Tajna povijest
Arheolozi polako kroz slojeve blata, peska i žbunja otkopavaju gradske zidine grada koji se pruža na površini od oko 40 hektara, u potpunosti izgrađenog od kamena u skoro savršenom stanju.
Dosad je otkopan samo jedan procenat drevnog grada, lociranog na jugozapadnoj obali Eritreje duž Crvenog mora. Reč je zajedničkom italijansko-eritrejskom projektu nazvanom "Afrička Pompeja", koji su pre desetak godina pokrenuli italijanski antropolozi i arheolozi Alfredo i Anđelo Kastiljoni.
"Kao što Pompeja leži ispod nekoliko metara naslaga vulkanskog pepela, tako je i Adulis zatrpan sa nekoliko metara naslaga blata, još od katastrofalnog cunamija koji je ga je uništio u 7. veku nove ere", rekla je za italijansku redakciju Sputnjika arheolog dr Serena Masa, direktorka misije.
Ona je dodala da je italijansko-eritrejski tim, u saradnji sa najznačajnijim italijanskim univerzitetima, već iskopao antičke spomenike, ali da je to samo delić onoga što ovaj grad može da ponudi.
"Tek treba da otkrijemo privatne kuće i nekropole od kojih očekujemo više informacija, jer sadrže stvari koje su obično netaknute, pored skeleta, što će nam omogućiti da izučavamo gradsku populaciju", rekla je dr Masa.
Bocu je u januaru ove godine pronašla Tonja Ilman šetajući plažom na ostrvu Vedž. Njen suprug Kajm Ilman izjavio je za australijsko izdanje Guardiana da je supruga ponijela bocu jer je smatrala da će biti dobar dodatak polici za knjige.
U boci je pronašla umotani papir štampan u Njemačkoj 12. juna 1886. godine, a njegovu autentičnost potvrdio je Muzej Zapadne Australije.
Boca je bačena u Indijski okean s njemačke jedrilice "Paula" 1886. godine, 950 kilometara od australske obale, kazao je Ross Anderson, radnik muzeja i pomoćnik kustosa za pomorsku arheologiju.
U to vrijeme njemački brodovi su vršili 69-godišnji eksperiment koji je uključivao bacanje hiljada boca u vodu kako bi pratili okeanske struje.
Na svakoj poruci zabilježene su koordinate broda, datum, naziv broda, što je pomoglo Andersonu provjeri autentičnost poruke tako što je rukopis uporedio s primjercima koji su čuvani na brodu.
Njegovo otkriće potvrdili su i stručnjaci Njemačke pomorske opservatorije. Prethodno je najstarija poruka u pronađena u boci bila stara 108 godina.
Ruševine "komandantove kuće" iz drugog vijeka nove ere otkrivene su tokom rada na stanici metroa u centru grada Amba Aradam Ipponio na liniji C rimskog metroa, gdje su arheolozi prije dvije godine takođe pronašli senzacionalno otkriće 1.800 godina stare vojne kasarne.

Najstarije figurativne tetovaže na svijetu otkrivene su na egipatskim mumijama u Britnskom muzeju. Na slici su četiri motiva S-oblika koja se spuštaju niz desno rame ženske mumije
Muška je mumija imala tetovažu bika i berberske ovce na nadlaktici dok je ženska mumija imala linearne i zakrivljene motive na nadlaktici i ramenu.
Dekel Ben-Shitrit (26) iz jednog sela na sjeveru Izraela okopavao je vrt kad je ugledao prsten za koji arheolozi kažu da je nastao između 12. i 15. stoljeća.
"Malo sam ga protrljao i video urezan ljudski lik u okviru", prisjetio se vrtlar. Kako bi doznali što više informacija o prstenu, pripadnik susjednog kibuca objavio je fotografiju na Facebooku.
Fotografiju je vidio susjed Dror Ben-Josef, jedan od direktora Izraelske uprave za prirodu i parkove, te mu savjetovao da se obrati nekome tko poznaje antikvitete.

Skalariform (oblik ljestvice) sastavljen od crvenih vodoravnih i vertikalnih linija datira iz više od 64.000 godina
Primjenom moderne tehnologije su znanstvenici ustanovili kako su slike koje su pronađene na trima nalazištima u Španjolskoj nastale prije barem 64.800 godina, što znači 20.000 godina prije nego što su prvi moderni ljudi iz Afrike došli u Europu.
Ovime je špiljska umjetnost datirana puno ranije nego što se cijelo vrijeme mislilo, a također je i čvrst dokaz kako su neandertalci imali kognitivnih sposobnosti shvaćati uporabu simbola, što predstavlja središnji stup ljudske kulture.
"Dokaz je to koji mijenja dosadašnje svrstavanje neandertalca u kategoriju praljudi koji nisu imali sposobni za umjetničko izražavanje", tvrdi Alistair Pike, profesor arheologije sa Sveučilišta u Southamptonu, ujedno jedan od autora studije."Slikarstvo se uvijek smatralo vrlo ljudskom aktivnošću, stoga ako su neandertalci slikati to znači da su bili kao i mi".
I prije su neki arheolozi zaključili kako je neandertalac bio nešto sofisticiraniji od karikature današnjeg čovjeka, ali za takve tvrdnje su nedostajali ključni dokazi, a sad postoje nalazi iz ovih triju špilja u Španjolskoj koji za te špekulacije pružaju čvrsto uporište.
Ostaci su pronađeni 1,3 kilometra sjeverozapadno od Kineskog zida, a pretpostavlja se da pripadaju dinastiji Han koja predstavlja zlatno doba u kineskoj umjetnosti, politici i tehnologiji.
Antički grad se prostire na oko 210 hektara zemljišta dužinom od 5.850 metara. Na nekim posudama koje su iskopane nalaze se motivi lukova koji su karakteristični za hunsku kulturu.
Kina je za vrijeme dinastije Han nekoliko puta ratovala sa Hunima. Huni su bili nomadski narod koji je živio u Istočnoj Evropi, na Kavkazu i Središnjoj Aziji između 4. i 6. stoljeća.
Pronađene su "posude od terakote, kovanice i metalni dijelovi" iz partskog (antička Perzija) i islamskog razdoblja, rekao je za AFP Husein Fleih, čelnik ureda.
Glineni pečat star 2.700 godina pronađen u Jeruzalemu možda nosi 'potpis' biblijskog proroka Izaije, piše Daily Mail.
Znanstvenici vjeruju da je hebrejski natpis utisnut u glinu nekoć glasio "Pripada proroku Izaiji". Ako je to istina, ovaj bi pečat mogao biti prvi dokaz postojanja slavnog proroka izvan Biblije. Arheolozi su otkrili oštećeni glineni pečat tijekom iskapanja u Ophelu, području u istočnom Jeruzalemu između nalazišta 'Grad Davidov' i 'hramska planina'.
Po hebrejskoj svetoj knjizi Tori Izaija je postao prorok otprilike u isto vrijeme kada je počela zapadna ekspanzija Asirskog carstva. On je bio savjetnik judejskog kralja Ezekijelate ga je poticao da se bori protiv asirske vojske koja je stigla pred Jeruzalem 701. godine prije Krista. Arheolozi su pronašli otisak pečata kralja Ezekijela tri metra od Izaijinog otiska.
Izaijino ime ('Yesha'yahu' na hebrejskom) vidljivo je na pečatu, ali on je oštećen tako da arheolozi nisu sigurni da li se odnosi na biblijskog proroka Izaiju, ili na neku drugu osobu istog imena koji je živio u to isto vrijeme.
"Izgleda da smo tijekom znanstvenog, arheoloških iskapanja otkrili otisak pečata koji bi mogao pripadati proroku Izaiji", izjavio je profesor arheologije na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu Eliat Mazar. Ako znanstvenici uspiju potvrditi da je utisnuti pečat stvarno pripadao proroku Izaiji, "Radilo bi se o prvoj arheološkoj i najstarijoj izvanbiblijskoj referenci na proroka Izaiju ikad otkrivenoj", rekao je Robert Cargill, arheolog i profesor klasičnih i religijskih studija na Sveučilištu u Iowi.
Komentar: To bi bilo prvo, jer do sada nije bilo dokaza da je ikada postojao, što je slučaj s puno religijskih priča.
Komentar: Dakle, dok u ovom članku nema apsolutno nikakvih dokaza da je pronađeno povezano s bilo kojim prorokom, govori koliko su željni pretpostaviti da to može biti; ili je to zbog njihovih vjerskih uvjerenja i političkih pripadnosti.