Teleskop James Webb snimio je najbolju sliku planeta Neptuna u zadnjih 30 godina i prikazao ga u potpuno novom svjetlu.

webb neptun
© NASA, ESA, CSA, STScI
Webbova infracrvena kamera (NIRCam) snima objekte u blisko infracrvenom rasponu od 0,6 do 5 mikrona, tako da se Neptun Webbu ne čini plavim. Zapravo, plin metan tako snažno apsorbira crvenu i infracrvenu svjetlost da je planet prilično taman na tim bliskim infracrvenim valnim duljinama, osim tamo gdje su prisutni oblaci na velikim visinama. Takvi oblaci metana i leda istaknuti su kao svijetle pruge i mrlje, koje reflektiraju sunčevu svjetlost prije nego što je apsorbira plin metan.
NASA-in teleskop James Webb, lansiran prije 9 mjeseci, već je promijenio astronomiju zauvijek. Od mnogobrojnih fascinantnih fotografija svemira koja nam je pružao pomoću svojih zrcala širokih 6,5 metara, vjerojatno je još uvijek najznačajniji prvi objavljeni niz fotografija na kojima Webb otkriva beskonačne ljepote kozmosa. Kasnije su došle i slike Einsteinovih prstena, egzoplaneta i drugih fenomena, a sad je na redu i nešto nama puno bliže — planet Neptun.

Danas je objavljena Webbova nova slika Neptuna, njegovih prstena i njegovih prirodnih satelita, a od svega na slici najviše očaravaju svijetli prsteni. Radi se o slici toliko kvalitetnoj da neke od tih prstena nismo vidjeli od kad je Voyager 2 prošao kraj Neptuna 1989. godine i pružio nam prvi i zadnji kvalitetni uvid u grandiozne ljepote tog ledenog diva. "Prošla su tri desetljeća od kad smo zadnji put vidjeli te male, prašnjave prstene, a ovo je i prvi put da ih vidimo u infracrvenom", rekla je Heidi Hammel, jedan od glavnih svjetskih stručnjaka za Neptun i Uran.

Slike koje nam je teleskop James Webb dostavio snimljene su pomoću Webbove kamere NIRCam na bliskom infracrvenom (NIR) dijelu spektra, odnosno na valnim duljinama nešto manjim od pravih infracrvenih. Zbog toga na Webbovoj slici Neptun nije plave boje koju smo naučili asocirati s njim, već bijele. Naime, Neptunu plavu boju daje metan na njegovoj površni, no metan jako dobro upija svjetlost na blisko infracrvenim valnim duljinama, što znači da je on na ovoj slici skoro pa nevidljiv.

webb neptun
© NASA, ESA, CSA, STScI
Webbova slika Neptuna, njegovih prstena i njegovih mjeseca na blisko infracrvenom dijelu spektra.
Iz istog razloga uočavamo i zanimljive bijele točke na njegovom južnom polu. Radi se oblacima sastavljenima od zaleđenog metana koji se nalaze na većim visinama od metana u plinskom obliku koji okružuje planet, te ti oblaci zato uspijevaju odbiti jako puno Sunčeve svjetlosti prije nego bude upijena. Uz to, primijetite i blago vidljivu crticu na ekvatoru planeta gdje je atmosfera malo gušća i toplija od ostatka planeta i zato istaknuta na (blisko) infracrvenom dijelu spektra.

Na kraju, valja spomenuti i 7 od ukupno 14 Neptunovih mjeseca koje je Webb snimio na ovoj fotografiji. Najbolje je vidljiv Triton (na slici gore lijevo) i on je puno svjetliji i od samog Neptuna jer je izgrađen uglavnom od dušika, koji mu omogućava da reflektira 70% svjetlosti koja ga pogodi. Inače, Triton je astronomima vrlo zanimljiv zbog svoje retrogradne orbite zbog koje se sumnja da je on nekada bio asteroid iz Kuiperovog pojasa dok ga Neptun nije ulovio svojom gravitacijom. Ostali vidljivi sateliti na slici su Protej, Larisa, Despina, Najda, Galateja i Talasa.

Premda je Neptun najmanji od četiriju plinskih divova koji čine vanjski Sunčav sustav, svejedno se radi o golemom i krajnje zanimljivom planetu. Promjera je 49 000 kilometara, udaljen je od Sunca u prosjeku 4,5 milijardi kilometara i najniža temperatura koju smo na njemu zabilježili do sada je -221,45 °C. Oko njega se nalazi pet vrlo tankih i, pretpostavljamo, vrlo mladih prstena sačinjenih od sitnog zaleđenog kamenja i prašine.

Dosad smo Neptun posjetili samo jednom (1989. g. spomenuti Voyager 2), te se za sada nisu u planu daljnje letjelice prema Neptunu. Ipak, ako nam je Webb išta omogućio, to je znanost na daljinu.

_________________________

Izvori: