Ekstremni vremenski uvjeti i dalje pogađaju Kaliforniju. Obilne kiše, poplave, orkanski vjetrovi i tornada ostavili su stotine tisuća bez struje i potaknuli evakuacije iz najteže pogođenih područja. Povrh svega, država je prijavila drugu najsnježniju kasnu zimu u povijesti i treći najsnježniji mjesec u povijesti. Anomalno jaki snijeg zatrpao je planinske zajednice južne Kalifornije sa skoro 4 metra snijega i uzrokovao zatvaranje Nacionalnog parka Yosemite na neodređeno vrijeme, koji je dobio 4,5 metara snijega i pritom srušio desetljećima star rekord snježnih padalina.

Utah je također zabilježio svoju najsnježniju kasnu zimu, srušivši rekord postavljen 1983. Snowbasin Resort u okrugu Weber službeno je imao najsnježniji mjesec u povijesti.

A isti sustav koji je zahvatio dijelove zapadne obale također je pogodio južne države sa snijegom, poplavama, tučom veličine golf loptice i tornadima, ostavivši više od milijun ljudi bez struje i ubivši najmanje 13. I sjeveroistok SAD-a također je dobio svoj udio ekstremnog vremena, jer je sjeveroistočni vjetar donio 90 cm snijega, kišu, olujne vjetrove i obalne poplave.

Tropski ciklon Freddy je po drugi puta dotaknuo kopno u južnoj Africi (što je neuobičajena pojava), usmrtivši najmanje 216 ljudi. Najteže su bili pogođeni Malavi i Mozambik, sa 190 mrtvih, 19.000 raseljenih i tisućama bez struje.

Uz svu buku o 'Razotkrivanjima' koja kruže uokolo, ne mogu a da se ne zapitam zašto oni koji su zainteresirani za ovu temu naizgled propuštaju najveće zataškavanje od svih: komete/asteroide koji su disruptori/razarači povijesti.

Uništavanje povijesti znači, naravno, uništavanje velikih segmenata ljudske populacije koji povijest prenose na svoje potomke. Kad nađete praznu točku u povijesti, diskontinuitet, možete biti poprilično sigurni da se moralo dogoditi nešto stvarno grozno.

Nedavno sam prolazila kroz cjelokupna djela Anatolija Fomenka. Oni od vas koji su čitali moju knjigu Tajna povijest svijeta znaju da sam se pozivala na njega i na njegove teorije, ali ovo se temeljilo na dostupnim člancima o tome na engleskom u to vrijeme. Sada sam dobila knjige od 1 do 4 njegovog dijela od 7 knjiga, zajedno sa slikama iz zadnje tri knjige koje se još uvijek prevode. To je pravo otkriće.

Pročitala sam Stajronov roman, Sofijin izbor, kada je prvi put izašao. Bila sam opčinjena do kraja (i to je prilično duga knjiga!). Nisam išla da gledam film u bioskopu jer, znajući priču, u to vreme, nisam želela da budem depresivna. Moje bebe su bile male i nisam mislila da mogu da podnesem da vidim kako Sofija pravi taj izbor!

Pre par godina sam kupila film, ali je dugo stajao na polici, negledan sve do sinoć kada ga je većina nas ovde u SOTT štabu pogledala. Mislim da niko drugi ovde nije pročitao knjigu, tako da nisu znali šta da očekuju.

Ark, moj muž Poljak, je napustio sobu otprilike na pola puta jer jednostavno nije mogao da podnese da ga podsećaju na stvari koje su bile previše stvarne za njega. Mi ostali smo nastavili da gledamo, hipnotisani neumoljivim raspletom tragedije. Nakon što se završilo, dugo niko nije govorio. To je takav film.

Međutim, nešto je u filmu izostavljeno i ovo "izostavljanje" sugeriše da je ovaj film korišćen kao deo ekskluzivne jevrejske propagandne kampanje o holokaustu.

Vidite, knjiga je imala određeni naglasak koji je isključen iz filmske verzije. U Stajronovom romanu, on je eksplicitan o paralelama između nacističkih zločina protiv jevreja i užasnih zloupotreba američkog juga protiv crnačkih Amerikanaca. Ovo je bila važna tema - univerzalnost patnje - koju je potom potpunije razvio tako što je Sofiju, NE-Jevrejku, stavio u centar priče.

U romanu se govori o stradanju Jevreja, ali je sasvim jasno da su Hitlerova glavna meta bili Sloveni. On pažljivo tvrdi da Holokaust NIJE isključivo jevrejsko iskustvo ili tragedija.

Činjenica je da su nacisti ubili 6 miliona poljskih građana, a samo polovina su bili Jevreji. Ostala tri miliona žrtava bili su poljski hrišćani i katolici. Za naciste, Poljaci su, u stvari, bili prva meta:

"Svi Poljaci će nestati sa lica sveta... Neophodno je da veliki nemački narod smatra svojim glavnim zadatkom uništavanje svih Poljaka." (Hajnrih Himler)

Upravo smo se preselili u inozemstvo i čekali smo u našoj novoj kući da stigne naš zakašnjeli dostavni kontejner s našom knjižnicom. Bila sam prilično izgubljena bez ičega za čitanje, kada je ova knjiga stigla poštom, a poslao ju je prijatelj koji je znao da nemam knjiga. Mogu vam reći da, nakon čitanja naslovnice, da je moja knjižnica bila tamo, nikad je ne bih pročitala. "Besmislica!" frknula sam! Tko je taj tip da tvrdi da Troja nije blizu Grčke, da su svi znanstvenici bili u krivu?

Pa, dobro da nisam imala što drugo čitati! Odgovoreno je na toliko pitanja!

Većina ljudi nije svjesna da se niti jedna od četrdesetak karakteristika grada Troje i ravnice Trojanskog rata ne uklapa u mediteransko okruženje. Ono što je začuđujuće je da autor Odiseje daje SVE podatke potrebne da se točno odredi mjesto gdje je nekad bila Troja!

Svjetska zdravstvena organizacija je Jedinstveni prsten koji će vladati svima, a njen pisani cilj, upisan vatrenim slovima duž njegove obje strane, je Ugovor o prevenciji, pripravnosti i odgovoru na pandemiju. Oblikovan od strane Mračnog gospodara dvadeset i prvog stoljeća, Sjedinjenih Američkih Država, u svojoj vlastitoj verziji Mount Doom-a, ugovor samo naizgled prepušta suverenitet SAD-a vanjskoj organizaciji.


U stvarnosti i praksi, kao što će ovaj članak pokazati, Ugovor će Washingtonu dati veću moć nad nacijama iz G20 — nositeljima ostalih 'prstenova' — i preko njih nad ostatkom zapadnog svijeta: ne samo nad njegovim ljudima nego i nad njegovim životinjama, njegovim ekosustavima, njegovim resursima. To je, a ne zdravlje svijeta, njegova mračna svrha.

GRAĐANSKI RAT

Svjetska zdravstvena organizacija, koja je od siječnja 2020. primila 782 milijuna dolara bespovratnih sredstava od Zaklade Billa i Melinde Gates, korporativno je financirana i lobirana agencija Ujedinjenih naroda bez zakonske nadležnosti nad stanovništvom svojih 194 država članica — prema kojima djeluje, barem načelno, u savjetodavnoj ulozi.

Ali to će se uskoro promijeniti.

Ovog su tjedna u Moskvi kineski i ruski čelnici otkrili svoju zajedničku predanost redizajniranju globalnog poretka, pothvat koji 'nije viđen u 100 godina.'
Ono što se upravo dogodilo u Moskvi nije ništa manje nego nova Jalta, koja se, usput rečeno, nalazi na Krimu. Ali za razliku od tog značajnog sastanka američkog predsjednika Franklina Roosevelta, sovjetskog vođe Josifa Staljina i britanskog premijera Winstona Churchilla na Krimu koji je bio pod upravom SSSR-a 1945., ovo je prvi put u vjerojatno pet stoljeća da niti jedan politički vođa sa zapada ne postavlja globalnu politiku.

Kineski predsjednik Xi Jinping i ruski predsjednik Vladimir Putin sada vode multilateralnu, multipolarnu predstavu. Vrli zapadnjaci se mogu i dalje ponašati kao plačljive bebe koliko god žele: ništa neće promijeniti spektakularnu optiku/vidljivost/promociju i temeljnu supstancu ovog svjetskog poretka u razvoju, posebno za globalni jug.

Ono što Xi i Putin namjeravaju učiniti detaljno je objašnjeno prije njihova sastanka na vrhu u dva uvodna teksta koja su napisali sami predsjednici. Poput visoko sinkroniziranog ruskog baleta, Putinova vizija iznesena je u People's Dailyju u Kini, usredotočujući se na "partnerstvo vezano za budućnost", dok je Xijeva vizija objavljena u Russian Gazette i web stranici RIA Novosti, usredotočujući se na novo poglavlje u suradnji i zajedničkom razvoju.

Odmah na početku summita, govori i Xija i Putina naveli su gomilu u NATO-u u histerično bijesno ludilo i zavist: glasnogovornica ruskog ministarstva vanjskih poslova Maria Zakharova savršeno je uhvatila raspoloženje kada je primijetila da se zapad "pjeni oko usta."

Naslovna stranica Russian Gazette u ponedjeljak bila je kultna: Putin obilazi Mariupol oslobođen od nacista, razgovara sa stanovnicima, rame uz rame s Xijevim novinarom. Bio je to, ukratko, šturi odgovor Moskve na podvig Washingtonovog MQ-9 Reapera i smicalice Međunarodnog klokanskog kaznenog suda (ICC). "Pjenite se oko usta" koliko hoćete; NATO je u procesu temeljitog ponižavanja u Ukrajini.

Ujutro 6. veljače, južnu Tursku i sjevernu Siriju pogodio je razorni potres magnitude 7,8. Drugi veliki potres magnitude 7,5 pogodio je regiju 9 sati kasnije, uzrokujući daljnju ozbiljnu štetu i uništenje zgrada. Dana 20. veljače, potres magnitude 6,4 pogodio je Hatay, a 27. veljače potres magnitude 5,6 sa središtem u Malatyi također je izazvao rušenje mnogih oštećenih zgrada i povećao broj žrtava. Zabilježeno je i više od 150 naknadnih potresa.

Živote je izgubilo 46.000 ljudi u Turskoj i 6.0000 u Siriji, a najmanje 1,5 milijuna ljudi sada je bez krova nad glavom. Više od 160.000 zgrada se srušilo ili je teško oštećeno. Teško je za sada znati pravi broj, mogao bi biti puno veći.

Neposredna šteta procjenjuje se na 34 milijarde dolara - ili oko 4% godišnje gospodarske proizvodnje zemlje. Ali neizravni troškovi potresa mogli bi biti puno veći, a oporavak neće biti ni lak ni brz.

Samo usput, model predviđanja temeljen na geometriji između nebeskih tijela povezanih sa seizmičkom aktivnošću (SSGEOS) istaknuo je potencijalni veliki potres u središnjoj Turskoj nekoliko dana prije navedenog događaja:

Primamljivo je, kao što je nedavno učinila Naomi Wolf, pripisati slom zapadne civilizacije obezvrjeđivanju "judeo-kršćanske" etike i ponovnom pojavljivanju zloćudnih nadnaravnih sila. Svjedočeći brojnim napadima na infrastrukturu i društveni poredak Sjedinjenih Država u zadnje vrijeme, ne bih isključio niti metafizičku uzročnost. Ali kriviti poganske bogove, ili, specifično kršćanskim rječnikom, kriviti Sotonu, a ne njegove legije, znači tješiti se nejasnom perspektivom trenutnog globalnog uređenja. Pripisati krivnju isključivo plinovitim, nespoznatljivim silama znači osloboditi globalnu elitu od krivnje.

Kako pišem u The Great Reset and the Struggle for Liberty, zapadni svijet je u rukama i pod kontrolom "subverzivnih elita". S neumjerenom moći i utjecajem, ti ljudi nisu prirodno superiorni, već im je cilj potkopavanje zapadne civilizacije.


Mogu se naći u takvim globalističkim organizacijama "Okruglog stola" kao što su Kraljevski institut za međunarodne poslove (Chatham House), Vijeće za vanjske odnose, Bilderberška skupina, Rimski klub i Svjetski ekonomski forum (WEF); u njihovom glavnom međunarodnom međuvladinom parnjaku, Ujedinjenim narodima (UN); i u monetarnim organizacijama koje financiraju globalistički režim, Međunarodnom monetarnom fondu i Svjetskoj banci. Sve te organizacije imale su za cilj potkopavanje nacionalnih država, uništenje slobodnog tržišta i kontrolu svjetskog ekonomskog sustava od strane globalističke elite. Ovi se ciljevi sada provode pod rubrikom "kapitalizma dionika", pri čemu WEF upliće i koordinira "javno-privatna partnerstva" koja uvode kapitalizam dionika, navodno za borbu protiv "klimatskih promjena".

Predavanje Michaela Hudsona na Globalnom sveučilištu u Kini 11. srpnja 2022. - i objavljeno uz dopuštenje dr. Hudsona

Zašto joj nedostaje otpornosti i što će zauzeti njeno mjesto [1]

Najveći izazov s kojim su se društva suočavala oduvijek je bio kako voditi trgovinu i kredit bez dopuštanja trgovcima i vjerovnicima da zarađuju iskorištavanjem svojih kupaca i dužnika. Čitava je antika priznavala da je nagon za stjecanjem novca zarazan i da zapravo vodi izrabljivanju, a time je i društveno štetan. Moralne vrijednosti većine društava suprotstavljale su se sebičnosti, prije svega u obliku pohlepe i ovisnosti o bogatstvu, što su Grci nazivali philarguria - ljubav prema novcu, srebromanija. Pojedinci i obitelji koji su se prepuštali upadljivoj potrošnji bili su izopćeni, jer se znalo da se bogatstvo često stječe na račun drugih, osobito slabijih.

Grčki koncept oholosti uključivao je egoistično ponašanje koje je nanosilo štetu drugima. Škrtost i pohlepu trebala je kazniti božica pravde Nemesis, koja je imala mnogo bliskoistočnih prethodnika, poput Nanshe iz Lagasha u Sumeru, koja je štitila slabe od moćnih, dužnike od vjerovnika.

Ta je zaštita ono što se od vladara očekivalo da pruže pri služenju bogovima. Zato su vladari bili prožeti dovoljnom moći da zaštite stanovništvo od svedenosti na dužničku ovisnost i klijentelu. Poglavice, kraljevi i hramovi bili su zaduženi za dodjelu kredita i zemlje za usjeve kako bi omogućili malim posjednicima da služe u vojsci i da osiguraju neplaćeni rad. Vladari koji su se ponašali sebično mogli su biti svrgnuti s vlasti, ili bi njihovi podanici mogli pobjeći, ili podržati vođe pobunjenika ili strane napadače koji su obećavali otpis dugova i pravičniju redistribuciju zemlje.

Vjerujte vlastima, vjerujte stručnjacima i vjerujte znanosti, govorili su nam. Poruke o javnom zdravlju tijekom pandemije COVID-19 bile su vjerodostojne samo ako su potjecale od vladinih zdravstvenih tijela, Svjetske zdravstvene organizacije i farmaceutskih kompanija, kao i znanstvenika koji su ponavljali njihove rečenice s malo kritičkog razmišljanja.

U ime 'zaštite' javnosti, vlasti su se jako potrudile stvoriti iluziju konsenzusa o odgovarajućem odgovoru na COVID-19 - kao što je opisano u nedavno objavljenim datotekama na Twitteru koje dokumentiraju tajni dogovor između FBI-a i platformi društvenih mreža. Potiskivali su 'istinu', čak i kada je dolazila od vrlo vjerodostojnih znanstvenika, potkopavajući znanstvenu raspravu i sprječavajući ispravljanje znanstvenih pogrešaka. Zapravo, stvorena je cijela birokracija cenzure, tobože da bi se bavila takozvanim MDM - misinformacijama (lažne informacije proizašle iz ljudske pogreške bez namjere za nanošenje štete); dezinformacijama (informacije namijenjene zavaravanju i manipulaciji); zlonamjernim informacijama (točne informacije namijenjene nanošenju štete). Od provjeravatelja činjenica kao što je NewsGuard, do Zakona o digitalnim uslugama Europske komisije, U.K. zakona o online sigurnosti i BBC Trusted News Initiative, kao i Big Tech i društvene mreže, sve su oči uprte u javnost kako bi smanjili svoje mis- i dez-informacije.

Tim Davie, glavni direktor BBC-a, kaže:

"Bilo da se radi o prijetnji našem zdravlju ili prijetnji našoj demokraciji, postoji ljudska cijena dezinformacija."

No, je li moguće da 'pouzdane' institucije mogu predstavljati daleko veću prijetnju društvu širenjem lažnih informacija?