dolara.
Međutim, Kissingerov užasavajući dosije dopao se mnogim liberalnim političarima u SAD-u. Clintonovi su ga jako voljeli i prisustvovali njegovim rođendanskim zabavama. Hilari Klinton nije mogla da prestane da ga hvali za savet koji joj je dao dok je bila državni sekretar, insistirajući da je "Kissinger prijatelj".
Bivši predsjednik Barack Obama citirao je Kissingera kao podršku njegovim vlastitim stavovima o Iranu tokom predsjedničke kampanje 2008. godine, ali ga je Kissinger odbio. 2010. godine, Obamina administracija je iskoristila Kissingerovu ubilačku politiku u Kambodži da opravda Obamina vlastita ubilačka ubijanja američkih građana i neamerikanaca širom svijeta dronovima.
U 2016, Obamin sekretar odbrane dao je optuženom ratnom zločincu nagradu "u čast dr Henryju A Kissingeru za njegove godine istaknute javne službe". U posljednjih nekoliko godina bio je pozvan od nekoliko liberalnih američkih univerziteta, uključujući Massachusetts Institute of Technology, Yale i New York University, koji su obilježili 45. godišnjicu njegovog primanja Nobelove nagrade. Protiv njega protestirali su uglavnom socijalisti.
© AFPKissinger i tadašnja američka državna tajnica Hillary Clinton napuštaju događaj 2011. u Washingtonu
U svojoj knjizi o Kissingeru, Hitchens ga je optužio za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i krivična djela "protiv zajedničkog ili običajnog ili međunarodnog prava, uključujući zavjeru za počinjenje ubistva, otmice i mučenja".
Međutim, čini se da Hitchens nije shvatao da Kissinger nije maverik, te da svaki od tih zločina treba općenitije pripisati američkoj vladi.
Zaista, sva imperijalna ubilačka politika koju je Kissinger vodio nije odudarala od američke vanjske politike prije ili poslije njega. To je razlog za njegovu popularnost među američkom poslovnom i intelektualnom elitom, liberalima i konzervativcima podjednako.
Kako je Meaney rekao, okrivljavanje jednog čovjeka za grijehe zemlje služi svima:
"Kissingerov status svjetske historijske ličnosti je osiguran, a njegovi kritičari njegovu vanjsku politiku mogu smatrati iznimkom, a ne pravilom."Kissingerovi amoralni, genocidni zločini nisu ništa monstruozniji od zločina SAD od njihovog osnivanja. Ako ništa drugo, Kissinger je bio samo vjerni predstavnik kriminalne američke elite kojoj je služio cijeli život - i koja mu je garantirala dug život slave, bogatstva i luksuza.
Kissinger je preminuo u svom domu u Connecticutu 29. novembra 2023., na Međunarodni dan solidarnosti s palestinskim narodom.
(TBT, MEE)
Komentari čitatelja
na naše novosti