© stock image
Nedavno je objavljen prijedlog proračuna američkog predsjednika Joea Bidena za sljedeću fiskalnu godinu, koji traži
715 milijardi dolara za njegov prvi proračun Pentagona, 1,6 posto više od 704 milijarde dolara donesenih pod Trumpovom administracijom. U izvješću se navodi da je primarno opravdanje za ovo povećanje vojne potrošnje suprotstavljanje prijetnji Kine, a Kinu identificira kao "najveći izazov" u SAD-u.
Unutar prijedloga nalazi se i podrška američkog zapovjednika indo-pacifičkog zapovjedništva admirala Philipa Davidsona za
4,7 milijardi dolara za "Pacifičku inicijativu za odvraćanje", koja će povećati američke vojne sposobnosti na Guamu i okolnoj regiji. Indo-pacifičko zapovjedništvo također traži dodatnih 27 milijardi dolara između 2022. i 2027. za
izgradnju mreže precizno-udarnih projektila duž otoka koji okružuju Peking.Jednostrana agresija SAD-a na Kinu, u hibridnom obliku ekonomskog, pravnog, informacijskog i vojnog ratovanja, danas je posebno opasna jer
u Washingtonu postoji dvostranački konsenzus o tim politikama. I dok se protukineski stav nekima može činiti nedavnim fenomenom, konsolidacija američke politike nacionalne sigurnosti koja izdvaja Kinu u usponu kao cilj za "zadržavanje" kako bi se zadržala američka dominacija u inozemstvu dugo se stvarala.
Nakon pada Sovjetskog Saveza 1989. godine, SAD nisu imale daljnje političke potrebe za suradnjom s Kinom u protuteži Sovjetskom Savezu. Predvođena
Andrewom Marshallom, članom RAND-a i glavnim savjetnikom 12 tajnika obrane, politika vojne nadmoći Pentagona (ili "dominacija punog spektra", kako to naziva Ministarstvo obrane) od tada
postupno preusmjerava fokus s odvraćanja Sovjetskog Saveza do zadržavanja Kine u nastajanju.
Komentar: Netanyahu očajnički želi zadržati svoj status na domaćem terenu, kako politički, tako i osobno, ako javno izjavljuje da će ugristi ruku koja hrani Izrael ako budu protivni njegovim željama. Ali možda je prekasno.