Pčele proizvode pčelinji vosak, med, matičnu mlječ, cvijetni prah, propolis i pčelinji otrov. Svaki od ovih proizvoda korišten je u prošlosti, slično kao i danas, u različite svrhe: osvjetljenje, lijepljenje, medicinu, umjetnost, balsamovanje, hidroizolaciju i ishranu.
Hemijski tragovi pčelinjih proizvoda otkriveni su na neolitskoj grnčariji od Europe do Bliskog istoka. Inače, odnos između čovjeka i pčele je mnogo drevniji. Komad pčelinjeg voska pronađen je u Border pećini u južnoj Africi, a vjerojatno je korišćen da se vežu kameni vrhovi strijela za drvo. Umjetnički prikazi košnica uobičajeni su u prapovijesnoj umjetnosti na stijenama. Pčelarstvo je prikazano i na egipatskim muralima prije nekih 4.000 godina.
Nedavne DNK studije pokazuju da je pčela nastala u Aziji prije oko 300.000 godina i da se brzo proširila diljem Europe i Afrike.
Međutim, malo je direktnih dokaza o tome kada i gdje su drevni ljudi počeli sakupljati med i vosak od insekata.
© Planet bee Foundation
Crtež na stijeni u špilji u Španiji nastao prije 8.000 godina na kome se vidi kako čovjek sakuplja med
Crtež na stijeni u špilji u Španiji nastao prije 8.000 godina na kome se vidi kako čovjek sakuplja med
Upotreba pčelinjih proizvoda može se identificirati u arheologiji i na temelju organskih ostataka na keramičkim posudama. Rane poljoprivredne zajednice su u neolitu eksploatirale pčelinje proizvode (Apis mellifera) prije oko 9.000 godina na području današnje Turske. Kasnije migracije poljoprivrednih zajednica prenijele su ovu praksu u Europu. Nekoliko tisuća godina kasnije, pčelinji vosak je otkriven širom Balkanskog poluostrva, uključujući Grčku, Rumuniju, Srbiju. Potom je pronađen i na mjestima koja su zauzimali rani poljoprivrednici u središnjoj Europi.
Međutim, nedostaju dokazi za širenje pčela u sjevernoj Europi. Što je vjerojatno povezano s klimatskim uvjetima u kojima pčele opstaju. Grnčarija iz Irske, Škotske i sjeverne Skandinavije nije sadržala tragove pčelinjeg voska.
Međunarodni tim od 60 istraživača proučavao je više tisuća grnčarskih ulomaka diljem Euroazije i sjeverne Afrike. Ulomci grnčarije se datuju između 9.000 i 4.000 godina i potiču sa 150 lokaliteta .
Istraživači su bili u mogućnosti da prate upotrebu pčelinjih proizvoda od strane neolitskih zajednica. Oni su tražili tragove pčelinjeg voska, koji je relativno stabilan tijekom vremena i zadržava karakterističan kemijski profil, u organskim ostacima pronađenim na ulomcima keramike.
Pčelinji vosak rijetka namirnica u neolitu
Rezultati istraživanja pokazali su o široko rasprostranjenoj upotrebi pčelinjih proizvoda među neolitskim zajednicama. Iako je samo oko 80 ulomaka sadržalo tragove pčelinjeg voska, to ukazuje da je to bila relativno oskudna namirnica u neolitu.
Tragovi proizvoda od pčela pronađeni su na nekim od najstarijih grnčarskih posuda sa lokaliteta starih 8.500 godina, kao što je Čatalhujuk u Turskoj. Uzorak saća je naslikan na zidu na ovom lokalitetu.
© Pinterest
Saće naslikano na zidu u Čatalhujuku
Saće naslikano na zidu u Čatalhujuku
"Najočigledniji razlog za iskorišćavanje pčele bio bi med, jer bi to bio redak zaslađivač za praistorijske ljude. Međutim, pčelinji vosak je mogao da se koristi sam po sebi u različite tehnološke, ritualne, kozmetičke i medicinske svrhe, primjerice, za vodootporne porozne keramičke posude", rekla je dr. Melani, glavna autorica studije objavljene u Nature.
