ertrurija
© Wikipedia
Etrurija, zemlja davnih Etruščana. Iako su živjeli daleko od Grka s juga Italije, ipak to nije spriječilo razvoj vrlo žive trgovine među njima. Do sada se nije znalo točno odakle su došli, po jeziku su se razlikovali od većine svojih susjeda.
Etruščani (grč. Τυρσηνοί, lat. Tusci, Etrusci) su stari narod Apeninskog poluotoka sa središtem u današnjoj Toskani, gdje je 12 etrurskih gradova tvorilo konfederaciju. Začeci njihove kulture sežu u 8. st. pr. n. e., a posve su iščezli u 1. st. pr. n. e. Iako su ostavili priličan broj pisanih spomenika, podrijetlo etrurskoga podrijetla i jezika još nije riješeno. Na svom jeziku sebe su nazivali - Rasenna.

Mnogo toga ne znamo o Etruščanima. Jedni misle da su oni bili autohtoni stanovnici današnje Italije, a drugi tvrde da su onamo došli početkom 1. tisućljeća pr. n. e., bilo morem iz istočnog Sredozemljaa (Lidija u Maloj Aziji) ili kopnom iz južne Europe.

No zahvaljujući analizi DNK, stručnjaci su napokon okončali raspravu o njihovu podrijetlu. Veliki međunarodni tim istraživača koje je predvodio antropolog Cosimo Posth sa Sveučilišta u Tübingenu (Njemačka) prikupio je genetske uzorke 82 pojedinca iz razdoblja od 10. do 8. st. pr. n. e., prikupljenima s 12 lokacija na području negdašnje Etrurije i južne Italije, te ih usporedili s DNK-om drugih drevnih i modernih naroda.

etruščani

Himera iz Arezza. Primjer etrurske umjetnosti. V stoljeće prije Krista
Znanstvenici su zaključili da taj zagonetni narod nije emigrirao iz Anadolije (današnja Turska), nego da su dijelili genetsko naslijeđe s ljudima koji su živjeli u njihovoj blizini, tj. sa starim Latinima koji su nastanjivali Rim.

Svi su potjecali od pastira koji su se doselili u regiju iz stepa tijekom kasnog neolitika i brončanog doba. S obzirom na to da se smatra da i Indoeuropljani potječu s Euroazijske stepe, rezultat analize mogao bi riješiti i misterij etrurskog jezika, jednog od rijetkih neindoeuropskih jezika koji su se ikada govorili u Europi.

"Njihova jezična postojanost, u kombinaciji s genetskim otkrićem, dovodi u pitanje jednostavne pretpostavke da jezična srodnost odgovara genetskoj", navodi antropolog David Caramelli sa Sveučilišta u Firenci (Italija) i upućuje na složeniji scenarij po kojem su Etrurci asimilirali govornike italskih jezika, ponajprije latinskog, tijekom duljeg razdoblja miješanja u 2. tisućljeću pr. n. e.
etruščani
© Leemage/Corbis preko Getty Images
Etruščanska civilizacija, 4. stoljeće pr.n.e.: Barreljef sarkofaga koji prikazuje Odiseja vezanog za jarbol kako bi se odupirao pjesmi sirena, iz Volterre, pokrajina Pisa, Italija - Arheološki muzej, Firenca.
Analiza tima također je otkrila rezultate velikih promjena na području današnje Italije. Za uspona Rimskog Carstva, etrursko stanovništvo doživjelo je značajan genetski pomak jer su se ljudi iz istočnog Sredozemlja pomiješali s italskim stanovništvom, vjerojatno kao rezultat rimskog uvoza robova i vojnika.

"Ovaj genetski pomak jasno oslikava ulogu Rimskog Carstva u velikom raseljavanju ljudi u vrijeme povećane društveno-ekonomske i geografske mobilnosti", zaključuje antropolog Johannes Krause s Instituta Max Planck za evolucijsku antropologiju, Njemačka.