Ono što se prije prije nekoliko dana dogodilo u Švicarskoj pokrenulo je goleme valove na financijskim tržištima diljem svijeta. Bogatstva su stvorena u jednome danu, i to vjerojatno u jednakom apsolutnom iznosu bogatstava koja su izgubljena u istom tom danu. Središnja švicarska banka SNB bez najave je napustila politiku obrane tečaja franka prema euru kojom je više od tri godine branila omjer franak/euro na 1,2 franka za 1 euro. Što to znaju eksperti SNB-a da su iznenada ukinuli barijeru koju su sami postavili, i još važnije, zašto su to uradili?
Odgovor ne zna ili se barem pravi da ne zna, niti ekipa u Hrvatskoj narodnoj banci. Kažu, iznenađeni su, toliko iznenađeni da se čak i Boris Vujčić zaledio na jednom od austrijskih skijališta i ne mrda otamo.
Bankari - najveći lažljivciOdgovor je barem djelomice u tome što se bankarima, posebice onima koji drmaju centralnim bankama ne može vjerovati. Riječ je o lažljivcima koji su svojim lažima usmjerili odluke ulagača u određenom pravcu i sada neki od tih ulagača skaču s mostova, dok neki drugi otvaraju šampanjac i šmrču kokain na kilograme. Sve se to događa zbog lažljivca, u ovom slučaju čelnog čovjeka SNB-a
Thomasa Jordana koji je puno puta izjavio da će granica postavljena na 1,2 trajati vječno i da je spreman iskoristiti "neograničene" količine novca da tako i ostane.
Na tim izjavama mnogi su temeljili svoje odluke, koje sada ne vrijede ni pišljiva boba.
Ta vječnost Thomasa Jordana potrajala je nešto više od tri godine, u kojima je SNB potrošio planinu novca braneći granicu postavljenu na 1,2 kupujući eure i druge valute. Danas je ta politika "vječnosti" prošlost i treba sagledati širu sliku koja je uzročno-posljedično povezana s odlukom SNB-a i osim potrage za kratkovidnim rješenjima problema poput - "što će biti s ljudima koji imaju kredite u švicarcima" i "na čiji teret ćemo prebaciti gubitke uzrokovane dizanjem barijere SNB-a" - trebalo bi se udaljiti od drveta koje je u ovoj usporedbi franak, da bismo vidjeli šumu koja je u ovom primjeru globalna monetarna situacija koja uključuje brojne
Fiat valute - posebice euro, dolar, jen, te zahvaća brojne druge valute manje važnosti koje bi mogle postati kolateralne žrtve ovih valutnih ratova,
jer monetarni sustav svijeta, neovisno o kojoj valuti se radi, funkcionira prema zakonu spojenih posuda.
Čak i najmanja promjena u takvom sustavu može uzrokovati oluju koja će za sobom ostaviti ekonomsku pustoš.Stoga treba uzeti u obzir i poteze drugih lažljivaca sa sličnom moći poput one koju ima Thomas Jordan, a to su Ben Bernanke iz američkog FED-a, Mario Draghi iz ECB-a, Haruhiko Hiroda iz japanskog BOJ-a, a ne treba izbrisati iz perifernog vida niti što radi Putinova ekipa.
Elektronska tiskara nepostojećeg novcaDvije od tih banaka, FED i BOJ, već godinama primjenjuju politiku kvantitativnog olakšanja za koje je Nuriel Rubini naveo 10 problema koja one nose sa sobom i svaki od njih praktično je neriješiv, jer svaki može izazvati spiralu problema koji vode u jednom jedinom mogućem pravcu - prema ponoru.
Kvantitativno olakšanje je još jedna riječ koju bankari koriste kako bi nas ostale uvjerili da je riječ o iznimno kompliciranom procesu koji mi obični smrtnici, koji ne igramo golf s njima, nikako našim ograničenim umovima ne možemo pojmiti.
Ali kada ogulimo njihove maske skrivene lažima i fol kompliciranim bankarskim terminima, poput tog famoznog "kvantitativnog olakšanja", dolazimo do jednostavne istine.
Kvantitativno olakšanje je pumpanje novca, koji nema podlogu ni u čemu i stvoren je ni iz čega u računalima centralnih banaka, ravno u komercijalne banke od kojih se tim bezvrijednim novcem otkupljuju "loše obveznice i dugovi" koji opterećuju njihovu bilancu i prijete da ih unište. U prijevodu: uključena je elektronska tiskara nepostojećeg novca koja će na kratak rok spasiti bankarsku kastu, usput upropaštavajući realnu ekonomiju, a kada je dovoljno upropasti i te banke će propasti jer neće više imati s kime raditi. Isto kao i ljudi koji se utapaju, pa hvatajući se za druge ljude u vodi, utope i njih, a naposlijetku i sami potonu.
Ovaj potez SNB-a mogao bi biti poput grude snijega koji će pokrenuti lavinu, ali neće biti glavni krivac za nju. Grudu su mnogo ranije počeli mijesiti FED i BOJ. I zapeli su u nekoliko od onih 10 Rubinijevih problema i nikako se iz te spirale problema ne mogu izvući. Stoga je važno razumjeti da je potez SNB-a posljedica, a ne uzrok. Ali koji je neposredni uzrok tog poteza, koji opet ima i svoje uzroke?
Naime, crveni alarm SNB-u za taj potez dao je Pedro Cruz Villalon, važan fraje
EU okovana dugovima.
r iz Europskog suda pravde, izjavivši u srijedu 14. siječnja da
ECB (Europska centralna banka) legalno može otkupiti ogromne dugove članica eurozone kako bi ''stabilizirali ekonomije''.
Kada znamo da se na dan kada čitate ovaj članak (23. siječnja 2015.) održava sastanak čelništva ECB-a na kojem je najavljen razgovor o "stimulativnom paketu" (čitaj kvantitativno olakšanje)
koji će dodatno oslabiti euro, jasno je da je Švicarcima strahovito smanjen manevarski prostor i da su do zadnjeg trenutka čekali s tom odlukom koju zasigurno nije bilo lako donijeti. Ali bili su spremni i odlučni da je donesu.
Švicarci su sami sebi slomili noguNiti 24 sata nakon izjave g. Villalona, uslijedila je akcija SNB-a.
Procijenili su da je bolje izgubiti 100 milijardi franaka jednokratno odmah sada tim iznenadnim potezom, nego 200 ili 300 milijardi čekajući da ECB krene sa svojom varijantom davljenja ekonomije kvantitativnim olakšanjem, istim onakvim koje već godinama koriste američka i japanska centralna banka s vrlo jasnom posljedicom koja se pomalja na horizontu: kolapsom i devaluacijom svojih valuta. A sada isto misli napraviti i ECB. Švicarci su naprosto odlučili slomiti sami sebi jednu nogu, jer je to duplo manja šteta nego da im ECB slomi obje noge.
Komentar: Sirijska vojska već ima pune ruke posla u borbi s takozvanim "pobunjenicima" (čitaj teroristima) koje podupire Zapad, a izraelska vojska svojim napadima i provokacijama i dalje poručuje kako Izrael želi dominaciju nad bliskoistočnim zemljama u čemu imaju bezuvjetnu podršku SAD-a.
Potrebno je uvidjeti veću i jasniju sliku ovakve politike vlada Izraela i SAD-a, koje imaju veliku potporu mnogih europskih vlada, kako bi se moglo razumjeti stvarne ciljeve i prirodu ovog vječnog rata protiv "terorizma".