Egipatski arheolozi su otkrili grobnicu staru 3.300 godina, poslednje počivalište staroegipatskog generala Jurhije. Predstava prikazana na jednom od zidnih reljefa te građevine posebno je interesantna.

Grobnicu generala iskopao je tim arheologa predvođen profesorkom egiptologije Univerziteta u Kairu, Olom el Agizi. Iskopana je u Sakari, južno od 4.300 godina stare piramide faraona Unasa. Sakara je značajan arheološki lokalitet, poznata je kao nekropola Memfisa, stare prestonice Egipta, a izuzetno je bogata arheološkim ostacima iz više hiljada godina duge istorije te zemlje.

Hijeroglifski natpisi kao svedočanstvo o životu

Egipatsko Ministarstvo starina izdalo je saopštenje da hijeroglifski natpisi pronađeni na zidovima te grobnice navode da je u njoj bio sahranjen Jurhija, "general armije, upravnik Amonovih poseda i nadzornik imanja Ramzesa Drugog". Natpisi na grobnici pripovedaju o generalovoj karijeri, koja je započela za vreme vladavine faraona Setija Drugog (vladao od 1294. do 1279. g. p. n. e.) i nastavila se pod vlašću Ramzesa Drugog, od 1279. do 1213. g. p. n. e.

Grobnica obuhvata nekoliko prostorija, uključujući kapele, skladišta, predvorje i prostoriju koju su arheolozi nazvali "soba sa statuama". Umetničke predstave koje ukrašavaju "sobu sa statuama" prikazuju pokojnikove vojničke uspehe i odnose sa susednim zemljama. Na jednoj od scena prikazano je kako se iz usidrenih barki istovaruju ćupovi sa kanaanskim vinom.

Izrael je stvoren kao prilično konvencionalna europska kolonija, kako bi ispunila zahtjeve europskog cionističkog pokreta i zadržala zapadna uporišta u arapskom svijetu. Izgrađena na izmišljenoj rasnoj ideologiji koja je usporediva s nacističkim progonima europskih Židova, Izrael je gotovo uspio uvjeriti svijet da je to legitimna nacija. Ali palestinski otpor je to okončao.

Nema potrebe trošiti previše vremena za raspravu o rasnom karakteru židovske države Izrael. Nema sumnje da je izgrađena na "rasnoj" privilegiji i razvila sustav potpunog aparthejda sa stalnim etničkim čišćenjem. Grupa Adalah (2017.) u Izraelu, primjerice, dokumentirala je više od 65 zakona koji Izrael čine rasističkom državom. Najnoviji autoritativni izvještaj Ujedinjenih naroda - od strane američkih odvjetnika Richard Falka i Virginie Tilley (2017.) - jasno pokazuje da je Izrael doista "država aparthejda" i, prema tome, zločinac protiv čovječnosti. Falk i Tilley zaključuju da "situacija u Izraelu i Palestini predstavlja neostvarenu obvezu organizirane međunarodne zajednice da riješi sukob djelomično generiran vlastitim postupcima".

Svih 13 izraelskih premijera od 1948. došli su iz europskih obitelji. Nitko nije došao iz obitelji koja je živjela u Palestini više od jedne generacije. Ipak, svi oni zahtjevaju "pravo na povratak" u mitsku zemlju predaka.

Cionizam je bio i jeste uglavnom sekularni, kolonijalni projekt; ali se oslanjao na religijski mit i došao je nakon stoljeća anti-židovske diskriminacije unutar Europe. Religiozni mitovi bili su iz biblijskih tekstova i ponovnog oživljavanja drugog hrama, jedan dio u suvremenom judaizmu. Ova priča sugerira da židovski narod neće imati svoje društveno i duhovno opravdanje sve dok se njihov Hram, uništen u rimsko doba, ne obnovi u Jeruzalemu (Isaacs 2005).

Misionarske snage iza stvaranja židovske države u Palestini imale su dva razloga. Prva je bila cionistička misija da se kolonizira (ili da se "ponovno zauzme") ono što se vidjelo kao zemlju predaka ili "obećanu" zemlju, temeljenu na svetom pismu. Drugi je bio tražiti utočište od stoljeća diskriminacije protiv europskih Židova, koja je imala svoj užasni vrhunac u nacističkom holokaustu 1933-1945.

Nacistički holokaust, pokušaj genocida europskih Židova, dobro je dokumentiran, unatoč uvjetima rata i uništavanju zapisa i ljudskih ostataka (Gutman i Berenbaum 1998). Nema sumnje o tom velikom zločinu; niti postoji sumnja da su europski Židovi u četrdesetim godinama tražili sigurno utočište od progona u Europi. Ipak, ništa od toga nije opravdalo protjerivanje i etničko čišćenje arapskog naroda Palestine.

Zvaničnici arheološkog lokaliteta Pompeja saopštili su novo otkriće - skelet muškarca pogođenog ogromnim kamenom, dok je pokušavao da pobjegne od erupcije vulkana Vezuv 79. godine.

Zvaničnici Pompeje su objavili fotografiju skeleta, a na njemu se nalazi veliki kameni blok koji je, kako se vjeruje, pogodio grudi žrtve tokom erupcije Vezuva u kojoj su nestali antički gradovi Pompeja, Herkulanum i Stabija, a hiljade ljudi je poginulo.

Skelet je pronađen tokom nedavnog iskopavanja i vjeruje se da je u pitanju muškarac star 35 godina koji je nastradao u eksploziji. Arheolozi nisu pronašli lobanju žrtve.

Prema riječima zvaničnika, taj čovjek je imao poteškoće sa hodanjem, što je otežalo bijeg.

Generalni direktor arheološkog lokaliteta Masimo Osana rekao je da je u pitanju "izuzetno otkriće" koje doprinosi stvaranju bolje "slike istorije i civilizacije tog doba".

Pompeja je dobro očuvana ispod vulkanskog pepela i lave, pa je ostala kao svjedočanstvo o životu i kulturi Rimljana tog vremena.

Grad Pompeja, južno od današnjeg Napulja, osnovan je u šestom veku prije nove ere i tokom 700 godina - do erupcije vulkana Vezuv koji ju je zatrpao pepelom, spalio i okamenio, tu su živjeli Samniti, Grci, Etrurci i Rimljani.

Pompeju je Organizacija UN za obrazovanje, nauku i kulturu (Unesko) 1997. godine stavila na listu svjetske baštine.

U Civiti Giuliani, predgrađu drevnih Pompeja, pronađeni su ostaci konja kojeg je koristila vojska. Ono što je zanimljivo u vezi s ovim otkrićem je to što je pronađen uz "pomoć" pljačkaša grobova.

Naime, oni su kopali tunele jer su tražili dragocjene predmete u ruševinama grada koji je zatrpan prilikom erupcije Vezuva 78. Vjeruje se da je u erupciji vulkana poginulo 16000 ljudi, a njihovi ostaci se još uvijek pronalaze.

Konzervatori iz UNESCO-a su počeli s iskapanjima kako bi spriječili daljnje aktivnosti kriminalaca i zaštitili preostale predmete.

Istraživači su koristili lasersko skeniranje mreže tunela dugih 60 m. Napravili su gipsani odljev konja kojeg su pronašli. Uz pomoć ove tehnike očuvani su ljudski ostaci, kao i ostaci magaraca, mula i drugih životinja koje su nastradale u strašnoj erupciji.

Stručnjaci pretpostavljaju da se konj koristio u vojnim paradama i svečanostima. Otkriven je na području gdje su pronađene štale za životinje.

Također je otkriveno i tijelo čovjeka koji je imao između 40 i 55 godina. On je umro nakon erupcije što znači da su ljudi i dalje gradili svoje domove na tom području.

Egipatski arheolozi pronašli su ostatke hrama koji potiču iz drugog vijeka naše ere, saopšteno je iz egipatskog Ministarstva za antikvitete.

U saopštenju se navodi da je hram iz doba vladavine rimskog cara Antonina Pija pronađen u blizini oaze Sive u području zapadne pustinje.

Pronađen je i temelj hrama, koji je izgrađen od krečnjaka, prenio je AP.

Šef arheološke misije Abdel Aziz el Dimeiri je izjavio da je pronađena slika u krečnjaku duga pet metara, na kojoj se nalaze grčki natpisi, kao i prikaz sunčevog diska okruženog kobrama.

On je rekao da je slika, za koju se vjeruje da je dio ulaza u hram, pronađena u dobrom stanju i da će biti poslata na restauraciju.

Ova poznata drevna skulptura je pronađena davne 1894. Nalazila se na dubini od 4 m na području Shigira i zbog toga je dobila naziv Shigirski idol.

Budući da je pronađena u dijelovima, znanstvenici su je sastavili tek 1914. Njena visina iznosi impresivnih 5,3 m, ali svi njeni dijelovi se nisu uspjeli u potpunosti sačuvati.

S obzirom na to da u vrijeme pronalaska znanstvenici nisu imali naprednu tehnologiju, nisu mogli procijeniti koliko je stara skulptura. 100 godina nakon pronalaska, uz pomoć datiranja ugljikom, procijenili su da je stara oko 9800 godina. Mnogi znanstvenici se s tim nisu složili jer nisu vjerovali da bi drveni predmet mogao ostati očuvan nakon toliko godina.

Današnji znanstvenici su odlučili ponovno proučiti tajanstvenu skulpturu i pokušati ponovno odrediti njenu starost jer u ono vrijeme datiranjem ugljikom nije bilo baš precizno.

Uz pomoć moderne tehnologije došli su do novih spoznaja. Za rezbarenje skulpture upotrijebljen je jedan komad drva ariša i nastala je prije 11 600 godina. To je čini najstarijom drvenom umjetninom. Kada su ga posjekli, drvo je bilo staro oko 159 godina. Za rezbarenje su korišteni alati od kamena.

Arheolozi su iskopali možda najveće mjesto masovnog žrtvovanja djece.

Više od 140 djece žrtvovano je otprilike u isto vrijeme na sjevernoj obalnoj regiji Perua, prije oko 550 godina, piše BBC.

Neočekivano otkriće

Nalazište je pronađeno blizu središta drevne civilizacije Chimú, u blizini grada Trujilla. Uz djecu pronađeni su ostaci 200 žrtvovanih mladih ljama. "Ja nisam ovako nešto uopće očekivao", rekao je John Verano, jedan od vodećih znanstvenika na ovom projektu. "A ne mislim ni da je itko drugi."

Prvo otkriće ljudskih žrtvovanja na ovoj lokaciji, nazvanoj Huanchaquito-Las Llamas, otkrilo je ostatke 40 žrtava i 74 ljama tijekom iskapanja 3.500 godina starog hrama 2011. godine.

Naučnici su pronašli dokaze o borbi između predaka ljudi sa džinovskim lenjivcem, a to je prvi put da imamo priliku da vidimo kako su se borili sa tako impresivnim protivnikom, javlja "Rojters".

Ta vrsta lenjivca bila je viša od dva metra, a na prednjim šapama imala je kandže, ali je istrebljenja pre oko 11.000 godina. Većina naučnika danas smatra da su upravo ljudi doveli do njihovog nestanka.

Ipak, fosilizovani otisci pronađeni u Vajt Sends Našional Monjument (White Sands National Monument), Novom Meksiku otkrivaju davno okončanu bitku prikazujući da su se ljudi prvo kretali po tragovima džinovskog lenjivca, pa su se onda suočili sa njim, najverovatnije naoružani kopljima.

- Priča koju možemo da vidimo na osnovu tragova govori da su ljudi uhodili životinju i tačno bi stali u okviru otiska koji je ostavljala za sobom. Kada bi je omeli ona bi počela da se okreće, a tada bi neko drugi prišao i pokušao da joj zada smrtonosni udarac. To je veoma zanimljiva priča, zabeležena u koracima onih koji su u njoj učestvovali - rekao je Metju Benet, jedan od glavnih istraživača u timu koji je otkrio tragove.

Među otiscima vidni su i oni koji ukazuju na to da bi džinovski lenjivac pravio blag okret na zadnjim dok je pokušavao da zamahne prednjim šapama, najverovatnije u samoodbrani.

Pored tragova onih ljudi koji su išli za njim, nešto dalje pronađeni su otisci još jedne grupe. Na osnovu njih, naučnici su zaključili da su ljudi radili u grupi, dok je drugi tim odvlačio pažnju i navodio životinju u pogrešnom pravcu da bi je nadmudrili.

Arheolozi su na švedskom ostrvu Oland u mjestu Sandbi pronašli ostatke masakra nad lokalnim stanovništvom koji se dogodio prije oko 1.500 godina.

Među žrtvama su muškarci, žene i djeca, a mnogima je odsječena glava.

Tijela mještana ovog bogatog sela ostavljena sa da trunu na mjestu gdje su pala i na njima je pronađena luksuzna odjeća, kao što je krzno, ali i rimski nakit i novčići.
Među žrtvama je pronađeno i novorođenče kome je odsječena glava, a većina žrtava je masakrirana.

Nije jasan povod masakra, ali se zna da se dogodio u turbulentno vrijeme pada Zapadnog rimskog carstava i invazije Huna. Vjeruje se, takođe, da je moguće da je došlo do sukoba grupa koje su kontrolisale 15 utvrđenja na ostrvu, piše Daily Mail.

Iračka vojska na čelu sa Sadamom Husseinom napala je i okupirala Kuvajt, a Amerikanci su htjeli doći do nafte. Morali su, stoga, tadašnjeg iračkog diktatora Sadama prikazati kao najvećeg svjetskog krvnika i ubojicu.

U listopadu 1990. godine djevojčica iz Kuvajta, identificirana samo kao Nayirah (15) svjedočila je pred američkim Kongresom o strašnom nasilju i pljačkama. Vidno potresena u suzama detaljno je opisala kako su vojnici upali u njenu bolnicu i počinili neljudske zločine. ¸¸

Američku javnost je strašno pogodio njezin iskaz jer je u njemu između ostalog opisala kako je gledala iračke vojnike dok su vadili novorođenu djecu iz inkubatora u bolnici i bacali ih na tlo da umru.

Cilj: Ubrzati američku akciju u Zaljevskom ratu

Dramatičan govor dotakao je srca gledatelja i izazvao ogromnu podršku javnosti da se SAD uključe u taj sukob. Njen iskaz prenijeli su svi mediji, ponavljajući ga mnogo puta. Istog dana njeno svjedočenje pušteno je na svim glavnim američkim TV kanalima u udarno vrijeme.