Prema Visokom povjereniku za izbjeglice (UNHCR), od travnja 2024. više od 8,6 milijuna ljudi bilo je prisiljeno napustiti svoje domove u Sudanu, a više od 24 milijuna Sudanaca treba humanitarnu pomoć.
UN-ovo izvješće s početka ove godine navodi da je do 15.000 ljudi ubijeno prošle godine u El Geneini, glavnom gradu sudanske države Zapadni Darfur. U jednom od najnovijih napada RSF-a, više od 100 civila ubijeno je u selu u sudanskoj državi Gezira 6. lipnja 2024. Situacija je strašna. Što se događa?
U veljači 2003. 'pobunjeničke skupine' Sudanski oslobodilački pokret (SLM) ili Sudanska oslobodilačka vojska (SLA) i Pokret za pravdu i jednakost (JEM) započele su borbu protiv sudanske vlade u regiji Darfur u Sudanu.
Jedan od vođa SLM-a, Abdul Wahid Mohamed al-Nur, je odvjetnik koji želi liberalan i demokratski Sudan u kojem je vjera odvojena od države i Sudan koji ima jake veze s Izraelom. On je dobio izraelsku financijsku potporu.
Vođa JEM-a, Khalil Ibrahim, bio je islamist i protivio se Kini. Rekao je: "[JEM] želi da sve kineske kompanije odu. Upozorene su mnogo puta. Ne bi trebale biti tamo." Analitičarka prof. Ecaterina MAŢOI napisala je o njemu:
JEM je osnovao dr. Khalil Ibrahim, koji je završio magistarski studij u Maastrichtu (1999.) i 2001. je pokrenuo JEM iz Nizozemske. U članku iz 2012. se tvrdi: "Državni medijski izvori tvrdili su sredinom studenog 2011. da je 400 JEM pobunjenika stiglo u Južni Sudan nakon "intenzivne vojne obuke" u Izraelu, ali nisu pružili dokaze (Sudan Vision, 13. studenog 2011.). Kartum je kasnije optužio Izrael za opskrbu JEM-a oružjem i vozilima prebačenim u Francusku i Čad (SMC, 27. prosinca 2011. )" (McGregor, 2012.). Prema izvješću UN-a, SLA je dobivala sredstva od Libijske nacionalne armije, odnosno od feldmaršala Haftara, za borbe u Libiji (UN Rep., 2021., str. 42).Zanimljivo je napomenuti da je feldmaršal Haftar libijski vojni časnik (koji živi u SAD-u) koji ima veze s CIA-om.
Uzimajući u obzir (1) veze ovih pobunjeničkih skupina s Izraelom i CIA-om i (2) vizije vođa koje su u skladu sa Zapadom (SLM je proizraelski, a JEM antikineski), jasno je da ti pojedinci nemaju u srcu najbolje interese sudanskog naroda, već žele Sudan koji bi služio njihovim gospodarima: Zapadu i saveznicima.
U srpnju 2007. sudanski ministar unutarnjih poslova Zubair Bashir Taha rekao je okupljenim organizacijama mladih da "CIA nastoji poremetiti demografiju Darfura" i da su SAD odgovorne za "produžavanje rata u Darfuru i smrt tisuća ljudi nakon mirovnog sporazuma iz Abuje, baš kao što su to učinili u Iraku ". Taha je također optužio CIA-u za krijumčarenje oružja u Darfur, izvijestio je sudanski novinski portal Sudan Tribune.
Iste je godine sudanski ministar obrane Abdel Rahim Mohamed Hussein optužio židovske organizacije za raspirivanje sukoba u Darfuru. U intervjuu, Hussein je rekao:
Ispitivač: "Podržavaju li ove židovske skupine (pobunjenike) financijski?"Nije iznenađujuće da su u studenom 2011. obje pobunjeničke skupine stvorile savez pod nazivom Sudanska revolucionarna fronta ili Sudanska revolucionarna fronta (SRF).
Hussain: "Da, oni pružaju političku i materijalnu potporu kroz svoju kontrolu nad medijima i diljem američkih i britanskih krugova. Židovske skupine koristile su se svim sredstvima za potpirivanje ovih sukoba."
Dana 17. prosinca 2014., Sudan Tribune izvještava da je tadašnji sudanski predsjednik, Omar Hassan al-Bashir, opisao pobunjeničku alijansu SRF kao agente, izdajnike i plaćenike zbog suradnje s CIA-om i izraelskom obavještajnom službom (Mossad) tijekom govora na skupu. Također je upitao: "Zašto radite u inozemstvu i zašto se šuljate između hotela Pariza i Izraela?"
Sudanska vlada se borila protiv pobunjeničkog saveza SRF sa njihovom vojskom, policijom i milicijom Janjaweed s Musom Hilalom kao vođom. Uslijedila je duga bitka s mnogo mrtvih i raseljenih kao rezultat.
Godine 2013. Janjaweed je prerastao u paravojne snage pod nazivom Snage za brzu podršku (RSF) s Mohamedom Hamdanom Dagalom ili Hemmetijem (navodno suparnikom Muse Hilala) kao zapovjednikom operacija.
Analitičarka prof. Ecaterina MAŢOI je napisala:
Godine 2013., nakon osnivanja raznih lokalnih paravojnih snaga (milicija ili inkorporiranih milicija) [...] osnovane su Snage za brzu potporu (RSF). Njihova uloga je bila ojačati vladinu kontrolu nad teritorijima kao što je Darfur, ali budući da su uključili i bivše milicije, nisu se pokazali vrlo učinkovitima. Nacionalna obavještajna i sigurnosna služba (NISS) preuzela je RSF i pokušala ga je iskoristiti za suzbijanje utjecaja sudanskih oružanih snaga (SAF). [...] Iako je zakonom stavljen pod kontrolu SAF-a 2016. godine, protivno želji svog zapovjednika - Hemmetija, RSF je ostao "autonoman". U studenom 2019. elementi RSF-a su se navodno borili protiv SAF-a. Raspoređivanje nekoliko tisuća vojnika RSF-a u Jemenu pojačalo je Hemmetijev politički utjecaj i odnose s KSA i UAE.Godine 2017. bivši predsjednik Sudana od 1993. Omar al-Bashir prvi je put posjetio Rusiju i razgovarao o gospodarskoj i vojnoj suradnji dviju zemalja.
Hemmeti je navodno postao jedan od najbogatijih ljudi u Sudanu nakon što je 2017. preuzeo rudnike zlata iz regije Darfur. Njegov brat Abderrahim Dagalo je drugi u RSF-u i drži tvrtku za rudarenje zlata Al Junaid / Al Gunade (Nova.news, 2023.) .
Al-Bashir je tijekom sastanka rekao:
"Zahvalni smo Rusiji na njezinoj poziciji na međunarodnim tijelima. Cijenimo njezine napore da zaštiti Sudan. Naši se stavovi poklapaju u većini pitanja. Prvenstveno se protivimo miješanju SAD-a u unutarnje poslove arapskih zemalja, posebice miješanju SAD-a u Iran.Dvije godine kasnije, al-Bashir je svrgnut vojnim udarom. Godinu dana nakon puča, 31. kolovoza 2020., potpisan je mirovni sporazum između vlade i pobunjeničkih skupina 31. kolovoza 2020.
Mislimo da situacija koja se razvila u našoj zemlji (isto vrijedi i za Darfur i Južni Sudan) ima iste korijene - politika SAD-a. Kao rezultat, naša se zemlja podijelila na dva dijela, što je pogoršalo situaciju. Trebamo zaštitu od agresivnih akcija SAD-a.
Vjerujemo da je ono što se događa u Siriji također posljedica američkog miješanja, što je rezultiralo takvom katastrofom u toj zemlji.
Mislimo da se mir ne može postići bez predsjednika Bashara al-Assada. Vjerujemo da bi Sirija bila izgubljena bez pomoći Rusije.
Sada pokrećemo veliki program opremanja naših oružanih snaga i dogovorili smo se s ministrom obrane [Sergej Šojgu] da će nam Rusija u tome pomoći. Željeli bismo povećati našu prisutnost u Rusiji slanjem više vojnih atašea ovamo.
Također smo zabrinuti zbog situacije u Crvenom moru. Vjerujemo da američko uplitanje tamo također predstavlja problem. Željeli bismo razgovarati o korištenju vojnih baza u Crvenom moru.
Sudan bi mogao postati ruski ključ Afrike. Također smo zainteresirani za razvoj odnosa s BRICS-om.
General sudanske vojske, al-Burhan, postao je de facto vladar Sudana od travnja 2022. On vodi SAF protiv RSF-a koji kontinuirano izvodi napade na sudansku vojsku, pri čemu obje strane upiru prstom jedna u drugu kada su u pitanju civilne žrtve.
Egipat i Iran podržavaju SAF, dok UAE podržavaju Hemedtija. U prosincu 2023. Sudan je protjerao 15 diplomata iz UAE zbog optužbi da UAE dostavljaju oružje RSF-u. Navodno s Hemedtijem /SAF-om radi privatna plaćenička tvrtka Wagner koja djeluje neovisno o Rusiji.
SAD nije bio zadovoljan time što Iran šalje oružje sudanskoj vojsci. Glasnogovornik američkog State Departmenta rekao je:
"Sjedinjene Države protive se vanjskom uplitanju u podupiranje sukoba u Sudanu - to će samo pogoršati i produžiti sukob i riskira daljnje širenje regionalne nestabilnosti."Što je ironično od strane SAD-a, s obzirom na to da su već desetljećima poznati po svom angažmanu u zemljama diljem svijeta.
Unatoč tome, uz zagrijavanje sudansko-iranskih odnosa, de facto vladar Sudana, al-Burhan, službeno je primio novog iranskog veleposlanika u Sudanu 22. srpnja 2024., okončavši diplomatsko zahladnjenje koje je trajalo osam godina.
Zbog političke nestabilnosti posljednjih godina, planovi o izgradnji ruske baze na Crvenom moru bili su neizvjesni, međutim 31. svibnja 2024. pomoćnik glavnog zapovjednika OS RH rekao je da će Rusija vojno podržati Sudan u zamjenu za rusku stalnu pomorsku bazu na Crvenom moru.
U svibnju 2023. bivši američki državni tajnik Mike Pompeo rekao je da bi za ruskog predsjednika Putina bio veliki dobitak ako bi Hemedti dobio rat u Sudanu. Vjerojatno je pogriješio u svom uvjerenju da al-Burhan neće nastaviti s planovima za rusku pomorsku bazu.
Budući da su SAD i saveznici vjerojatno u panici, 23. srpnja 2024. američki državni tajnik Antony Blinken pozvao je sudansku vojsku da sudjeluje u predloženim razgovorima s RSF-om u Švicarskoj 14. kolovoza. Domaćin razgovora bila bi Švicarska, zajedno s KSA-om i Afričkom unijom, Egiptom, UAE i SAD-om kao promatračima. RSF je pristao prisustvovati, ali al-Burhan je rekao:
"Vlada je jasno stavila do znanja da nikakvi pregovori prije... potpunog povlačenja i prestanka širenja (paravojnih Snaga za brzu potporu) neće biti prihvatljivi sudanskom narodu."Zatražio je sastanke s američkim dužnosnicima kako bi razmotrili dnevni red razgovora. U tvitu od 5. kolovoza 2024. al-Burhan je napisao (prevod s arapskog od strane Google):
"Primio sam poziv od američkog državnog tajnika Anthonyja Blinkena i razgovarao s njim o nužnosti rješavanja zabrinutosti sudanske vlade prije početka bilo kakvih pregovora. Obavijestio sam ga da pobunjenička milicija opsjeda i napada El Fasher i sprječava prolaz hrane za raseljene ljude u kampu Zamzam."Poznavajući povijest SAD-a kada je riječ o invaziji i uništavanju drugih zemalja, teško je povjerovati da je Blinken na bilo koji način zainteresiran za stvaranje mira u geopolitički strateškoj regiji. Ako ništa drugo, vjerojatno žele marionetu u Sudanu (bilo da je to al-Burhan ili Hemedti) koja će raditi s njima, a ne s Rusijom, Iranom i Kinom.
Budući da je Sudan treći vodeći proizvođač zlata u Africi, nedavni frojdovski lapsus američkog senatora Todda Younga može nam dati ideju o američkim namjerama u Africi:
Nadajmo se da će, za mnoge nedužne ljude u Sudanu, u zemlji biti postignut mir i da će se onaj tko vodi Sudan pridružiti multipolarnom svijetu.
Komentari čitatelja
na naše novosti