Kako su neandertalci pravili ljepilo: Naši drevni rođaci proizvodili su ljepljivi katran pečenjem brezove kore u žeravici
Proizvodnja i uporaba ljepila bilo je presudno za stvaranje oružja ili alata, a istraživači vjeruju da su otkrili kako su neandertalci razvili tu sposobnost. Ova slika prikazuje katran koji se skuplja u brezovoj kori
Iako ih često potcenjujemo, naši ljudski rođaci bili su neverovatno sposobni, što potvrđuju mnogi artefakti koje su ostavili za sobom. Jedan od njih je i lepak, a evo i kako su ga pravili...

Istorija lepka duga je koliko i istorija samog čovečanstva. Najstariji dokazi o njegovom korišćenju postoje od pre 200.000 godina, gde je praistorijski čovek kameni vrh koplja lepio za drvenu dršku s katranom dobijenim od brezine kore.

Međutim, naučnici sve do sada nisu znali kako su neandertalci uspeli da naprave tamnu, lepljivu supstancu 100 hiljada godina pre nego što se u Africi koristio lepak od smole drveta i okera.

U studiji objavlejnoj u žurnalu "Sajantifitik Riports" (Scientifitic Reports), tim arheologa je koristio materijale iz praistorije i otkrio tri moguće metode kako su neandertaci pravili lepak.

Prva metoda tima bila je "metoda pepela", a sastojala se od uvijanja komada brezove kore koja bi potom bila posuta pepelom i žarom. Nakon 20 minuta arheolozi su odmotali koru kako bi pronašli kapljice katrana zaglavljene između slojeva kore, a koje se lako mogu izvući štapom. Međutim, iako vrlo jednostavna, ova metoda pružala je vrlo malu količinu katrana.

Druga metoda davala je nešto veću količinu katrana, a podrazumevala je stavljanje čvrsto presavijene kore u improvizovanu posudu. Arheolozi su potom posudu stavili manju u rupu u zemlji, a koru prekrili žarom. Zagrevajući se, kora je proizvodila katran koji je kapljao u posudu.

Poslednji i najkomplikovaniji metod, "podignuta struktura", sličan je prvoj metodi. Iskopali su rupu i koristili presavijenu koru kao kontejner. Onda su stavljali mrežu od vrbovih grančica preko kontejnera, a preko toga brezovu koru. Zatim si pokrivali strukturu u vlažnom zemljištu i glini, kao iglo. Na kraju su napravili logorsku vatru oko kupole, zagrevajući je. Ova strategija proizvodila je ogromnu količinu katrana, oko 15 do 20 puta više od prve, ali je trajala nekoliko sati.