taoci
Paralelno s izraelskom vojnom ofanzivom na Gazu, odvija se još jedna jednostrana borba - koja nije smrtonosna, ali ipak podmukla, jer oblikuje percepcije koje kriraju politiku.

Izraelska vlada i njeni surogati dosljedno jure za korištenjem jezika koji smatraju štetnim za Izrael i njegov narativ okupacije. To je dio diplomatije, moglo bi se reći.

Naravno, ali u ovim ratnim vremenima, izraelski rat riječima postao je baš kao njegova ofanziva na Gazu: sveopći. Kad je u pitanju njegov rat riječima, on podsjeća na glupost maltretiranja u školskom dvorištu.

Uzmite nedavni primjer izraelskog ministra vanjskih poslova Eli Cohena koji je kritizirao irskog premijera Lea Varadkara, objavom: "Izgleda da ste izgubili moralni kompas i... pokušavate legitimizirati i normalizirati teror. Sram vas bilo!"

Bio je to prilično neotesan napad na premijera jedne zemlje EU jer se usudio upotrijebiti riječi iz biblijskog odlomka iz Novog zavjeta - "nevino dijete koje je izgubljeno sada je pronađeno" - u njegovih 360 milosrdnih riječi koje je 25. novembar objavio na X kako bi obilježio oslobađanje Emily od strane Hamasa, devetogodišnje irsko-izraelske djevojčice koja je držana kao talac od 7. listopada.

Tel Aviv je čak pozvao i irskog ambasadora u Izraelu zbog te objave.

Drži ga vojska

Usporedite ovu oluju u šoljici čaja sa široko rasprostranjenom upotrebom pogrešnog naziva "zatvorenik" za definiranje Palestinaca, uključujući stotine djece, od kojih su neka mlada poput Emily, proizvoljno uhapšenih i koji mjesecima, godinama ili decenijama čame u izraelskim vojnim zatvorima.


Komentar: Oluja u šoljici čaja: situacija u kojoj su ljudi jako ljuti ili uzrujani zbog nečega što nije važno. Cijela se polemika pokazala kao oluja u šoljici čaja.


Prema podacima Ujedinjenih naroda, Izrael je od 1967. na različite dužine vremena pritvorio milion Palestinaca na okupiranoj teritoriji, uključujući desetine hiljada djece.

U svom izvještaju o proizvoljnom lišavanju slobode Vijeća UN-a za ljudska prava iz jula 2023. godine, Franceska Albaneze, specijalna izvjestiteljica o stanju ljudskih prava na palestinskoj teritoriji okupiranoj od 1967. godine, procijenila je da je u to vrijeme izraelske vlasti držale 5.000 Palestinaca.

Od privedenih, većinu je držala vojska, koja ima jurisdikciju nad Zapadnom obalom, dok policija i civilni sudovi imaju nadležnost nad okupiranim istočnim Jerusalimom jer ga je formalno anektirao Izrael.

U skladu s Haškim propisima, Trećom i Četvrtom Ženevskom konvencijom i Dodatnim protokolom I, kao i običajnim međunarodnim humanitarnim pravom, pritvor pojedinaca u situacijama ratne okupacije dopušten je samo ako je "apsolutno neophodno" za sigurnost okupacione sile, ili "imperativnih razloga sigurnosti" i nakon pravičnog i nepristrasnog suđenja takvim "zaštićenim osobama".

Međutim, prema izraelskom zakonu, palestinsko dijete može biti osuđeno na 20 godina zatvora zbog bacanja kamena. Procenat presuda palestinske djece i odraslih od strane vojnih sudova govore to priču: 2011. izraelski dnevnik Haaretz je objavio interne vojne podatke koji pokazuju da je 99,74 posto takozvanih suđenja rezultiralo osudama - 9.542, protiv 25 oslobađajućih presuda.

'Upravni pritvor'

Prema Hamasu, njegov upad u Izrael 7. oktobra, u kojem je ubijeno 1200 ljudi, prvenstveno je bio poduzet da bi se oteli Izraelci koji bi bili razmijenjeni za palestinske "zarobljenike" koje Izrael drži. Kao takvi, svi zarobljenici koje drži Hamas su po definiciji taoci.

Čak i zarobljeno izraelsko vojno osoblje, nominalno ratni zarobljenici, također su taoci jer je, prema Hamasu, njihovo zarobljavanje u napadu u stilu komandosa izričito učinjeno kako bi se iznudilo oslobađanje palestinskih zatočenika. Ovo takođe odgovara definiciji taoca iz udžbenika.
Većinom su palestinski zarobljenici uhapšeni, odnosno zarobljeni od strane izraelske vojske na Zapadnoj obali ili policije u okupiranom istočnom Jerusalemu, taoci. Prema izraelskom zakonu, bilo koji Palestinac bilo koje dobi može biti uhićen u bilo koje doba dana ili noći bez naloga, bez optužbi i držan danima, mjesecima ili godinama pod "administrativnim pritvorom".

Ako na kraju bude optužen, optužba je obično široka prijetnja državnoj sigurnosti ili ostaje tajna, prema mnogim odvjetnicima uhićenih Palestinaca.

Ove prakse same po sebi predstavljaju terorizam koji sponzorira država.

Svjedočenja palestinskih majki, prestravljenih vojnim napadom na njihovu kuću u 3 sata ujutro kako bi im oduzeli djecu ili muževe jeziva su. Dakle, poruka je jasna: ne opirite se okupaciji i bit ćete dobro.

Amnesty International je "utvrdio da je Izrael sistematski koristio administrativni pritvor kao sredstvo za progon Palestinaca, a ne kao izvanrednu i selektivno korištenu preventivnu mjeru".

Kršenje palestinske volje

Prema izraelskim i palestinskim organizacijama za ljudska prava, izraelska vojska je samo od 7. oktobra uhapsila preko 3.000 Palestinaca, uključujući djecu, žene i novinare, na Zapadnoj obali, i stavila u administrativni pritvor, a mnogi su držani bez komunikacije.

Više od 300 je ubijeno, uključujući dječake kao što je devetogodišnji Adam Samer al-Ghoul, kojeg je izraelska vojska hladnokrvno ubila 29. novembra na ulici u Jeninu.

Od 240 oslobođenih Palestinaca tokom sedmodnevnog primirja u Gazi, 173 su imali 18, ili manje godina. Njima i njihovim porodicama izraelske vlasti su naredile da ne slave njihovo puštanje, bilo na otvorenom ili u zatvorenom prostoru.


U međuvremenu, po sistemu rotirajućih vrata, sličan broj Palestinaca je uhapšen na Zapadnoj obali i okupiranom istočnom Jerusalemu tokom primirja.

Ovaj pogubni modus operandi služi jednoj svrsi: utjerati strah u svaku pojedinu obitelj i terorizirati cijele palestinske zajednice kako bi ih prisilili na pokornost i prešutno pristajanje na okupaciju.

S tim u vezi, evidentno je da su arbitrarno pritvoreni Palestinci, mladi i stari, dječaci i djevojčice poput Emily, također taoci. Ne samo zatvorenici, politički zatvorenici ili proizvoljno pritvorena lica prema međunarodnom pravu, već taoci. Njihova cijena: slamanje palestinske volje za otporom okupaciji.

Od statuta vojnog suda u Nirnbergu do statuta Međunarodnog krivičnog suda, uzimanje talaca u međunarodnom ili unutrašnjem sukobu je ratni zločin, koji se goni pred domaćim sudom po principu univerzalne jurisdikcije.

I zato će izraelski ministar vanjskih poslova Eli Cohen doći za vama, da vas maltretira i ućutka, uz još jednu "sram vas bilo", ako doživite nesreću da palestinskog taoca nazovete taocem.

Jer u ratu su riječi važne.

(TBT, MEE)