imprisoned
Šokantna čak i po izraelskim standardima, užasna istina o okupatorskom sustavnom mučenju, silovanju i ponižavanju palestinskih zatočenika otkriva zakopanu brutalnost.

Dok svijet svakodnevno svjedoči zvjerstvima i masakrima počinjenima izraelskim vojnim napadom na Gazu, tisuće Palestinaca zatočenih od strane okupacijskih snaga - prije i poslije događaja od 7. listopada 2023. - suočavaju se s mučenjem i smrću iza zatvorenih vrata, sami.

Što je još gore, te užase zatočeništva drsko su objavili i čak se njima hvalili okupacijski vojnici, uz nasilnu, glasnu podršku širokih slojeva izraelskog društva.

U sjenama izraelskih zatvora, deseci tisuća palestinskih zatvorenika trpe nemilosrdnu kampanju okrutnosti. Izvješća detaljno iznose potresne izvještaje o premlaćivanjima, grupnom silovanju i psihičkom mučenju, uz uskraćivanje osnovnih potreba poput hrane, vode i medicinske skrbi.

Ovo sustavno zlostavljanje, koje se provodi u industrijskim razmjerima, zapanjuje svojim opsegom i divljaštvom. Pojavili su se javni prosvjedi - ne kako bi se osudili ovi zločini - već kako bi se zatražilo oslobađanje izraelskih vojnika umiješanih u činove seksualnog nasilja toliko teškog da je njihova žrtva tragično umrla od nanesenih ozljeda.

Tajnost i patnja u izraelskim zatvorima

Ronen Bar, čelnik izraelske sigurnosne agencije Shin Bet, izdao je strašno upozorenje premijeru Benjaminu Netanyahuu u lipnju, opisujući situaciju u izraelskim zatvorima kao "tempiranu bombu", koja može ugroziti starije Izraelce u inozemstvu te ih izložiti "međunarodnim sudovima".

Barovo pismo otkrilo je da je u pritvoru više od 21.000 palestinskih zatočenika, što daleko premašuje službene brojke i kapacitete centara.

Umjesto da se pozabavi ovim problemima, izraelski ekstremistički ministar sigurnosti, Itamar Ben Gvir, koji je zabranio Crvenom križu i humanitarnoj organizaciji pristup palestinskim zatvorenicima, odgovorio je hvaleći se svojom ulogom u pogoršanju uvjeta za zatvorenike.

Politički dokument Instituta za palestinske studije istaknuo je drakonske mjere koje su provedene već 17. listopada - samo 10 dana nakon pokretanja operacije Poplava Al-Aqsa. Te su mjere uključivale:
Sužavanje životnog prostora; uklanjanje kreveta zatočenika kada je to bilo potrebno i njihovo zamjenjivanje madracima na podu, što dovodi do prenapučenosti; politika 'zatvaranja' pri čemu se zatvorske ćelije zaključavaju i nameće se potpuna izolacija; zatvaranje zatvora za sve posjete obitelji ili posjete Crvenog križa ili odvjetnika te ukidanje mogućnosti izvođenja pritvorenika pred suce kako bi se sva sudska ročišta odvijala putem videokonferencije.
Situacija pod ministrom sigurnosti pogoršala se do te mjere da je Ben Gvir otvoreno pozvao na pogubljenje palestinskih zatočenika, što nudi kao "jednostavnije rješenje". Od 7. listopada najmanje 35 palestinskih zatvorenika umrlo je u izraelskim zatvorima i vojnim logorima.

Izvještaji o silovanjima i zlostavljanju unatoč cenzuri

Iako su mnogi detalji i dalje nejasni, dokazi iz sudskih dokumenata, svjedočanstava očevidaca i procurjelih fotografija i video zapisa daju mučnu sliku uvjeta u tim objektima.

Jedan posebno uznemirujući slučaj je onaj Bassema Tamimija, stanovnika Nabi Saleha na Zapadnoj obali, koji je pušten iz administrativnog pritvora - oblika zatvora bez optužnice - fizički iscrpljen i emocionalno slomljen.
užas
© @PALMENA_IC ON XBassem Tamimi konačno je pušten iz izraelskog vojnog zatvora nakon više od sedam mjeseci zatočeništva
Vlasti su redigirale čak i izraelsku novinsku kuću Haaretz o postupanju s Tamimijem u pokušaju da prikriju širinu zatvorske brutalnosti.

U siječnju je zajedničko izvješće, koje je objavio Javni odbor protiv mučenja u Izraelu (PCATI), detaljno opisalo ono što je nazvalo "sustavnim" mučenjem Palestinaca. Jedno svjedočenje predstavljeno u izvješću, od zatvorenika zvanog "Zatvorenik R" u zatvoru Ketziot, otkrilo je sljedeće detalje:
Upravitelji bi prijetili ubojstvom zatvorenicima pri ulasku u ćelije... Upravitelji bi vršili pretres dok su zatvorenici bili goli, postavljali gole zatvorenike jedne naspram drugih, a u stražnjicu im stavljali aluminijsku spravu kojom su vršili pretrese. U drugom slučaju, upravitelji su zatvoreniku dodali karticu u stražnjicu. Sve se to događalo naočigled drugih zatvorenika i upravitelja, dok su upravitelji uživali u udaranju zatvorenika po genitalijama.
Nakon razmjene zarobljenika između Izraela i Hamasa krajem studenog, počele su se pojavljivati ​​tvrdnje o teškim mučenjima i silovanjima - svjedočanstva koja su uglavnom naišla na gluhe uši. Dana 1. prosinca, Baraah Abo Ramouz, palestinski novinar koji je upravo pušten iz zatvora, rekao je novinarima sljedeće:
Stanje u zatvorima je porazno. Zatvorenici su zlostavljani. Stalno ih tuku. Seksualno ih zlostavljaju. Siluju ih. Ne pretjerujem. Siluju zatvorenike.
Rodno uvjetovano nasilje kao kolektivna kazna

Nakon izlaska iz zatvora, mnogi palestinski zatvorenici odlučili su šutjeti o svojim iskustvima u izraelskim pritvorskim objektima zbog straha od odmazde, ali i zbog dubokog osjećaja srama i potrebe da sačuvaju svoju čast u konzervativnom društvo.

U to je vrijeme izraelski ministar sigurnosti naredio policijskom komesaru Kobiju Shabtaiju da suzbije sva slavlja obitelji oslobođenih zatvorenika. Kao što je Ben Gvir javno izjavio:
Moje upute su jasne: ne smije biti izraza radosti... Izrazi radosti su jednaki podržavanju terorizma; proslave pobjede daju podršku tom ljudskom ološu.
A UN report released on 12 June almost entirely focuses on cases of sexual abuse and rape committed against Palestinian men, women, and children while under detention. Israeli forces, the report says:

Izvješće UN-a objavljeno 12. lipnja gotovo se u potpunosti usredotočuje na slučajeve seksualnog zlostavljanja i silovanja počinjenih nad palestinskim muškarcima, ženama i djecom dok su bili u pritvoru. Izvješće kaže da su Izraelske snage:
Sustavno ciljale i podvrgavale Palestince SGBV [eng. Sexual and Gender-Based Violence - seksualnom i rodno uvjetovanom nasilju] online i osobno od 7. listopada, uključujući prisilnu javnu golotinju, prisilno javno skidanje, seksualizirano mučenje i zlostavljanje te seksualno ponižavanje i uznemiravanje.
U izvješću se nadalje navodi da je rodno uvjetovano nasilje "usmjereno na palestinske žene imalo za cilj poniziti i degradirati palestinsko stanovništvo u cjelini". Muškarci i dječaci su bili svučeni i paradirani ulicama, a žene su bile prisiljene gledati kako su oteti zarobljenici, s lisicama i povezima na očima, bili "prisiljavani da rade fizičke pokrete dok su goli".

U Gazi, ne samo da su nasumični palestinski civili okupljeni i podvrgnuti javnom ponižavanju, nego su mnogi zatim prebačeni u izraelske pritvorske centre, bez optužbi, kako bi trpjeli mučenje, pa čak i smrt.

Prema svjedočanstvima očevidaca koje je prikupio Klub palestinskih zatvorenika (PPC) u srpnju, četiri zatvorenika s povezima na očima držana bez ikakvih optužbi pogubljena su po kratkom su postupku pred ostalim zatvorenicima na lokaciji Kerem Abu Shalom koja se nalazi duž ruba Gaze.

Palestinski Abu Ghraib

Možda najozloglašeniji slučajevi zlostavljanja, mučenja i silovanja nad palestinskim zatvorenicima pojavili su se u pritvorskom centru Sde Teiman, objektu smještenom na izraelskoj vojnoj lokaciji u pustinji Naqab (Negev) koji je posebno dizajniran za ljude otete iz Gaza.

Prema amandmanu na izraelski zakon iz prosinca, vojsci je dopušteno držati 'osumnjičene teroriste' do 45 dana bez optužbe prije nego što ih se prebaci u izraelski zatvorski sustav (IPS). Međutim, mnogi od otetih Palestinaca držani su mnogo dulje koristeći rupe u pravnom i zatvorskom sustavu Izraela.

Unatoč bezbrojnim procurjelim izvješćima o uvjetima s kojima se susreću zatočeni stanovnici Gaze, uključujući žene, djecu, liječnike, osobe s invaliditetom i starije osobe, prvo pravo razotkrivanje koje je probilo barijeru mainstream medija na engleskom jeziku bio je istraživački članak koji je CNN objavio u svibnju.

Američka novina objavila je fotografije zatvorenika držanih vezanih, s povezima na očima i držanih iza ograde od bodljikave žice u stresnim položajima, te je citirala izraelske zviždače koji su radili u ustanovi.

Svjedočanstva su potvrdila užasne sanitarne uvjete i rutinsko mučenje koje se ondje prakticira, za koje je jedan izraelski zviždač rekao da im je "oduzeo sve što sliči ljudskim bićima".

Kasnije je New York Times objavio vlastitu tromjesečnu istragu o ustanovi Sde Teiman, potvrđujući tri slučaja elektrošokiranja, dva slučaja u kojima su zatvorenicima slomljena rebra tijekom proizvoljnih premlaćivanja i gnusne zločine poput analnog silovanja zatočenika.

Također je detaljno opisao kako su zatvorenici ponižavani i prisiljeni nositi samo pelene tijekom ispitivanja. Potvrđujući dokaze istraživačkog članka, procurio je dio izvješća UN-a o ustanovi i koji je izravno citirao zatvorenike, otkrivajući detalje od kojih se diže želudac.

"Vidjeli smo crve kako izlaze iz njegova tijela"

U svjedočenju koje je prikupila UNRWA, 41-godišnji bivši zatočenik rekao je:
Natjerali su me da sjednem na nešto poput užarenog metalnog štapa, i činilo se kao vatra - imam opekline [u anusu]. Vojnici su me udarali cipelama po prsima i koristili nešto poput metalne palice koja je sa strane imala mali čavao ... Tražili su da pijemo iz WC-a i natjerali pse da nas napadnu ... Bilo je ljudi koji su zatočeni i ubijeni - možda njih devet. Jedan od njih je umro nakon što su mu stavili električni štap u [anus]. Tako se razbolio; vidjeli smo crve kako izlaze iz njegova tijela, a onda je umro.
Žena u svojim tridesetima također je posvjedočila kako su joj pokazivali pogled iz zraka na njezino susjedstvo i prijetili bombardiranjem članova obitelji. Dok je druga 32-godišnja žena opisala svoje mučno iskustvo dok su je prebacivali između različitih zatočeničkih objekata:
Tražili su od vojnika da pljuju po meni, govoreći: 'Ona je k****, ona je iz Gaze.' Tukli su nas dok smo se kretali i govorili da će nam staviti papar na osjetljive dijelove [genitalije]. Vukli su nas, tukli, odveli su nas u autobus nakon pet dana u zatvor Damon. Jedan vojnik nam je skinuo hidžabe, te su nas štipali i dodirivali po tijelu, uključujući i grudi. Imale smo povez na očima i osjećale smo kako nas dodiruju, guraju nam glave prema autobusu. Počele smo se stiskati kako bismo se zaštitile od dodirivanja. Rekli su 'k****, k****.' Rekli su vojnicima da izuju cipele i da nas njima lupaju po licu.
Dehumanizacija palestinskih zatvorenika

Potvrđujući prethodna izvješća o ovom pitanju, Haaretz je također objavio članak o amputaciji udova zatvorenika od strane nekvalificiranih pojedinaca, koja je izvedena zbog duljeg razdoblja u kojem su zatočenici bili okovani, ostavljajući njihovo meso, lišeno cirkulacije, da trune i da se inficira.

32-godišnji muškarac iz Gaze, koji je razgovarao s The Cradle pod uvjetom anonimnosti, kaže da su "me izraelski stražari više puta tukli, a zatim mokrili po meni" dok je držan u pritvorskom centru Sde Teiman. Svjedoči i da je bio teško mučen.

"Bilo je tamo čak i liječnika, invalida i mladih ljudi, ali njih nije bilo briga tko ste; svi smo bili tretirani na nižoj razini od životinja", kaže on, objašnjavajući da su se neprestano puštali zvukovi kako bi ometali san i onemogućili da se zaključi koliko je sati.

Dalje kaže da su ga tukli metalnim alatima te da su mu se zatvorski čuvari rugali i prijetili da će pobiti ostatak njegove obitelji, s potpunim saznanjem da mu je brat ubijen u prethodnoj seriji izraelskih zračnih napada prije njegove otmice, i koristili su te informacije da ga psihički muče.

Ravnatelj medicinskog kompleksa Al-Shifa u gradu Gazi, dr. Mohammad Abu Salmiya, koji je pušten nakon sedam mjeseci provedenih u izraelskom pritvoru bez ikakvih optužbi, posvjedočio je onome što je vidio nakon što su ga vozili kroz niz zatočeničkih objekata, uključujući Sde Teiman.

Dr. Abu Salmiya je izjavio da "zatvorenici u izraelskim zatvorima trpe različite vrste torture. Vojska ih tretira kao da su neživi predmeti, a izraelski liječnici su nas fizički napali."

Nadalje je rekao da je bilo "teških mučenja i gotovo svakodnevnih napada unutar zatvora te da su nam uskraćivani medicinski tretmani", dodajući da "nijedna međunarodna organizacija nije nas posjetila u izraelskim zatvorima, te nam je bilo zabranjeno sastajati se s odvjetnicima. Mnogi pritvorenici su još uvijek ostavljeni u vrlo lošem zdravstvenom i psihičkom stanju."

Tuširanja dolaze s teškim kaznama

Osim bezbrojnih improviziranih zatočeničkih objekata na brzinu podignutih unutar Gaze - gdje su zatvorenici skidani, s povezima na očima i ostavljani u pijesku da izdrže teške vremenske uvjete - postoje tri službena zatočenička centra posebno za Palestince iz Gaze, koja okružuju opkoljenu obalu teritorija.

Palestinski odvjetnik s izraelskim državljanstvom, Khaled Mahajneh, dao je pronicljiv izvještaj iz prve ruke o uvjetima s kojima se suočili u zatočeničkom kampu Sde Teiman nakon što mu je odobren rijetki posjet, rekavši da je "tretman užasniji od svega što smo čuli o Abu Ghraibu i o Guantanamu."

Mahajneh je prepričao svjedočenje jednog zatvorenika, koji je otkrio da su okovi uklonjeni samo tijekom tjednog jednominutnog tuširanja. Ali palestinski zatočenici počeli su odbijati ta tuširanja jer je prekoračenje ograničenja od jedne minute, bez mjerača vremena koji bi ih vodio, rezultiralo "strogim kaznama, uključujući sate vani na vrućini ili kiši".

Nakon mjeseci prikupljanja dokaza o smrtonosnim uvjetima u Sde Teimanu, 10 izraelskih vojnika u pričuvi optuženo je za grupno silovanje palestinskog zatvorenika štapom. Devet optuženih je uhićeno, od kojih će jedan sutradan biti pušten i nastavio se hvaliti svojim postupcima na izraelskoj televiziji.

Uhićenja su, međutim, pokrenula invaziju na vojne objekte od strane tisuća izraelskih prosvjednika, uz podršku Bena Gvira, koji je silovatelje nazivao "herojima". Rasprava o incidentu uslijedila je čak i u izraelskom Knesetu, gdje je član Likud stranke Hanoch Milwidsky zagovarao grupno silovanje.

Od tada se pojavio video napada, a izraelska organizacija za pravnu pomoć Honenu, koja zastupa četvoricu optuženih, tvrdi da su njihovi klijenti djelovali u "samoobrani".


Komentar: Objavljeni snimci kada izraelski vojnici seksualno muče zarobljenog Palestinca


Nije to samo jedan objekt

Na tiskovnoj konferenciji održanoj u gradu Ramallahu na Zapadnoj obali sredinom srpnja, Mahajneh je također otkrio da je saznao, tijekom posjeta pritvorskom centru Ofer koji se nalazi na Zapadnoj obali, da je 27-godišnji palestinski zatvorenik brutalno silovan na sljedeći način:
Na zatvoreniku s lisicama korištena je cijev iz aparata za gašenje požara. Prisilili su ga da legne na trbuh, skinuli mu svu odjeću i umetnuli cijev aparata za gašenje požara u zatvorenikov rektum. Zatim, aktivirali su aparat za gašenje ... pred očima ostalih zatvorenika.
Slučaj palestinskog bodibildera Muazzaza Abayata iz Betlehema, koji je tijekom devetomjesečnog zatočeništva izgubio polovicu svoje tjelesne težine, pokazatelj je nehumanih uvjeta kojima su podvrgnuti svi zatvorenici te da loš tretman ni na koji način nije ograničen na zatočeničke logore oko Gaza.


Službeni izraelski podaci procjenjuju da je broj palestinskih političkih zatvorenika nešto ispod 10.000, uključujući 3.380 administrativno pritvorenih i 250 djece. Ove brojke su očito netočne, s obzirom na to da je direktor izraelskog Shin Beta već procijenio broj zatočenika na oko 21.000 - u lipnju. Točne brojke ostaju nepoznate, a mnogi se zatvorenici vode kao nestali. Potvrđeni broj smrtnih slučajeva među palestinskim zatvorenicima, trenutno 53, također je vjerojatno podcijenjen, jer se mnogi zatočenici još uvijek smatraju nestalima.

Za razliku od intenzivnog medijskog izvještavanja i političke zabrinutosti za izraelske zarobljenike u Gazi, teško stanje palestinskih zatočenika uglavnom se ignorira.

Više je palestinske djece koju Izrael drži kao taoce od ukupnog broja Izraelaca zarobljenih 7. listopada, čak i prema nižoj procjeni od 10.000 zatvorenika. U usporedbi s patnjama palestinskih zatočenika, pitanje njihovih izraelskih kolega - manje od 100, prema nekim procjenama - tek je kap u moru.