Britanska obavještajna služba i rat u Jemenu
Građanski rat u Jemenu, koji se smatra najtežom svjetskom humanitarnom krizom, čini se da se bliži kraju zbog detanta između Irana i Saudijske Arabije uz posjedovanja Kine, koji podržavaju suprotstavljene strane u žestokom sukobu.
Prvi znakovi sugeriraju da bi približavanje Teherana i Rijada moglo ne samo okončati neprijateljstva u Jemenu, već i u široj regiji.
SAD, Izrael i Britanija mogu najviše izgubiti iznenadnim uspostavljanjem mira u Zapadnoj Aziji. U kontekstu Jemena, London bi mogao biti najveći gubitnik od svih. Godinama je koaliciju predvođu Saudijskom Arabijom opskrbljivao oružjem koje se koristilo za gađanje civila i civilne infrastrukture, s prihodima koji su se mjerili milijardama funti sterlinga.
Tijekom cijelog rata, Jemen je bio gađan bombama britanske proizvodnje, koje su bacali avioni britanske proizvodnje, kojima su upravljali piloti obučeni od strane Britanije, a koji su zatim letjeli natrag u Rijad na popravak i servis od strane britanskih izvođača. Godine 2019., neimenovani izvršni direktor BAE Systemsa procijenio je da ako London povuče svoju potporu za posrednički rat, "za sedam do 14 dana, na nebu više neće biti mlažnjaka".
Osim isporuke oružja, rat je također predstavljao zlatnu priliku za Britaniju da uspostavi vojnu bazu u Jemenu, ispunjavajući dugogodišnje fantazije o povratku davno izgubljenih slavnih dana Carstva "istočno od Sueza".
Zračna luka Al-Ghaydah u al-Mahrahu, jemenskoj pokrajini na dalekom istoku, neko je vrijeme u tišini smjestila "punopravne snage" britanskih vojnika, pružajući "vojnu obuku i logističku potporu" koalicijskim snagama i milicijama koje podržava Saudijska Arabija. Postoje čak naznake da bi se ova upletenost mogla proširiti i na metode mučenja, što je zabrinjavajući odraz jednog od vodećih izvoznih proizvoda Londona.
The Cradle je došao do ekskluzivnih informacija o prethodno neotkrivenom aspektu uloge Londona u posredničkom ratu protiv jemenskog otpora predvođenog Ansarallahom. Otkriveno je da je višekanalna propagandna kampanja, koju su vodili obavještajni odjel ARK i njegov osnivač Alistair Harris, veteran-operativac MI6-a, djelovala u potpunoj tajnosti tijekom devet godina dugog sukoba - sukoba koji je posebno ciljao civilno stanovništvo Jemena.
Operacije protiv Ansarallaha
Procurjeli dokumenti Ministarstva vanjskih poslova otkrili su da je ARK-ova "multimedijska" informativna ratna kampanja osmišljena kako bi potkopala simpatije javnosti prema pokretu Ansarallah i osigurala da će sukob završiti samo pod uvjetima koji su u skladu s financijskim, ideološkim i geopolitičkim interesima Londona.
Na primjer, javno prihvaćanje vrlo nepopularnog mirovnog prijedloga UN-a zahtijevalo je propagandnu potporu lokalnih nevladinih organizacija i medijskih organizacija koje "podržavaju ciljeve Ujedinjenog Kraljevstva" da "učinkovito komuniciraju s građanima Jemena" i promijene njihovo mišljenje.
Također je bilo potrebno suprotstaviti se "novim akterima" u informacijskom prostoru koji su bili kritični prema brutalnim bombaškim kampanjama koalicije predvođene Saudijskom Arabijom i nelegitimnoj marionetskoj vladi koju podržavaju SAD i koju su zračni napadi htjeli zaštititi.
Uzimajući u obzir visoku stopu nepismenosti lokalnog stanovništva, ARK je zamislio stvaranje paketa "vizualno bogatih" proizvoda koji veličaju vrline mirovnog plana kojim je dominirao Rijad. Ti bi proizvodi bili distribuirani on-line i šire, "namjerno bi uključivali različite demografske skupine, sekte i lokacije kako bi se osigurala inkluzivnost" i bili bi informirani putem fokusnih grupa i anketama među Jemenacima. ARK-ova kampanja čak se proširila na sazivanje "rodno segregiranih pjesničkih natjecanja koja koriste mir kao temu" i "predstave i sastanke u gradskoj vijećnici".
U javnosti se činilo da su mnogi od ovih propagandnih proizvoda djelo Tadafura - arapski za "radite kolektivno i ujedinite se" - astroturf mreže nevladinih organizacija i novinara koju je izgradio ARK. Njegova otvorena misija bila je "riješiti sukobe na lokalnoj razini" i "ujediniti lokalne zajednice u njihovim naporima za rješavanje sukoba".
Komentar: Astroturf - simulirana ili umjetno stvorena javna potpora za nešto, generirana orkestriranom marketinškom kampanjom ili kampanjom za odnose s javnošću.
Kampanja je isprva započela na "hiper-lokalnoj razini" u šest jemenskih pokrajina, "prije nego što je proširena na nacionalnoj razini". Aktivnosti "[u] svim područjima i na obje razine" imale su jedinstveno slanje poruka preko "zajedničkih makro tema", kao što je slogan "Naš Jemen, naša budućnost".
U svakoj pokrajini, "vjerodostojna" lokalna nevladina organizacija identificirana je kao glasnik, zajedno s "dobro poznatim" i "cijenjenim i utjecajnim" novinarima koji su služili kao "posvećeni terenski časnici" u cijelom sekstetu, kojim je upravljao ARK.
U Hajjahu - "mjestu snažnog utjecaja Hutija" - Institut za razvoj Al-Mustaqbal bio je NVO po izboru ARK-a; u Sani kojom upravlja Ansarallah, to je bila Institucija Faces za prava i medije; u Maribu Klub maribskih društvenih generacija; u Lahiju, Rouwad Institucija za razvoj i ljudska prava; u Hadhramaut, Ahed institut za prava i slobode; u Taizu, Generacije bez Qata.
Te su lokalne nevladine organizacije bile ključne u promicanju programa ARK-a i unaprjeđenju narativa koji je bio usklađen s britanskim ciljevima u Jemenu.
Tvrtkin popis "terenskih časnika" sastoji se od pojedinaca s različitim iskustvom, kao što su:
Specijalist za "zloupotrebu ljudskih prava" Mansour Hassan Mohammad Abu Ali, TV producent Thy Yazen Hussain, službenik za tisak Javne organizacije za zaštitu ljudskih prava i "iskusni novinar" Waleed Abdul Mutlab Mohammed al-Rajihi, producent iz Alhadramiah Documentary Institute Abdullah Amr Ramdan Mas'id , tajnica uredništva časopisa Family and Development i voditeljica vijesti Yemen Timesa Taiz Rania Abdullah Saif al-Shara'bi, kao i novinar i aktivist Waheeb Qa'id Saleh Thiban.Trojanski konj
Nakon što terenski službenici ARK-a i nevladine organizacije "uspješno osmisle i provedu hiper-lokalne kampanje", pokrivenost "informacijama o povezanim aktivnostima tada će biti pojačana na nacionalnoj razini." Ključna platforma za ovo pojačanje bila je Facebook stranica pod nazivom "Bab", pokrenuta 2016. s desecima tisuća pratioca koji nisu bili svjesni da je stranicu kreirao ARK kao sredstvo britanske obavještajne službe.
Pod krinkom popularne lokalne online zajednice, ARK je koristio stranicu Bab za emitiranje uglađene propagande "promičući mirovni proces", uključujući video zapise i slike "lokalnih inicijativa za izgradnju mira" u organizaciji njegove NVO i veze terenskih časnika.
ARK je izjavio:
"Sadržaj kampanje će istaknuti opipljive primjere iz stvarnog života uvjerljivih napora za izgradnju mira s kojima se mogu poistovjetiti svi Jemenci, bez obzira na njihovo političko opredjeljenje. Oni će ponuditi inspirativne primjere za oponašanje, pokazujući praktične načine uključivanja u mirovni proces na lokalna razina. Uzete zajedno, ove pojedinačne priče tvore širu kampanju s nacionalnom porukom: Jemenci dijele kolektivnu želju za mirnim rješenjem sukoba."Kada su osigurane "visoke razine angažmana" s ovim sadržajem, korisnici Baba pozvani su da predaju svoje, čime su pokazali "podršku mirovnom procesu". Od njih je izričito zatraženo "da preslikaju sadržaj koji je proizveo ARK, kao što su voxpops, kratki videozapisi ili infografike." To su zatim "dijelili projektni i terenski timovi putem utjecajnih WhatsApp grupa za razmjenu poruka, ključnog načina da se dopre do jemenske mladeži."
ARK-ov "dobro povezani komunikacijski tim" tada bi "strateški dijelio upakovane priče s elektronskim medijima ili ključnim društvenim utjecajima, ili bi odabranim novinarima ponudio ekskluzivan pristup pričama." Stvaranje stalnog protoka sadržaja bio je namjeran trik da se "kolektivno bude 'glasan' kao gerilski nacionalni politički i vojni akteri". Drugim riječima, stvoriti paralelnu komunikacijsku strukturu s vlastitom Ansarallahovom, koja bi prigušila izjave pokreta otpora.
Uloga ARK-a u jemenskom mirovnom procesu
Iako bi se moglo tvrditi da je britanska obavještajna služba bez pristanka novačila privatne građane kao informacijske ratnike bilo opravdano moralnom hitnošću brzog okončanja rata u Jemenu, iskorištavanje tih pojedinaca bilo je krajnje cinično. To je bila operacija trojanskog konja koja je imala za cilj prisiliti Jemence da prihvate mirovni sporazum koji je krajnje nepravedan i suprotan njihovim interesima.
Više odlomaka u dosjeima koji su procurili odnosi se na najveću potrebu da se osigura nepovezanost između ovih propagandnih inicijativa i mirovnih napora UN-a. Jedan se odlomak odnosi na to kako "teme i aktivnosti" kampanje ni u jednom trenutku ne bi "izravno promovirale UN ili formalni mirovni proces", dok drugi kaže da prikrivanje programa operacije iza tobože neovisnih glasova civilnog društva "minimizira rizik" da se "rezultati percipiraju kao institucionalna komunikacija koja proizlazi iz ili izravno promiče UN."
Ipak, nakon što su ARK-ove kampanje počele "uspješno funkcionirati na nacionalnoj razini", terenski časnici tvrtke planirali su "izgraditi most" između njenih lokalaca i nacionalnih "sudionika" - i, posljedično, UN-a. Drugim riječima, cijela smicalica služila je za učvršćivanje središnje uloge ARK-a u mirovnim pregovorima preko stražnjih vrata.
Smanjeni zapadni utjecaj
U to vrijeme, sporazum o prekidu vatre koji je predložio UN zahtijevao je od Ansarallaha i njegovih savezničkih snaga da se praktički predaju prije nego što se djelomično ukinu vojni napadi Rijada i ekonomska blokada zemlje, zajedno s drugim strogim zahtjevima oko kojih su Saudijci odbili da naprave kompromis. SAD je agresivno poticao takvu nepopustljivost, gledajući na svaki utjecaj Ansarallaha u Jemenu kao na jačanje iranske regionalne pozicije.
Međutim, te perspektive više nisu relevantne za mirovni proces u Jemenu. Kina je sada ohrabrila Rijad da ponudi značajne ustupke, i kao rezultat toga, kraj rata je na vidiku, s kritičnim zalihama koje su konačno dopuštene da uđu u Jemen, zarobljenici su vračeni, zračna luka u Sani ponovno je otvorena i druge pozitivne pomake.
Očito, ponude Washingtona za prodaju oružja i sigurnosna jamstva više nisu dovoljni da utječu na događaje u inozemstvu i uvjere njihove saveznike da provedu njihov plan. Neuspjeh ARK-ovih propagandnih kampanja protiv Ansarallaha da natjeraju Jemence da prihvate mir pod uvjetima Zapada također naglašava značajno smanjenu moć Britanije u modernom dobu.
Dok su se ratovi nekoć mogli dobiti uz pomoć dobro osmišljenih propagandnih kampanja, iskustva Jemena, Sirije, Iraka i Afganistana pokazuju da se plima promijenila. Subverzivne informativne kampanje mogu zbuniti i krivo usmjeriti stanovništvo, ali u najboljem slučaju mogu samo produljiti sukob - ne i dobiti ga.
Komentari čitatelja
na naše novosti