
Mnogo toga ne znamo o Etruščanima. Jedni misle da su oni bili autohtoni stanovnici današnje Italije, a drugi tvrde da su onamo došli početkom 1. tisućljeća pr. n. e., bilo morem iz istočnog Sredozemljaa (Lidija u Maloj Aziji) ili kopnom iz južne Europe.
No zahvaljujući analizi DNK, stručnjaci su napokon okončali raspravu o njihovu podrijetlu. Veliki međunarodni tim istraživača koje je predvodio antropolog Cosimo Posth sa Sveučilišta u Tübingenu (Njemačka) prikupio je genetske uzorke 82 pojedinca iz razdoblja od 10. do 8. st. pr. n. e., prikupljenima s 12 lokacija na području negdašnje Etrurije i južne Italije, te ih usporedili s DNK-om drugih drevnih i modernih naroda.
Znanstvenici su zaključili da taj zagonetni narod nije emigrirao iz Anadolije (današnja Turska), nego da su dijelili genetsko naslijeđe s ljudima koji su živjeli u njihovoj blizini, tj. sa starim Latinima koji su nastanjivali Rim.
Svi su potjecali od pastira koji su se doselili u regiju iz stepa tijekom kasnog neolitika i brončanog doba. S obzirom na to da se smatra da i Indoeuropljani potječu s Euroazijske stepe, rezultat analize mogao bi riješiti i misterij etrurskog jezika, jednog od rijetkih neindoeuropskih jezika koji su se ikada govorili u Europi.
"Njihova jezična postojanost, u kombinaciji s genetskim otkrićem, dovodi u pitanje jednostavne pretpostavke da jezična srodnost odgovara genetskoj", navodi antropolog David Caramelli sa Sveučilišta u Firenci (Italija) i upućuje na složeniji scenarij po kojem su Etrurci asimilirali govornike italskih jezika, ponajprije latinskog, tijekom duljeg razdoblja miješanja u 2. tisućljeću pr. n. e.

"Ovaj genetski pomak jasno oslikava ulogu Rimskog Carstva u velikom raseljavanju ljudi u vrijeme povećane društveno-ekonomske i geografske mobilnosti", zaključuje antropolog Johannes Krause s Instituta Max Planck za evolucijsku antropologiju, Njemačka.
Komentari čitatelja
na naše novosti