Hugo Chávez: Protiv "američkog vraga", za socijalizam 21. stoljeća

Hugo Chavez, punim imenom Hugo Rafael Chavez Frias, bio je venezuelanski političar, časnik i predsjednik Venezuele od 1999. do 2013. godine.
Chávez je u međuvremenu postao jedno od prepoznatljivih lica suvremene Latinske Amerike, poput Fidela Castra ili Che Guevare. Kao vođa Bolivarske revolucije, Chávez je promovirao svoju ideju demokratskog socijalizma, latinoameričke integracije i antiimperijalizma. Chávez je bio žestoki kritičar neoliberalne globalizacije i vanjske politike Sjedinjenih Američkih Država.

Časnik po zanimanju (padobranac), 4. veljače 1992. predvodio je neuspjeli vojni udar u Venezueli. Umrlo je nekoliko stotina ljudi, državni udar nije uspio, a Chávez je uhićen. Ali ovaj državni udar učinio je Cháveza iznimno popularnom osobom u Venezueli. Nakon dvije godine pomilovao ga je tadašnji predsjednik Venezuele Rafael Caldera.

Chávez je, inače, slikao, pisao poeziju, prozu i drame.

Na njega je snažno utjecao latinoamerički revolucionar Che Guevara. Zabilježen je entuzijazam mladog Cháveza s kojim je čitao Cheov "Dnevnik".

Pobuna siromašnih

Chavez je potjecao iz siromašne obitelji američkog, afričkog i španjolskog podrijetla. Kao mladi časnik usvojio je ideju da kada vladajuće klase postanu korumpirane, vojska mora stati na stranu potlačenih.

Nakon izlaska iz zatvora utemeljio je Pokret za Petu republiku. Na predsjedničkim izborima 1998. godine dobio je 56 posto glasova, uglavnom iz siromašnih slojeva venezuelanskog društva. Njegovi politički neprijatelji bili su srednja i viša klasa, sindikati, kao i gotovo svi privatni mediji u zemlji. Takva situacija dovela je do političke polarizacije u Venezueli, a kao posljedica toga 12. travnja 2002. godine dogodio se državni udar u kojemu je oporba preuzela vlast.

Nakon pobune siromašnih i većeg dijela vojske, Chávez je samo dva dana kasnije vraćen na mjesto predsjednika.

Chávez je bio čelnik političke stranke Pokret pete republike od njezina osnutka 1997. do 2007., kada se stranka spojila s nekoliko drugih stranaka u Ujedinjenu socijalističku stranku Venezuele (PSUV), koju je vodio do svoje smrti 2012. godine.

Odnosi Venezuele sa SAD-om za vrijeme vladavine Cháveza i njegovog nasljednika Nicolása Madura mogu se opisati samo kao "izuzetno loši". Čavez se dosledno suprotstavljao spoljnoj politici SAD, koja se prema Latinskoj Americi odnosila, a odnosi se i danas, kao prema "sopstvenom dvorištu", režirajući prevrate, ratove i državne udare, poput onog u Čileu, kada je svrgnut i ubijen legitimni predsjednik Salvador Allende.

Na unutarnjem planu, Chávez je pokrenuo ili postigao brojne reforme.

Godine 1999. nova ustavotvorna skupština Venezuele izglasala je ukidanje određenih državnih institucija i otpuštanje korumpiranih dužnosnika. Skupština je također proglasila "izvanredno stanje u pravosuđu" i započela reforme pravosudnog sustava.

Iste godine Chávez je pokrenuo socijalni program pod nazivom "Plan Bolivar 2000", koji je uključivao besplatnu medicinsku skrb i cijepljenje, prodaju hrane po niskim cijenama i zapošljavanje 70.000 vojnika, mornara i zrakoplovaca za popravak cesta i izgradnju bolnica.

Njegovi su pristaše izglasali novi venezuelanski ustav i zamijenili staru, dvodomnu skupštinu novom, jednodomnom, što je omogućilo i ubrzalo Bolivarsku revoluciju u Venezueli.

Približavanje komunističkoj Kubi

Na međunarodnoj razini, Chavez se pridružio marksističko-lenjinističkim vladama Fidela, a zatim Raula Castra na Kubi, kao i socijalističkim vladama Eva Moralesa u Boliviji, Rafaela Corree u Ekvadoru i Daniela Ortege u Nikaragvi. Njegovo predsjedništvo bilo je dio socijalističke "crvene plime" koja je u to vrijeme zahvatila Latinsku Ameriku.

Danas velika većina zemalja Latinske Amerike ima socijalističke ili komunističke vlade, uključujući Kolumbiju i Meksiko. Svi su napravljeni po uzoru na Castrovu Kubu i Chavezovu Venezuelu.

Godine 2010. Chávez je objavio "ekonomski rat" visokim društvenim slojevima Venezuele zbog izazivanja umjetne nestašice dobara u zemlji.

15. prosinca 2006. najavio je da će se sve lijeve političke stranke koje su ga do tada podržavale ujediniti u jednu stranku - Ujedinjenu socijalističku stranku Venezuele (PSUV). Chávez je također upozorio da stare stranke moraju "zaboraviti vlastite strukture, stranačke boje i slogane, jer oni više nisu najvažniji za domovinu".

Sam Chávez svoju je politiku opisao kao antiimperijalističku. Bio je istaknuti protivnik američke vanjske politike i glasni kritičar američkog neoliberalizma i kapitalizma.

Chávez je podupirao suradnju Latinske Amerike i Kariba i bio ključan u uspostavi panregionalne Unije južnoameričkih država, Zajednice latinoameričkih i karipskih država, Bolivarske alijanse za Ameriku, Banke Juga i regionalne televizijske mreže TeleSUR. .

Chávezove ideje, programi i stil temelj su čavizizma, političke ideologije bliske bolivarizmu i "socijalizmu 21. stoljeća".

Đavo u kući

Chavez se protivio invaziji na Afganistan 2001. Opisao je rat kao "borbu protiv terorizma kroz terorizam", optužujući američku vladu za "masakriranje nevinih".

U svojoj TV emisiji prikazao je slike djece ubijene u američkom bombardiranju, dodajući da djeca "nisu kriva za terorizam Osame Bin Ladena ili bilo koga drugog".

Dana 20. rujna 2006. pozvan je da govori pred Općom skupštinom Ujedinjenih naroda.

Chávez je također oštro kritizirao američke hegemonističke ratove koje je to "carstvo" vodilo diljem svijeta.

Chávez je tada tadašnjeg američkog predsjednika Georgea Busha nazvao "vragom" i izjednačio postojanje američke hegemonije s "prijetnjom opstanku ljudske vrste":

"Hegemonističke pretenzije američkog imperija ugrožavaju sam opstanak ljudske vrste. Upozoravamo na tu opasnost i apeliramo na građane Sjedinjenih Država i svijeta da zaustave tu prijetnju koja nam poput mača visi nad glavom. Mislim da bi ovo prvo trebala čuti naša braća i sestre u Sjedinjenim Državama, jer je ova prijetnja u njihovoj kući."

"Đavo je u kući. Đavo, sam vrag. Đavo je jučer došao ovamo. Baš ovdje. Sve se i danas osjeća sumpor."

Chávez je upozorio narode svijeta da "ne dopuste učvršćivanje svjetske diktature":

"Kažu da žele nametnuti demokratski model. Ali to je njihov demokratski model. To je lažna demokracija elita, vrlo originalna demokracija koja se nameće oružjem, bombama i nasiljem. Kakva čudna demokracija!"

Ovaj govor je i danas aktualan, možda i aktualniji nego kad je održan pred Skupštinom UN-a. Chávez je, naime, govorio o multipolarnom svjetskom poretku, toj "noćnoj mori američkog imperijalizma", kada se "ljudi i narodi dižu" suprotstavljajući se svjetskom hegemonu.

"Vlada Sjedinjenih Država ne želi mir. Želi iskoristiti svoj sustav eksploatacije, pljačke, hegemonije kroz rat. Kažu da žele mir, ali što se događa u Iraku? Što se dogodilo u Libanonu, Palestini? Što se događa već zadnjih 100 godina u Latinskoj Americi i svijetu?

Chávez je u svom govoru pozvao zemlje da ponovno uspostave organizaciju UN-a, budući da je stari sustav propao:

"Mislim da nitko u ovoj prostoriji ne može braniti stari sustav. Suočimo se s tim, budimo iskreni. Sustav UN-a, nastao nakon Drugog svjetskog rata, propao je, bezvrijedan je. Mi, Skupština UN-a, pretvorena u savjetodavno tijelo. Nemamo nikakvu moć utjecati na ovu užasnu situaciju u svijetu. I zato Venezuela ovdje, danas, 20. rujna, predlaže da ponovno uspostavimo Ujedinjene narode".

Inače, Chávez je 2008. godine, povodom proglašenja neovisnosti takozvane države Kosovo, izjavio da njegova zemlja neće priznati neovisnost, upozorivši da bi odvajanje Kosmeta od Srbije moglo izazvati nove sukobe:

"SAD je podržao neovisnost Kosova kako ne bi dopustio Rusiji da ojača u svijetu i da bi stvorio novo žarište napetosti", rekao je Chávez 24. ožujka 2008.

Također, rekao je da su SAD "

za postizanje svojih ciljeva pribjegao tome da na čelo Kosova postave teroristu, jer je politika Washingtona usmjerena u smjeru podjele naroda i raspirivanje konflikta. Američki imperijalizam pokušava da prema presedanu Kosova odvoji najbogatiju državu Suli od Venezuela, ali to mu nikada neće poći za rukom. "

Chávez je preminuo od raka u Caracasu, glavnom gradu Venezuele, 5. ožujka 2013. Zamijenio ga je Nicolas Maduro, protiv kojeg su SAD također izvele državni udar. Puč je ubrzo neslavno propao, iako su zapadne zemlje požurile priznati oporbenog vođu Juana Guaidóa za predsjednika Venezuele.

U povodu godišnjice smrti vođe Bolivarske revolucije, Maduro je rekao: "U radničkoj klasi imamo duhovnu i moralnu snagu, ne samo da se odupremo onome što je potrebno oduprijeti se, već i da promičemo rast, brigu za naše ljude, stvaranje bogatstva, dobara i učinkovitih usluga za sve."

"Sada, nakon deset godina", dodao je, "mogu reći da naš voljeni zapovjednik Chávez nije bio odsutan iz naše borbe. Svojim mislima prisutan je u svakom zajedničkom naporu, u našoj želji da se borimo i u svakoj pobjedi ljubavi prema domovini, živio naš zapovjednik Chávez i moćna radnička klasa!"

O Chavezu je snimljena popularna televizijska serija od 60 epizoda pod nazivom "El Comandante".