crvotočina
© CC0 / Unsplash/Ivan Diaz
Kosmičke crvotočine, hipotetički mostovi koji spajaju udaljene regione u prostoru svemira, ali i vremena, mogle bi da budu zapravo obične crne rupe, nova je teorija naučnika.

Crvotočine su hipotetički astronomski termin, koji se više nalazi u knjigama i filmovima naučne fantastike nego u naučnim radovima. Prema teoretskim zamislima, svemirski tuneli koji spajaju dva udaljena regiona u svemiru sastoje se od dva "ulaza", odnosno dve rupe u svemiru koje su spojene hodnikom izvan normalnog svemira.

Tunel kroz svemir

U filmovima i knjigama naučne fantastike, crvotočine se koriste da kroz njih prolaze svemirski brodovi, koji tako skraćuju vreme putovanja između udaljenih delova kosmosa, a često omogućavaju i putovanje brže od svetlosti. Postoje dve vrste takvih prečica kroz prostor-vreme, jedna koja spaja dve udaljene tačke istog svemira ili one koje hipotetički povezuju dva odvojena svemira.

Za sada nije dokazano da one postoje, a naučnici se spore da li su teoretski moguće. Dok jedni tvrde da jesu, ali da mogu da budu tek mikroskopske veličine, drugi navode da nisu moguće i da bi i ako nastanu, morale da se spontano uruše.

Naučnici sa Univerziteta u Sofiji bavili su se proučavanjem mogućih crvotočina i izneli novu tezu, koja bi mogla da odgonetne bar deo ove hipotetičke svemirske zagonetke. Da bi došli do saznanja kako bi teleskopi mogli da vide crvotočine, razvili su pojednostavljen model njenog "ulaza" kao magnetizovanog prstena fluida i napravili su različite pretpostavke kako bi se materija ponašala pre nego što uđe u crvotočinu.

Obrasci primećeni kod crnih rupa

Čestice zarobljene u ovom besnom vrtlogu proizvele bi moćna elektromagnetna polja koja bi se "kotrljala" i pucala u predvidljivim obrascima, polarizujući svaku svetlost koju emituje zagrejani materijal sa jasnim obrascem.

Takav obrazac primećen je praćenjem polarizovanih radio-talasa crnih rupa Strelac A* i Mesje 87* (M87*).

Tičičan ulaz u crvotočinu, prema nalazima bugarskih naučnika, teško bi mogao da se razlikuje od polarizovane svetlosti koju emituje haotični disk oko crne rupe. Prema toj logici, crna rupa M87* lako bi mogla da bude crvotočina, a zapravo bi i sve crne rupe mogle da budu "ulaz" u svemirske tunele, piše "Lajvsajens".

Ukoliko bi naučnici imali sreće da potencijalnu crvotočinu vide kroz gravitaciono sočivo, mogli bi da prepoznaju suptilne razlike koje razdvajaju crvotočine od crnih rupa. Za to bi bilo potrebno da se između sočiva i potencijalne crvotočine nalazi odgovarajuće svemirsko telo, koje bi dovoljno izobličilo svoju svetlost i tako uvećalo male razlike između crne rupe i crvotočine i mogle bi da nam pokažu koje crne rupe imaju "zadnji izlaz".

Postoji još jedan način, ali i on zahteva veliku dozu sreće. Kada bi astronomi videli crvotočinu pod savršenim uglom, svetlost koja putuje preko njenog otvorenog ulaza prema nama, dodatno bi se pojačala, dajući nam jasno do znanja da se radi o svemirskom tunelu.