slika
Horhe Rivera, istraživač i tehničar sa GRS odjeljenja za radioizotope Sveučilišta u Sevilji, napravio je značajno otkriće u Europi koje uključuje otiske stopala hominina pronađene u Matalascañasu.

Tim je koristio optički stimulirane tehnike luminiscencije u Centru za istraživanje, tehnologiju i inovacije Sveučilišta u Sevilju (CITIUS) i CENIEH, kako bi utvrdio da su otisci stopala 200.000 godina stariji nego što se mislilo, a datiraju se od prije 295.800 godina u razdoblju srednjeg pleistocena.

Ovo sugerira da su pre-neandertalci živjeli u oblasti Doñana u to vrijeme. Istraživanje koje je vodio profesor paleontologije Eduardo Mayoral sa Sveučilišta Huelva nedavno je objavljeno u časopisu Scientific Reports.
Tehnika

Optički stimulirana luminiscencija je metoda koja se koristi za određivanje apsolutne starosti sedimenata koji su bili potpuno izloženi sunčevoj svjetlosti.

Znanstvena prekretnica

Otkriće u lipnju 2020. otisaka stopala hominina starih više od 106.000 godina pokraj El Asperilla (Matalascañas, Huelva) bila je revolucija za znanstveni svijet, toliko da se smatra jednim od najvažnijih otkrića te godine. Ali sada je objava ovog novog rada potvrdila ono što su neki stručnjaci u to vrijeme sumnjali: ti su otisci stopala bili mnogo stariji i zapravo su 200.000 godina stariji nego što se mislilo. Dok je prije bio smješten u gornji pleistocen, dokazi sada jasno upućuju na srednji pleistocen, te da je star 295.800 godina, što ga čini jedinstvenim rekordom u Europi, budući da ne postoji bolje nalazište na svijetu u smislu broja, starost i područje od plaže El Asperillo za otiske fosila hominina.
stopala
© E. MayoraOpći pogled na mjesto na plaži Matalascañas, Huelva, i tamo otkriveni otisci stopala hominida
Nakon prikupljanja uzoraka s različitih razina, te još dva kasnije radi usporedbe prvih rezultata, utvrđena je starost fosilnih ostataka i ukazuje na srednji pleistocen, ključni trenutak između različitih klimatskih faza, između toplog razdoblja, MIS 9 (360 000 -300 000 godina), u prijelazu na MIS 8 (prije 300 000-240 000 godina), u kojem se dogodila velika glacijacija.

Starost je stoga navedena na 295 800 godina, s marginom pogreške od 17 800 godina, prema podacima prikupljenim iz četiri uzorka sedimentnih razina u liticama El Asperilla gdje je nalazište pronađeno, u početku 87 otisaka stopala, koji sada imaju zapis više od 300 otisaka stopala, od kojih se 10% smatra dobro očuvanim. S izuzetkom onih iz Matalascañasa, primijećeno je da nisu poznati nikakvi drugi otisci hominina između klimatskih faza MIS9 i MIS 8 srednjeg pleistocena. Zato se postavlja pitanje pripadaju li neandertalcima.

Ali jesu li oni neandertalci?

Isprva se mislilo da su neandertalci, ali to je sada upitno. Glavna hipoteza među znanstvenicima je da se radi o jedinkama neandertalske loze, među kojima su povezani Homo heidelbergensis i Homo neanderthalensis. Hipoteza da se radi o pre-neandertalskim homininima je izvediva.

Upravo iz tog razloga, Matalascañas otisci stopala danas su vredniji zbog svog doprinosa fosilnim nalazima hominina u srednjem pleistocenu, koji je u Europi vrlo siromašan zbog oskudice naslaga s otiscima stopala. Do sada su, prema novinama, otisci stopala iz ovog razdoblja pronađeni samo u Terra Amata i Roccamonfina (Italija), koji su datirani između 380.000 i 345.000 godina, sa zapisima o Homo heidelbergensis.

Oni su jedini stariji od toga u Huelvi u ovom razdoblju. Nakon njih, nalazišta Biache-Vaast (Francuska) i Theopetra (Grčka), od prije 236.000 do 130.000 godina, pripisuju se Homo neanderthalensisu. U tom kontekstu, raspon duljina svih otisaka stopala pronađenih u Matalascañasu, od 14 do 29 centimetara, sličan je onom pronađenom na europskim nalazištima, kao što su Theopetra (14-15 centimetara), Roccamonfina (24-27 cm) i Terra Amata (24 cm).

U svakom slučaju, stručnjaci ističu posebnost otkrića Matalascañas, čije je novo datiranje dovelo u pitanje postojeće paradigme i zahtijevalo duboku analizu prije prihvaćanja zaključaka.

Nova kronologija sada uspostavlja promjenu u scenariju koji je tada prevladavao na obali zaljeva Cádiz, s ljudskim naseljima u umjerenijoj i vlažnijoj klimi nego u ostatku Europe, s visokim podzemnim vodama i obilnom vegetacijom.

U tom istom razdoblju razina mora bila bi oko 60 metara ispod sadašnje razine. To implicira da bi obala bila udaljena više od 20 kilometara od današnjeg mjesta, tako da bi postojala velika obalna ravnica, s velikim poplavnim područjima, u kojoj bi bili otisci otkriveni sredinom 2020. godine.

Novo datiranje stranice također utječe na pronađene kralješnjake, budući da tragovi hominina tamo također uključuju otiske stopala velikih sisavaca kao što su slonovi s ravnim kljovama, golemi bikovi (bikovi) i veprovi. Fauna je bila ta koja je naseljavala Doñanu prije 300.000 godina, a ne prije 100.000 godina, kako su tvrdila druga istraživanja.