Meshaal/Haniya
© Suhaib Salem/Getty ImagesPreživjeli: čelnici Hamasa Khaled Meshaal i Ismail Haniya
Konferencija za tisak • Rafah, južna Gaza • 7. prosinca 2012.
Pojedinosti izraelske tajne upotrebe biološkog oružja i otrova protiv Palestinaca tijekom kampanje etničkog čišćenja 1947./48. otkrivene su u nedavnom članku povjesničara Bennyja Morrisa i Benjamina Kedara. 84-godišnji Kedar je profesor emeritus na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu, a poznatiji Morris je poznat po svom radu kao jedan od izraelskih "novih povjesničara". Ova skupina izraelskih znanstvenika, uključujući profesore Ilana Pappea i Avija Shlaima, demontirala je službeni narativ okupacijske države o njezinu stvaranju 1948. i rađanju palestinske izbjegličke krize. Međutim, za razliku od svojih kolega povjesničara, Morris je kasnije postao prilično kontroverzna osoba zbog usvajanja moralno upitnih stavova u obrani izraelskog etničkog čišćenja Palestine.

"Uvjeren sam kao i uvijek da su Izraelci odigrali glavnu ulogu u oslobađanju zemlje od desetaka tisuća Arapa tijekom rata 1948.", rekao je Morris u članku za Los Angeles Times o kontroverzi oko njegove knjige, Rađanje problema palestinskih izbjeglica, 1947.-1949. "Za razotkrivanje te tamne strane 1948.", Morris je rekao da ga je "cionistički establišment" ocrnio. Optužen je za razbijanje mitova o osnivanju izraelske države i davanje moralne težine palestinskom cilju. Morris je odbacio tu tvrdnju kao "neistinitu" i objasnio da je on "jednostavno povjesničar koji želi opisati što se dogodilo".

Međutim, potvrđujući svoju predanost cionizmu, Morris je nastavio braniti izraelsko etničko čišćenje prije nego što je dao svoje opravdanje zašto je Izrael morao protjerati tri četvrtine autohtonih nežidovskih, muslimanskih i kršćanskih Palestinaca:
"Također vjerujem da su njihove [izraelske] akcije bile neizbježne i da su imale smisla. Da ratoborno arapsko stanovništvo koje je nastanjivalo područja namijenjena židovskoj državnosti nije iskorijenjeno, nikakva židovska država ne bi nastala, ili bi nastala tako demografski i politički hroma da ne bi mogla preživjeti. Bio je to ružan posao. Takva je povijest."
Morrisov argument je tipičan za mnoge Izraelce koji su se našli zarobljeni između istina o stvaranju Izraela i ostati privrženi cionističkom cilju. Neki napuštaju ideologiju koja čuva židovsku etnonacionalističku državu u povijesnoj Palestini zbog moralne dileme koju predstavlja. Drugi i dalje inzistiraju na tome da cionistički cilj nadilazi sva moralna i etička razmatranja, čak i ako to znači opravdavanje etničkog čišćenja, rasizma i zločina apartheida.

U svjetlu njegove prošlosti, Morrisov pogled na izraelsku upotrebu biološkog oružja i otrova još je zanimljiviji. Njegov članak s Kedarom - "'Baci tvoj kruh': Izraelsko biološko ratovanje tijekom rata 1948." - objavio je Middle Eastern Studies. Prema Haaretzu, članak je rijetkost jer je istražen i objavljen protivno željama izraelskog sigurnosnog establišmenta koji je godinama pokušavao blokirati sve neugodne povijesne dokumente koji razotkrivaju ratne zločine protiv Arapa, poput ubojstava zarobljenika, etničkog čišćenja i uništavanja sela. Štoviše, članak se temelji na izvornim dokumentima pohranjenima u izraelskom državnom arhivu kao i u drugim arhivima.

Članak donosi pojedinosti o tome kako su znanstvenici iz Znanstvenog zbora, zajedno s jedinicama na bojnom polju, bili uključeni u sustavnu kampanju trovanja bunara i širenja bakterije tifusa u arapskim selima i gradovima, kao i među osvajačkim vojskama Egipta i Jordana. Cilj je bio prestrašiti arapsko-palestinsko stanovništvo, prisiliti ga da ode i oslabiti arapske vojske. Tvrdi se da je korištenje biološkog ratovanja odobrio utemeljitelj izraelske države i njezin prvi premijer David Ben-Gurion.

Među primjerima uporabe otrova o kojima se govori u članku je ubacivanje klica tifusa u boce koje su slane na južno bojište. Morris i Kedar su pojasnili kako su izraelski vojnici poslani s otrovom u Acre i galilejsko selo Ilabun. Prema britanskim, arapskim i dokumentima Crvenog križa, deseci lokalnih stanovnika Acre bili su otrovani i teško su oboljeli. Nepoznat broj njih je umro.


Komentar: Drugi izvor razjašnjava:
Isprva su obični vojnici bili ti koji su imali zadatak otrovati bunare, no posao je kasnije dodijeljen mista'arvimima, tajnim snagama koje su se maskirale u Palestince i koji su bili specijalizirani za operacije sabotaže na neprijateljskom teritoriju, prema dokumentima.
Čini se da te tajne izraelske snage postoje i u novije vrijeme: "Musta'ribeen" - izraelski agenti prerušeni u Palestince


Rečeno je da je ista metoda također korištena u Gazi u svibnju 1948. tjedan dana nakon što je Izrael proglasio svoju neovisnost. Navodno su se dva židovska vojnika iz postrojbe specijalnih snaga predstavljala kao Arapi i infiltrirala u Gazu s epruvetama koje su sadržavale klice tifusa. Njihova je misija bila otrovati lokalnu opskrbu vodom kako bi zaustavili napredovanje egipatske vojske. Međutim, uhićeni su i mučeni, a potom ih je egipatski vojni sud osudio na smrt u kolovozu 1948.

Korištenje biološkog oružja bilo je protuzakonito gotovo cijelo stoljeće, od Ženevskog protokola iz 1925. godine. Time se zabranjuje uporaba kemijskog i biološkog oružja u međunarodnim oružanim sukobima. Iako su Izrael, Egipat, Somalija, Eritreja i Komori odbili prihvatiti protokol,
183 druge države su to učinile.

Iako Izrael nikada nije javno priznao korištenje kemijskog oružja, nekoliko je puta uhvaćen na djelu. Jedan takav slučaj bio je neuspjeli pokušaj atentata na palestinskog političkog vođu Khaleda Meshaala u Ammanu 25. rujna 1997. Drski pokušaj ubojstva tada 41-godišnjeg šefa Političkog ureda Hamasa izazvao je diplomatski sukob koji je prijetio propašću mirovnog sporazuma između Jordana i Izraela. Kriza je završila tako što je izraelski premijer Benjamin Netanyahu napravio niz ponižavajućih ustupaka.

Šesteročlani tim Mossada stigao je u Amman tjedan dana prije atentata koristeći lažne kanadske putovnice. Plan je bio jasan: ubiti vođu Hamasa u egzilu koristeći smrtonosni otrov bez ostavljanja ikakvog traga o ubojicama. Ideja je bila da nakon tajne primjene toksina, Meshaal ostatak dana provede kao i obično, a onda, kada ga svlada umor, da odrijema i da se nikad više ne probudi; očekivalo se da će umrijeti u roku od 48 sati. Dva agenta Mossada isporučila su otrov prema planu, ali ih je uhvatio Meshaalov tjelohranitelj dok su pokušavali pobjeći s mjesta događaja.

Nekoliko sati nakon uhićenja agenata, Izraelci su skovali plan za smirivanje situacije. S diplomatskom posljedicom svojih postupaka koji su mu sinuli, izraelski premijer Benjamin Netanyahu pokušao je prikriti neuspjeli pokušaj atentata od ostatka svijeta. Poslao je šefa Mossada Dannija Yatoma da moli jordanskog kralja Hussaina za oslobađanje agenata. Nije uspio ublažiti situaciju i umjesto toga izazvao je diplomatsku krizu s Hašemitskim Kraljevstvom, koje je tri godine ranije normaliziralo odnose s cionističkom državom. Kralj je bio u neugodnoj situaciji da potpiše mirovni sporazum s Izraelom protivno željama svog naroda. Nakon pritiska SAD-a i pod prijetnjom mirovnom sporazumu, Izraelci su isporučili protuotrov. Meshaal je spašen u samo nekoliko sati.

Nitko se, stoga, ne bi trebao previše iznenaditi činjenicom da je Izrael upotrijebio biološko oružje protiv Palestinaca 1948. Okupacijska država također ima nuklearno oružje, koje nikada nije dopustila da bude pregledano od strane Međunarodne agencije za atomsku energiju, niti bilo koga drugog. Ukratko, država je skladište oružja za masovno uništenje i upotrijebila ga je protiv palestinskih civila.

Je li Izrael zbog toga sankcioniran, napadnut i okupiran od strane Zapada? Naravno da nije. Još jednom, licemjerje Zapada u takvim stvarima je razotkriveno, ovaj put od strane malo vjerojatnog dvojca: Benny Morrisa i Benjamina Kedara.