Tim kineskih arheologa otkrio je deset ručno izrađenih plamenika na drevnom groblju u planinama Pamir. Ovi religijski plamenici za tamjan datiraju iz 1.000 pr. Kr. Plamenici za tamjan prikupljeni su iz osam grobnica na 2.500 godina staroj groblju Jirzankal u zapadnoj Kini. Sadržali su tragove spaljenog sjemena.

Sadržaj plamenika analizirali su s masenom spektrometrijom istraživači sa Max Planck instituta u Njemačkoj. Otkriveno je da drveni plamenici sadrže poseban soj kanabisa s visokom koncentracijom THC-a. Ovo je prvi dio povijesnih dokaza koji pokazuju da su drevni Kinezi otkrili, uzgajali i / ili trgovali kanabisom u rekreacijske i ceremonijalne svrhe. U to se vrijeme u povijesti pojavile društvene elite kako bi se navodno povezale s precima ili bogovima. Nakon ispitivanja spaljenih sojeva, znanstvenici su pronašli visoku koncentraciju kanabinola, tvari koja se stvara kada se THC oksidira.

"Dugo se vodila rasprava o podrijetlu pušenja kanabisa. Postoje mnoge spekulativne tvrdnje o drevnoj upotrebi," rekao je Robert Spengler iz Instituta Max Planck za znanost o ljudskoj povijesti. "Ova studija pruža najranije nedvosmislene dokaze i za povećanu kemijsku proizvodnju kao i za spaljivanje biljke kao lijeka."

Većina ostataka kanabisa koji su znanstvenici otkrili do sada imali su nizak sadržaj THC-a. Otkriće ovog visokog soja THC-a moglo bi ukazivati na to da su kineski poljoprivrednici bili svjesni euforičnih svojstava ove fito-kemikalije i znali su uzgajati kanabis u rekreacijske svrhe.

Znanstvenici zaključuju da je kanabis spaljivan u ograđenom prostoru, u planinskoj grobnici, što je omogućilo ožalošćenima da se "napuše" tog dana. Budući da je kanabis pronađen u drvenim plamenicima usko povezanim sa zoroastrijskom religijom, arheolozi se slažu da se kanabis koristio kao dio vjerskih aktivnosti. Drevni Kinezi vjerovali su da vas euforični osjećaj može povezati s precima i božanstvom.

"Gotovo svi plamenici sadrže bio-markere kanabisa, a jedan je snažno spaljen, što implicira da su se koristili njime tijekom pogrebnih rituala, moguće za komunikaciju s prirodom ili duhovima ili umrlim ljudima", napomenuo je Yimin Yang sa Sveučilišta u Kineska akademija znanosti u Pekingu.

Napis runskim pismom iz vikinške ere, uklesan u kamen i čuven među stručnjacima, možda je zapis o strahu od klimatske katastrofe u Skandinaviji iz 9. vijeka.

Ovo je pokazalo je novo istraživanje tima švedskih univerzitetskih stručnjaka.

Na stijeni nazvanoj Rok, kod jezera Vatern u centralnoj Švedskoj, uklesan je, kako se vjeruje, najduži poznati "runski napis" na svijetu. Sastoji se od više od 700 "runa" - slova abecede staronjemačkog jezika.

Istraživači dugo smatraju da je ta stijena od pet tona, visoka dva i po metra, spomenik mrtvom sinu, s napisom o junačkim pričama o vikinškim kraljevima i bitkama u kojima su se borili.

Ali četvorica švedskih naučnika koja su se udružila da protumače taj napis, u radu objavljenom ove nedjelje pišu da se u nekoliko dijelova tog teksta pominje prirodna opasnost, a ne vojna bitka.

"Vjerujemo da se tu govori o kosmičkoj ravnoteži", rekao je profesor Univerziteta u Geteborgu Per Holmberg, koji je predvodio studiju.

"Možda smo se do sada previše fokusirali na važnost vojne sile u tom tekstu, ali u tom napisu je važnija religijska moć - da se kosmos održi zajedno", dodao je Holmberg.

Napis na stijeni o "smrti sunca prije devet generacija" mogao bi se odnositi na ekstremno hlađenje klime 535-536. godine, koje je prouzrokovalo izostanak roda usjeva i glad širom svijeta.

Arheolozi su pronašli veliku palatu koju je koristila elita Maja prije više od 1.000 godina u starom gradu Kuluba, u blizini današnjeg mondenskog ljetovališta Kankun, u istočnom Meksiku.

Kako je saopštio Nacionalni institut za antropologiju i istoriju (INAH), ostaci šest metara visoke građevine, 55 metara dugačke i 15 metara široke, ukazuju da je palata bila nastanjena u dva duga perioda između 600. i 1050. godine, javio je sinoć Reuters.

Civilizacija Maja bila je na vrhuncu između 250. i 900. godine i obuhvatala je veliko područje sadašnjeg južnog Meksika, Gvatemale, Belizea i Hondurasa.

Rimski i anglosaksonski artefakti nađeni su na ivici aerodroma Beginton koji se nalazi u Varvikšajeru.

Izuzetno lepi artefakti nađeni su u grobovima blizu ograde aerodroma i stručnjaci su procenili da je jedan grob pripadao visoko pozicioniranom rimskom oficiru, a u drugom grobu je rimska devojčica stara između šest i 12 godina.

U grobovima su nađene keramičke posude visokog kvaliteta, krčazi i nakit. Predmeti su restaurirani i mogu biti smešteni u lokalne muzeje. Neposredno blizu mesta gde su nađeni ovi grobovi nalazilo se rimsko utvrđenje Lunt.

Predmeti su nađeni prilikom kopanja temelja za novo naselje u leto 2017. godine, ali arheolozi nisu želeli da se otkriće objavi jer su želeli da ispitaju lokalitet.

Iskusni arheolog Najdžel Pejdž koji je rukovodio iskopovanjem izjavio je da se radi o važnom nalazu i da je otkriće značajno za zapadni Midlends. U grobu devojke nađena su čak četiri broša od kojih je jedan izuzetne izrade.

Većina ljudi zna za velika građevinska dostignuća dinastičkih Egipćana, poput piramida i hramova.

Mnoge knjige i video snimci prikazuju ogromnu radnu snagu kako kleše kamenje na vrućem pustinjskom suncu i pažljivo ga postavlja na svoje mesto. Međutim, neka od ovih neverovatnih dela ovi ljudi jednostavno nisu mogli da stvore tokom vremenskog okvira koje nazivamo dinastički Egipat.

Sve do 7. veka pre nove ere u Egiptu je bilo veoma malo gvožđa, jer je ovaj materijal počeo da se koristi svakodnevno tek kada su Asirci izvršili invaziju; zapravo, stari Egipćani smatrali su gvožđe nečistim metalom povezanim sa Setom, duhom zla koji je prema egipatskoj tradiciji upravljao centralnim pustinjama Afrike.

Pronađeno je nekoliko primera korišćenja gvožđa koji su prethodili Asircima, ali to su uglavnom bile male, ukrasne perle.

Osnovni problem koji nastaje je taj što u mnogim drevnim egipatskim nalazištima nalazimo fino izrađene radove od bazalta, granita, kvarcita i diorita, a to je vrlo tvrdo kamenje koje se ne može efikasno oblikovati čak ni alatima od očvrslog gvožđa. Tokom većeg dela istorije Egipta, alat za oblikovanje kamena sastojao se od kaljene bronze koja je mnogo mekša od gvožđa.

U ovom članku ćemo dati primere drevnog oblikovanja tvrdog kamena koje jednostavno nije moglo da bude stvoreno tokom dinastičkog egipatskog vremenskog okvira od oko 2.500 do 1.500 godina pre nove ere, kada većina akademika veruje da su napravljeni.

Prema posljednjim arheološkim nalazima u gradu Teotihuacanu, nekada najvećem gradu oba američka kontinenta i središnje Amerike, čini se da u to doba, prije dvije tisuće godina, nejednakosti među ljudima nije bilo u tako zabrinjavajućim razmjerima kao što je to danas. Naime, za iskopavanja u predgrađu nekadašnjeg velegrada u ruševinama kuća pronađeni su unutarnji murali. Slažemo se da je to nešto što bismo očekivali u zgradama u središtu grada gdje bi živjeli bogati, prije nego na nekoj periferiji rezerviranoj za one siromašnije.

Čini se da život na periferiji i nije bio tako loš - rekao je za Reuters David Carballo, arheolog sa Sveučilišta u Bostonu koji je otkrio svijetlim bojama oslikane štukature na tri zgrade na kojima je iskopavanje počelo u srpnju.

Na njima su cvijeće i ptice koje pjevaju, a cjeloviti mural priziva rajske prizore iako se nalazi na nekih tri kilometra od središta Teotihuacana, što je za sve bilo iznenađenje. No nisu slikarije bile jedini dokaz dobrog života u predgrađu ovog grada na teritoriju današnjeg Meksika.

Pronađen je, primjerice, žad, fino rezbarena kamena maska, školjke s meksičkih obala. Po tome je civilizacija koja je nastanjivala Teotihuacan bitno različita od ostalih starih civilizacija.

Ostaci najstarije poznate šume otkriveni su u njujorškom kamenolomu. Fosili su stari 386 milijuna godina, a znanstvenici će sada pomoću njih imati prilike detaljnije proučiti kako se mijenjala klima tijekom tog dugačkog perioda.

"Charles je hodao kamenolomom kada je primijetio velike strukture koje nalikuju na korijen", rekao je paleontolog Christopher Berry sa Sveučilišta Cardiff u Velikoj Britaniji govoreći o Charlesu Ver Straetenu iz muzeja New York State Museum.

Ver Straeten otkrio je ove fosile 2008. godine u blizini grada Caira u New Yorku, piše New Scientist.

Korijenje od 12 metara

Na lokalitetu su pronađene tri vrste stabala. Jedno od njih pripada rodu Archaeopteris, koji karakteriziraju dugački korijeni, a kojemu se u kamenolomu korijenje protezalo i do 12 metara. Ova stabla slična su suvremenoj crnogorici i smatra se da su prva koja su razvila ravno zeleno lišće.

Država New York ima puno fosila drevnih stabala jer leži na starom planinskom lancu. Ovaj najnoviji fosilni nalaz nalazio se svega 40 kilometara udaljen od lokaliteta drevne šume za koju se do sada smatralo da je najstarija na svijetu.

Fosili i klimatske promjene

"Proučavanje ovih fosila moglo bi nam pomoći u borbi s klimatskim promjenama", kazala je evolucijska biologinja Sandy Hetherington sa sveučilišta Oxford.

"Razumijevanje kako se klima mijenjala u prošlosti ključno je za predviđanje onoga što će se dogoditi u budućnosti", dodala je.

Istraživanje naziva Mid-Devonian Archaeopteris Roots Signal Revolutionary Change in Earliest Fossil Forests objavljeno je 19. prosinca u časopisu Current Biology.

Analiza "žvakače gume" starije od 5000 godina otkriva ne samo porijeklo drevne Skandinavke koja ju je žvakala već i boju njezinih očiju, bakterije iz usta i što je jela, kažu danski znanstvenici.

To je prvi put da je genom drevnoga čovjeka dobiven iz nečega što nisu kosti ili zubi, rekao je Hannes Schroeder sa sveučilišta u Kopehagenu, suautor istraživanja koje je u utorak objavljeno u časopisu Nature.

Taj dragocjeni izvor drevnog DNK, posebno iz razdoblja iz kojih su rijetki ljudski ostaci, tek je crnkasta smjesa dobivena od zagrijane kore breze koja se vrlo dobro sačuvala.

U prapovijesti se često žvakalo, što pokazuju otisci zubiju u kori breze.

Pasta koju su proučavali stručnjaci sa sveučilišta u Kopenhagenu otkrivena je tijekom arheoloških iskapanja koje je provodio muzej Lolland-Falster u Syltholmu, na jugu Danske.

Arheolozi su otkrili dvije kraljevske grobnice u Grčkoj koje sadrže nakit i artefakte iz perioda od prije 3.000 godina, piše BBC.

Grobnice su otkrili Amerikanci i to u južnoj grčkoj regiji, na poluostrvu Peloponez. Kako kažu istraživači, njihovo otkriće će pokazati nove tragove o ranoj mikenskoj trgovini i kulturi.

U ovoj regiji 2015. godine otkrivena je još jedna važna grobnica za koju se pretpostavlja da pripada ranom vladaru grada.

Egipatska arheološka misija otkrila je malu kraljevsku statuu sfinge tokom iskopavanja u provinciji Minja, južno od glavnog grada Kaira, saopštilo je egipatsko Ministarstvo za antikvitete, prenosi agencija Sinhua.

"Statua napravljena od krečnjaka visoka je 35, a duga 55 centimetara", rekao je Gamal el Samastavi, generalni direktor Odeljenja Ministarstva za starine Srednjeg Egipta.

"Jasne i lepe karakteristike i detalji statue odražavaju veštine drevnog egipatskog vajara", dodao je Samastavi.