Znanost o duhuS


Brain

Najbolje od Weba: Ne živi u vlastitoj glavi

Don't Live in Your head
Spoznaj samog sebe!

Tko bi se uopće mogao protiviti Sokratovoj maksimi?

Pa, uvijek pronicljivi Goethe.

Komentar: Čitajte i ostale članke autora na njegovom Substacku LucTalks.

Pojedini članci su i prevedeni na hrvatski jezik:


Sherlock

Da li je noćna mora samo poremećaj spavanja?

noćna mora
© WikipediaSmatra se da je Noćna mora švicarskog umjetnika Henryja Fuselija (1781.) prikaz paralize sna koja se doživljava kao demonska posjeta
Izvedenica riječi "mora" dolazi od praindoeuropskog korijena "mer", koje se, osim kod slavenskih naroda, pojavljuje i u jezicima drugih europskih naroda, primjerice "nightmare" u engleskom jeziku, "mahr" u njemačkom, "cauchemar" u francuskom ili "nachtmerrie" u nizozemskom.

Podugačak je popis ljudi koji se bore s ovim problemom, koji im izaziva tjeskobu pri samoj pomisli na spavanje, a jednom kad zaspu remeti miran san.

Svi oni redom na isti način opisuju stanje polu-sna u kojem se kao paralizirani ne mogu pomaknuti niti pravilno disati, a što može potrajati i čitavu noć ili bar do buđenja nakon kojeg je ponovo teško zaspati. U takvom stanju, više budni nego u snu, opisuju prisutnost onostranog i zlog lika koje im sjedi na prsima i namjerno im onemogućuje pomicanje i normalno disanje, zadovoljavajući na taj način neku svoju morbidnu potrebu.

Iako je mora kategorizirana kao manifestacija paralize u snu tek u 20. stoljeću, iskustvo paralize tema je medicinskih diskusija već stoljećima, pa i puno duže. Postoji podatak o paralizi u snu još u kineskoj "Knjizi o snovima" koja datira iz 400. godine prije Krista.

Komentar: Pogledajte i: Šta je paraliza sna i zašto do nje dolazi?


People 2

SOTT Fokus: Ljudsko stanje: nerješiva jednadžba

Simone Weil i osveta Platonove Velike Zvijeri
nature
© Pixabay
To je klasični spor između konzervativaca i liberala: pitanje uloge morala i reguliranja ljudskog ponašanja, bilo putem sekularnog zakona, vjerskog zakona ili društvene prisile. Rekao bih da je to depresivno pitanje jer se čini da nema rješenja.

Simone Weil opisuje dva kraja spektra između laissez-faire liberalizma i prisilne moralne kohezije kao "Rim" i "Izrael", gdje Rim predstavlja potpuno materijalističko propadanje - poslovičnu močvaru dekadentnog i bezbožnog kasnog carstva — dok se Izrael zalaže za autoritarnu teokraciju koja mikroupravlja svakim pokretom ljudi.1

Oba se scenarija čine vrlo odbojnima.

I postavljaju nam zagonetku koja nas vraća na ozloglašenu ulogu Zakona u Pavlovim poslanicama: moralni kodeks, kojeg provodi društvo, djeluje kao neka vrsta dadilje i sprječava nas od pada u grijeh i zlo. Weil izražava istu ideju:
Na nenadnaravnoj razini, društvo je ono što zlo (određene njegove oblike) drži podalje stvarajući takoreći barijeru. ... Jedino nas društvo sprječava da prirodno padnemo u najstrašniji porok i zločin.2
Bez sumnje: odbacite nametnute društvene konvencije ili ih preko noći promijenite u njihovu suprotnost i vidite koliko će se ljudi opirati promjeni i odbijati (često svim srcem) slijediti novi svijet. Vrlo malo.

Komentar: Čitajte i ostale članke autora na njegovom Substacku LucTalks.

Pojedini članci su i prevedeni na hrvatski jezik:


Evil Rays

SOTT Fokus: Masovna psihoza: Kako stvoriti pandemiju mentalnih bolesti

"Ljubav je stanje svijesti, stanje uma. Strah je nedostatak svijesti, nedostatak uma. Ono prvo dovodi do stanja blaženstva, ono drugo do stanja psihoze."
psihoza
Mase nikada nisu pokazivale previše interesa za istraživanje istine. One izbjegavaju dokaze koji im nisu po ukusu i radije obožavaju zabludu koja ih zavodi. Tko god ih može opskrbiti iluzijama postaje njihov gospodar. Tko god pokuša uništiti njihove iluzije postaje njihov neprijatelj, a naposljetku žrtva.
Prema psihologu Carlu Jungu,
najveća prijetnja civilizaciji ne leži u silama prirode, niti u bilo kojoj fizičkoj bolesti, već u našoj nesposobnosti da se nosimo sa silama vlastite psihe. Sami smo sebi najveći neprijatelji - otud poznata izreka "čovjek je čovjeku vuk".

Komentar:


Brain

SOTT Fokus: Um, materija i opasnost subjektivizma

Mind Matter
Često se tvrdilo da materijalni svijet igra podređenu ulogu i da mora zauzeti stražnje mjesto - iza uma i duha, ili čak iza nadnaravnog svijeta.

Međutim, ovaj potez nosi opasnosti jer prijeti da malo previše usmjeri pogled prema unutra. Stoga je Goethe ispravno primijetio da "Spoznaj samoga sebe" često nije dobar savjet: naprotiv, tvrdio je, hitno moramo pogledati u ogledalo koje nam drugi ljudi drže. Trik je ovdje razlikovati one pojedince koji su prijateljski naklonjeni prema nama i koji su sami daleko dogurali u svom razvoju, i one koji slijede vlastitu destruktivnu agendu i prijete da će nas uvući u svoju silaznu spiralu.

Ne, povlačenje u vlastiti um nije rješenje i brzo vodi u iracionalnost i subjektivizam.

Komentar: Čitajte i ostale članke autora na njegovom Substacku LucTalks.

Pojedini članci su i prevedeni na hrvatski jezik:


Eye 1

Rudolf Steiner i "Demoni u krvi"

Rudolf Steiner
Rudolf Steiner
Je li ljudska rasa pod duhovnim napadom? I je li ezoterični filozof i vidovnjak, Rudolf Steiner upozorio na to prije više od jednog stoljeća kada je rekao da će "cjepivo" biti sustav isporuke za poraz čovječanstva?

Za mnoge, pretjerano autoritaran odgovor vlada diljem svijeta na COVID-19 ukazao je na neku dublju, zlokobniju pokretačku silu. Ali nije se samo vlada činila čudnom. Tijekom posljednje tri godine svjedočili smo kako se ljudi širom društva krotko podvrgavaju drakonskim napadima na njihove slobode, mnogi čak žestoko braneći te napade. Na isti način, vidjeli smo političare i stranke koji su nekoć bili na platformama osobne slobode i ekonomske autonomije gotovo preko noći kako se pretvaraju u prepotentne nakaze kontrole, s namjerom upravljanja baš svakim aspektom naših života. Kako se to dogodilo?

Od nedavno je pojam "psihoza formiranja mase" svima na usnama, a definira se kao psihološki fenomen pri kojem masa ljudi dobrovoljno prolazi kroz proces deindividulizacije, formirajući mentalitet stada. Zbog svoje zarazne prirode, misaone forme koje utječu na te deindividualizirane ljude, katalizirane petljama pozitivnih povratnih informacija u informativnim programima, društvenim medijima i interakcijom s vršnjacima, proširile su se poput požara populacijom. U prošlosti se to nazivalo psihologijom rulje, ili jasnije rečeno, ludilom gomile.

Better Earth

Dostojevski: Po smijehu se prepozna cijeli čovjekov karakter

smijeh
"Za smijeh je, prije svega, potrebna iskrenost, a zar ima iskrenosti kod ljudi?

Za smijeh je potrebna nezlobnost, a ljudi se najčešće smiju pakosno.

Iskren i nezloban smijeh znači veselost, a zar ima kod ljudi u današnje vrijeme veselosti i znaju li ljudi biti veseli?

Veselost čovjeka je najvidnija njegova crta, koja ga najviše odaje.

Potrebno je dugo vremena da upoznate nečiji karakter, ali čim se čovjek bar jedanput nasmije sasvim iskreno, pokazati će vam se njegov cijeli karakter, odmah kao da je na dlanu.

Samo vrlo uzvišen i sretan čovjek može biti veseo i zaraziti druge, tj. biti neodoljivo i dobrodušno veseo.

Ne govorim o njegovom umnom razvitku, nego o karakteru, o cijelom čovjeku.

Better Earth

4 važne odlike istinskih buntovnika

šuma
Istinski buntovnici nisu buntovnici zato da budu "face" ili zato da se ističu, već zato što za ideal imaju SLOBODU.

Ne radi se o prkosu, već o smislu života. Oni se ne trude pokazati karakter, nego neprimjetno stvaraju promjene. Prava buntovnost je proizvod strasti i uvjerenja, a ne mržnje i nasilja.

Istinski buntovnici su ljudi koji čine svijet boljim. Buntovnost je put ka boljem svijetu.

Na buntovnost se često gleda kao na nasilje, nametljivost i ekscentričnost. Međutim, to nisu osobine istinskih buntovnika već ljudi željnih pažnje i autoriteta. Pravi buntovnici ne nameću, već u tišini provode svoje ideje, makar malim koracima.

Odlike istinskih buntovnika su: mudrost, ljubaznost, sklonost filozofiranju i samosvijest.

Cult

Najbolje od Weba: Mentalna slagalica - Kako umjetna inteligencija stvara prostor u vašem mozgu

Mental Jigsaw
Mentalna slagalica
Naši umovi projiciraju svijet oko nas. To ne znači da ga nema

Uz eksploziju AI chatbota i njihovih bizarnih izjava, medijska pozornost usmjerila se na strojeve. Googleov LaMDA kaže da se boji umrijeti. Microsoftov Bing bot kaže da želi ubijati ljude.

Jesu li ovi chatbotovi svjesni? Da li samo glume da su svjesni? Jesu li zaposjednuti? Ovo su razumna pitanja. Ona također ističu jednu od naših najjačih kognitivnih predrasuda.

Chatbotovi su dizajnirani da potaknu antropomorfizam. Osim nekoliko neuro-divergentnih tipova, naši su mozgovi programirani tako da ove botove percipiraju kao ljude. S pravim poticajem, mi smo poput malog dječaka koji je siguran da njegov medo postaje usamljen ili da sjene imaju oči. Tehnološke tvrtke su toga itekako svjesne i koriste to u svoju korist.

Po mom mišljenju, najvažnije pitanje je što nam ti strojevi rade. Potencijal za kontrolu drugih putem sučelja čovjek-stroj je nevjerojatan. Moderno društvo vrvi usamljenim, nestabilnim pojedincima, od kojih je svaki pripremljen za umjetno druženje i psihičku manipulaciju. Kako chatbotovi postaju sofisticiraniji, čak su i relativno stabilni ljudi ranjivi. Najviše su ugroženi mladi digitalni žitelji.

Komentar: SOTT emisiju sa autorom članka možete pogledati ovdje: MindMatters: ChatGPT and the Heralds of AI's Subjugation of Humanity - with Joe Allen


Eye 1

Najbolje od Weba: Ličnosti poput Amber Heard na putu prema dole

Amber Heard
granični poremećaj ličnosti: GPL je karakteriziran emocionalnom disregulacijom, impulzivnošću i kognitivno-perceptivnim oštećenjem. "Začudo, ljudi s oštećenjem dorzolateralnog i obližnjeg ventromedijalnog područja mogu imati normalnu inteligenciju, ali nemati zdrav razum - ne mogu donositi razumne odluke". (Oakley, Evil Genes, str. 203) Čini se da osobe sa subkliničkim graničnim poremećajem imaju veću izvršnu kontrolu, što im vjerojatno olakšava uspjeh u društvenoj sferi. Kao i kod paranoidnog poremećaja osobnosti, neki istraživači ne smatraju granični valjanim konstruktom poremećaja ličnosti. Mnoge njegove značajke su simptomi, a ne osobine ličnosti, zbog čega je dijagnoza nedosljedna; neki s dijagnozom GPL-a imaju internalizirajuće (neurotične) osobine, drugi eksternalizirajuće (antisocijalne); neki reagiraju na liječenje, drugi ne; postoji previše komorbiditeta; a njegove tri glavne komponente vjerojatno je najbolje shvatiti kao odvojena stanja: genetsku komponentu povezanu s bipolarnim poremećajem i druge dvije povezane uglavnom sa zlostavljanjem u djetinjstvu: sindrom emocionalne disregulacije i antisocijalno ponašanje. Također je moguće da se psihopatija (osobito kod žena) može (pogrešno) dijagnosticirati kao GPL (to dvoje je usko povezano kod žena). Colin Ross tvrdi da je GPL odgovor na traumu i da bi ga trebalo grupirati s drugim poremećajima Osi I, možda kao "reaktivni poremećaj povezivanja u odrasloj dobi".

U svom prethodnom postu o ableizmu napisao sam: "Postoji značajna manjina ljudi koji nisu razumni." GPL spada u taj segment populacije. Primjer:

Komentar: Autora također možete pratiti i na njegovom Substacku PoliticalPonerology, a u nastavku pročitajte i neke od njegovih članaka koje smo preveli: Pročitajte i seriju članaka na temu ponerologije: