Iznenadni raspad Unije 1991. doveo je do faza nemira u novostvorenim republikama. Etnički Rusi iznenada su se našli na teritoriju kojim Moskva više ne upravlja. U nekoliko novih zemalja, etnički neruske većine počele su potiskivati ruske manjine. Današnje baltičke zemlje, Estonija, Latvija i Litva, u određenoj su mjeri najbolji primjeri za to.
Prije 1991., Ukrajina nikada nije postojala kao država ili kao neovisni entitet. Rana kozačka plemena, u žutom i zelenom dijelu karte iznad, tražila su rusku zaštitu od napada iz Poljske, Litve i drugih susjeda. U novoj Ukrajini, etnički Rusi činili su gotovo polovicu stanovništva, a stranke koje su podržavali uspjele su pobijediti na nekoliko izbora diljem zemlje. Velike razlike u glasanju bile su vidljive po regionalnim/etničkim linijama. Zemlja je imala jake ekonomske odnose s Rusijom. Njezina je industrija ovisila o ruskom plinu dok je gotovo sav izvoz strojeva i čelika išao u Rusiju.
SAD-u se to nije svidjelo. Željeli su kontrolirati vladu Ukrajine kako bi mogli izvršiti pritisak na Rusiju. Dvaput je, 2004. i 2014., organizirala 'obojene revolucije' kako bi svrgnula izabrane ukrajinske vlade koje su, uglavnom iz ekonomskih razloga, favorizirale odnose s Rusijom.
Obojena revolucija 2014. bila je iznimno brutalna. SAD je organizirao ekstremne desničarske skupine da predvode nasilne prosvjede. (Iste skupine bile su u ranim 1940-ima u savezu s njemačkim nacistima, a između 1948. i 1952. vodile su gerilski rat protiv Sovjetskog Saveza pod vodstvom CIA-e.) Ulične borbe završile su neustavnom promjenom vlade Ukrajine.
Prvi zakon koji je nova pučistička vlada provela bilo je odbacivanje ruskog kao jednog od državnih jezika Ukrajine. Za oko 50% Ukrajinaca ruski je njihov svakodnevni jezik. Sam ukrajinski je ruski dijalekt. Gotovo 100% ukrajinaca razumije ruski.
Etnički ruski narod u Ukrajini bojao se da će biti uništen. Krim, koji je 1991. glasao ZA i proglasio svoju neovisnost prije nego što je to učinila Ukrajina, glasao je, pod ruskom zaštitom, da se pridruži Rusiji. Moskva je prihvatila taj potez.
Ljudi u drugim bivšim ruskim dijelovima Ukrajine prosvjedovali su, a neki na istoku su uzeli oružje. Dva puta su porazili ukrajinsku vojsku i dobrovoljačke formacije poslane su protiv njih. Sporazumi Minsk I i II koji su uslijedili, zahtijevali su od Ukrajine da tim oblastima Donbasa da značajnu autonomiju. Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda priznalo je i podržalo sporazume. Ali svaki pokušaj njihove provedbe sabotirao je SAD preko oružanih desničarskih pokreta koji su imali kontrolu nad vladom u Kijevu.
Osam dugih godina ljudi u Donjeckoj i Luganskoj Narodnoj Republici branili su svoje granice od stalnih ukrajinskih pokušaja da sukob riješe nasiljem. Dok su ljudi u tim republikama glasali za neovisnost svojih republika i da postanu dio Rusije, Kremlj to nije htio prihvatiti. Htio je da te republike ostanu u sastavu Ukrajine i inzistirao na provedbi sporazuma iz Minska.
Godine 2015., SAD i NATO počeli su graditi novu ukrajinsku vojsku. Uspjeli su. Do 2021., bila je veća od većine vojski zemalja NATO-a. Napravljeni su planovi za invaziju na republike Donbasa. Rusija je 2021. postala svjesna da će uskoro biti napravljen prvi pokušaj. Pokrenula je velike manevre vlastite vojske blizu svoje zapadne granice kako bi spriječila takve pokušaje. Situacija se smirila.
Svaki pokušaj Ukrajine da osvoji Donbas, i vjerojatni programi koji bi uslijedili, stvorili bi situaciju u kojoj bi ruska vlada bila pod jakim pritiskom svojih ljudi da intervenira. Rusi doživljavaju stanovnike tih krajeva kao dio vlastitog naroda.
Kada je Kremlj saznao za nove planove za napad na republike Donbasa 2022., zauzeo je stav. Poslao je naizgled ultimatume SAD-u i NATO-u i traži sigurnosne sporazume koji bi uskratili članstvo Ukrajine u NATO-u. Ultimatumi su odbijeni. SAD su željele rat u Ukrajini kako bi a) 'oslabili' Rusiju i b) dobiti veću kontrolu nad svojim europskim 'saveznicima' i ekonomskim konkurentima.
Dana 17. veljače, ukrajinska vojska započela je topničke pripreme za sveobuhvatni napad na republike Donbasa. Tijekom sljedećih dana, granatiranje se povećalo s nekih 40 topničkih eksplozija dnevno na više od 2000 dnevno. Rusija je morala djelovati. Dana 22. veljače priznala je neovisnost republika Donbasa i potpisala s njima sporazume o obrani. 24. veljače šalje svoje trupe da poraze ukrajinsku vojsku i da onemoguće buduće napade na Donbas.
Od tada su Rusija i njene savezničke lokalne snage stekle kontrolu nad cijelim Lugankom, 60% Donjecka i većinom južnih oblasti Herson i Zaparožje. Ali Rusija je također saznala da vrlo ograničene snage koje je poslala nisu mogle ispuniti svoj cilj razoružavanja Ukrajine. Za pozivanje i korištenje rezervista potrebna je zakonska promjena. Lokalni dužnosnici u regijama pod kontrolom Rusije organizirali su referendume na kojima su ljudi odlučili žele li postati neovisni o Ukrajini i zatim se pridružiti Rusiji. Velika većina glasala je za te prijedloge.
Michael Tracey @mtracey - 11:13 UTC · 30. rujna 2022.
Stanovnik Ukrajine porijeklom iz Luganska kaže za BBC, "da budem iskren, meni se čini da više od polovice stanovništva" u njegovom rodnom gradu podržava aneksiju Rusiji
Pogledajte u videu
Danas je predsjednik Ruske Federacije potpisao sporazume s republikama da uđu u sastav Rusije.
Svaki pokušaj napada na njih je sada napad na Rusiju. Oni su pod punom zaštitom Ruske Federacije, njezine vojske i vojske njezinih saveznika.
Nastavak rata za Ukrajinu značit će siguran poraz njezine vojske i daljnje komadanje, jer će se više regija pridružiti Rusiji, a Poljska, Mađarska i Rumunjska pokušat će zauzeti regije Ukrajine koje su prije kontrolirale.
'Zapadna' propaganda glasove za pridruživanje Rusiji naziva 'prevarom', a proces 'aneksijom'. Ali glasovi su bili vrlo stvarni. Vrlo visoki rezultati za pridruživanje Rusiji su razumljivi. Ukrajina je odbacila te ljude i, kao oni koji se protive Rusiji, odavno su napustili te regije.
Povelja UN-a priznaje pravo na samoodređenje. Sam SAD (zlo)rabi to pravo kad god je u korist njegovih političkih ciljeva:
U svom obraćanju UN-u, Biden je inzistirao da, čak i da izbori nisu bili namješteni i lažni, nikada ne bi bili priznati jer je to "iznimno značajno kršenje povelje UN-a". Fluidnost te tvrdnje, ovisno o interesima vanjske politike SAD-a, razotkrivena je Bidenovim gotovo istovremenim inzistiranjem tri dana ranije da "Tajvan donosi vlastite prosudbe o svojoj neovisnosti. ... to je njihova odluka." Povelja UN-a se ne krši ako se radi protiv Kine; povelja UN-a se krši ako radi za Rusiju. Nadalje, SAD službeno priznaje druge aneksije, posljednja je bila marokanska aneksija Zapadne Sahare.AP izvještava o današnjoj ceremoniji:
Ali licemjerje koje Rusiju najviše bijesni je Kosovo. Godine 2008., kada je Kosovo jednostrano proglasilo neovisnost od Srbije, čak i bez pretenzije da održi referendum, SAD je priznao deklaraciju protiv opetovanih rezolucija UN-a koje podržavaju teritorijalni integritet Jugoslavije. Sakwa također ističe da su SAD podržale "zloglasno savjetodavno mišljenje Međunarodnog suda pravde... da proglašenje neovisnosti Kosova 'nije prekršilo opće međunarodno pravo'."
Ruski predsjednik Vladimir Putin potpisao je u petak ugovore o aneksiji dijelova Ukrajine prkoseći međunarodnom pravu, obećavši da će zaštititi novouključene regije "svim raspoloživim sredstvima" u još jednoj eskalaciji svoje sedmomjesečne invazije na zemlju.Još nisam čuo za nove ruske planove za rat. Ali očekujem da će reakcija Rusije na ukrajinske napade, kao i na potporu NATO-a za njih, uskoro postati znatno oštrija. Prethodno je Putin rekao da rat "još nismo ni počeli".
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski odgovorio je rekavši da njegova zemlja podnosi "ubrzani" zahtjev za pridruživanje NATO vojnom savezu.
Putin je pozvao Ukrajinu da sjedne za mirovne pregovore, ali je odmah inzistirao da neće razgovarati o vraćanju okupiranih regija - što ga drži u sukobu s ukrajinskom vladom i njezinim zapadnim podupirateljima koji su odbacili njegovo otimanje zemlje.
U ceremoniji u Kremlju, u kitnjastoj dvorani Svetog Jurja, kojom je najavljena aneksija okupiranih dijelova Ukrajine, Putin je optužio Zapad za potpirivanje neprijateljstava kao dio, kako je rekao, plana da se Rusija pretvori u "koloniju" i "gomile robova". Očvršćavanje njegove pozicije, u sukobu koji je ubio i ranio desetke tisuća ljudi, dodatno je pojačalo napetosti, već na razinama neviđenim od Hladnog rata.
...
Ceremonija u Kremlju uslijedila je tri dana nakon završetka "referenduma" o pridruživanju Rusiji u okupiranim regijama koje je orkestrirala Moskva, a koje su Kijev i Zapad odbacili kao golo otimanje zemlje pod prijetnjom oružja i temeljeno na lažima.
Ali Putin je u vatrenom govoru na ceremoniji inzistirao na tome da Ukrajina mora tretirati glasove kojima upravlja Kremlj "s poštovanjem".
Nakon ceremonije potpisivanja ugovora o pridruživanju Rusiji, čelnici okupiranih regija koje je postavila Moskva okupili su se oko Putina i svi su se uhvatili za ruke, prije nego što su se pridružili uzvikivanju "Rusija! Rusija!" s publikom.
Putin se također obrušio na Zapad, ljutito optužujući Sjedinjene Države i njihove saveznike da žele uništiti Rusiju. Rekao je da se Zapad ponašao "kao parazit" i koristio svoju financijsku i tehnološku snagu "kako bi opljačkao cijeli svijet".
Prikazao je Rusiju kao da je na povijesnoj misiji povratka svog postsovjetskog statusa velike sile i suprotstavljanja zapadnoj dominaciji za koju je rekao da se urušava.
"Povijest nas je pozvala na bojno polje da se borimo za naš narod, za veliku povijesnu Rusiju, za buduće generacije", rekao je.
Savjetujem svima da to shvate ozbiljno.
Komentari čitatelja
na naše novosti