Izgubljena od 1362.: Istraživači otkrili crkvu srednjovjekovnog trgovačkog mjesta potopljenog legendarnim plimnim valom

U prvoj knjizi Starog zavjeta - Knjizi postanka, stoji da je Bog sravnio sumpornim ognjem drevne gradove Sodomu i Gomoru, kaznivši tako stanovnike zbog njihove zloće. Za njemačke moraliste, legenda o izgubljenom gradu Rungholtu poslužila je sličnoj svrsi upozorenja.

Kao osvetu za velike grijehe stanovnika, a pritom su neki govorili o pijanstvu i nerazboritom razmetanju bogatstvom, drugi o aroganciji i bezbožnosti, naselje na otoku navodno je progutalo Sjeverno more tijekom velike oluje 1362. godine, te više nikad nije izronilo na površinu, piše britanski Times.

Stoljećima se nije znalo koliko je istine u tim pričama, a neki skeptični povjesničari su se pitali je li Rungholt uopće postojao. Međutim, sada su ostaci 'sjeverne Atlantide' po prvi put sveobuhvatno mapirani u ravničarskom mulju Waddenskog mora, udaljenom oko 16 kilometara od zapadne obale pokrajine Schleswig-Holstein na sjeveru Njemačke.

Arheolozi predvođeni skupinom sa Sveučilišta Christian-Albrecht u Kielu mapirali su to mjesto geofizičkim istraživanjem i na temelju serije uzoraka otkrili dva kilometra dugačak lanac srednjovjekovnih humaka razasutih oko onoga što je sada mali otok poznat kao Südfall.


Otkrića su opisana u časopisu Plos One, a govori se o lociranju temelja velike crkve, dimenzija 40 x 15 metara, kao i odvodnih kanala te luke za koje se čini da su bili regulirani jednim od najvećih sustava drvenih plimnih vrata poznatih u Europi u ovom razdoblju. Mogu se usporediti s onima u srednjovjekovnom Rotterdamu.

Najnovija spoznaja predstavlja posthumnu pobjedu za pokojnog Andreasa Buscha, samoukog lokalnog farmera i povjesničara amatera, koji je prvi pronašao lokaciju Rungholta kada je mulj počeo erodirati ranih 1920-tih. Ispod plimnih ravni istraživači su zapravo pronašli nasip debljine oko 35 metara s umjetnim malim brežuljcima poznatima kao terps, čija je svrha držati zgrade iznad vode u slučaju poplave.
Čini se da je Rungholt bio prilično prosperitetno mjesto prema standardima svog vremena. Prvi su ga naselili ljudi s Frizijskog kopna otprilike u 8. stoljeću, a otok je pretvoren u utvrdu protiv mora, sa zaleđem kultiviranih močvara ispresijecanih s nekoliko desetaka odvodnih jaraka. Prijašnja otkrića sugeriraju da su trgovci kupovali keramiku, metalni nakit i oružje čak iz Flandrije, ali i Španjolske.

Ipak, ni njihova domišjatost niti bogatstvo nisu bili dovoljni da ih zaštite od 'velike poplave' 1362. kada je katastrofalna oluja progutala Rungholt zajedno s 150.000 hektara nizine, pri čemu je živote izgubilo tisuće ljudi, a obala je pomaknuta za otprilike 24 kilometra prema istoku.