Nova slika koju je napravio NASA-in svemirski teleskop James Webb prikazuje masivnu zvijezdu koja je u svojoj treminalnoj fazi života i koja se sprema eksplodirati u spektakularnoj supernovi.
supernova
© ESA
Wolf-Rayet 124 (kompozitna slika NIRCam i MIRI)
NASA-in svemirski teleskop James Webb (JWST) snimio je nevjerojatnu sliku masivne zvijezde koja se sprema postati supernova i koja je udaljena 15.000 svjetlosnih godina od Zemlje

Riječ je o zvijezdi koja se naziva Wolf-Rayet 124 (WR 124) i koja je počela odbacivati svoje vanjske slojeve prije nego što će eksplodirati u još spektakularnijoj supernovi.

Zvijezda WR 124 je oko 30 puta masivnija od našeg Sunca. Kada ogromnim zvijezdama poput nje ponestane vodika za sagorijevanje u jezgri, umjesto toga počnu spajati teže elemente, a ta fuzija zauzvrat stvara snažne udare energije, ispuhujući nalete vjetra brzinom od milijun kilometara na sat.

Već je izgubila ogroman dio svoje mase

Ti snažni vjetrovi skidaju vanjske slojeve zvijezde, što rezultira ogromnim oblakom prašine i plina poput onoga koji se može vidjeti na najnovijoj slici JWST-a. Znanstvenici su izračunali da je zvijezda WR 124 već izgubila masu istovjetnu onoj 10 puta većoj od našeg Sunca.

Jednom kad takva zvijezda ostane bez teških elemenata koje može spojiti, dolazi do njezine eksplozije. Faza životnog vijeka masivne zvijezde u kojoj ona spaja teškee elemente je relativno kratka i traje najviše nekoliko milijuna godina.

Važni detalji

Međutim, prašina koju zvijezda proizvodi tijekom tog vremena mogla bi biti kozmički važna. Detalji u promatranjima JWST-a trebali bi pomoći astronomima da shvate kako se ta prašina točno ponaša i jesu li zrnca prašine dovoljno velika i obilna da prežive nadolazeću supernovu.

Znanstvenici zapravo smatraju da u svemiru ima puno više prašine nego što to trenutne najbolje znanstvene teorije mogu objasniti, obzirom da takva prašina predstavlja osnovne građevne jedinice svemira. Zato spomenuti detalji u promatranjima mogli biti važni, obzirom da ta prašina igra važnu ulogu u evoluciji svemira i da nam razultati promatranja mogu pomoći u shvaćanju odakle dolazi sva ta dodatna prašina.

Izvor: New Scientist