
Državni sekretar Sjedinjenih Američkih Država Anthony Blinken
Ako Blinken misli da će zbog danog joj osjećaja trijumfa Ankara sada promijeniti svoje nacionalne interese, onda niti on niti nova američka administracija, poput prethodne, Tursku i mentalitet njenih političara jednostavno ne shvaćaju ili dovoljno ne poznaju. Vrijeme će, uostalom, vrlo brzo pokazati daljnje poteze Ankare i tko će se njima, ustvari, morati prilagođavati
Geostrateška i geopolitička važnost Turske jednostavno je prevelika a da njezin državni vrh to znalački ne bio koristio. To je, uostalom, od 2016. g. i pokušaja vojnog svrgavanja predsjednika Erdogana on do sada već bezbroj puta dokazao poduzimajući samostalne vanjskopolitičke i vojne operacije od kojih se Zapadu i NATO savezu, čiji je Turska član, "dizala kosa na glavi". Ona se, nesumnjivo, još uvijek "diže" ali vremena za daljnje zastrašivanje i pokušaje discipliniranja "odmetnute" i neposlušne Ankare nekakvim sankcijama, isključenjem iz ovog ili onog vojnog ili političkog programa ili inicijativa itd. jednostavno više nema - kako u Washingtonu tako i u Bruxellesu.
Naime,
globalne geopolitičke okolnosti opasno su nagrizle donedavni monopol Zapada u ukupnim međunarodnim odnosima, a on to shvaća kao posljednji znak za uzbunu tj. za poduzimanje praktičnih poteza u pokušaju održavanja poslijeratnog međunarodnog poretka, iako on, realno, više ne postoji. Jer veliki se igrači na njega pozivaju samo onda kada im to odgovora, dok ga istodobno sve češće otvoreno krše gdje i kada to hoće.
U tim i takvim okolnostima Turska nastavlja raditi po svome (to dokazuje i njeno prošlotjedno povlačenje iz Istanbulske konvencije i međunarodnog sporazuma o pravima žena od čega zaziru neoliberalni krugovi s obje strane Atlantika, a znakovito je da je Bidenova administracija, koja je na takve stvari ideološke prirode vrlo osjetljiva i ratoborna - reagirala umjesto osudom samo "izražavanjem žaljenja"), ne obazirući se previše što i tko o tome govori.
Ona ima strateški jasno određene ciljeve svoje nacionalne politike i provodit će ih u onoj mjeri do koje je to u danom trenutku najviše moguće - kao što, uostalom, rade sve velike i snažne države.
Komentar: Švedska nije jedini primjer, postoje brojne druge zemlje koje se ili nisu zaključale ili su to učinile samo nakratko i koje su se iz straha od koronavirusa, prema svim pokazateljima, pojavile u puno, puno boljem stanju. U međuvremenu velika većina zapadnih država nastavlja s ponovnim nametanjem zaključavanja, jer očito da godina zaključavanja nije uspjela postići ono za što su tvrdili da će biti samo '3 tjedna da izravna krivulju'