Odgovor ne zna ili se barem pravi da ne zna, niti ekipa u Hrvatskoj narodnoj banci. Kažu, iznenađeni su, toliko iznenađeni da se čak i Boris Vujčić zaledio na jednom od austrijskih skijališta i ne mrda otamo.
Bankari - najveći lažljivci
Odgovor je barem djelomice u tome što se bankarima, posebice onima koji drmaju centralnim bankama ne može vjerovati. Riječ je o lažljivcima koji su svojim lažima usmjerili odluke ulagača u određenom pravcu i sada neki od tih ulagača skaču s mostova, dok neki drugi otvaraju šampanjac i šmrču kokain na kilograme. Sve se to događa zbog lažljivca, u ovom slučaju čelnog čovjeka SNB-a Thomasa Jordana koji je puno puta izjavio da će granica postavljena na 1,2 trajati vječno i da je spreman iskoristiti "neograničene" količine novca da tako i ostane. Na tim izjavama mnogi su temeljili svoje odluke, koje sada ne vrijede ni pišljiva boba.
Ta vječnost Thomasa Jordana potrajala je nešto više od tri godine, u kojima je SNB potrošio planinu novca braneći granicu postavljenu na 1,2 kupujući eure i druge valute. Danas je ta politika "vječnosti" prošlost i treba sagledati širu sliku koja je uzročno-posljedično povezana s odlukom SNB-a i osim potrage za kratkovidnim rješenjima problema poput - "što će biti s ljudima koji imaju kredite u švicarcima" i "na čiji teret ćemo prebaciti gubitke uzrokovane dizanjem barijere SNB-a" - trebalo bi se udaljiti od drveta koje je u ovoj usporedbi franak, da bismo vidjeli šumu koja je u ovom primjeru globalna monetarna situacija koja uključuje brojne Fiat valute - posebice euro, dolar, jen, te zahvaća brojne druge valute manje važnosti koje bi mogle postati kolateralne žrtve ovih valutnih ratova, jer monetarni sustav svijeta, neovisno o kojoj valuti se radi, funkcionira prema zakonu spojenih posuda. Čak i najmanja promjena u takvom sustavu može uzrokovati oluju koja će za sobom ostaviti ekonomsku pustoš.
Stoga treba uzeti u obzir i poteze drugih lažljivaca sa sličnom moći poput one koju ima Thomas Jordan, a to su Ben Bernanke iz američkog FED-a, Mario Draghi iz ECB-a, Haruhiko Hiroda iz japanskog BOJ-a, a ne treba izbrisati iz perifernog vida niti što radi Putinova ekipa.
Elektronska tiskara nepostojećeg novca
Dvije od tih banaka, FED i BOJ, već godinama primjenjuju politiku kvantitativnog olakšanja za koje je Nuriel Rubini naveo 10 problema koja one nose sa sobom i svaki od njih praktično je neriješiv, jer svaki može izazvati spiralu problema koji vode u jednom jedinom mogućem pravcu - prema ponoru. Kvantitativno olakšanje je još jedna riječ koju bankari koriste kako bi nas ostale uvjerili da je riječ o iznimno kompliciranom procesu koji mi obični smrtnici, koji ne igramo golf s njima, nikako našim ograničenim umovima ne možemo pojmiti.
Ali kada ogulimo njihove maske skrivene lažima i fol kompliciranim bankarskim terminima, poput tog famoznog "kvantitativnog olakšanja", dolazimo do jednostavne istine. Kvantitativno olakšanje je pumpanje novca, koji nema podlogu ni u čemu i stvoren je ni iz čega u računalima centralnih banaka, ravno u komercijalne banke od kojih se tim bezvrijednim novcem otkupljuju "loše obveznice i dugovi" koji opterećuju njihovu bilancu i prijete da ih unište. U prijevodu: uključena je elektronska tiskara nepostojećeg novca koja će na kratak rok spasiti bankarsku kastu, usput upropaštavajući realnu ekonomiju, a kada je dovoljno upropasti i te banke će propasti jer neće više imati s kime raditi. Isto kao i ljudi koji se utapaju, pa hvatajući se za druge ljude u vodi, utope i njih, a naposlijetku i sami potonu.
Ovaj potez SNB-a mogao bi biti poput grude snijega koji će pokrenuti lavinu, ali neće biti glavni krivac za nju. Grudu su mnogo ranije počeli mijesiti FED i BOJ. I zapeli su u nekoliko od onih 10 Rubinijevih problema i nikako se iz te spirale problema ne mogu izvući. Stoga je važno razumjeti da je potez SNB-a posljedica, a ne uzrok. Ali koji je neposredni uzrok tog poteza, koji opet ima i svoje uzroke?
Naime, crveni alarm SNB-u za taj potez dao je Pedro Cruz Villalon, važan fraje
EU okovana dugovima.
Kada znamo da se na dan kada čitate ovaj članak (23. siječnja 2015.) održava sastanak čelništva ECB-a na kojem je najavljen razgovor o "stimulativnom paketu" (čitaj kvantitativno olakšanje) koji će dodatno oslabiti euro, jasno je da je Švicarcima strahovito smanjen manevarski prostor i da su do zadnjeg trenutka čekali s tom odlukom koju zasigurno nije bilo lako donijeti. Ali bili su spremni i odlučni da je donesu.
Švicarci su sami sebi slomili nogu
Niti 24 sata nakon izjave g. Villalona, uslijedila je akcija SNB-a. Procijenili su da je bolje izgubiti 100 milijardi franaka jednokratno odmah sada tim iznenadnim potezom, nego 200 ili 300 milijardi čekajući da ECB krene sa svojom varijantom davljenja ekonomije kvantitativnim olakšanjem, istim onakvim koje već godinama koriste američka i japanska centralna banka s vrlo jasnom posljedicom koja se pomalja na horizontu: kolapsom i devaluacijom svojih valuta. A sada isto misli napraviti i ECB. Švicarci su naprosto odlučili slomiti sami sebi jednu nogu, jer je to duplo manja šteta nego da im ECB slomi obje noge.
Taj novac koji FED, BOJ i uskoro ECB štampaju ni iz čega, ne završava u realnoj ekonomiji. To je očajnički potez za održavanje statusa quo u kojem se bankarima daje dodatno vrijeme za odgodu propasti. Posljedice su nesagledive i nemoguće je predvidjeti kakav će nered ti nerazumni potezi ostaviti za sobom. Nešto od toga vidimo već sada i s velikom sigurnošću možemo reći što će se dogoditi sa švicarskom ekonomijom u nadolazećem vremenu. Čim je SNB objavio ukidanje svoje mjere, vrijednost franka skočila je u odnosu na euro za 30 posto, a indeks švicarske burze potonuo je 10 posto. Milijarde su nestale u sekundama, prema nekim procjenama čak 20 posto švicarskog BDP-a u jednom jedinom danu!
Situacija je u trenutku pisanja ovog članka sljedeća: franak i euro gotovo su na omjeru 1:1 i to je potez koji će izvozno orijentiranu švicarsku ekonomiju natjerati u recesiju, jer će jednostavno biti preskupo kupovati njihove proizvode. A daljnjim slabljenjem glavnih svjetskih valuta, koje je neminovno zbog kvantitativnog olakšanja, biti će još nedostupniji. U Švicarskoj će profitirati samo oni rijetki koji tamo rade, ali žive u susjednim državama u kojima plaćaju račune. Takvih je, prema nekim procjenama, manje od 300.000 i njihov prihod sada je 20-30 posto veći, makar na svoje račune ne dobivaju niti jedan jedini franak više.
Grčko bure baruta
Odmaknimo se još korak dalje od drveta zvanog franak. U nedjelju 25. siječnja održavaju se izvanredni izbori u Grčkoj. Ne mogu se oteti dojmu da je najavljeni potez ECB-a i njihov sastanak 23. siječnja, u direktnoj vezi s time da će na grčkim izvanrednim izborima svega 2 dana nakon tog sastanka, pobjedu vjerojatno odnijeti Syriza, čiji čelnik Alexis Tsipras najavljuje kraj mjerama štednje i sukob sa stranim kreditorima koji su spašavali Grčku od bankrota i eurozonu od urušavanja. Ukoliko se to dogodi, bit će zanimljivo promatrati što će se događati na burzama sljedeći tjedan, i svakako pratiti što će ECB uraditi.
Ruski velemajstor
Zakoračimo još malo unazad. Kako se u čitavu tu priču uklapa Rusija i njihovi ekonomski problemi izazvani političkom odlukom Zapada da napadnu rublju manipuliranjem cijena energenata? Rusi igraju svoju igru, plivajući dobrano dalje od davljenika u interesnoj sferi dolara, jena i eura, i čekaju da se ovi svi podave međusobno. Jest da Rusima ovog trenutka nije lako, ali oni su u ovu paklenu kuhinju ušli najbolje pripremljeni. Velemajstorski potezi koje vuče Putin već mjesecima, zasigurno su dugoročno sačuvali Rusiju da potone u financijski bezdan s ostalim davljenicima. Radi se o potezima poput onih u judu ili šahu, gdje snagu protivnika upotrebljavate protiv njega, uz minimalan utrošak snage i resursa onoga koji se brani.
Zlatna zamka koju su Rusi pripremili i u koju je upao Zapad, započevši unaprijed izgubljenu bitku uništenja ruske ekonomije, vrlo vjerojatno je zamisao koju je Putinu predložio dr. Sergey Glazyev, trenutno njegov savjetnik za ekonomska pitanja. Kažem vrlo vjerojatno - jer su njega osobno uvrstili na listu sankcija Washingtona zajedno s mnogim poslovnim ljudima iz Rusije, iako doktor Glazyev nije poslovni čovjek već znanstvenik, član Ruske akademije znanosti od 2008. godine.
Ta zamisao uključuje strategiju, koliko god ona čudno zvučala, da Rusija energente prodaje gotovo isključivo za fizičko zlato i Putin je dovoljno mudar da se time ne hvali. Prihvaćaju i dolare kao valutu plaćanja, ali i njih odmah zamjenjuju za fizičko zlato. Dokaz je tu, svima pred nosom: u trećem kvartalu 2014. godine sveukupno je kupljeno 93 tone fizičkog zlata na čitavom svijetu. A Rusi su od te goleme količine zlata kupili čak 55 tona! U tu jednadžbu svakako treba uključiti i činjenicu koju su britanski znanstvenici već su objavili kroz studiju koja dokazuje da zapadni svijet ne bi mogao opstati bez ruskih energenata, koje ovi sada prodaju za vrlo podcijenjeno zlato ili vrlo precijenjeni dolar kojim kupuju isto to podcijenjeno zlato - njima je, zapravo, svejedno dokle god je krajnji rezultat te trgovine - zlato u njihovom posjedu.
Na petrodolaru izgrađeni Zapad sam je iskopao rupu ispod sebe manipulacijama cijena energenata, zlata i kupovne moći dolara, jer u financijskom svijetu zlato je zapravo anti-dolar. Taj briljantni velemajstorski potez doktora Glazyeva - kupovina tržišnim manipulacijama podcijenjenog zlata za tržišnim manipulacijama prenapuhani i precijenjeni dolar - natjerao je zapadni svijet predvođen SAD-om u poziciju zmije koja agresivno i uporno grize svoj vlastiti rep.
Zadnji put kada su zapadnjaci manipulacijama cijena energenata napali tadašnji Sovjetski Savez, ovi su krenuli prodavati zlato i nedugo potom su se raspali kao savez država. Danas se događa upravo suprotno. Rusi kupuju zlato.
A kada toj priči dodamo činjenicu da jedna šestina proizvedene električne energije u SAD-u ovisi o ruskom uranu, koji opet Amerima prodaju za dolare i odmah ih razmijene za fizičko zlato, jasno je da Rusi trenutno drže sve adute u rukavu i da će iz nadolazećeg financijskog armagedona izaći jači nego ikada.
Kina ne sjedi prekriženih ruku
Niti Kinu u ovoj šumi naoko nepovezanih događaja ne treba izostaviti. Napravimo još jedan veliki korak unazad i polako ćemo moći vidjeti šumu, a ne samo drvo zvano franak. Jedna vijest koja spada u kategoriju najvećih monetarnih događaja novije povijesti prošla je odlukom zapadnih medija potpuno nezamijećeno. Kinezi su odlučili "prestati povećavati svoje zlatne i valutne rezerve denominirane u dolarima." Kada uzmemo u obzir da je obujam trgovine između SAD-a i Kine jedan naprama pet, naravno u korist Kineza, ova izjava prevedena na jezik financija znači - "Kina prestaje prodavati svoju robu za dolare." To ne znači da će Kina zaista i odbiti dolare za svoju robu, ali znači da će ih se poput Rusije odmah rješavati i zamijeniti ih nečim drugim u svom portfelju zlatnih i valutnih rezervi.
Ono što se upravo sada događa jest da zlato, zbog opisane situacije, ubrzano mijenja vlasnika. Zapad ga ima sve manje, a Rusija i Kina sve više. Upali su u zlatnu klopku zbog svojih laži, tržišnih manipulacija cijenama energenata, zlata i napuhavanjem kupovne moći dolara, da ostale i ne spominjem - i nema više nazad. Koliko je još vremena Zapadu preostalo da za svoje zlato kupuje ruske energente i kinesku robu? I što će se dogoditi s petrodolarom kada im se trezori sa zlatom isprazne do kraja? Hoće li posegnuti za ratom, kao zadnjem utočištu svojih pljačkaških interesa? Nitko na Zapadu danas ne može odgovoriti na ova, naoko, jednostavna pitanja.
Ono što slijedi jest šah-mat, dame i gospodo!
A Hrvatska?
Dok se po hrvatskim medijima vrišti zbog teške situacije ljudi koji imaju kredite s valutnom klauzulom u švicarskim francima, Boris Vujčić skija u Austriji i ne namjerava zbog te gluposti prekinuti svoj gušt. Vjerojatno stoga jer zna da baš ništa ne može po tom pitanju napraviti! Naime, njegov šef ne sjedi u Zagrebu, nego u Frankfurtu i javit će se Boris Vujčić s nekom pametnom vazalskom izjavom tek nakon što mu mudre glave na sastanku ECB-a narede što treba reći i koju će kozmetičku mjeru možda najaviti. A to će biti jedno veliko ništa, jer u ovakvoj situaciji ništa niti ne može učiniti, čak i kad bi htio.
Hrvatski Dudeki će u ovom vremenu koje je prepuno naznaka da nam prijeti svjetski financijski armagedon koji će krenuti iz Europe prema ostatku svijeta, i dalje gledati u drvo naziva švicarski franak, nesposobni da se od njega odmaknu i sagledaju čitavu šumu koja je dio svjetskog monetarnog problema uzrokovanog privatnim interesima privatnih vlasnika bankarskog sustava koji Fiat valutama kontroliraju gotovo svaki aspekt naših života.
Komentar: Imperijalna politika SAD-a je da koristi korumpiranu EU kao svoje oružje protiv Rusije i Kine, iz čega proizlaze velike negativne posljedice po ekonomije njenih država članica, a samim time i njihovih građana.
Uskoro, mase ljudi neće imati mogućnosti staviti hranu na stol svojoj djeci i obiteljima. Hoće li se tada većina njih probuditi i prestati ignorirati katastrofalne odluke svojih "vođa"? Odgovornost za ovakvo stanje svijeta u kojem se danas nalazimo i ono prema kojem idemo je također u rukama svih onih običnih ljudi koji svojom šutnjom, ignoriranjem i okretanjem glave pred zločinima i zločincima doprinose kolektivnoj patnji!