Južna Koreja će u petak obnoviti propagandno oglašavanje preko zvučnika na granici sa Severnom Korejom kao odgovor na testiranje hidrogenske bombe koje je u sredu objavio Pjongjang, saopšteno je na zvaničnom sajtu južnokorejskog predsednika.

„Vlada je usvojila odluku da obnovi oglašavanje iz zvučnika u pravcu Severne Koreje 8. januara posle podne“, piše u saopštenju.

Predstavnik Oružanih snaga Južne Koreje je saopštio da je borbena gotovost na mestima gde su postavljeni zvučnici za propagandno oglašavanje protiv Severne Koreje podignuta na najviši stepen, prenosi agencija Renhal.

„Uoči obnavljanja propagandnog oglašavanja protiv Severne Koreje u 12.00 8. januara na deset tačaka na kojima će biti smešteni zvučnici, borbena gotovost je podignuta na najviši stepen“, prenosi agencija izjavu predstavnika vojske. Južna Koreja sa SAD pregovara o razmeštanju američkih snaga i sredstava strateške namene na Korejskom poluostrvu, prenosi Rojters pozivajući se na izvor u južnokorejskom vojnom ministarstvu.

Sagovornik agencije nije precizirao o kakvim je konkretno strateškim snagama reč.

Teheran je optužio Saudijsku Arabiju da je izvršila vazdušni napad na ambasadu Irana u Jemenu, prenosi televizijski kanal Pres TV.

Iz vazduha je napadnuta prestonica Jemena Sana. Prema informacijama televizijskog kanala, nekoliko pripadnika obezbeđenja ambasade je ranjeno.

Agencija Rojters je ranije saopštila da je posle prekida primirja koalicija arapskih zemalja na čelu sa Saudijskom Arabijom pojačala vazdušne napade u Jemenu.

Vazdušni napadi arapske koalicije na čelu sa Saudijskom Arabijom u prestonici Jemena Sani u sredu bili su usmereni protiv raketnih bacača Huta, prenosi Rojters pozivajući se na predstavnika arapske koalicije.

Prema navodima agencije, Huti su koristili napuštene ambasade u Jemenu za vođenje vojnih operacija.

U Jemenu traje oružani sukob u kojem s jedne strane učestvuju ustanici Huti iz šiitskog pokreta Ansar Ala i deo armije lojalan bivšem predsedniku te zemlje Aliju Abdali Salehu, a s druge strane vojska prognanog predsednika Abd Rabu Mansura Hadija, koju na kopnu i iz vazduha podržava arapska koalicija.

Najmanje osam osoba je poginulo, a 23 su povređene u granatiranju Damaska, javila je Sana, pozivajući se na izvore u Ministarstvu unutrašnjih poslova Sirije.

"Osam ljudi je poginulo i 23 ih je povređeno u granatiranju terorista iz pravca Istočne Gute", najvećeg uporišta sirijskih pobunjenika nedaleko od Damaska, navodi se u izveštaju državne agencije.

U granatiranju centra Damaska pričinjena je i materijalna šteta.

Avijacija sirijske vojske redovno bombarduje zonu koja se graniči sa glavnim gradom.

Najsmrtonosniji napad u centru Damaska bio je u aprilu 2014, kada je poginulo 14 i povređeno više od 80 osoba. Pobunjenici su tada gađali školski kompleks u starom delu grada.

Više od 260.000 ljudi je poginulo od početka sukoba u Siriji u martu 2011. godine.

Vlada Ukrajine puca po šavovima jer je razdiru unutrašnje prepirke, dok zemljom upravljaju oligarsi, a pošto se poboljšanje situacije ne nazire, mnogi ne veruju da će kijevske vlasti uspeti da se održe duže od još nekoliko meseci, piše "Frankfurter algemajne cajtung".

Dve godine posle „Evromajdana“, situacija u Ukrajini se nije poboljšala, navodi list.


Bivši predsednik Viktor Janukovič, koji je bio optužen za sve nesreće, prognan je, ali čini se da je zemlja daleko od izlaska iz krize, piše nemački dnevnik, prenosi Sputnjik.

List upozorava da ukrajinski oligarsi nastavljaju da skupljaju snagu, finansiraju privatne armije, a ako nisu zadovoljni nekim zakonom, šalju naoružane grupe da okupiraju fabrike.

Ukrajinskog ministra Arsenija Jacenjuka redovno optužuju da radi u dosluhu s kriminalnim strukturama i spekulantima.

Ministarstvo inostranih poslova Rusije pozvalo je sve strane da budu maksimalno uzdržane nakon što je Severna Koreja saopštila da je uspešno testirala hidrogensku bombu.

„Pozivamo sve strane da budu maksimalno uzdržane i da ne donose ishitrene odluke koje bi mogle da izazovu nekontrolisan porast tenzija na severoistoku Azije“, navodi se u saopštenju Ministarstva.

Ministarstvo inostranih poslova Rusije ponovilo je stav Moskve da je za rešavanje problema na Korejskom poluostrvu neophodan diplomatski pristup i to u okviru pregovora u kojima učestvuje šest zemalja regiona.

„Ukoliko bude potvrđeno da je Severna Koreja izvršila probu hidrogenske bombe, to će predstavljati krupno kršenje međunarodnog zakona“, navodi se u saopštenju portparolke Ministarstva spoljnih poslova Marije Zaharove.

„Takvi potezi doprinose daljem pogoršanju situacije na Korejskom poluostrvu, na kojem ionako postoji veliki potencijal za vojne i političke konfrontacije“, zaključila je ona.

Sukobi džihadističke skupine Islamske države (IS) i libijskih snaga na sjeveru Libije, blizu glavnih naftnih terminala u zemlji nastavili su se u utorak, drugi dan zaredom.

Terminali Al Sedra, Ras Lanuf i Brega na području "naftnog polumjeseca" na obali, najvažniji su u Libiji i presudni su za izvoz libijske nafte.

IS je u ponedjeljak napao naftna postrojenja u Al Sedri i Ras Lanufu, pri čemu se sukobio s čuvarima tih objekata, rekli su sigurnosni izvori.

Ekstremistička skupina je iskoristila kaos u Libiji nakon pada Muammara Gaddafija 2011. i učvrstila se u zemlji te od lipnja kontrolira veliki grad Sirt, nešto zapadnije od "naftnog polumjeseca".

Kakav je smisao američkog bombardovanja Sirije kada jedan od glavnih partnera u koaliciji, Saudijska Arabija, minira sporazume postignute za pregovaračkim stolom?

Nada da će se u Siriji uspostaviti kakav-takav mir je poput slamke u bliskoistočnom vihoru nakon odluke Saudijske Arabije da produbi sukob sa šiitima.

Sporazum postignut u Beču 14. novembra, dan nakon atentata u Parizu, koji se pretvorio u rezoluciju Ujedinjenih nacija o političkom rešenju krize u Siriji, dočekan je kao „istorijski“ jer su u njemu učestvovale i sunitske zemlje i Iran. Za četiri godine građanskog rata, u kome je poginulo 300.000 ljudi, UN nisu uspele da se dogovore kako da stanu na put krvoproliću. Činilo se da im je to pošlo za rukom 18. decembra. Rezolucija predviđa da krajem januara „svi sednu za sto“, vlast i opozicija u Siriji i da, pod nadzorom Ban Ki Muna, generalnog sekretara UN, razgovaraju o promeni ustava i izborima.


Dve nedelje kasnije Rijad je odlučio da pogubi šiitskog vođu Nimr el Nimra i desetine drugih političkih protivnika i izazove novu diplomatsku krizu sa Teheranom. Reakcije su se lančano nizale — Bahrein i Sudan, većinski sunitske zemlje, sledili su Saudijsku Arabiju i prekinuli odnose sa Iranom, šiiti su burno negodovali u Libanu, Pakistanu i indijskom Kašmiru.

Cionističke vojne snage su u 2015 godini usmrtile najmanje 180 Palestinaca.

Prema izvještaju Međunarodne televizije SAHAR, oslanjajući se na novinsku agenciju IRNA, Udruženje obitelji palestinskih palih boraca je u srijedu dalo izjavu u kojoj stoji da je približno 180 Palestinskih boraca doseglo šehadet u sukobima sa cionističkim vojnim snagama u 2015. godini. Među svim tim žrtvama se našlo 15 žena, jedna beba i jedna starica od 72 godine.

Na temelju ovog izvještaja, 15 šehidskih tijela još uvijek nije isporučeno palestinskim porodicama, da bi ih ukopale.

U međuvremenu, cionističke oružane snage su u srijedu, širom Zapadne obale uhapsile oko 15 Palestinaca i stavile ih u pritvor.

Od početka oktobra 2015. godina, širom Palestine, svjedoci smo realizacije cionističke politike koja narušava identitet Palestinaca i mesdžida Al Aksa.

Ova politika cionističkog režima je dovela do treće intifade.

Do sada, u trećoj intifadi je poginulo 147 Palestinaca.

Turske vojne snage su u vojnim akcijama usmrtile preko 300 pripadnika PKK-a.

Prema izvještaju Međunarodne televizije Sahar, oslanjajući se na Antaliju, oružane snage Turske su izjavile da je od 15. decembra 2015. godine do danas smrtno stradalo 305 pripadnika PKK-a.

Na temelju ovih izjava, u posljednja dva dana je smrtno stradalo devet pripadnika PKK-a u akcijama turskih oružanih snaga na području Diyarbakıra i Širnaka.

Turske vojne snage u istim pokrajinama je oduzela veliki broj naoružanja.

Prema izvještajima, turske vojne snage su uhapsile četri pripadnika terorističke skupine DAIŠ, koji su prešli Sirijsku granicu i došli u oblast Kilis.

U svom vrlo utjecajnom radu "Pad Rima: I kraj civilizacije" (Fall of Rome: And the End of Civilization, op. prev.), Bryan Ward-Perkins piše:

Rimljani su prije pada bili uvjereni kao što smo i mi danas da će njihov svijet postojati vječno... Bili su u krivu. Bili bismo mudri kad ne bismo ponovili njihovu samozadovoljnu opuštenost.

Carstvo kaosa, u današnje vrijeme, se ne bazira na samozadovoljnoj opuštenosti, nego na oholosti - i strahu. Još od početka Hladnog rata ključno pitanje je bilo tko će kontrolirati veliku mrežu trgovačkih puteva Euroazije - ili "jezgru" (heartland, op. prev.) kako je naziva otac geopolitike, sir Halford John Mackinder (1861. - 1947.).

Mogli bismo reći kako je za Carstvo kaosa igra zapravo započela s državnim udarom u Iranu 1953. kojeg je podržala CIA, kada je SAD napokon licem u lice susreo tu slavnu Euroaziju stoljećima umrežavanu Putevima svile, nakon čega je Carstvo odlučno krenulo sve ih pokoriti.

Samo 6 desetljeća kasnije, jasno je da neće biti američkog Puta svile u 21. stoljeću, nego će, baš kao kod drevnih prethodnika, biti kineskog. Nastojanje Pekinga u stvaranju onoga što naziva "Jedan pojas, jedna cesta" je sastavni dio konflikta u 21. stoljeću između propadajućeg Carstva i ujedinjavanja Euroazije. Ključni podzapleti uključuju neprekidno širenje NATO-a i opsesiju Carstva sa stvaranjem ratne zone kod Južnokineskog mora.

Dok strateško partnerstvo Pekinga i Moskve analizira te podzaplete, oligarhijska elita koja zaista upravlja Carstvom kaosa nastoji opkoliti Euroaziju - s obzirom da bi mogli biti uvelike isključeni iz procesa integracije koji se bazira na trgovinskoj razmjeni, gospodarskoj suradnji i naprednim komunikacijskim vezama.

Peking i Moskva jasno uočavaju provokaciju za provokacijom, zajedno s nemilosrdnom demonizacijom. No, neće biti ulovljeni u zamku, jer oboje igraju vrlo dugu igru.

Ruski predsjednik Vladimir Putin diplomatski inzistira da se prema Zapadu treba ophoditi kao prema "partnerima". Međutim, on sam zna, kao što znaju i oni u Kini na određenim pozicijama, kako ovi zapravo nisu "partneri". Ne nakon što je NATO 78 dana bombardirao Beograd 1999. godine. Ne nakon svrhovitog bombardiranja kineskog veleposlanstva. Ne nakon neprekidnog NATO-vog širenja. Ne nakon drugog Kosova u obliku nezakonitog državnog udara u Kijevu. Ne nakon što su zaljevske petrodolarske države-klijenti SAD-a srušile cijene nafte. Ne nakon što je Wall Street organizirao pad rublje. Ne nakon sankcija SAD-a i Europske unije. Ne nakon udara američkih posrednika na Wall Streetu na kineske dionice klase A. Ne nakon neprekidnog zveckanja oružjem u Južnokineskom moru. Ne nakon rušenja Su-24.