Između 334. i 323. godine pre nove ere, veliki vojni zapovednik i kralj drevne grčke Kraljevine Makedonije stvorio je najveće carstvo u drevnom svetu koje se protezalo od današnje Grčke, Bugarske i Turske do Sirije, Libana, Izraela, Egipta, Iraka, Irana, Indije i velikog dela centralne Azije. I sve je to uradio do svojih ranih tridesetih godina.

Tim istraživača predvođen dr Tomasom Gerasimidisom sa Univerziteta Aristotel u Solunu završio je gotovo 25-godišnje mukotrpno istraživanje o poslednjim danima života Aleksandra Velikog, sa zaključkom da je osvajač umro od nekroze pankreasa, a ne od malarije, tifusa ili upale pluća, kako se ranije mislilo, izvestio je grčki Sputnjik.

Dr Gerasimidis, iskusni profesor medicine, počeo je da proučava Aleksandrove poslednje dane 1995. godine, pažljivo analizirajući simptome bolesti koje je imao kralj Makedonije, a koje su opisali drevni istoričari, uključujući Arijana, koji se smatra jednim od najboljih izvora ovih podataka, kao i drugih — od Ptolomeja i Plutarha do Kvintusa Kurtijusa. On je svoj pristup nazvao "medicinom zasnovanom na dokazima".

Nakon pažljive analize, profesor je zaključio da je teška sepsa, nastala zbog akutne nekroze pankreasa, odnela život neporaženom komandantu, uz ocenu da je bolest uzrokovao kamen u žučnoj kesi i zapovednikova ljubav prema obilju hrane i alkohola.

"Simptome su karakterisali izuzetno jaki bolovi u trbuhu nakon bogatog obroka i vina, nakon čega je usledila groznica i tokom narednih četrnaest dana svakodnevno, progresivno i fatalno narušeno zdravstveno stanje", objasnio je dr Gerasimidis Sputnjiku.

Prema izvorima istraživača, prvog dana bolesti koja ga je zadesila u Vavilonu (današnjem Iraku), dok je planirao osvajanje Rima, Aleksandar je osetio jake bolove u stomaku i imao je temperaturu, što je podstaklo lekare da ga nateraju da povraća i da ga kupaju hladnim kupkama.

Ali groznica, znojenje i drhtavica kod zapovednika su se nastavili, i s vremenom se pretvorili u otežano disanje, iscrpljenost, žuticu i delirijum.

Posle četrnaest dana, 13. juna 323. godine pre nove ere, Aleksandar Veliki je umro od teške sepse u 32. godini, zaključio je dr Gerasimidis.

Stručnjaci su na osnovi kostura uspjeli rekonstruirati lice srednjevjekovnog čovjeka koji je živio prije 600 godina. Posmrtni ostaci su otkriveni zajedno s gotovo 60 drugih punih kostura tijekom iskopavanja u škotskoj umjetničkoj galeriji Aberdeen Art Gallery. Korištena je tehnologija rekonstrukcije lica kako bi stvarili sliku jednog čovjeka, poznat kao "Skeleton (SK) 125", piše Independent.

Stručnjaci iz Arheološke grupe AOC vjeruju da je imao preko 46 godina te da je bio visok između 157 i 164 centimentara. Patio je od intenzivne i proširene bolesti zuba i zglobova. Dokazna građa sugerira da muškarac nije bio mještanin Aberdeena, već da je možda proveo djetinjstvo na području kao što su Northwest Highlandsa.

Ministarstvo kulture i turizma Abu Dabija objavilo je da je otkrilo najstariji poznati prirodni biser na svijetu tokom iskopavanja na ostrvu Maravah, kraj obale glavnog grada Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Biser je otkriven među ruševinama naselja iz kamenog doba na obližnjem ostrvu. To otkriće moglo bi imati posljedice na dosadašnja saznanja o istoriji trgovine, prenio je Deutsche Welle.

Prema tvrdnjama direktora arheološke jedinice Abduli Khalfanu al Kabiju, biser je star najmanje 8.000 godina, što je "dokaz da je trgovina biserima postojala barem još od doba neolita".

Od kada ljudi hodaju Zemljom, gledaju u nebo u potrazi za znakovima koje dolaze. Drevni asirski astrolozi čak su svoje izrezbarili svoja otkrića koje su sada otkrile kako je solarna oluja pogodila Zemlju.

Drevni kameni dokumenti bili su poruke kraljevima, a pisali su ih profesionalni astrolozi koji su plaćeni za tumačenje znakova, poput kometa, meteora i kretanja planeta.

Neka od tih zapisanih promatranja preživjela su do današnjih dana, a znanstvenici kažu kako su im pomogli da saznaju informacije o događaju kad je Zemlju zatekla ekstremna solarna oluja.

Nedavne analize otkrile su kako je izvanredni događaj bio toliko moćan da je ostavio radioaktivne čestice u drvenim prstenima širom svijeta negdje oko 660. godine prije Krista. Druga studija je otkrila slične znakove oluje iz tog razdoblja pokopane duboko u ledu Grenlanda.

Potaknuti ovim dvjema studijama, tim japanskih istraživača dobio je izvješća očevidaca, u drevnim tekstovima, koji opisuju spektakularne svjetlosne emisije koje obično prate ove ogromne geomagnetske događaje.

Mnogi izvještaji nisu bili datirani, ali istraživači su mogli zaključiti u kojem se to razdoblju radi na temelju astrologa koji je napisao izvješće. Uspjeli su pronaći tri drevne table koje spominju neobičan crveni sjaj na nebu koji se podudara s vremenskim okvirom koncentracije zračenja u drvenim prstenima.

Ta su opažanja izvršena prije otprilike 2700 godina u Babilonu i asirskom gradu Ninivi, a oba se slučaja spominju u Bibliji.
Jedna tableta kaže, "crvenilo prekriva nebo", dok druga spominje "crveni oblak". Znanstvenici kažu kako su pojave bile uzrokovane Sunčevim česticama koje su utjecale na atmosferu nakon velike oluje.

"Ovi nalazi omogućuju nam mogućnost rekreiranja povijesti solarne aktivnosti stoljećima ranije od prethodno dostupnih zapisa", objasnio je stariji autor studije, Yasuyuki Mitsuma. "Ovo istraživanje može nam pomoći u našoj sposobnosti predviđanja budućih solarnih magnetskih oluja koje mogu oštetiti satelite i druge svemirske letjelice."

Arheolozi su pronašli više od 20 drevnih kovčega u blizini egipatskog grada Luksora, saopćilo je državno ministarstvo za antikvitete.Kovčezi, čiji su jarko obojeni ukrasi još uvijek vidljivi, otkriveni su u nekropoli Asasif na zapadnoj obali rijeke Nil.

Bili su poredani u dva sloja, a gornji je bio poprečno postavljen u odnosu na donji.

Ministarstvo za antikvitete istaklo je da je ovo otkriće jedno od najvećih i najvažnijih u posljednjih nekoliko godina. Prema pisanju BBC-ja više detalja bit će objavljeno na konferenciji za novinare koja će biti održana u subotu.

Većina grobnica u Asasifu, koji je blizu Doline kraljeva, potiče iz kasnog razdoblja starog Egipta (664-332 p.n.e.).

Međutim, tu su i grobnice iz ranije 18. dinastije (1.550-1.292 p.n.e.), prve u sklopu Novog Kraljevstva. Pronađene su grobnice poznatih faraona Ahmosea,Tutmosisa III, Amenhotepa III, Ahenatona, Tutankamona i kraljice Hatšepsute.

Prošle sedmice ministarstvo za antkvitete objavilo je da su arheolozi otkrili drevno industrijsko područje u Luksorsovoj zapadnoj dolini.

Dobro očuvana freska koja prikazuje gladijatore kako se bore pronađena je u ostacima drevnog rimskog grada Pompeja, piše list "Independent".

Na slici se vidi borba dva gladijatora od kojih jedan zamahuje mačem, a drugi je pokriven krvavim ranama po cijelom tijelu. Drugi gladijator digao je prst što znači da moli za milost.

Ono što je posebno zanimljivo jeste kako su vjerno naslikane povrede poraženog gladijatora.

Ministar kulture Italije Dario Frančeskini rekao je da ovo najnovije otkriće pokazuje da je grad Pompeja "neiscrpni rudnik za istraživanje i nova znanja za arheologe".

Grad trenutno prolazi novu fazu istraživanja i iskopavanja u okviru projekta "Veliki Pompeji", koju finansiraju EU i Italija. Tim je već iskopao vile ukrašene freskama i mozaicima, ali su pronađeni i novi skeletni ostaci ljudi.

Knjiga dva smjera (eng. Book of Two Ways), koja je svojevrsni vodič za snalaženje kroz mitološko podzemlje drevnog Egipta, vjerojatno je prva ilustrirana knjiga u povijesti, a sada su arheolozi pronašli ostatke njenog najstarijeg poznatog primjerka, piše New Scientist.

Prije nekih stotinu godina egiptolozi su naišli na neobične crteže u 4.000 godina starim ljesovima zakopanim u nekropoli Dayr al-Barsha. Među crtežima se nalazila i ploča na kojoj su bile označene dvije duge, vijugave crte koje su u okolnom hijeroglifskom tekstu opisane kao ceste. Okolni zapis davao je upute za putovanje kroz podzemlje prema počivalištu boga Ozirisa. Ako je putovanje uspješno, prema egipatskoj mitologiji, smrtniku će biti osiguran sretni zagrobni život.

Karta mitološkog zagrobnog svijeta

Egiptolozi su ubrzo povezali tekst i crteže te shvatili kako se radi o svojevrsnoj karti podzemlja gdje krivudave linije predstavljaju dvije staze, odnosno dva smjera koja mogu odabrati mrtvi. Zbog toga su zapis nazvali Knjigom dva smjera.

Danas na svijetu postoji svega nekoliko desetaka primjeraka te knjige, a sada je kolekciji dodan još jedan. Arheolozi Gina Criscenzo-Laycock sa Sveučilišta Liverpool i Hanne Creylman te Harco Willems s Katoličkog sveučilišta u Leuvenu vodili su 2012. godine ekspediciju koja je iskopala zanemarenu grobnicu u Dayr al-Barshi. Tu su grobnicu prethodne generacije arheologa ignorirale jer je u prošlosti bila opljačkana.

Arheolozi su na dnu grobnice pronašli ostatke lijesa koji su bili prekriveni hijeroglifima.

"Na moje iznenađenje, radilo se o Knjizi dva smjera", rekao je egiptolog Willems.

Ono što ovaj nalaz čini značajnim jest da se radi o najstarijem, mada nepotpunom, primjerku te knjige. Nađeni lijes je datiran u vrijeme faraona Mentuhotepa II., koji je vladao do 2010. godine prije Krista. To sugerira da je ovaj primjerak knjige oko 40 godina stariji od bilo kojeg drugog koji poznajemo.

Izraelski arheolozi kažu da su našli dokaze da su prapovijesni ljudi čuvali životinjske kosti kako bi kasnije mogli jesti koštanu srž, prenosi u četvrtak BBC

To je prvi dokaz da su rani ljudi imali svijest o predviđanju budućih prehrambenih potreba, ističu stručnjaci.

Ranije se mislilo da nisu bili sposobni unaprijed planirati prehranu.

Znanstvenici su analizirali kosti pronađene u špilji Qasem kod Tel Aviva u kojoj su ljudi živjeli prije 200.000 i 420.000 godina.

Otkrili su tragove rezanja na površini kostiju, što upućuje da su ih htjeli sačuvati za prehranu u budućnosti.

Izraelska kancelarija za antikvitete objavila je da su otkrili veliki grad, koji je star 5.000 godina, na severu Izraela, na području naselja Ein Iron.

Drevni grad je otkriven tokom priprema za radove na auto-putu u blizini Hariša, grada koji se nalazi na 50 kilometara severno od Tel Aviva.

Saopšteno je da je u pitanju "kosmopolitski i isplaniran grad", koji datira iz bronzanog doba.


"Ovo je Njujork ranog bronzanog doba u našem regionu, kosmopolitski i planirani grad u kojem su živele hiljade ljudi", kaže se u saopštenju Izraelske kancelarije za antikvitete.

Na obali Nila otkriven je egipatski hram star 2200 godina iz doba faraona Ptolomeja IV. Kako piše Independent, grobnicu su otkrili građevinski radnici koji su kopali za odvod kanalizacije u selu Kom Shaku u gradu Tama, stoji u Facebook objavi egipatskog Ministarstva za starine.

Rad na sanaciji je obustavljen dok su arheolozi istraživali ostatke hrama. Pronašli su kamene natpise "Ptolomej IV." koji je vladao Egiptom od 221. do 204. godine prije Krista. Izrezbaren je također bio i egipatski bog Hapi, bog poplave Nila, dok nosi prinose, okružen pticama i drugim životinjama.
Početak propadanja dinastije

Vjeruje se da je Ptolomej IV predsjedao tijekom početka propadanja ptolomejske dinastije. Egipat se založio za jačanje turizma nakon građanskog rata u zemlji.

Nedavno je za javnost otvorena "savijena" piramida kralja Sneferua u kraljevskoj nekropoli Dahshur južno od Kaira. Struktura visoka 101 metar bila je jedna od dvije piramide izgrađene za Sneferua koji je osnovao Četvrtu dinastiju.