plimni val
© Dirk Bienen-ScholtLagano vozilo za mjerenje omogućuje magnetsko mapiranje kulturnih tragova velikih razmjera skrivenih ispod današnje plimne ravne površine
U prvoj knjizi Starog zavjeta - Knjizi postanka, stoji da je Bog sravnio sumpornim ognjem drevne gradove Sodomu i Gomoru, kaznivši tako stanovnike zbog njihove zloće. Za njemačke moraliste, legenda o izgubljenom gradu Rungholtu poslužila je sličnoj svrsi upozorenja.

Kao osvetu za velike grijehe stanovnika, a pritom su neki govorili o pijanstvu i nerazboritom razmetanju bogatstvom, drugi o aroganciji i bezbožnosti, naselje na otoku navodno je progutalo Sjeverno more tijekom velike oluje 1362. godine, te više nikad nije izronilo na površinu, piše britanski Times.

Stoljećima se nije znalo koliko je istine u tim pričama, a neki skeptični povjesničari su se pitali je li Rungholt uopće postojao. Međutim, sada su ostaci 'sjeverne Atlantide' po prvi put sveobuhvatno mapirani u ravničarskom mulju Waddenskog mora, udaljenom oko 16 kilometara od zapadne obale pokrajine Schleswig-Holstein na sjeveru Njemačke.

Arheolozi predvođeni skupinom sa Sveučilišta Christian-Albrecht u Kielu mapirali su to mjesto geofizičkim istraživanjem i na temelju serije uzoraka otkrili dva kilometra dugačak lanac srednjovjekovnih humaka razasutih oko onoga što je sada mali otok poznat kao Südfall.


Obala Sjeverne Frizije prije 1362.
Obala Sjeverne Frizije prije 1362.

Otkrića su opisana u časopisu Plos One, a govori se o lociranju temelja velike crkve, dimenzija 40 x 15 metara, kao i odvodnih kanala te luke za koje se čini da su bili regulirani jednim od najvećih sustava drvenih plimnih vrata poznatih u Europi u ovom razdoblju. Mogu se usporediti s onima u srednjovjekovnom Rotterdamu.

Najnovija spoznaja predstavlja posthumnu pobjedu za pokojnog Andreasa Buscha, samoukog lokalnog farmera i povjesničara amatera, koji je prvi pronašao lokaciju Rungholta kada je mulj počeo erodirati ranih 1920-tih. Ispod plimnih ravni istraživači su zapravo pronašli nasip debljine oko 35 metara s umjetnim malim brežuljcima poznatima kao terps, čija je svrha držati zgrade iznad vode u slučaju poplave.
istraživanje
© Ruth BlankenfeldtPoseban metalni okvir omogućuje arheološka iskapanja jednog kvadratnog metra u plimnim ravnima. Nalazi se iskopavaju i dokumentiraju tijekom oseke
Čini se da je Rungholt bio prilično prosperitetno mjesto prema standardima svog vremena. Prvi su ga naselili ljudi s Frizijskog kopna otprilike u 8. stoljeću, a otok je pretvoren u utvrdu protiv mora, sa zaleđem kultiviranih močvara ispresijecanih s nekoliko desetaka odvodnih jaraka. Prijašnja otkrića sugeriraju da su trgovci kupovali keramiku, metalni nakit i oružje čak iz Flandrije, ali i Španjolske.

Ipak, ni njihova domišjatost niti bogatstvo nisu bili dovoljni da ih zaštite od 'velike poplave' 1362. kada je katastrofalna oluja progutala Rungholt zajedno s 150.000 hektara nizine, pri čemu je živote izgubilo tisuće ljudi, a obala je pomaknuta za otprilike 24 kilometra prema istoku.