Putin, Kinezi, Asad, Tramp... Jedan za drugim, samiti G20 su prethodnih godina prolazili u senci incidenata, provokacija, ispada, propagandnih spinova i raznovrsnih nadgornjavanja.

Odsustvo produktivnih bilateralnih sastanaka lidera ključnih svetskih država uticalo je da se računi namiruju jedanput godišnje, kada se svi zajedno okupe na samitu "dvadesetorice".

Od Brizbejna do Osake

U Brizbejnu se 2014. godine najviše govorilo o Ukrajini, bio je to pokušaj "izolacije" Putina i ogromnog pritiska na Rusiju. Godinu dana kasnije u Antaliji, u fokusu se našla tadašnja eskalacija rata u Siriji i naravno, "Asad koji mora otići". Zatim je usledio Huangžou, obilje fraza o "činfluensu", uz po prvi put glasno i nedvosmisleno iznete sumnje: šta to zapravo hoće Kinezi?

Naposletku, okupljanje u Hamburgu 2017. godine protiče uz potpunu dominaciju Donalda Trampa i njegovog ignorantskog odnosa prema evropskim "saveznicima", posebno iskazanog ka Angeli Merkel.

Učinilo se tada da i G20 prerasta u još jedan diskusioni forum, multilateralnu konfiguraciju bez vizije i neophodnih rešenja.

Mišljenje ruskog predsednika Vladimira Putina da su liberalne vrednosti prevaziđene, koje je obelodanio u intervjuu za "Fajnenšel tajms", izazvala je pravu lavinu negodovanja na Zapadu. Nije ni čudo, jer je Putin udario na zapadnu svetinju — ideologiju liberalizma.

"Poenta je da, ako neko sme da kritikuje liberalizam, onda su to samo oni na Zapadu", kaže dr Milan Igrutinović sa Instituta za evropske studije.

"A spoljnopolitički neprijatelj nema legitimno pravo da se meša u unutrašnje stvari, jer liberalna ideologija i jeste unutrašnje političko pitanje, budući da je jedan od bitnijih stubova i EU i transatlantskih odnosa od 1945. godine, a posebno nakon 1991. godine", objašnjava Igrutinović.

Prema rečima profesora Fakulteta političkih nauka Časlava Koprivice — problem za Zapad je što pokušava nešto što je kontradiktorno: da privatizuje ono što je opšta tekovina, a sasvim slučajno je nastalo na Zapadu i sada pripada svima.

Velika Britanija će izdvojiti 18 miliona funti (oko 22,5 miliona dolara) i to — "za borbu protiv dezinformacija i lažnih vesti u istočnoj Evropi i za jačanje nezavisnih medija na Zapadnom Balkanu", saopštilo je britansko Ministarstvo inostranih poslova.

Kako se navodi u saopštenju — novac će biti izdvojen iz Fonda za konflikte, stabilnost i bezbednost (CSSF) u naredne tri godine.

"U situaciji kada samo 10 odsto stanovništva ima pristup slobodnim sredstvima za masovno informisanje, lažne vesti i dezinformacije nastavljaju da potkopavaju i destabilizuju društvo", izjavio je šef britanske diplomatije Džeremi Hant.

Po njegovim rečima — "konkurs o izdvajanju sredstava za podršku novinarima koji rade u nekim od najrepresivnijih društava — aktivira napad protiv lažnih vesti".

Šef britanskog Ministarstva inostranih poslova je naglasio i da je njegov cilj da na narednoj Globalnoj konferenciji o slobodi medija, koja će biti održana u Londonu od 10. do 11. jula — "radi sa kolegama, kako bi dogovorili načine zaštite slobodnih sredstava masovnog informisanja i kako bi odredili cenu za one koji tu zaštitu krše".

Putin je izneo izuzetno hrabru tvrdnju o liberalizmu. Samit G20 u Osaki je samo potvrdio njegove reči
"Liberalna ideja je zastarela. Oni (liberali) jednostavno više nikome ne mogu da diktiraju šta će da rade, kao što su pokušavali tokom poslednjih decenija". Bila je to izuzetno hrabra tvrdnja Vladimira Putina tokom intervjua za Fajnenšel tajms uoči samita G20 koji je izgleda potvrdio njegovu tezu.

Pogledajmo ko je privukao svu pažnju na samitu u Osaki. Glavni događaj bio je Trampov sastanak sa kineskim predsednikom Si Đinpingom i njihov dogovor o obnovi razgovora o trgovini. Si upravlja mnoštvom logora u kojima se prisilno "ispravljaju" stavovi kineskim muslimanima Ujgurima i pripadnicima kazahstanske manjine.


Glavni medijski fokus na samitu bio je usmeren na Trampov sastanak sa Putinom gde je on u šaljivom tonu upozorio ruskog predsednika da se ne meša opet u izbore 2020. godine. Šalili su se na račun toga što su obojica pod udarom medija koji neprekidno emituju lažne vesti.

Američki mediji su ovih dana izvestili da bi u septembru trebalo da počne sa radom institut Kvinsi, tink-tenk koji će promovisati neophodnost novog antiratnog pristupa u američkoj spoljnoj politici. Početnu sumnjičavost po tom pitanju dodatno je poduprlo saznanje o tome ko su osnivači.

Posebnu "zanimljivost" izazvala je činjenica da su finansijeri i osnivači američkog antiratnog tink-tenka zakleti liberal, demokrata Džordž Soroš i takođe milijarder, konzervativac iz reda republikanaca Čarls Koh. List "Boston glob" je to ocenio "jednim od najznačajnijih partnerstava u modernoj američkoj političkoj istoriji". Promovisanje antiratne poruke nazvao je "radikalnom pojavom", s obzirom na to da, kako navodi, skoro svaki veliki tink-tenk u Vašingtonu trenutno promoviše neku varijantu militarizma ili liberalnog intervencionizma.

Predsjednik Venezuele Nicolas Maduro pozvao je na pomirenje i razgovore s oporbom koju podupire SAD, a koja ga je u više navrata pokušavala ukloniti s vlasti, dok vođa oporbe Juan Guaido osuđuje Madurovu "diktaturu".

"U Venezueli ima mjesta za sve nas", rekao je Maduro u govoru na Dan neovisnosti u petak skupini visokih vojnih dužnosnika u Caracasu, nastavljajući poticati nastavak posredovanih razgovora sa svojim tvrdokornim suparnikom koji se u siječnju proglasio predsjednikom i to uz Washingtonsku podršku.

"Svi moramo odustati od nečega kako bismo postigli dogovor", rekao je Maduro.

Direktor Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID) Mark Grin je 4. i 5. jula razmatrao sa predstavnicima G7 u Parizu dokument o konceptu suprotstavljanju zlonamernog uticaja Kremlja, navodi se na sajtu agencije, gde je i objavljen sâm dokument.

U dokumentu od 27. juna objašnjava se da je on "nastavak formiranja odgovora na zlonamerni uticaj Kremlja". To bi trebalo da se postigne kroz "stvaranje uslova za ekonomsku i demokratsku održivost zemalja na koje su akcije usmerene i kroz rad koji će biti usmeren protiv pokušaja Kremlja da podrije rad niza institucija".

"Sjedinjene Američke Države odavno smatraju da je jaka, prosperitetna i slobodna Evropa od vitalnog značaja za američke strateške interese. Ruske vlasti i snage pod njihovom kontrolom nastoje da oslabe američki uticaj u svetu i odvoje nas od naših saveznika i partnera", ističe se u dokumentu.

Suočena sa egzistencijalnom krizom i nedostatkom kredibiliteta, EU svojim biračima i celom svetu poručuje: nastavljamo po starom
Uprkos svemu što se dešavalo u EU u proteklih pet godina, njene države članice su uspele da izaberu četiri političara koji predstavljaju potpuni kontinuitet sa svim politikama koje su EU dovele u ovakvu zbrku.

Nijedan od nedavnih potresa nije ubedio evropski blok da makar malo izmeni svoj pravac. Nije to uspeo da učini da učini uspon antisistemskih stranaka u Italiji, Nemačkoj, Francuskoj, Finskoj i drugim mestima, kao ni uspon patriotskih snaga u Poljskoj i Mađarskoj. Nije uspeo ni bregzit, koji je u ekonomskom smislu jednak gubitku ne jedne, već 20 država članica, i koji će uništiti aktuelne budžetske aranžmane EU.

Ukratko, radnja izgleda ovako. Kod obala Libije brod Sea Watch 3, koji plovi pod zastavom Nizozemske i pod zapovjedništvom Njemice po imenu Carole Rackete preuzima 53 osobe koje su na more odveli trgovci ljudima. Do obale Libije ima 25 kilometara, a malo dalje do Tunisa. No, kapetanica Rackete zaključuje da Libija i Tunis nisu sigurne zemlje za istovar njenih novih putnika i kreće na talijanski otok Lampedusa.

Aktualna talijanska vlada od prvog dana upozorava da su za sve takve "spasioce" talijanske luke zatvorene. Isto upozorenje je dobila i kapetanica Rackete, ali je svejedno išla na otok. Ukupno je plovila gotovo mjesec dana, jer je shvatila da joj je zabranjeno ulaziti u talijanske luke.

U međuvremenu je Italija preuzela 13 migranata s broda iz medicinskih razloga i upućeni su u Italiju na liječenje. Ulaz brodu je zabranjen. Nekoliko dana prije neovlaštenog ulaska na Lampedusu, čak je i Europski sud za ljudska prava odbio zahtjev Rackete da joj se dopusti privezivanje u Italiji.

I jednog dana, unatoč izravnoj zabrani lučke uprave, ona je požurila na Lampedusu. Dočekao ju je brod jedne od tri najmoćnije sigurnosne službe u Italiji, Guardia di Finanza, kojeg je pokušala odgurnuti i probiti se do cilja. Talijani su uhitili Carole Rackete za pomoć u ilegalnoj imigraciji, za napad na financijsku stražu i još nekoliko točaka kršenja talijanskog zakona. I tako je sve počelo.

Predsjednik Njemačke Steinmeier je oštro osudio Italiju zbog toga što se Italija usudila pridržavati svojih zakona. Njemački političari su u svim izjavama posebno psovali Salvinija i "talijanske fašiste" općenito, jer krše moralne norme i "ne dopuštaju da hrabra Njemica spasi živote ljudi na moru zbog nekih izmišljenih antiimigracijskih zakona". Posebno su se razbjesnili što je protiv Carole Rackete podignuta optužba za napad na službu Guardia di Finanza zbog "dodira s njihovim čamcem", što je postala najpopularnija formulacija.

Iranski državni službenik Mohsen Rezai zaprijetio je zadržavanjem britanskoga tankera, kao odgovor na jučerašnje zadržavanje iranskog tankera u Gibraltaru od strane britanskih marinaca.

"Ako Velika Britanija ne oslobodi iranski naftni tanker, vlada (Irana) obvezna je djelovati identično i zadržati britanski tanker", napisao je Rezai u svojoj tvitter obajvi.

Agencija Reuters izvješćuje kako je vlada Gibraltara izjavila da se posada zadržanog iranskog super-tankera Grace 1 ispituje u svojstvu svjedoka, a ne osumnjičenih za izvršenje kaznenog djela, kako bi se utvrdio karakter tereta i njegovo konačno odredište. Ukoliko službene osobe Gibraltara ne uspiju u potpunosti utvrditi ove podatke, one se u skoro vrijeme mogu obratiti sudu za dozvolu o zadržanju broda na još duže razdoblje.

Podsjećamo: jučer su marinci britanske kraljevske mornarice u Gibraltaru, prekomorskom teritoriju Velike Britanije, zadržali super-tanker Grace 1 koji plovi pod panamskom zastavom, a u iranskom je vlasništvu. Naime, sumnja se da je tanker trebao prevesti iransku naftu u Siriju, čime krši europske i američke sankcije. Pri tom se misli na sankcije uvedene protiv Sirije (na izvoz nafte toj zemlji) još 2011. godine. Iako gibraltarske vlasti nisu utočnile porijeklo nafte,

Bloomberg navodi kako je satelitskim praćenjem brodova utvrđeno da je taj tanker bio ukrcan naftom na terminalu iranskog otoka Harg sredinom travnja. Nakon što je bio usidren uz obale UAE, poslje nekoliko tjedana počeo je plovidbu niz južnu obalu Afrike, prošavši Cape Town početkom lipnja, umjesto da plovi kraćom rutom kroz Sueski kanal. Naime, tankeri takve veličine ne mogu prolaziti kroz Suez kada su u potpunosti nakrcani teretom. Iran navodi kako se u tom tankeru prevozi iračka nafta.

Ovaj jučerašnji incident može pojačati napetosti u odnosima Irana i EU, iako on, kao što smo prethodno naveli, nema neposredne veze s prošle godine uvedenim novim američkim sankcijama protiv Teherana, nakon što su se SAD jednostrano povukle iz nuklearnog sporazuma s Iranom. Naime, upravo su u tijeku pojačane aktivnosti od strane EU (prije svega Njemačke, Francuske i Velike Britanije, kao potpisnica spomenutog nuklearnog sporazuma) u nagovaranju Irana da ne nastavi s daljnjim kršenjem svojih preuzetih obveza iz toga sporazuma (ma kako to neuvjerljivo pa i nemoralno zvučalo s obzirom da ih je do sada, nakon što je Washington uveo protuiranske sankcije jedino on i provodio).

U četvrtak, 4. srpnja, iransko Ministarstvo vanjskih poslova pozvalo je britanskog veleposlanika u toj zemlji, kako bi mu uručilo oštar i "odlučan prosvijed protiv nezakonitog i neprihvatljivog zadržavanja" iranskoga broda.