Srednjovjekovni bizantski spisi otkrivaju vrijedne podatke koji govore o pomrčini Sunca i tako pomažu znanstvenicima shvatiti povijest Zemljine rotacije.
pomračenje
© The New York Public Library Digital Collections
Pomrčina Sunca i srednjovjekovni zapisi

Svjedočiti potpunoj pomrčini Sunca i danas je jedno od najnevjerojatnijih iskustva koje čovjek može doživjeti. Ništa drugačije, dakako, nije bilo niti u prošlosti - štoviše, bez potpunog razumijevanja znanstvene pozadine koja dovodi do pomrčine fenomen je vjerojatno bio još fascinantniji ljudima prošlosti nego nama danas. O tome svjedoči i niz zapisa i izvora kojim su autori kroz povijest zabilježili svoje iskustvo i doživljaje ovoga fenomena. Međutim povijesni zapisi o ovim izvanrednim astronomskim spektaklima više su od puke zanimljivosti - oni, naime, pružaju neprocjenjive informacije o promjenama u kretanju Zemlje.

U novoj studiji objavljenoj u časopisu Publications of the Astronomical Society of the Pacific, japanski istraživači pročešljali su zapise iz Bizantskog Carstva (tj. Istočnog Rimskog Carstva) kako bi identificirali i locirali potpune pomrčine Sunca promatrane oko istočnog Sredozemlja u periodu između četvrtog i sedmog stoljeća. Ovo razdoblje odabrali su ciljano budući da je riječ o periodu iz kojega imamo vrlo malo zapisa o pomrčinama pa su istraživači htjeli dodatno rasvijetliti ovo enigmatično razdoblje.

Povijesni zapisi i njihova važnost

Povijesni zapisi, a tako i oni bizantski, ključni su za razumijevanje varijabilnosti Zemljine rotacije kroz povijest. Međutim, budući da su ljudi koji su bilježili ove događaje u antici i srednjem vijeku često izostavljali ključne informacije od interesa za moderne astronome identificiranje točnih vremena, lokacija i opsega povijesnih pomrčina je mukotrpan posao.

"Iako su izvorni iskazi očevidaca iz tog razdoblja uglavnom izgubljeni, citati, prijevodi itd., koje su zabilježile kasnije generacije, pružaju vrijedne informacije. Osim pouzdanih informacija o lokaciji i vremenu, bila nam je potrebna potvrda potpune pomrčine: dnevna tama do te mjere da su se zvijezde pojavile na nebu. Uspjeli smo identificirati vjerojatna vremena i lokacije pet potpunih pomrčina Sunca od četvrtog do sedmog stoljeća u regiji istočnog Sredozemlja - 346., 418., 484., 601. i 693. godine," pojasnio je koautor studije, docent Koji Murata sa Sveučilišta Tsukuba.
Snimka potpune pomrčine Sunca 21. kolovoza 2017. godine
© NASA/Gopalswamy
Snimka potpune pomrčine Sunca 21. kolovoza 2017. godine
'Otključavanje' tajni povijesti

Tako, primjerice, pomrčinu 19. srpnja 418. godine jedan od tekstova opisuje kao tako potpunu da su se na nebu pojavile zvijezde. Kao mjesto promatranja tim je identificirao istočnu carsku prijestolnicu, Konstantinopol. Prethodni ΔT model za ovo vrijeme postavio bi Konstantinopol izvan 'staze totaliteta' za ovu pomrčinu (tj. izvan prostora Zemljine površine s koje bi se pomrčina vidjela kao potpuna). Stoga se ΔT za 5. stoljeće može prilagoditi na temelju ovih novih informacija.

"Naši novi ΔT-podatci popunjavaju značajnu prazninu i pokazuju da bi ΔT-margin za 5. stoljeće trebalo revidirati prema gore, dok bi one za 6. i 7. stoljeće trebalo revidirati prema dolje," zaključio je Murata.

Ovi novi podatci bacaju svjetlo na varijacije Zemljine rotacije na stoljetnoj vremenskoj skali i tako pomažu u poboljšanju proučavanja drugih globalnih fenomena kroz povijest - kao što su, primjerice, varijabilnost razine mora i volumena leda.