Rana verzija ove fraze pojavljuje se u stihovima 620-623 Sofoklove drame Antigona: τὸ κακὸν δοκεῖν ποτ᾽ ἐσθλὸν τῷδ᾽ ἔμμεν' ὅτῳ φρένας θεὸς ἄγει πρὸς ἄταν; prevedeno "Zlo se pojavljuje kao dobro u umovima onih koje Bog vodi u uništenje." A zatim, u Platonovoj Republici (380a) citiran je fragment koji se pripisuje Eshilu: θεὸς μὲν αἰτίαν φύει βροτοῖς, / ὅταν κακῶσαι δῶμα παμπήδην θέλῃ; prevedeno "Bog usađuje uzrok krivnje u ljude / Kad bi on potpuno uništio kuću." Zanimljivo je da se ova ideja nalazi u Novom zavjetu, u 2. Solunjanima, kako slijedi:
Dolazak bezakonika očit je u djelovanju Sotone, koji koristi svu moć, znakove, lažna čuda i svaku vrstu opake prijevare za one koji propadaju, jer su odbili ljubiti istinu i tako se spasiti. Zbog toga im Bog šalje snažnu zabludu, vodeći ih da vjeruju u ono što je laž, tako da će svi koji nisu vjerovali istini, nego su uživali u nepravdi, biti osuđeni. (2 Sol, 2:9-12)U svom opsežnom istraživanju, koje se proteže kroz desetljeća i kroz više tema i radova, često sam se bavila idejom da bi oholost i kolektivno ludilo čovječanstva vrlo lako mogli biti preteča njegovog uništenja. U knjizi "Apokalipsa: Kometi, asteroidi i cikličke katastrofe" istražila sam ideju da su kozmičke sile, koje su izvan naše kontrole, kroz povijest imale značajnu ulogu u oblikovanju sudbine našeg planeta i njegovih stanovnika. Ali ne moramo se bojati samo nebeskih tijela; ludilo unutar nas samih može u konačnici dovesti do našeg pada, jer se čini da postoji aspekt 'podražaja-odgovora' u ovoj priči oko kozmičkog uništenja.
NEBESKE NAMJERE
Dok sam čitala hrpe knjiga o arheologiji, povijesti (pretpostavljenoj i razumno rekonstruiranoj iz podataka), a posebno doprinose iz znanosti kao što su astronomija, geologija i genetika koje bi trebale biti točno paralelne s arheologijom i poviješću, ali obično nisu iz mnogo razloga, kako bih prikupila materijal za svoje razne knjige, jedna stvar koja je postajala sve očiglednija jest ta da je, iznova i iznova, ovaj planet bio bombardiran raznim vrstama udara, od kojih je najčešći bio nadzemni zračni udar fragmenta kometa tipa Tunguska. Ti su događaji opetovano bacili kulture, nacije, pa i civilizacije na koljena. Mračna doba su neizbježan rezultat, a onda, kada se ljudsko društvo počne oporavljati, stvaraju se mitovi, religije se rađaju ili se ponovno rađaju s obratima i iskrivljenjima, te uvijek i opetovano, činjenice iz prethodnog doba uništenja se zataškavaju u velovima metafore i alegorije.
Zašto? Kakvo je ovo ludilo?
Zapravo je vrlo jednostavno. Povijesno gledano, kada ljudi počnu opažati atmosferske, geološke, klimatske poremećaje i sve bolesti koje oni donose društvu, uključujući, na kraju, glad, kugu i pošast, oni pojedinačno i kolektivno traže od svojih vođa da poprave stvari. Odatle je nastao koncept Božanskog Kralja: kralj je trebao moći posredovati za svoj narod kod bogova. Ako kralj nije uspio sa svojim zalaganjem, moralo se pronaći rješenje. Prinosile su se žrtve, izvodili su se rituali, i naravno, ako to nije upalilo, ako su bogovi ostali ljuti, onda je kralj morao umrijeti. Ako su bogovi ljuti, nađi žrtvenog jarca. Očito, najvjerojatniji žrtveni jarci su oni koji su odgovorni kada stvari krenu po zlu, odnosno 'kralj' i elita. Štoviše, oni instinktivno znaju svoju ranjivost na ovu reakciju. Postuliranje da je takva korupcija (i njezino širenje kroz društvo) mehanizam kojim civilizacija privlači kozmičku katastrofu (nešto poput električnog naboja), okrivljavanje i svrgavanje elite je dobro rješenje. Očito, elita to ne želi.
Na kraju, i ljudi i elite traže paradigmu koja umanjuje važnost cikličkih katastrofa, ali to čine iz različitih razloga. Narod se želi osloboditi golemog stresa izvjesne, ali nepredvidive velike katastrofe, dok elita želi ostati na vlasti. Kompromis koji služi oba cilja je iluzija elite koja je u stanju zaštititi ljude od svake katastrofe. Ova iluzija može poprimiti različite oblike: rituali za umirenje bogovima, revizija povijesti koja prikazuje uniformnu, jednoličnu evoluciju čovječanstva i puno, puno propagande.
U radu upućenom Europskom uredu za svemirska istraživanja i razvoj, od 4. lipnja 1996., pod naslovom, 'Opasnost za civilizaciju od vatrenih kugli i kometa', astronom Victor Clube je napisao:
Asteroide koji prolaze blizu Zemlje čovječanstvo je u potpunosti prepoznalo tek u zadnjih 20-tak godina. Prije se ideja da bi značajni neopaženi objekti mogli prići dovoljno blizu da bi predstavljali potencijalnu opasnost za Zemlju tretirala s jednakom podsmijehom kao i neopaženi eter. Znanstvenici se naravno bave utvrđivanjem širokih principa (npr. relativnosti) i Zemljino navodno jednolično, uniformirano okruženje je već bilo uvelike uspostavljeno. Rezultat toga je bio taj da oni znanstvenici koji su posvetili više vremena na istraživanje nego da samo pričaju o objektima dovoljno blizu da zahvate Zemlju su to činili u atmosferi jedva prikrivenog prezira. Čak i sada, laicima je teško uvidjeti ogromni intelektualni udarac kojim je nedavno pogođena većina Znanstvenog Tijela i od kojeg se sada nastoji oporaviti. [Odnosi se na udare kometa Shoemaker-Levy na Jupiter 1994.]Stvar je u tome što ovo iznenađujuće zvuči kao naše vlastito doba, zar ne? Zapravo, Clube povlači izravnu vezu:
Ovo izvješće se, dakle, bavi onim drugim nebeskim tijelima koje je čovječanstvo zabilježilo od zore civilizacije, a koja ili promaše ili nalete na Zemlju i koja su također prezrena. Danas su ta tijela poznata kao kometi (veličine >1 kilometar) i meteoroidi (<10m).
Suočene u mnogim prilikama u prošlosti s mogućnošću smaka svijeta, nacionalne elite često su se našle da moraju suzbiti javnu paniku - samo da bi otkrile, prekasno, da uobičajena sredstva kontrole obično ne uspijevaju. Stoga se od institucionalizirane znanosti očekuje da uskrati znanje o prijetnji; očekuje se da će samoregulirani tisak rasvijetliti svaku katastrofu; dok se od institucionalizirane religije očekuje da se suprotstavi predestinaciji i da osigura opće vjerovanje u temeljno dobronamjerno božanstvo kakvo se može formirati. [...]
Postoje temeljni paradoksi koje treba asimilirati kao rezultat ove neočekivane situacije. Stoga se percipirana kultura poduzetništva i prosvjetljenja koja podupire dva stoljeća koja su kulminirala svemirskim dobom i koja je navela čovječanstvo da odbaci komete i vatrene kugle sada može biti viđena kao uvod u duboku promjenu paradigme: obnovu pogleda na okoliš koji je više u skladu s ono što je prethodilo američkoj neovisnosti i koje je ozbiljno pazilo na komete i vatrene kugle. [Naglasak moj] (Clube (1996.))
...kršćanska, islamska i judaistička kultura sve su krenule od europske renesanse da zauzmu nerazumno anti-apokaliptično stajalište, očito nesvjesne rastuće znanosti o katastrofama. Sada se čini da se povijest ponavlja: bilo je potrebno svemirsko doba da oživi platonistički glas razuma, ali se ovaj put pojavljuje unutar moderne anti-fundamentalističke, anti-apokaliptične tradicije nad kojom vlade možda, kao i prije, nisu u stanju vršiti kontrolu. ... Cinici (ili moderni sofisti), drugim riječima, rekli bi da nam ne treba nebeska prijetnja za prikrivanje Hladnog rata; nego nam je potreban Hladni rat da prikrijemo nebeske prijetnje! [Naglasak u originalu] (Clube (1996.), op. cit.)Postoje razlike u detaljima i razmjerima, ali dinamika svijeta koji je poludio, nevjerojatna okrutnost koja se širi i globalne klimatske fluktuacije iste su kakve sada vidimo pred sobom. Moramo se zapitati kako je došlo do naše monumentalne sljepoće?
Laži elite na vlasti dobro funkcioniraju tijekom mirnih razdoblja, međutim, povijest pokazuje da kada su glad, potresi i kuge pogodili i uzeli veliki danak, kada vulkani eruptiraju ili kometi plamte nebom ili se meteorske oluje i vremenske anomalije povećavaju, iluzija se ruši, razlog postojanja elita (tj. zaštita naroda) se ruši, a meta je uvijek i uvijek će biti, u konačnici, vladajuća klasa. I oni to znaju. Dakle, kad netko spomene te neugodne činjenice, toga se ušutka podsmijehom i klevetom, pa čak i smrću.
Simptome pojačane aktivnosti kometa elite sustavno prikrivaju kao fenomene koje je stvorio čovjek. Visoki mlazni tragovi zbog viših koncentracija atmosferske kometne prašine poistovjećuju se s 'chemtrailsima', koje raspršuju vladine agencije vjerojatno s namjerom da zaglupe stanovništvo; sve češće nadzemne eksplozije kometa predstavljaju se kao normalne ili kao pokusi projektila; promjene vremena zbog promijenjene Sunčeve aktivnosti ili naslaga atmosfere kometnom prašinom nazivaju se 'antropogenim globalnim zagrijavanjem', a za sve što se događa okrivljuje se čovječanstvo.
Pripisujući uzrok tih kozmički induciranih događaja ljudima, elite održavaju iluziju da oni imaju kontrolu. 'Chemtrails' se može zaustaviti ako se završi 'prskanje', testovi projektila mogu se zaustaviti ako se vojska može prisiliti na to, globalno zagrijavanje može se smanjiti kontroliranjem emisija stakleničkih plinova koje uzrokuje čovjek.
Međutim, elita ne može promijeniti visoke kondenzacijske tragove izazvane povećanom aktivnošću kometa, nedzemnim eksplozijama kometa, te kozmički induciranim solarnim i vremenskim poremećajima. I ne samo to, ako javnost to shvati, mogli bi također početi misliti da su 'bogovi ljuti' i pokušati pronaći pravi razlog, zaustavljajući se na kraju na korupciji i nasilju elite u njihovim nastojanjima da dobiju i održe veću moć.
Kada bi mase čovječanstva prepoznale stvarne uzroke ovakvih pojava, to bi značilo priznavanje nemoći elite, a time i kraj njihovog 'nebeskog mandata'. Dendrokronolog Mike Baillie komentira:
Kinezi su vjerovali da car može vladati samo dok uživa Nebeski Mandat, odnosno dok se 'brine za svoj narod'; ako se iz bilo kojeg razloga nije pobrinuo za njihovu dobrobit, Nebesa bi povukla svoj mandat, a car i vjerojatno njegova vladajuća dinastija bili bi svrgnuti. ... Vidjelo se kako Nebesa povlače svoj mandat kada se nebo zamračilo, usjevi bi propali i nastupila bi glad koja bi donijela smrt velikom broju ljudi. Car, bio on kriv ili ne, kriv je za neuspjeh svog naroda. Nakon katastrofalnog događaja s velom prašine, politički poremećaji lako bi mogli dovesti do svrgavanja vladajućeg režima. (Baillie (1999.), str. 62.)Naravno, na početku takvih nevolja, ljudi žele vjerovati da su njihovi vladajući - njihovi kraljevi i vladajuća elita - dovoljno moćni, ili dovoljno čisti, da kontroliraju prirodu tako da poplave, šumski požari, potresi i vulkanske erupcije prestanu i da se sve vrati u normalu. A vladajuća elita to iskorištava u takvim vremenima pokušavajući pronaći vjerojatne žrtvene jarce u drugim nacijama, nekoj manjinskoj skupini u vlastitoj zemlji ili u svojim osobnim neprijateljima - uključujući i one koji ističu da bi njihova korupcija mogla biti ta koja dovodi sva ta zla - kako bi odvratili većinu populacije od vlastitih mogućih grijeha počinjenja ili propusta.
To znači da takvo razdoblje može uključivati dugotrajne ratove i popratni nužni porezni teret, progone ove ili one skupine, općenito rastuću društvenu histeriju i nemire, dok se konačno, jednog dana, ljudi, kao cjelina, ne probude i uvide da su se njihovi vladari jako loše ponašali i sva se krivnja svali na njih. To je ironično, jer antropocentrični svjetonazor, u kojem čovjek vjeruje da ima kontrolu, sprječava ljude - čak i ljude na vlasti - da budu svjesni realnosti našeg postojanja na ovom planetu, što uključuje civilizaciju uništenu kozmičkim događajima. Victor Clube piše u Kozmičkoj zimi:
Dakle, čak i prije nego što je crna smrt nastupila, u kasnom srednjem vijeku odvijala se ljudska katastrofa velikih razmjera. Doista, hladnoća je trajala i nakon razdoblja ... kuge. Brojne takve fluktuacije mogu se pronaći u povijesnim zapisima, a postoje dobri dokazi da su ti klimatski stresovi povezani ne samo s glađu, već i s vremenima velikih društvenih nemira, ratova, revolucija i masovnih migracija. (Clube (1990.))Gledajući oko sebe, ne možete ne vidjeti znakove kolektivnog ludila. Politički vođe, vođeni pohlepom i moći, vode svoje nacije u beskrajne sukobe. Mediji, nekoć bastion istine, sada plasiraju laži i manipuliraju stvarnošću, stvarajući svijet u kojem su činjenice subjektivne, a istina je proizvod. Mase, rastrojene trivijalnostima i opsjednute konzumerizmom, ne vide širu sliku, nesvjesne prijetećih opasnosti koje prijete našem vlastitom postojanju.
Ovo ludilo nije novo. Povijest je prepuna primjera civilizacija koje su podlegle vlastitom ludilu prije nego što su dočekale svoj kraj. Rimsko Carstvo, nekoć svjetionik napretka i kulture, palo je u dekadenciju i kaos prije nego što se raspalo. Gledajući unatrag u povijest primjećujemo koliko je naša današnja civilizacija zapravo slična Rimskom Carstvu. Rimljani su sigurno bili racionalni i znanstveni u mnogim pogledima. Imali su tvornice koje su proizvodile stolno posuđe koje se nalazilo na najudaljenijim krajevima Carstva, čak i u seljačkim domovima. Imali su tvornice koje su proizvodile crijep koji je pokrivao glave čak i najsiromašnijih radnika i njihove stoke. U sjevernoj Britaniji pronađeno je mnoštvo pisama u kojima su vojnici pisali kući da im se pošalju čarape koje su se, očito, masovno proizvodile. Rimska vojska je bila superiorna jer je imala standardiziranu opremu, proizvedenu u masovnim količinama u tvornicama smještenim u središtima Carstva. Žito, masline, ulje, prehrambeni proizvodi svih vrsta, luksuzna roba, masovno su se proizvodili i distribuirali po rimskom svijetu. Pismenost je očito bila vrlo raširena, čak i među radničkom klasom. Postojale su ceste, sanitarni sustavi, vrhunska kuhinja; ukratko, sve ono što uzimamo zdravo za gotovo kao bitno za civilizaciju. Čini se da je jedina razlika u tome što smo iskoristili izvore moći koje Rimljani nisu imali, što našoj civilizaciji omogućuje da teži globalizaciji. Ali u gotovo svakom drugom pogledu, mi smo isti kao oni. Samo nas je znanost učinila većima i lošijima, da tako kažem. I, kako se kaže, što su veći, to teže padaju. Taj pad može biti izumiranje ljudske rase.
Kraj Rimskog Carstva svjedočio je užasima i nesrećama kakve se iskreno nadam da nikada neću morati proživjeti; i uništio je složenu civilizaciju, bacivši stanovnike Zapada natrag na životni standard tipičan za prapovijesna vremena. Rimljani su prije pada bili, kao i mi danas, sigurni da će njihov svijet postojati zauvijek, suštinski nepromijenjen. Bili su u krivu. Bilo bi mudro ne ponavljati njihovu samodopadnost. (Bryan Ward-Perkins, Pad Rima i kraj civilizacije (Oxford University Press, 2005.), str. 183.)Civilizacija Maya, sa svojim naprednim znanjem i postignućima, misteriozno je propala, vjerojatno dovedena do ludila zbog okolišnih i društvenih pritisaka. A sada, u naše moderno doba, vidimo da se pojavljuju isti obrasci.
U svojim djelima sam često detaljno opisivala kako se manipulacija istinom i potiskivanje znanja koriste kao alati od strane onih na vlasti za održavanje kontrole. Ovo namjerno zamagljivanje i iskrivljavanje stvarnosti može dovesti do oblika kolektivnog ludila, gdje stanovništvo nije u stanju razlikovati što je stvarno od onoga što je izmišljeno. To pak stvara plodno tlo za sijanje sjemena uništenja.
Sadašnje stanje svijeta svjedoči tome. Bombardirani smo proturječnim informacijama, poluistinama i čistim lažima. Uspon društvenih medija samo je pogoršao ovaj problem, stvarajući eho komore u kojima su pojedinci izloženi samo informacijama koje učvršćuju njihova postojeća uvjerenja. To je dovelo do polarizacije društva, gdje je racionalni diskurs zamijenjen pakošću i mržnjom. U ovom trenutku Elon Musk se pozicionirao kao jedan od 'elitnih arbitara istine'. Stao je na stranu Duboke države protiv Venezuele; on je na strani genocidnih cionista protiv pravih Semita Palestine; on se proglašava pobornikom slobode govora i istine dok nastavlja cenzurirati i potiskivati. (Sigurno ne bih željela biti u njegovoj koži na 'Sudnji dan'. I nemojte se zavaravati, bit će Sudnjeg dana, samo neće biti ništa slično onome što nas uče religije.)
Nadalje, ekološka kriza koja se nadvija nad nama je jasan pokazatelj našeg kolektivnog ludila. Unatoč nevjerojatnim dokazima da se klima MIJENJA, i da to nije 'globalno zatopljenje' osim kao preteča ledenog doba i njegovih razornih učinaka, i dalje sve pogrešno shvaćamo. Glupi ljudi poput Billa Gatesa misle da mogu prevariti majku prirodu blokiranjem sunca, dok 'zelena energija' tvrdi da je solarna energija put naprijed; kako dobiti solarnu energiju kada je sunce blokirano? Naši su oceani zagušeni plastikom, zrak nam je zagađen, a naše šume su desetkovane alarmantnom brzinom, što je još gore zbog smiješne anti-CO2 prijevare. Ovo uništenje našeg planeta nije samo čin ludila; to je čin samoubojstva. Ali mislim da je to namjerno. Prisjetite se što je Victor Clube napisao, citirano iznad:
Suočene u mnogim prilikama u prošlosti s mogućnošću smaka svijeta, nacionalne elite često su morale potisnuti javnu paniku - samo da bi, prekasno, otkrile da uobičajena sredstva kontrole obično ne uspijevaju.Elite našeg vremena to znaju. I tako, oni nastoje desetkovati stanovništvo kako bi ga učinili lakšim za upravljanje. To je nedvojbeno korijen užasa cjepiva protiv COVID-a, kao i nastojanja da se ograniči poljoprivreda tako da mase ljudi gladuju. To je tako jasno, a ljudi i dalje ništa ne poduzimaju.
Kao da smo opčinjeni, ne možemo vidjeti posljedice svojih postupaka ili nedjelovanja. U velikom dijelu moga opusa raspravljam o ideji da postoje sile izvan našeg razumijevanja koje mogu utjecati na naše ponašanje. Bez obzira jesu li te sile izvanzemaljske ili hiperdimenzionalne, rezultat je isti: čovječanstvo koje je odvojeno od svoje prave prirode i dovedeno do takvog ludila kao što je transrodnost, raširena pedofilija, trgovina ljudima i još gore. Opet, apostol Pavao se osvrnuo na ovo:
Jer s neba se otkriva gnjev Božji protiv svake bezbožnosti i zloće onih koji svojom zloćom guše istinu. Jer ono što se može znati o Bogu njima je jasno, jer im je Bog to pokazao. Još od stvaranja svijeta, njegova vječna moć i božanska priroda, iako nevidljive, razumije se i vidi kroz stvari koje je stvorio. Dakle, oni su bez izgovora; jer iako su poznavali Boga, nisu ga poštovali kao Boga niti su mu zahvaljivali, nego su postali isprazni u svom razmišljanju, a njihovi besvjesni umovi su se pomračili.To je doista opis Quos Deus vult perdere, prius dementat; Koga bogovi žele uništiti, prvo ga izlude.
Tvrdeći da su mudri, postali su budale; i zamijenili su slavu besmrtnog Boga za slike nalik na smrtno ljudsko biće ili ptice ili četveronožne životinje ili gmazove. Zato ih je Bog u požudama njihovih srca predao nečistoći, na poniženje tijela njihovih među sobom, jer su istinu o Bogu zamijenili lažju i štovali su i služili su stvorenju, a ne Stvoritelju, koji je blagoslovljen zauvijek! Amen.
Zbog toga ih je Bog predao ponižavajućim strastima. Njihove su žene zamijenile prirodni odnos za neprirodan, a na isti način su i muškarci, odustajući od prirodnog odnosa sa ženama, bili obuzeti strašću jedni prema drugima. Muškarci su počinili besramna djela s muškarcima i osobno primili odgovarajuću kaznu za svoju grešku.
A budući da nisu smatrali potrebnim priznati Boga, Bog ih je prepustio pokvarenom umu i stvarima koje se ne smiju činiti. Bili su ispunjeni svakom vrstom pokvarenosti, zla, pohlepe, zlobe. Puni zavisti, ubojstava, svađa, prijevara, lukavstava, oni su ogovarači, klevetnici, bogomrsci, drski, oholi, hvalisavi, izmišljatelji zla, buntovni prema roditeljima, bezumni, bezvjerni, bezdušni, nemilosrdni. Oni znaju Božju odredbu da oni koji prakticiraju takve stvari zaslužuju smrt - ali ne samo da ih čine nego čak i plješću drugima koji ih prakticiraju. (Rim 1,18-31)
Ima li nade? Kroz povijest je bilo onih koji su se suprotstavljali plimi ludila, koji su nastojali otkriti istinu i probuditi mase. Najčešće su ignorirani ili ubijeni. Mislim da ne možemo izbjeći sudbinu koju su nam bogovi naizgled namijenili. Sve što možemo učiniti jest nastojati vidjeti dalje od iluzija i smetnji, potražiti istinu i ponovno se povezati s našom pravom prirodom u nadi da će neki preživjeti globalno čišćenje koje dolazi.
U zaključku, izreka "Koga bogovi žele uništili, prvo ga izlude" jeziv je podsjetnik puta na kojem se trenutno nalazimo. Naše kolektivno ludilo, vođeno pohlepom, neznanjem i manipulacijom, vodi nas prema uništenju. Je li prekasno za promjenu kursa? Mislim da imamo moć promijeniti naš kurs, probuditi se iz našeg ludila i stvoriti budućnost koja nije diktirana hirovima bogova, već našim vlastitim prosvijetljenim izborima. Pitanje je imamo li volje za to?
Komentari čitatelja
na naše novosti