Na kanadskom Arktiku znanstvenici pronašli dokaze Velikog izumiranja stare 252 milijuna godina
Znanstvenici su otkrili dokaze Velikog izumiranja stare 252 milijuna godina. Povišene temperature i velike količine stakleničkih plinova izbrisali su gotovo sav život s lica Zemlje. Saznajte ponavlja li se prošlost danas.

Znanstvenici smatraju da je oko 96 % svih morskih i 70 % kopnenih organizama izumrlo tijekom prijelaza iz perma u trijas, poznatog kao Veliko izumiranje do kojeg je došlo prije 252 milijuna godina. Izumiranje je rezultat brojnih vulkanskih erupcija na području današnjeg Sibira. Te su erupcije trajale milijunima godina i otpuštale su ogromne količine plinova, poput ugljikovog dioksida i metana, zbog čega je naš planet postao neizdrživo vruć. Bilo je potrebno 5 do 9 milijuna godina da se život vrati u oceane.

Istraživači iz Centra za arktičke plinovite hidrate, klimu i okoliš (CAGE), među kojima je i Jochen Knies, koautor rada, pretraživali su Arktik u potrazi za dokazima koji bi objasnili što je kočilo povratak života u oceane nakon Velikog izumiranja. „Ono što je prije bila sjeverozapadna granica superkontinenta Pangea, danas je kanadski Arktik. Tamo smo pronašli geološke dokaze o velikim nedostacima nutrijenata tijekom perioda povratka života u oceane”, navodi Knies. Razlog tomu bi mogle biti ekstremno visoke temperature površine oceana koje su vladale nakon Velikog izumiranja.

Oceani nisu jedno veliko vodeno tijelo. Oni su građeni od slojeva i granica koje čine temperature (termoklina) i nutrijenti (nutriklina). Visoke temperature uzrokovale su pomjeranje termokline i nutriklina na veće dubine u oceanima te je tako onemogućeno uzdizanje nutrijenata s dna na površinu oceana. Iz tog razloga, primarna produkcija algi je zaustavljena. Kako su alge baza hranidbenog lanca, cjelokupni život u oceanima se nije mogao dalje razvijati.

Jednom kada su se oceani 6 do 7 milijuna godina nakon izumiranja počeli hladiti, vode bogate nutrijentima vratile su se na površinu. Granice koje su držale nutrijente daleko od površine su oslabile i oceanske vodene mase su se mogle izmiješati. To je omogućilo podizanje nutrijenata na površinu, čime su oceani oživjeli i krenuli u razdoblje eksplozije života. Praznine koje su nastale najvećim izumiranjem u povijesti Zemlje konačno su bile popunjene.

Na nekoliko je načina Veliko izumiranje utjecalo na evoluciju života kakvog danas poznajemo. Nakon tog događaja na Zemlji je započela evolucija dinosaura koji su izumrli prije 66 milijuna godina. Neki znanstvenici danas smatraju da se svijet upravo nalazi na granici novog masovnog izumiranja, u potpunosti uzrokovanog ljudskim aktivnostima.