Tjedan dana nakon "velikog raketnog napada" Sjedinjenih Država, Velike Britanije i Francuske u kojem su srušena sva skladišta i vojni istraživački centar u Barzehu sirijska vojska nezaustavljivo napreduje u kampanji čišćenja Istočnog Qalamouna i kampa Yarmuk južno od Damaska.

U Istočnom Qalaounu je situacija već riješena i teroristi su položili oružje. Prvo u Dumayru, a kada je sirijska vojska sa saveznicima ostatak enklave podijelila na tri zasebna džepa, ostale terorističke skupine su također položile oružje i čekaju "zelene autobuse" za odlazak u "islamistički rezervat" na sjeveru Sirije.

Samo su u Dumayru teroristi skupine Jaish Al-Islam sirijskoj vojsci "vratili" 37 tenkova T-55, T-62 i T-72 koje su u napadima 2013. i 2014. zarobili u vojarnama Republikanske garde.

Za sobom su ostavili skladišta puna streljiva, granata i eksploziva i taj se dio već prazni od prisutnosti terorista. 1000 ih je sa svojim obiteljima odlučilo otići na sjever Sirije, a ostali su ostali i tražit će primjenu amnestije i prihvatili su sudjelovati u procesu pomirenja.

Isto je i u gradovima Ruhayba, Jayroud i Al-Nasiriya. Nakon posljednji pripadnici skupine Jaysh Al-Sham napuste ova naselja, cijela regija Istočnog Qalamouna će biti pod kontrolom sirijske vlade, prvi put od početka rata.
Nešto teže napreduje kampanja u Yarmuku, gdje se vladine snage bore protiv terorista "Islamske države", ali je sirijska vojska pokrenula tako silovite udare da je samo pitanje vremena kada će ISIL skinuti crnu i podići bijelu zastavu. Pod silinom udara vladinih snaga se polako predaju manje skupine terorista ISIL-a iz područjima Al-Qadam, Taqadom, središta Yarmuka i Hajar Al-Aswada.

Nakon najnovijih ofenzivnih operacija sirijske vojske, a kasnije će sigurno slijediti i druge, postavlja se pitanje koja je bila svrha raketnog napada Sjedinjenih Država, Velike Britanije i Francuske na Siriju? "Odmazda", kako tvrde Trump, Theresa May i Macron. Za što? Za sumnjivi i nepotvrđeni napad kemijskim oružjem u Dumi.

Obične gluposti i infantilna demonstracija sile troje čelnika zapadnih država koji su još uvijek uvjereni da vladaju cijelim svijetom.

Znanstvena služba njemačkog Bundestaga je na zahtjev ljevičara stranke Die Linke analizirala napad Sjedinjenih Država, Velike Britanije i Francuske na Siriju i priznala je da se radilo o kršenju međunarodnog prava, piše njemački dnevnik Die Welt. Od tri zemlje koje su sudjelovale u vojnoj agresiji, koju je deklarativno podržala i Njemačka, samo je Velika Britanija svoje postupke pokušala opravdati na pravnoj osnovi. Međutim, stručno mišljenje resorne službe Bundestaga je da su argumenti Londona neuvjerljivi.

"Upotreba vojne sile protiv strane države kako bi se istu kaznilo za kršenje međunarodne konvencije kršenje je međunarodnog prava koje brani uporabe sile", dio je stručnog izvješća od 11 stranica koje je sastavljeno na zahtjev stranke Die Linke.

Pravna obrazloženja Velike Britanije, koja je vojnu odmazdu pravdala kao reakciju na hipotetsku uporabu kemijskog oružja armije predsjednika Bashara Al-Assada, dokument je proglasio "neuvjerljivima".

Britanska je strana inzistirala da međunarodni zakon u iznimnim slučajevima dopušta takve mjere kako bi se okončale patnje ljudi, objašnjava Die Welt.

Međutim, prema znanstvenicima Bundestaga, za takve akcije uopće nije bilo preduvjeta, ističe Die Welt.

Osim toga, znanstvena služba njemačkog parlamenta smatra upitnu tvrdnju "da su vojni udari zapravo prikladni kako bi se spriječile daljnje patnje ljudi, pogotovo ako uzmete u obzir vjerojatne buduće žrtve sirijskog sukoba".

Njemački dnevni list podsjeća da su udari protiv Sirije provedeni bez dopuštenja Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda u kojem Sirija, uz druge države, ima podršku i Rusije.

Njemačka nije sudjelovala u vojnom napadu, ali je kasnije pružila političku podršku svojim ključnim saveznicima iz NATO pakta. Njemačka vlada parlamentu i javnosti nije dala obrazloženje po kojoj je pravnoj osnovi tako postupila.

U atmosferi trgovinskog rata i zbog carina koje Trumpova uprava nameće u prvom redu Kini, ali i drugim zemljama, otvaraju se nove mogućnosti za gospodarsku suradnju zemalja koje ne pripadaju atlantističkom bloku.
Iako Indija i Kina vode dugogodišnji pogranični spor i ne mogu se nazvati saveznicima, suradnja kroz Šangajsku organizaciju za suradnju i skupinu BRICS, uz aktualna geoekonomska previranja, dovela su do ponovnog zbližavanja Pekinga i New Delhija.

Yang Sheng za kineski list Global Times piše kako je primjetno zatopljenje odnosa između Indije i Kine, posebno uoči predstojećeg summita Šangajske organizacije za suradnju (SCO) koji će se održati u Kini.

Ipak, stručnjak upozorava da će Indija, ako želi ojačati suradnju s Kinom, morati pokazati veću iskrenost u uzajamnom povjerenju.

"Indija je napravila neke poteze za nastavak suradnje s Kinom, kao što je zabrana Dalaj Lami da posjeti New Delhi prošlog mjeseca, što znači da želi promovirati prijateljsku atmosferu prije summita SCO", izjavio je Hu Zhiyong, istraživač s kineskog Instituta za međunarodne odnose Akademije društvenih znanosti.

Kako prenose zapadne agencije, Sjedinjene Američke Države su priopćila kako imaju "vjerodostojne informacije" da Rusija i Sirija zajedno rade na tome da uspore ulazak inspektora Organizacije za zabranu kemijskog oružja (OPCW) kako bi uklonili dokaze o korištenju kemijskog oružja u Dumi.

"Imamo vjerodostojne informacije koje ukazuju da Rusi surađuju sa sirijskim režimom kako bi onemogućili i usporili pristup inspektora Dumi. Rusi sa sirijskim režimom rade na tome da očiste lokacije napada i uklone inkriminirajuće dokaze o upotrebi kemijskog oružja", izjavila je glasnogovornica State Departmenta Heather Nauert i dodala kako inspektori još nisu stigli u Dumu.

Inspektori OPCW-a su stigli u Damask još u subotu, 14. travnja, kako bi istražili je li se 7. travnja dogodio napad kemijskim oružjem u Dumi, gradu istočno od Damaska kojeg su tada još držali teroristi skupine Jaish Al-Islam.

Čudno, ali su se teroristi predali neposrednog nakon navodnog napada za kojeg tvrde da je "usmrtio između 40 i 70 ljudi".

Sirija i Rusija su pozvale inspektore u Dumu, ali im dan poslije dolaska, na preporuku Ujedinjenih naroda, nisu mogli osigurati siguran pristup mjestu navodnog napada.

To je bilo u nedjelju, ali su kasnije u bolnici u kojoj se navodno pružala liječnička skrb "otrovanima" bili jedan od liječnika bolnice, ruski vojni liječnici i vojna policija, sirijska vojska, a civili koji su ostali u tom području su intervjuirani od strane brojnih televizijskih ekipa.

OPCW ne želi posjetiti mjesto navodnog napada, niti pričati sa svjedocima

U utorak je inspektorima bio osiguran pristup Dumi i mjestu napada, ali oni nisu htjeli posjetiti to područje.

Međutim, stručnjaci Organizacije za zabranu kemijskog oružja, koji su stigli u Siriju 14. travnja, nisu se susreli sa stanovnicima Dume koji su bili na mjestu događaja na kojem su državne postrojbe navodno koristile kemijsko oružje.

U rujnu 2007. izraelski ratni zrakoplovi bombardirali su zgradu u istočnoj Siriji za koju su Izraelci tvrdili da posjeduje tajni nuklearni reaktor koji je izgrađen sa sjevernokorejskom pomoći. Sedam mjeseci kasnije, CIA je objavila izvanredni 11-minutni videozapis i organizirala press i kongresne brifinge koji su podržali tu tvrdnju.

Ali ništa oko tog navodnog reaktora u sirijskoj pustinji ne pokazuje ono što se tada činilo. Dostupni dokazi pokazuju da takav nuklearni reaktor nije postojao, te da su Izraelci doveli u zabludu administraciju Georgea W. Busha da vjeruje da je to bilo kako bi se Sjedinjene Države privukle da bombardiraju raketna skladišta u Siriji. Drugi dokazi sada upućuju na to da je sirijska vlada vodila Izraelce da pogrešno vjeruju da je to ključno mjesto za pohranu Hezbollahovih projektila i raketa.

Najviši stručnjak Međunarodne atomske agencije o sjevernokorejskim reaktorima, egipatski državljanin Yousry Abushady, upozorio je najviše dužnosnike IAEA-e u 2008. da objavljena CIA-ina tvrdnja o navodnom reaktoru u sirijskoj pustinji nije mogla biti istina. U nizu intervjua u Beču, te putem telefona i razmjene putem e-pošte tijekom nekoliko mjeseci, Abushady je detaljno opisao tehničke dokaze koji su ga potaknuli da izda takvo upozorenje i da će kasnije biti još sigurniji u toj prosudbi. I umirovljeni inženjer i istraživač s dugogodišnjim iskustvom u Nacionalnom laboratoriju Oak Ridge potvrdio je ključni element tih tehničkih dokaza.

Objavljena otkrića visokih dužnosnika Bushove administracije pokazuju, nadalje, da su glavne američke ličnosti u priči imale svoje vlastite političke motive za podupiranje izraelske tvrdnje o izgradnji sirijskog reaktora sa sjevernokorejskom pomoći.

Potpredsjednik Dick Cheney nadao se da će upotrijebiti navodni reaktor kako bi potaknuo predsjednika George W. Busha da pokrene zračne napade u Siriji u nadi da će potresti sirijsko-iranski savez. I oba, Cheney, a potom i ravnatelj CIA-e Michael Hayden također se nadao da će priču o nuklearnom reaktoru iz Sjeverne Koreje u Siriji upotrijebiti kako bi uništio sporazum koji je državna tajnica Condoleezza Rice pregovarala sa Sjevernom Korejom o njenom programu nuklearnog oružja u razdoblju od 2007. do 2008. godine.

Demokratska stranka tužila je u petak Rusiju, kampanju predsjednika Donalda Trumpa te WikiLeaks zbog urote u svrhu utjecanja na američke predsjedničke izbore 2016. godine, piše Reuters na temelju uvida u optužnicu.

U podnesku stoji da su dužnosnici Trumpove kampanje s ruskom vladom i njezinom vojnom obavještajnom agencijom kovali urotu u namjeri da naštete demokratskoj predsjedničkoj kandidatkinji Hillary Clinton hakiranjem računala Demokratske stranke i tako utječu na bolji rezultat Trumpa.

Trumpov sin, Donald Trump ml. kao i zet Jared Kushner i partner Roger Stone također su navedeni kao optuženici.

U tužbi se navodi da je Trumpova kampanja "radosno pozdravila rusku pomoć" na izborima 2016.

Bijela kuća nije odmah komentirala podnošenje tužbe.

Komentare zasad nisu dali ni republikanski nacionalni odbor, Trumpova kampanja, ni WikiLeaks niti drugi optuženici.

Trump redovito odbacuje navode da je njegova kampanja surađivala s Rusijom u svrhu utjecanja na izbore, a takve optužbe odbacuje i Rusija.

Istragu o tome je li bilo dosluha provodi posebni američki tužitelj Robert Mueller.

Priča o američkim udarima na Siriju zbog navodnog hemijskog napada trebalo bi da pokrenu razna pitanja, kaže Marin le Pen, dodajući da je predsednik Makron prekršio međunarodno pravo i pao u "zamku" Vašingtona.

"Čuli smo mnogo takvih priča, koje su nam Amerikanci pričali godinama, počevši od Kolina Pauela sa njegovom malom bočicom, koji je tvrdio da je postojalo oružje za masovno uništenje, što je postalo razlog za rat u Iraku," rekla je Le Penova, lider Nacionalnog fronta, za BFMTV u sredu.

Za razliku od Emanuela Makrona, njegov prethodnik Žak Širak nije upao u američku "zamku" i protivio se ratu u Iraku. "Danas svi priznaju da je taj rat zasnovan na laži," rekla je Le Penova. "Stoga, dovodim u pitanje svaki delić informacije koja je preneta iz SAD."

Tvrdnje koje su iznele francuske vlasi oko raketnih udara na Siriju, izgleda da imaju mnogo rupa, dodala je ova političarka. Glavno pitanje, kaže Le Penova, jeste to da li je Makron "zaista bombardovao fabriku u kojoj je prozvedeno i skladišteno hemijsko oružje," kako je tvrdio. Iako su SAD i njihovi saveznici insistirali na tome da su sve mete bile povezane sa navodnim "hemijskim programom" u Siriji, Damask čvrsto odbacuje te optužbe.

"Možda ne znam mnogo o tome, ali vodim se nacionalnom mudrošću i zdravim razumom; kada bomarduju fabriku u kojoj se skladišti hemijsko oružje, rizikuju da ubiju više hiljada ljudi koji žive u tom kraju," rekla je Le Penova, dodajući da nisu prijavljene nikakve civilne žrtve.

Iako su posledice udara izazvale sumnju o zvaničnom obrazloženju koje stoji iza njih, sam napad je bio kršenje međunarodnog prava, smatra Le Penova. Učešće Francuske u njima je predstavljalo "ratni čin," koji bi mogao imati nepredvidive posledice, rekla je ona.

"Mislim da je Makron prekršio međunarodno pravo, nema tu šta da se raspravlja. On govori o "međunarodnom legitimitetu" koji bi trebalo da zameni međunarodno pravo, ali mene zbunjuje ovaj koncept - postoji samo međunarodno pravo," rekla je ova političarka.

SAD, Velika Britanija i Francuska su napale Siriju prošle nedelje sa preko 100 krstarećih raketa, navodeći kao izgovor navodni hemijski incident koji se dogodio 7. aprila u gradu Duma. Napad se dogodio noć pre nego što je Organizacija za zabranu hemijskog oružja (OPCW) trebalo da poseti ovo mesto navodnog incidenta sa misijom za utvrđivanje činjenica, što je Damask pozdravio.

Mart 2018. godine će ući u istoriju kao istinski istorijski mesec.

1.mart, Vladimir Putin čini svoje istorijsko obraćanje ruskoj Saveznoj skupštini.

4. mart, Sergej Skripalj, bivši britanski špijun, navodno je otrovan u Velikoj Britaniji.

8. mart, britanski zvaničnici optužuju Rusiju za korišćenje nervnog gasa u pokušaju ubistva Sergeja Skripalja.

12. mart, Tereza Mej zvanično optužuje Rusiju za trovanje i daje Rusiji 24-časovni ultimatum da se opravda; Rusi ignorišu taj ultimatum. Istog dana, američki predstavnik u UNSC preti da će napasti Siriju čak i bez odobrenja UNSCA-a.

13. mart, šef ruskog generalštaba Valerij Gerasimov je upozorio da "u slučaju pretnje po život naše vojske, ruske oružane oružane snage će preduzeti mere odmazde preko raketa i nosača." Istog dana, šef generalštaba ruskih oružnanih snaga, zamenik ministra odbrane, general vojske Valerij Gerasimov je imao telefonski razgovor sa generalom marinskog korpusa Džozefom Danfordom, predsednikom Zajedničkog generalštaba SAD-a.

15. mart, Velika Britanija je blokirala izjavu Rusije o nacrtu Saveta bezbednosti UN-a o slučaju trovanja Skripalja, tražeći "hitnu i civilizovanu istragu" u slučaju Skripalj. SAD, Velika Britanija, Francuska i Nemačka su izdale izjavu u korist Velike Britanije okrivljujući Rusiju. Ministar odbrane Velike Britanije je rekao Rusiji da "začepi i ode."

16. mart, general-major Igor Konašenkov je britanskog ministra odbrane nazvao "neotesanom oštrokonđom" i "intelektualno impotentnim."

17. mart, ruski generali su upozorili da SAD pripremaju hemijski napad pod lažnom zastavom u Siriji.

18. mart, Putin je ubedljivo pobedio na predsedničkim izborima. Istog dana, general Votel, komandant CENTCOM-a u svedočenju Komitetu za oružane snage izjavljuje da se razllike sa Rusijom moraju rešavati "putem političkih i diplomatskih kanala." Na pitanje da li bi bilo tačno reći da je "uz pomoć Rusije i Irana, Asad osvojio građanski rat u Siriji?" General Votel je odgovorio: "Mislim da to nije previše izraženo. Mislim da su mu oni obezbedili sredstava da dobije prevlast u ovom trenutku."

19. mart, Savet za spoljne poslove EU izdaje izjavu u potpunosti podržavajući Veliku Britaniju.

21. mart, rusko Ministarstvo spoljnih poslova poziva sve ambasadore na brifing o slučaju Skripalj. Jezik koji je koristio predstavnik na ovom brifingu je možda najotvoreniji koji su koristili bilo koji ruski (ili čak sovjetski) zvaničnici prema Zapadu još od Drugog svetskog rata. Francuski, švedski i američki predstavnici na sastanku su ustali da iznesu svoju "solidarnost" sa Velikom Britanijom.

22. mart, šef Generalštaba ruskih oružanih snaga, zamenik ministra odbrane, general vojske Valerij Gerasimov, imao je još jedan telefonski razgovor sa generalom marinskog korupusa Džozefom Danfordom, predsednikom Zajedničkog generalštaba SAD-a. Istog dana, general Gerasimov je takođe održao još jedan telefonski razgovor sa komandantom američke Evropske komande i vrhovnim komandantom NATO saveza Kertisom Skaparotijem.

Dakle, šta se stvarno dešava ovde? Sigurno niko ne veruje ozbiljno da Britanci zaista misle da su Rusi imali bilo kakav motiv da pokušaju da ubiju Skripalja, ili da su imali motiv da to urade na tako glup način? I kakav je dogovor sa Sirijom uopšte? Da li će SAD sprovesti svoj napad pod lažnom zastavom i bombardovati?

Početkom ovog mjeseca je irački premijer Haider Al-Abadi najavi kako iračka vojska, kao dio napora u iskorjenjivanju terorizma s Bliskog istoka, planira pokrenuti prekogranične operacije u cilju borbe protiv terorističkih skupina na teritoriju Sirije.

Nakon njegova izjave se dogodio navodni "kemijski napad" u Dumi i raketni napad na Siriju od strane Sjedinjenih Država, Velike Britanije i Francuske, što je usporilo donošenje konačne odluke o aktivnostima iračke vojske na teritoriju susjedne države.

Prema neslužbenim izvorima, jučer je u Bagdadu u zajedničkom operativnom zapovjedništvu Iraka, Sirije, Irana i Rusije održan sastanak vojnih zapovjednika. O temi i sadržaju razgovora nije bilo nikakvog priopćenja.

Istovremeno je u Moskvi održan sastanak Vijeća sigurnosti Rusije posvećen situaciji u Siriji.

Tajnik ureda ruskog predsjednika, Dmitrij Peskov, nakon sastanka je izjavio kako je Vladimir Putin je obavijestio kolege u nacionalnom Vijeću sigurnosti o svojim kontaktima u posljednjih nekoliko dana s nekoliko stranih šefova država i vlada o problemima u Siriji i situaciji koja se stvorila nakon nedavnih napada zapadnih zemalja na arapsku republiku. Uz ruskog predsjednika koji je vodio sjednicu, na sastanku su nazočili premijer Dmitrij Medvedev, predsjednici oba doma parlamenta Valentina Matvienko i Vjačeslav Volodin, šef uprave Kremlja Anton Väinö, tajnik Vijeća sigurnosti Nikolaj Petrušev, ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, ministar obrane Sergei Šojgu, ministar unutarnjih poslova Vladimir Kolokolcev i direktor stranih obavještajnih službi Sergej Nariškin.

Irački zračni udari na uporišta terorista u Siriji

Iračke agencije su potvrdile da su zrakoplovne snage ove zemlje jučer provele zračne udare na uporišta terorista Islamske države u Siriji, iako s malim zakašnjenjem nakon najave premijera Haidera Al-Abadija da će se njegova zemlja protiv islamističkih militanata boriti i s druge strane granice.

Irački zrakoplovi F-16 su bombardirali su položaje terorista u Siriji nakon konzultacija s vladom sirijskog predsjednika Bashara Al-Asada, rekao glasnogovornik iračke vojske.

U potpunom suglasju sa Yinonovin planom i njegovom kasnijom učinkovitom provedbom na terenu, što je nedvojbeno razotkriveno eksplicitnim izjavama izraelskog ministra obrane Ya'alona, studije su američkih obavještajnih časnika i uglednih geopolitičara povezanih s moćnim i na političko odlučivanje utjecajnim think-tankovima. Između njih postoji snažna sadržajna i povijesna korelacija.

Tako u srpnju 2006. godine, istovremeno dok američka državna tajnica Condoleezza Rice na tiskovnoj konferenciji u Tel Avivu objavljuje rađanje "Novog Bliskog istoka u porođajnim mukama", koje po njoj simbolizira tada rasplamsali libanonski rat i izraelska vojna intrevencija, ugledni časopis američke kopnene vojske i zrakoplovstva "Armed Forces Journal" objavljuje studiju umirovljenog američkog obavještajnog pukovnika Ralpha Petersa pod nazivom "Blood Borders" koja je uskoro zbog svog "proročanskog" karaktera postala nadaleko poznata i čitana, a čak ju je i ratna škola NATO-a u Rimu koristila za obuku kao temu svojih "ratnih igara".

U "Blood Bordersu" Peters daje svoju viziju nekog budućeg demokratski transformiranog Bliskog istoka koji bi se temeljio na pravednije iscrtanim granicama država i koji bi time bio potpuno stabilna regija, sigurna za američki i zapadni kapital i siguran izvor energenata i smjerova njihovog transporta prema SAD-u i europskim saveznicima. Takav Bliski istok nastao bi, prema Petersu, prekrajanjem navodno nepravednih postojećih granica država regije i stvaranja novih državnih entiteta isključivo prema etničkim, vjerskim i sektaškim kriterijima. Time bi se, prema autoru, nakon utjerivanja svakog od tih vjerskih i nacionalnih subjektiviteta u zasebne državnopravne kutije napokon stvorio siguran i trajni mirovni poredak. Jednostavno rečeno, različite etničke i vjerske skupine potrebno je razdvojiti i podjeliti ih u zasebne državnopravne entitete- suniti u jedan entitet, šijiti u drugi, Kurdi u treći dok po pukovniku Petersu na kraju ne budu svi zadovoljni i sretni u svojim praktički izoliranim "bantustanima". Postojeće, po njemu "neprirodne" države kao što su Sirija i Irak, bile bi podjeljene i prestale postojati.

Po Petersu i njegovoj studiji "Blood Borders" današnji Irak i Sirija bili bi podjeljeni na sunitsku i šijitsku državu od kojeg bi obje obuhvaćale dijelove Sirije i Iraka te nezavisni Kurdistan na dijelovima Iraka, Sirije, Irana i Turske možda čak i s izlazom na Crno more. Nastala bi tako velika sunitska država od Saudijske Arabije do Sredozemlja, velika šijitska država i nezavisni Kurdistan. Sirija i Irak u današnjem obliku nestali bi sa zemljovida i bili podjeljeni između budućih sunitskih, šijitskih i Kurdskih državnih entiteta. Potpuno je jasno da se tako veliki geopolitički zahvati, neovisni od volje regionalnih aktera ne mogu provesti bez ratova, preseljenje stanovništva i "etničkih čišćenja". Peters je toga bio svjestan kada se svom studijom poigravao sudbinama milijuna ljudi, ako išta, barem zato jer u američkoj vojsci nije bio nekakav logističar nego visoko rangirani časnik obajveštajnih postrojbi američke vojske raspređenih u Njemačkoj na prvim crtama hladnoga rata, a potom je do kraja vojne karijere službovao u uredu Zamjenika načelnika glavnog stožera za obavještajne poslove SAD-a. Uostalom, pukovnik Peters u svojoj studiji i sam potvrđuje kako će preslagivanje biti bolno, ali da su njegovi ciljevi uzvišeni i usmjereni na stvaranje trajnog mira na Bliskom istoku pa taj cilj opravdava sva zla koja će se na njegovom putu rađati.