Umjetnikov dojam o Homo floresiensis
© Katrina Kenny, SA muzejUmjetnikov dojam o Homo floresiensis
Tijekom 2003. godine došlo je do zapanjujućeg otkrića u pećini Liang Bua na ostrvu Flores, u Indoneziji. Arheološki tim koji se sastojao od indonežanskih i australskih arheologa otkrio je fosilne ostatke ljudi patuljastog rasta, nalik deci. Oni su živjeli od prije 95.000-50.000 godina. To je izazvalo brojne rasprave i nagađanja.

Mnogi istraživači bili su skeptični da fosilni ostaci ovih hominina predstavljaju novu vrstu ili se tu radi o posljedicama nekog patološkog stanja.

flores
Skeletni ostaci hobita otkriveni su prvi put 2003. godine na Floresu, Indonezija
Međutim, gotovo očuvan kostur odrasle osobe Liang Bua 1 (LB1) jednim dijelom je potvrdio sumnje istraživača.

Detaljan opis fosilnih ostataka, kao i opis i imenovanje nove vrste Homo floresiensis, pripisuje se poznatom paleoantropologu Piteru Braunu. Budući da je u ovom razdoblju čitav svijet bio opsjednut trilogijom "Gospodar prstenova" bilo je, donekle, i za očekivati ​​da će nova ljudska vrsta dobiti nadimak "Hobit" zbog niskog telesnog rasta.

Otkriće ostataka Homo floresiensis-a

Fosilni ostaci H. floresiensis-a iskopani su samo iz jedne pećine Liang Bua. Na početku arheoloških istraživanja, tijekom 2003. godine, otkriven je djelomično očuvan kostur ženske osobe Liang Bua 1 (LB1) i izolirani molar druge osobe. Već sljedeće godine istraživači su objavili otkriće novih sedam osoba iz Liang Bua-ea. Svi fosili su bili manjih dimenzija, odnosno manji od LB1.
flores
© WikipediaPećina Liang Bua na ostrvu Flores
Osoba pod nazivom LB4 nalazila se u višem sloju od LB1 i njena starost je samo 12.000 godina, dok je većina novootkrivenih fosila bila iz nižih arheoloških slojeva, odnosno njihova starost je procijenjena od prije 74 do 95.000 godina. Što govori da je Homo floresiensis već tada naseljavao pećinu tijekom više od 60.000 godina.

Hobiti su bili patuljastog rasta

Paleoantropološke analize su pokazale da je riječ o malim ljudima ili ljudima patuljastog rasta čija je visina iznosila oko 1 m. Skeletni ostaci LB1 sastoje se od kompletne lobanje, fragmentovane karlice, nekoliko kostiju gornjih i donjih udova, kao i kostiju stopala i šake. Lobanja fosila LB1 imala je veličinu mozga šimpanze od 417 cm3 u tijelu od približno 30 kg. Ovaj hominin hodao je uspravno na dvije noge. U nekim aspektima stopalo je vrlo slično današnjem čovjeku. Međutim, stopalo je 20 cm duže nego što bi se moglo naći kod bilo kojeg čovjeka tog stasa. Ali je zato srazmjerna dužina stopala šimpanzi i ranih hominida (australopiteka).
Modeli, slijeva, predstavljaju Homo floresiensisa, Homo Sapiensa i neandertalca
© AFPModeli slijeva predstavljaju Homo floresiensisa, Homo Sapiensa i neandertalca
Pored izrade primitivnih kamenih alata, postoje i dokazi o upotrebi tih alata u vidu urezanih tragova na nekim kostima patuljastog slona (Stegodon), koji ukazuju da su hominini lovili i kasapili ove životinje, ali da su lovili i gigantske guštere-komodo zmajeve. Kamene alatke bile su jednostavne izrade i podsjećaju na najranije i najprimitivnije vrste alata u fosilnim zapisima kao što su one iz kulture Olduvaj u Africi (prije 2 milijuna godina). U pećini su pronađene izgorele životinjske kosti, što može da ukazuje na namjernu upotrebu vatre.

Fenomen "ostrvski dvorfizam"

Neki paleoantropolozi su pretpostavljali da je H. floresiensis evoluirao od H. erectus-a, kroz proces nazvan "ostrvski dvorfizam" koji je uobičajen za ostrva poput Floresa. Fenomen "ostrvskog dvorfizma" zabilježen je i za brojne druge sisare velikog tijela, kao što su primati, mamuti i jeleni. Postoje brojni slučajevi gdje čitava jedna ljudska populacija postane patuljastog rasta. Takva promjena često je povezana sa smanjenom dostupnošću neophodnih životnih resursa. Veliki sisari izolirani na ostrvima imaju tendenciju smanjenja.
Na slici je lubanja hobita (lijevo) i modernog čovjeka (desno)
Na slici je lubanja hobita (lijevo) i modernog čovjeka (desno)
Zašto su hobiti mali?

U početku su paleoantropolog Piter Braun i njegove kolege tvrdili da je H. floresiensis potomak H. erectus-a ili neke druge starije ljudske vrste, kao što je H. habilis ili hominid iz roda Australopithecus-a. Pored njihovih sitnih tijela i malog mozga, morfologija skeleta hobita pokazuje kombinaciju primitivnih i modernih karakteristika. Kao i australopitekusi i drugi rani hominini, ženka LB1 ima primitivne karakteristike, koje uključuju široke kukove, kratku ključnu kost i rame postavljeno naprijed. Istovremeno, nadočni lukovi hobita, debljina lobanja i oblik mozga ukazuju na modernije osobine, što više podsjeća na H. erectus-a i kasnije ljudske vrste.

Nizak rast homo floresiensis je posljedica bolesti?

Jedna druga teorija koja dovodi u pitanje zašto su ovi hominini bili niskog tjelesnog rasta jeste teorija koja ima veze s patološkim stanjem. Odnosno da je H. floresiensis anatomski moderni čovjek pogođen mikrocefalijom. Mikrocefalija je stanje u kojem je mozak nerazvijen, a koja se retko javlja u modernoj populaciji. Ona može biti rezultat genetskog poremećaja čiji su glavni simptomi nedovoljan razvoj mozga, brzo srastanje kostiju lobanje, ali i nizak telesni rast.
Homo floresiensis odrasla ženka - model glave
© John Gurche/National Museum of Natural HistoryHomo floresiensis odrasla ženka - model glave
Kod modernih ljudi, zapremina mozga varira od 1.200 do 1.700 cm3, osoba koja boluje od mikrocefalije ima manju zapreminu mozga od 700 cm3, a čak je kod nekih ljudi zabilježen kapacitet mozga ispod 400 cm3. I uglavnom su ti ljudi niskog tjelesnog rasta. Što se tiče hobita sa ostrva Flores, njihova zapremina mozga bila je oko 400 cm3, a telesni rast je iznosio oko 1 m. Pristalice ove hipoteze do sada nisu uspjele identificirati koji točno poremećaj može objasniti primitivni izgled na fosilnim ostacima hobita.

Postoje dvije evolucione hipoteze

Dvije najpopularnije evolucione hipoteze pozicioniraju Homo floresiensis-a kao potomka patuljastog Homo erectusa-a ili potomka još primitivnije vrste. Na temelju morfologije fosila hobita, H. floresiensis najviše liči na H. habilis-a, H. ergaster a i H. georgicus-a. Međutim, da jer riječ o znatno starijoj vrsti, odnosno primitivnom homininu koji je morao da napusti Afriku prije 2 milijuna godina je nemoguće, jer ne postoje fosilni ili arheološki dokazi za tako rano širenje.

Analizom kamenih alatki iz pećine, koje su pregledali arheolozi Brum i Aziz, otkrili su da su one gotovo identične s onim alatkama na otvorenim nalazištima na ostrvu Flores koje datiraju prije 800.000 godina. Očigledno je da su preci hobita već bili na ostrvu, odnosno bar do početka srednjeg pleistocena (pre oko 126.000 godina). Možda su hobiti nekog trenutka došli u kontakt s našim drevnim precima, jer su anatomski moderni ljudi (Homo sapiens) na ostrvu stigli prije oko 46.000 godina. Taj susret je mogao dovesti do nestanka hobita ili je njihova populacija sama izumrla.

Ono što vjerojatno jeste da je Homo floresiensis prava vrsta hominina. Vrsta koja je bliže povezana s ljudima nego sa šimpanzama i drugim majmunima i još jedna vrsta u nizu koja je istovremeno dijelila svijet sa nama, anatomski modernim ljudima.