Na ovogodišljoj Općoj skupštini Ujedinjenih naroda smo imali prilike svjedočiti nevjerojatnoj aroganciji Sjedinjenih Država, koje iranskom ministru vanjskih poslova Mohamadu Javadu Zarifu nisu dozvolile da posjeti prijatelja u bolnici, a zabranile su ulazak u SAD za nekoliko članova ruskog izaslanstva koji su trebali sudjelovati u zasjedanju, čime je Washington prekršio svoje međunarodne obveze. I ranije je bilo ovakvih slučajeva s izaslanicima s Kube ili drugih "nepoćudnih zemalja", iako UN predviđa da SAD kao domaćin nemaju ovlasti braniti pravo dolaska bilo kome kome Ujedinjeni narodi daju akreditaciju za sudjelovanje u ovom i sličnim događajima.

No, ovakve akcije Washingtona svjedoče da je raspad carstava u tijeku, a on obično započinje nezapaženo. Naravno, carstva padaju glasno, ali sam proces razgradnje je većini u početku nevidljiv.

Dakle, kolaps američke hegemonije je prisutan, gotovo nevidljiv golim okom, ali se odvija vrlo brzo.

Zamislite, vođa male, ali ponosne Sjeverne Koreje, Kim Jong-un, prvo je odbio predsjednika "velikih" Sjedinjenih Država Donalda Trumpa prije nešto više od godinu dana.

Potom je godina započela ultimatumom Sjedinjenih Država Venezueli, kojeg su podržali sve europski sateliti Washingtona.

"Dajemo vam tjedan dana da priznate našu marionetu kao legitimnog predsjednika Venezuele, u suprotnom ...", rekli su. Pa što? To je postao prilično dugi tjedan za Amerikance. Prošlo je već devet mjeseci, a ništa se nije dogodilo.

Bolton je na Twitteru slao zastrašujuće slike s bombarderima Maduru, iako više ne odlučuje ni o čemu.

Zbog toga je Maduro, još uvijek zakoniti predsjednik zemlje, prošlog tjedna odletio posjetiti Putina, a Bolton je otpušten s položaja prije mjesec dana.

Već je dosadno i spominjati kako se uskoro nećemo ni sjećati imena svih onih koji su prijetili da "Assad mora otići".

Nakon neuspjeha venecuelanske avanture, a posljednji, vrlo jadan pokušaj da se tamo nešto napravi bio je početkom lipnja, uslijedila je verbalna agresija na Iran. Svima onima koji ne podržavaju politiku Washingtona je poručeno: "Sada, ako se ne složite s našim uvjetima, napustit ćemo vas."

Nasilni prosvjedi potresaju Irak. Ljudi koji su izašli na ulice se bune protiv korupcije i nezaposlenosti, što je njihovo pravo, ali je situacija u zemlje takva, čak i gora, od okupacije 2003. godine.

Naravno, to ne znači da se stanje ne mora poboljšati, ali je zanimljivo da se to događa u vrijeme kada se utjecajni klerik Moqtada Al-Sadr još jednom javno priklonio Iranu, a ostatak parlamenta, uključujući vladu Adila Abdula Mahdija, također gradi bliske veze s Islamskom Republikom, dok s Amerikancima surađuju tek onoliko koliko nalaže sporazum o suradnji dviju zemalja potpisan u vrijeme okupacije i prvih marionetskih vlada Ayada Allawija i Ibrahima Al-Jaafarija.

Kako nijednoj od vladajućih frakcija nije u cilju destabilizacija zemlje, pitanje je kome odgovara kaos u Iraku, koji je do danas odnio skoro četrdeset života. U zemlji je uveden policijski sat i izvanredne mjere sigurnosti.

VIDEO: Prosvjedi u Iraku

Bio je januar 2017. godine, Donald Tramp još nije formalno preuzeo mesto predsednika SAD, kada mu je Čak Šumer, vođa demokrata u Senatu, pripretio: "Ako se suprotstavite obaveštajnoj zajednici, ona ima mnoštvo načina da vam uzvrati". Ova pretnja — nije to bilo dobronamerno upozorenje — kao da je počela da se ostvaruje...

Anonimni uzbunjivač, za koga se ispostavilo da je zvaničnik američke Centralne obaveštajne agencije, podneo je prijavu protiv Trampa, sa tvrdnjom da je zloupotrebio svoju funkciju pokušajem da "stranu zemlju privoli da se umeša" u predsedničke izbore u SAD iduće godine.

I to tako što je od predsednika Ukrajine Vladimira Zelenskog u telefonskom razgovoru 25. jula zatražio da istraži ulogu koju je krajem 2015. i početkom 2016. godine tadašnji potpredsednik SAD i vodeći među predsedničkim kandidatima demokrata Džozef Bajden imao u smenjivanju ukrajinskog tužioca Viktora Šokina — koji je istraživao poslovanje kompanije "Burizma", u čijem je bordu direktora sedeo Džozefov sin Hanter Bajden, uz platu od 50.000 dolara mesečno.

Ova prijava "uzbunjivača" iz CIA poslužila je demokratama da prošle nedelje pokrenu proceduru impičmenta — opoziva Donalda Trampa sa predsedničke funkcije. Čitava stvar je u javnost lansirana preko "Vašington posta", lista u vlasništvu Džefa Bezosa, koji je, preko svoje kompanije "Amazon", sa CIA povezan ugovorom vrednim 600 miliona dolara.

Tramp, sa svoje strane, uzvraća: "Što više saznajem, dolazim do zaključka da ovo što se sada događa nije impičment, već puč, čiji je cilj da se narodu oduzmu njegova moć, njegovi glasovi (...) i bogomdana prava građana Sjedinjenih Američkih Država".

Štaviše, dodaće Tramp, "kao predsednik Sjedinjenih Država imam apsolutno pravo, možda čak i dužnost, da istražim korupciju, što uključuje i pozive drugim državama da nam pomognu". A među državama čiju je pomoć u istrazi korupcije Bajdenovih Tramp i javno zatražio, pored Ukrajine, jeste i Kina, u kojoj je Hanter Bajden 2013. godine pokrenuo investicioni fond, samo 10 dana pošto ju je posetio u sklopu zvanične delegacije koju je predvodio njegov otac Džozef, tadašnji potpredsednik SAD...

Povlačenje snaga sa linije razgraničenja u Donbasu planirano je za 9. oktobar, saopšteno je iz Zajedničkog centra za kontrolu režima prekida vatre samoproglašene Donjecke Narodne Republike.

Proces prekida kršenja primirja trebalo bi da počne nakon što OEBS saopšti da su snage povučene sa linije razgraničenja.

Kada je reč o samom procesu povlačenja snaga, ono će biti izvedeno simultano, nakon ispaljivanja signalnih raketa.

Taj proces bi trebalo da bude završen do 12. oktobra, kada je planirano da se OEBS-u podnese izveštaj o realizovanom povlačenju snaga.

Dodaje se i da će nakon toga biti pokrenut proces demontaže utvrđenja i razminiranja zone razgraničenja.

Kakva je veza između internacionalnog stila arhitekture (naziv za arhitektonski stil koji se razvio paralelno u Evropi i Americi 1920-ih i 1930-ih godina, i postao dominantan trend u zapadnoj arhitekturi sredinom 20. veka; prim. NS), zamišljenog da bude univerzalna estetika koja će biti upotrebljena kao oružje protiv nacionalističkih previranja na prelazu 20. veka, sa današnjom geopolitikom? Zapravo, veća nego što mislite.

Svi smo jako dobro svesni tzv. 'kulturnih ratova' koji upravo cepaju na delove Britaniju, SAD i Evropu. Jasno možemo videti pukotinu oko koje su postrojene dve zaraćene strane: sa jedne strane vijori se barjak ideala prosvećenosti 'neosporivog razuma' iz koga proističu uzori tehnologije, kosmopolitskog jedinstva i takođe 'progresivne agende' tj. prihvatanja ljudskih prava, prava na imigraciju, na različitosti, ekološke svesti i politika rodne ravnopravnosti. A sa druge strane fronta nalaze se oni poput filozofa Johana Gotfrida Herdera, koji je moćne imperatore i osvajače kao što je Karlo Veliki smatrao "zločincima istorije" koji su "istrebili autohtone narode". Herder je bio mišljenja da je svaka kultura posedovala jedinstveni Volksgeist (nem. Nacionalni duh; prim. prev.), ili način života koji je nesrazmeran sa drugima.

Na kraju, međutim, internacionalističke vrednosti bivale su prihvatane preko svake mere, i to svesno nauštrb 'pripadnosti'. Pouka aktuelne pobune protiv globalizacije jeste da politička i kulturna logika - usađena emocionalnom privrženošću u naše korene i u kulturno jedinstveni način života koji ispoveda svako društvo - pripada potpuno suprotnom polu (i dimenziji), u odnosu na 'racionalno' i univerzalističko gledište na ekonomiju i tehnologiju.

GLOBALISTI GUBE SNAGU

Daleko od kompromisnog nadgornjavanja, ova dva pola se prilikom svakog susreta gorko sukobljavaju (kao što su pokazali nedavni događaji u britanskom parlamentu). Postoji li mogućnost njihovog spajanja, odnosno mogućnost kompromisa? Verovatno ne postoji. U pitanju je drevni jaz između globalne utopije i lokalnog suvereniteta. U poslednje vreme snaga globalista vidno opada, dok suprotna strana primetno jača.

Filozof Rodžer Skruton objašnjava ovaj zaokret ka 'suverenistima ':

"Mi ljudi smo, kako to Nemci kažu, domorodačka bića, bića zajednice. Imamo usađenu potrebu da negde pripadamo; da pripadamo mestu kojem ćemo se posvetiti, baš kao i ljudima koji pripadaju tom mestu. Ovu misao potcenjuju oni koji vide isključivo njenu negativnu stranu - stranu koja vodi ka ratobornom nacionalizmu i ksenofobiji. To su samo negativni nusproizvodi nečeg pozitivnog, baš kao što je internacionalni arhitektonski stil bio negativni nusproizvod kredibilne namere da se ublaže barijere i otkloni međusobna podozrivost koju je na svetlost dana izneo Prvi svetski rat."

Drugim rečima, stapanje u jedan evropski ili svetski 'pretapajući lonac identiteta' moguće je samo po cenu gubitka korena i posebnosti naših zajednica. Ali Skrutonova poenta oko internacionalnog arhitektonskog stila (tog stila zvanog "nigde" kojim dominiraju "staklene kutije i betonski trgovi" u kojima niko ne može pronaći svoj osećaj pripadnosti) ide i dalje od toga.

Vladimir Putin je jučer izjavio nešto što karakterizira njegov stav o Ukrajini od početka krize i iz čega se prepoznaje namjera da se, prije ili kasnije, susjedna zemlja vrati u takozvani "ruski svijet", kamo i pripada. No, neki će ruski novinari morati korigirati retoriku, prije svega oni koji Ukrajince smatraju "neprijateljskim narodom".

Ruski predsjednik Ukrajinu naziva "našim najbližim susjedom i bratskim narodom Rusije" i otvoreno se usprotivio predstavljanju Ukrajine i Ukrajinaca u nepovoljnom svjetlu na nekim ruskim kanalima. Ruski predsjednik je to rekao na plenarnom sastanku Raspravnog kluba Valdai, odgovarajući na pitanje ima li potrebe za promjenom uređivačke politike prema Ukrajini na nekim ruskim federalnim televizijskim kanalima, koji, prema riječima građana zemlje, Ukrajinu prikazuju u ne baš povoljnom svjetlu.

"Ne čini se čudnim da čak i državni kanali ruske televizije imaju neovisnu uređivačku politiku. Ako oni, kao što ste rekli, pokazuju Ukrajinu u nepovoljnom svjetlo,... ako je tako, slažem se s vama, onda je to pogrešno. Ne bismo trebali izlagati našeg najbližeg susjeda i bratski narod u bilo kakvom nepovoljnom svjetlu. Možemo govoriti o politici aktualnih vlasti, ali ne o državi, ne o narodu ", rekao je Vladimir Putin.

Prema njegovim riječima, ako je se informacije o Ukrajini na ruskoj televiziji tumače u tom svjetlu, "onda ruskim programima nešto nedostaje".

Ovo je zapravo politika službene Moskve od prvih dana ukrajinske krize, iako su mnogi zagovarali odlučnu akciju, čak i vojnu intervenciju. Na primjer, zbog takvih izjava je Aleksandar Dugin, ruski filozof, politički analitičar i akademik, zagovornik Velike Euroazije s Rusijom kao imperijalnim centrom, izgubio katedru na Moskovskom državnom sveučilištu.

Govoreći o gnusnom zločinu ukrajinskih neonacista u Odesi, kada je 2. svibnja 2014. u Domu sindikata za živo zapaljeno nekoliko desetaka proruskih aktivista, Dugin je rekao: "Ali ono što smo vidjeli 2. svibnja prelazi sve granice. Ubijte ih, ubijte ih, ubijte. Nema više razgovora. Kao profesor, mislim da je to tako." Iako je on tvrdio kako je govorio o "onima koji su 2. svibnja počinili zločine", ruski mediji i gotovo svi komentatori su to protumačili kao poziv na ubojstvo Ukrajinaca kao naroda, zbog čega je ostao bez mjesta profesora sociologije na Moskovskom državnom sveučilištu.

Sin bivšeg potpredsednika SAD Džoa Bajdena Hanter Bajden i njegova kompanija "Burisma" mogli bi da budu umešani u 15 krivičnih slučajeva u Ukrajini, izjavio je glavni tužilac te zemlje Ruslan Rjabošapka.

Pored Bajdena, u te slučajeve bi mogao da bude umešan i bivši ministar za ekologiju Nikolaj Zločevski i oligarh Sergej Kurčenko, dodao je Rjabošapka.

On je pojasnio da Tužilaštvo Ukrajine trenutno razmatra sve te slučajeve koji su ranije zatvoreni kako bi se utvrdilo da li je u njima bilo kršenja zakona.

Naveo je da se revizija nastavlja, kao i da bi broj tih krivičnih slučajeva mogao da varira u zavisnosti od rezultata.

Mediji podsećaju da je Hanter Bajden bio u savetu direktora kompanije "Burisma grup", jedne od najvećih privatnih gasnih kompanija u Ukrajini.

Istovremeno, Džo Bajden je obavljao funkciju potpredsednika SAD kada je 2016. godine pozvao ukrajinske vlasti da smene tadašnjeg glavnog tužioca Ukrajine Viktora Šokina koji se bavio istragom o toj kompaniji.

Šokin je nakon toga smenjen, a istraga je obustavljena u avgustu 2017. godine.

Vladimir Putin je govorio na završnoj plenarnoj sjednici 16. sastanka Međunarodnog raspravnog kluba Valdai. Podsjetimo, na ovom mjestu je ruski predsjednik održao jedan od svoja tri povijesna govora. Prvi je bio onaj na Sigurnosnoj konferenciji u Münchenu 2007. godine, drugi je zapravo otvoreno pismo iz 2011. kojeg je objavio list Izvestia, a treći povijesni govor je održao pred Međunarodnim raspravnim klubom Valdai, gdje je jasno dao do znanja smjernice ruske vanjske politike, koja se nije promijenila do danas.

Na jučerašnjoj sjednici su na bini uz Vladimira Putina bili predsjednik Azerbejdžana Ilham Alijev, kralj Jordana Abdulah II, predsjednik Kazahstana Kassym-Jomart Tokajev i predsjednik Filipina Rodrigo Duterte.

VIDEO: Govor Vladimira Putina na završnoj plenarnoj sjednici 16. sastanka Međunarodnog raspravnog kluba Valdai

Šef bezbednosti Revolucionarne garde Hosein Taeb izjavio je danas da je Teheran osujetio zaveru koju su planirale izraelske i arapske tajne službe, da izvedu atentat na general-majora Kasima Sulejmanija, načelnika iranskih elitnih snaga Kuds.

Iranski državni mediji su citirali Taeba da su zaverenici planirali da kupe zemljište pored groba Sulejmanijevog oca i na njemu postave eksploziv kako bi ubili komandanta, preneo je Rojters.

Taeb je rekao da je uhapšen određeni broj ljudi koji su planirali zaveru godinama. On nije naveo koje su arapske agencije učestvovale u kovanju zavere, preneo je Tanjug.

Rojters navodi da nije bilo moguće nezavisno potvrditi događaje koje su opisali iranski mediji.

Razlog izlaska SAD iz Sporazuma o likvidaciji raketa srednjeg i kratkog dometa su bili interesi Vašingtona u Aziji, a ne narušavanje njegovih tačaka od strane Moskve, izjavio je ruski predsednik Vladimir Putin na diskusionom klubu "Valdaj".

"Od američkih kolega smo čuli da će prvi korak u tom pravcu (postavljanju raketa, prim. aut) biti napravljen upravo u Aziji. To se tiče i nas, jer treba videti da li će rakete u Aziji dostizati rusku teritoriju ili neće. Odmah je bilo jasno da glavni razlog izlaska nisu Rusija i mitsko narušavanje Sporazuma. Ako oni nameravaju da postave rakete u Aziji, to znači da je Azija glavni razlog izlaska iz tog sporazuma", objasnio je Putin.

Ruski lider smatra da je raspoređivanje raketa u Aziji loše, jer će zbog tog poteza uslediti recipročan odgovor, što će pogoršati situaciju u Aziji i stvoriti nove pretnje.

Putin se nada da još ima mogućnosti za rešavanje tog problema, pošto SAD i dalje nisu donele konačnu odluku o raspoređivanju raketa.

On je naglasio da SAD nisu bile iskrene kada su govorile da sistemi PVO "Idžis", koji će biti raspoređeni u Evropi, neće biti korišćeni za lansiranje raketa srednjeg dometa.

"A onda 'bum' — sami su objavili da su sistemi 'Idžis' korišćeni za lansiranje raketa srednjeg dometa. Da su makar malo veću pauzu napravili. Očigledno je da su nas prevarili, ili pokušali da nas pređu", dodao je Putin.