Sada nova metoda proučavanja DNK počinje razjašnjavati ovu misteriju, a prva otkrića u suprotnosti su s konvencionalnim teorijama ljudske evolucije. Nova studija tako tvrdi da bi broj neandertalaca mogao biti desetke, ili čak stotine puta veći nego što se do sada mislilo.
Uz to, sugerira kako su se neandertalci i denisovci razdvojili jedni od drugih prije oko 744.000 godina odnosno 300.000 godina ranije nego što se mislilo.
To bi značilo da je Homo heidelbergiensis, koji je živio na području Afrike, Europe i zapadne Azije prije između 600.000 i 200.000 godina, ustvari rani neandertalac.
Do sada se smatralo da je postojalo samo oko tisuću neandertalaca, koji su dijelili 99.7 % DNK s modernim čovjekom. No, znanstvenici sa Sveučilišta u Utahu sada procjenjuju da ta brojka ustvari iznosi više desetaka tisuća.
Prema novim istraživanjima broj neandertalaca koji su hodali zemljom mogao je biti desetine tisuća više nego što mnogi znanstvenici misle. Na slici je revidirana povijest rane ljudske povijesti diljem Afrike i Europe temeljena na novim nalazima (datumi su procjene)
Otkrili su kako je neandertalsko-denisovska linija gotovo izumrla nakon što su se odvojili od modernih ljudi. A zatim, nekih 300 generacija kasnije, neandertalci i denisovci su se međusobno odvojili. To je bilo prije oko 744.000 godina.
Globalna populacija neandertalaca zatim je narasla na više desetaka tisuća individua koji su živjeli u fragmentiranim, izoliranim staništima raštrkanim širom Euroazije.
"Ova se hipoteza ne slaže s konvencionalnom teorijom, ali opet ima više smisla od konvencionalne teorije", rekao je dr. Rogers.
"Ranije su procjene dokumentirale malene lokalne populacije neandertalaca. Naše procjene dokumentiraju veću metapopulaciju neandertalaca koja je genetski doprinijela modernom čovjeku."
"Promatrajući podatke koji pokazuju kako je sve povezano, model nije predviđao genetske uzorke koje smo vidjeli", kaže dr. Ryan Bohlener, suosnivač studije.
"Trebao nam je drugačiji model, a samim time drugačija evolucijska priča."
Misteriozni Homo heidelbergiensis
Otkrića su isto tako ukazivala na to da je Homo heidelbergensis ili heidelberški čovjek, drevni ljudski predak koji je živio u Africi, Europi i zapadnoj Aziji prije između 600.000 i 200.000 godina, bio rani neandertalac.
© S.Entressangle / E.Daynes / SPLRekonstrukcija Homo heidelbergensisa
Sličnosti između fosila neandertalaca, Homo heidelbergensisa i Homo sapiensa rezultirale su time da su znanstvenici prije mislili kako su fosili Homo heidelbergensisa samo varijacije Homo sapiensa.
Tim sa Sveučilišta u Ohiu razvio je poboljšanu statističku metodu, nazvanu legofit, koja provjerova udjele višestrukih populacija u genima.
Procijenili su postotak neandertalskih gena u modernom Euroazijskom stanovništvu, a rezultat se nije slagao sa starom procjenom o ukupnom broju neandertalaca.
Genetske mutacije
Ljudski genom ima oko 3.5 milijardi nukleotidnih mjesta, a s vremenom geni na nekim od tih mjesta mutiraju.
Ako roditelj prenese tu mutaciju na svoju djecu, koja ju zatim prenesu na sljedeće generacije, ta mutacija djeluje poput 'obiteljskog pečata' koji označuje DNK.
Znanstvenici koriste te mutacije kako bi zajedno sklopili evolucijsku povijest od prije više stotina tisuća godina.
Traženjem zajedničkih genetskih mutacija uz nukleotidna mjesta kod raznih ljudskih populacija, znanstvenici mogu procijeniti kada se jedna grupa odvojila.
"Pokušavate pronaći otisak prsta tih drevnih ljudi kod drugih populacija", rekao ke prof. Rogers. "Radi se o malom postotku genoma, ali je tamo."
Dva drevna uzorka korištena u studiji - Neandertalac i Denisovan - dolazili su iz špilje Denisova, na Altajskim planinama Sibira
Nova je metoda potvrdila da moderni Euroazijati sadrže oko 2 % neandertalske DNK.
No, druga otkrića nisu bila u skladu s postojećim teorijama.
Analiza je pokazala da 20 % nukleotidnih mjesta pokazuje mutacije koje dijele samo neandertalci i denisovci. Znanstvenici su po tome izračunali da su se neandertalci i denisovci razdvojili prije otprilike 744.000 godina, puno ranije nego što su to drugi procjenjivali.
Neandertalska DNK sadrži mutacije koje se obično pojavljuju u malenim populacijama s malo genetske raznolikosti, zbog čega su znanstvenici desetljećima vjerovali kako je u Euroaziji živjelo sveukupno samo 1.000 neandertalaca.
No, tim sa Sveučilišta u Ohiu kaže kako se ostaci neandertalaca pronađeni na različitim mjestima međusobno razlikuju. Ovo podržava otkriće studije da su regionalni neandertalci vjerojatni bili u malenim grupama, što objašnjava štetne mutacije, dok je globalna populacija bila dosta velika.
Takve male zemljopisno izolirane populacije su poput otoka u arhipelagu, koji ponekad vrše interakciju, ali je teško kretati se između njih.
Komentari čitatelja
na naše novosti