Prema općeprihvaćenoj teoriji Homo sapiens se u Africi razvijao oko 200.000 godina prije nego što je kroz Egipat prešao na Arapski poluotok negdje prije 75.000 godina. Većina ljudi koji danas žive izvan Afrike potomci su te populacije. No znanstvenici su već ranije nalazili određene tragove gena koji su ukazivali na mogućnost da je i prije glavne seobe bilo nekih manjih ekspedicija suvremenih ljudi.
Primjerice, datiranje fosila pronađenih u pećinama u Qafzehu i Es Skhulu u Izraelu pokazalo je da su stari između 90.000 i 120.000 godina.
2015. godine znanstvenici su u časopisu Nature objavili da su u Daoxianu na jugu Kine otkrili zube suvremenih ljudi stare oko 80.000 godina.
Početkom 2016. u časopisu Science objavljen je rad prema kojem je analiza tragova ljudske DNA u genomu hominina iz sibirske spilje Denisova pokazala da su se ljudi i neandertalci morali prvi put križati prije najmanje 100.000 godina i to izvan Afrike, najvjerojatnije negdje na Bliskom istoku.
Kako bi uskladili podatke koji proizlaze iz ovih nalaza starijih gena s podacima o vrlo homogenim genomima današnjih ljudi koji žive izvan Afrike, znanstvenici su pretpostavili da su raniji izlasci Homo sapiensa završili izumiranjem tako da njihovi tragovi nisu ostali zabilježeni u našem genomu.
© sciencemag.org
Međutim, najnoviji rezultati međunarodnog konzorcija znanstvenika iz 74 istraživačke skupine, objavljeni u časopisu Nature, pokazuju da su neki potomci pretpostavljenog ranog izlaska iz Afrike ipak preživjeli dovoljno dugo da ostave tragove u genomima pripadnika sljedećeg, uspješnijeg vala migracije.
Prvi autor istraživanja dr. Luca Pagani iz Estonskog Biocentra rekao je da su ranije analize genoma pokazivale da su sve populacije današnjih ljudi izvan Afrike, osim nekih iz Oceanije, genetski vrlo homogene.
'To je je bio znak da su se euroazijske populacije odvojile od afričkih u jednom događaju prije nekih 75.000 godina, dok se odvajanje populacija koje su nastanile Oceaniju dogodilo ranije, prije nekih 90.000 godina', rekao je Pagani.
Već ranija istraživanja pokazala su da stanovnici Papua Nove Gvineje, kao i neki drugi stanovnici Oceanije i Azije, imaju nekoliko posto genoma Denisovaca. No kada su znanstvenici iz njihovog genoma izdvojili taj dio gena, ostao im je maleni treći dio koji nije pripadao ni genomu Denisovaca niti genomu suvremenih ljudi koji su napustili Afriku prije 60-ak tisuća godina.
'Ta treća komponenta imala je svojstva za koja smo zaključili da su morala doći iz neovisnog širenja iz Afrike prije 120.000 godina, rekao je dr. Pagani. 'Vjerujemo da ona sačinjava najmanje dva posto genoma modernih stanovnika Papua Nove Gvineje', dodao je.
Naši geni na karti evolucije
Rad predstavlja do sada najobuhvatniju analizu koja je iznimno precizno utvrdila genetičku raznolikost 125 populacija, a koja potvrđuje tezu da su dva uspješna širenja anatomski modernog čovjeka izvan Afrike ostavila potomke u suvremenom svijetu. Studija se temelji na analizi sekvenca 379 genoma iz cijelog svijeta u vrlo visokoj rezoluciji.
U istraživanju su sudjelovali i timovi iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, predvođeni prof. dr. Draganom Primorcem i prof. dr. Damirom Marjanovićem. Uz njih u istraživanju su sudjelovale i njihove mlađe suradnice dr.sc Vedrana Škaro iz Hrvatske, te dr.sc. Lejla Kovačević Mulahasanović iz Bosne i Hercegovine.
Prof.dr. Dragan Primorac sa Sveučilišta Split i Osijek kaže da ovaj rad rasvjetljava neke globalne migracijske procese.
'On je logičan slijed dugogodišnjih istraživanja koja smo objavili još prije 16 godina u časopisu Science kada smo analizom kromosoma Y utvrdili da su 3/4 muškaraca iz današnje Hrvatske i BiH u biti direktni potomci ljudi koji su na prostorima „tzv. Balkanskog utočišta“ te na prostoru „Ukrajinskog utočišta“ preživjeli zadnje ledeno doba'. Ostatak populacije uglavnom predstavlja potomke naroda koji su u ovaj dio Europe pristizali južno-istočnim pravcem, u posljednjih 10.000 godina, uglavnom tijekom procesa neolitizacije'.
Prof.dr. Marjanović s Međunarodnog sveučilišta Burch u Sarajevu, znanstveni suradnik Instituta za antropologiju u Zagrebu, kaže da je u novoj studiji posebno značajno to što su naši prostori, još jednom, kroz znanstvene studije i suradnju znanstvenika iz Hrvatske i BiH 'ucrtani' u novokreirane 'svjetske genetičke mape'.
Komentari čitatelja
na naše novosti