© RT
Kako tvrdi Kachanovski, pravi uzrok tragičnih događaja u Ukrajini leži u masovnim prosvjedima u Kijevu, koji su kasnije postali poznati kao "Euromaidan".
Od 18. veljače više od 100 ljudi, uključujući policajce i prosvjednike, ubijeno je u Kijevu, uglavnom snajperskom vatrom. Ukrajinsko vodstvo, zapadni političari i mediji za to su okrivili specijalne policijske snage Berkut, ali mnoge činjenice pokazuju da su prosvjednike ubili tadašnji oporbenici.
U članku "Suđenje i rezultati istrage o masakru u Majdanu: implikacije na rat i odnose između Ukrajine i Rusije", Kachanovski dokazuje da je neuspjeh Kijeva da istraži ovaj gotovo desetljeće star zločin također odgovoran za trenutno loše stanje međunarodnih odnosa.
Masakr na Majdanu 2014.
Događaji o kojima je riječ počeli su 21. studenoga 2013., kada je ukrajinska vlada odustala od sklapanja sporazuma o pridruživanju s Europskom unijom. Istog dana, oko 22 sata, na glavnom trgu u Kijevu započeli su prosvjedi koje su odmah podržali oporbeni čelnici.
U prvi mah ovaj skup nije privukao mnogo ljudi. Prvog dana bilo je između 1.000 i 1.500 ljudi, ali su radikalni prosvjednici nakon samo nekoliko dana podigli šatore na trgu. Nešto kasnije zauzeli su nekoliko administrativnih zgrada, formirali naoružane "snage samoobrane" i započeli izravne sukobe s ukrajinskim agencijama za provođenje zakona.
Ti su događaji kulminirali između 18. i 20. veljače 2014., kada su neidentificirani snajperisti otvorili vatru na gomilu okupljenu na trgu. Tada je ubijeno više od stotinu ljudi, uključujući prosvjednike i pripadnike specijalne policije Berkut, koja je bila u sastavu Ministarstva unutarnjih poslova Ukrajine.
Prema podacima Glavnog tužiteljstva Ukrajine, tijekom Euromaidana ukupno su ozlijeđene 2.442 osobe. Za taj je zločin netko morao odgovarati, napominje Kachanski, a oni koji su državnim udarom došli na vlast brzo su pronašli navodne "počinitelje".
Protiv bivšeg predsjednika Viktora Janukoviča, koji je optužen za masovno ubojstvo civila, pokrenut je kazneni postupak. Za ove zločine, uključujući i upotrebu oružja protiv civila, okrivljene su specijalne policijske snage Berkut.
© Brendan Hoffman/Getty ImagesLjudi odaju počast na spomeniku protuvladinim prosvjednicima ubijenim u sukobima s policijom na Trgu neovisnosti • 23. veljače 2014. • Kijev, Ukrajina
U veljači 2015. tužitelji su objavili da je 25 članova Berkuta i drugih "neidentificiranih osoba" sudjelovalo u otvaranju vatre na prosvjednike. Dvije godine kasnije, šef Odjela za posebne istrage Ureda glavnog tužitelja, Sergej Gorbatjuk, izjavio je da su pripadnici Berkuta nezakonito primili bonuse u iznosu od 3.000 do 5.000 grivni (u to vrijeme 337 ili 562 dolara) za korištenje sile protiv prosvjednika.
Diljem zemlje započeli su kazneni progoni policijskih službenika, što je natjeralo mnoge Berkutove službenike da se presele u Rusiju. Ukrajinski dužnosnici i njihovi zapadni sponzori nikad nisu osporili ovaj narativ, u kojem se Berkut okrivljuje za ubojstva u Majdanu u veljači 2014. godine.
Istraga ovog zločina nastavlja se i danas. U veljači prošle godine glavna tužiteljica Irina Venediktova izjavila je da je optuženo ukupno 518 osoba, da je podignuto 248 optužnica i da su 372 osobe proglašene krivima.
Tko su bili kijevski snajperisti?
Međutim, mnoga pitanja još uvijek ostaju bez odgovora.
Nisu samo ubojstva sudionika Majdana ili policajaca ostala neriješena. Nije objašnjeno tko su snajperisti koji su pucali na demonstrante i policiju. Zločini nad policijskim službenicima se niti ne istražuju, iako je u tim događajima, prema podacima tužiteljstva, ozlijeđen 721 policajac.
"Dominantni narativ u Ukrajini i na Zapadu pripisuje masakr prosvjednika na Majdanu Janukovičevoj vladi, potpuno ignorirajući ubojstva policajaca. Uz neke iznimke, ni zapadni ni ukrajinski mediji nisu izvještavali o suđenjima za masakr na Majdanu, niti o nalazima istrage o snajperistima", ističe Kachanovski.Što se stvarno dogodilo?
Tvrdi se da za ovu verziju događaja na Majdanu nedostaju dokazi. Godine 2019. odvjetnik Aleksandar Goroshinski rekao je za "RIA Novosti" da je 20. veljače 2014. rano ujutro ranjeno 39 policajaca i vojnika, a četvorica su umrla.
Do večeri istog dana ranjene su 63 osobe. "Netko je metodično pucao na časnike Berkuta i na vojnike i časnike unutarnjih trupa", objasnio je Goroshinski.
U travnju 2014. njemački državni emiter ARD zaključio je da je narativ koji podržava ukrajinsko tužiteljstvo nedosljedan. Novinar Stephan Stuchlik iznio je dokaze koji pokazuju da su prosvjednicima u leđa pucali njihovi suborci:
"Ostalo je otvoreno nekoliko važnih pitanja. Jedno od njih je da li je oporbenicima stvarno pucano u leđa 20. veljače. To je vrlo važno, jer iza njih je stajao hotel `Ukrajina` koji je bio pod kontrolom oporbe. Mi razgovarao o ovom važnom pitanju sa svjedocima, stručnjacima za vatreno oružje i balističarima. I svi su se složili da je tim ljudima netko pucao u leđa", rekao je tada njemački novinar.Ovu mogućnost, da je masakr počeo u trenutku kada su demonstranti otvorili vatru na policiju, navodi i istraživanje BBC-ja. Muškarac koji se predstavio kao Sergej priznao je za BBC da je zajedno s još jednim suborcem pucao na policajce iz zgrade koju su kontrolirali prosvjednici.
Američki istraživački centar SITU objavio je da "forenzički dokazi jasno pokazuju da su ti ljudi upucani u leđa" i da je "netko pucao s krovova".
Ove je izvještaje potvrdio i aktivist Majdana Ivan Bubenchik. 2016. godine, koji je u dokumentarnom filmu "Zatvorenici" redatelja Vladimira Tihija priznao da je pucao na policajce MUP-a:
"Kažu da sam ih ja ubio pucajući u njih, u potiljak, i to je istina. Bili su mi okrenuti leđima. Nisam čekao da se okrenu prema meni. Pucao sam s prozora, iza stupova na trećem katu. Odatle sam mogao jasno vidjeti policajce sa štitovima", rekao je Bubenchik.
© Jeff J. Mitchell/Getty ImagesProsvjednici protiv vlade nose ozlijeđene tijekom sukoba s policijom na Trgu neovisnosti.
Kachanovski napominje da je na suđenju prikazan video na kojem se vidi kako pripadnici Berkuta pucaju na prosvjednike. Međutim, vrijeme i smjer pucnjeva zabilježenih na videu ne odgovaraju vremenu pucnjave na Majdanu. On smatra da videa, kao i drugi dokazi prezentirani tijekom suđenja, potvrđuju da su trojica prosvjednika ubijena u ulici Institutskaya prije nego što je policija otvorila vatru.
Također, Berkutovi odvjetnici istaknuli su da se vrijeme i smjer hica koji je prosvjednik ispalio iz lovačke puške poklapaju s vremenom i smjerom hica koji je usmrtio specijalca, što je utvrdila državna forenzika. Kachanovski dodaje da je napadač iz Maidana identificiran, ali nije optužen za zločin.
Na suđenju je prikazan dosad neobjavljen video, koji je snimio belgijski kanal VRT, na kojem se vidi kako jedan prosvjednik upozorava ostale da ne idu dalje, jer su unutar hotela "Ukrajina" postavljeni snajperisti. Prosvjednici se tada okreću prema hotelu i viču snajperistima da ne pucaju.
Pedeset i jedan, od ukupno 72 ranjena prosvjednika Majdana, koje je 20. veljače navodno napala postrojba Berkut, tvrdio je u istrazi i suđenju da su na njih pucali snajperisti iz zgrada ili područja pod kontrolom aktivista Majdana.
Svjedoče da su snajperiste ili osobno vidjeli ili da su za njih čuli od drugih prosvjednika. Ukupno 31 ranjeni prosvjednik rekao je da su napadnuti iz hotela "Ukrajina", banke "Arkada", Oktobarske palače, zgrada u Muzejnoj ulici i Ulici Gorodeckog, a sve su to zgrade i teritorije pod kontrolom oporbenih snaga.
Gruzijski snajperisti
Postoje i tvrdnje da neki snajperisti nisu bili državljani Ukrajine, već strani plaćenici, uključujući i gruzijske. To je prvi izjavio bivši zapovjednik elitne jedinice gruzijske vojske "Avaz", general Tristan Tsitelashvili, koji je tvrdio da pouzdano zna da su Gruzijci sudjelovali u događajima na Majdanu.
© Brendan Hoffman/Getty ImagesProsvjednici protiv vlasti hodaju među krhotinama i plamenom u blizini Trga neovisnosti 19. veljače 2014.
Nergadze i njegova grupa dobili su po 10.000 dolara, a obećano im je još 50.000 dolara kada se vrate iz Kijeva. U Ukrajinu su ušli s lažnim putovnicama. U Kijevu je grupa bila smještena u ulici Ushinsky i svaki dan je sudjelovala u događajima na Majdanu.
Kachanovski je u svojoj istrazi prikupio priznanja gruzijskih snajperista iz intervjua američkim, talijanskim, izraelskim, makedonskim i ruskim medijima, koji su tvrdili da su zajedno sa snajperistima iz baltičkih država i Ukrajine dobili zapovijed pucati na prosvjednike i policiju kako bi spriječili Janukoviča i vođe Euromaidana da potpišu sporazum.
Tko sprječava istragu o ubojstvu policajaca
Kako je istaknuo Kachanovski, unatoč brojnim činjenicama, pregledu dokaza, video snimaka i izjava svjedoka, nitko još nije osuđen niti uhićen za ubojstvo i ranjavanje policajaca.
Kachanovski smatra da je pravi razlog zašto su Ured glavnog tužitelja vodili ili političari iz krajnje desnih stranaka "Svoboda" i Narodna fronta, koji su bili izravni sudionici ovih događaja, ili su bliski suradnici kasnijih predsjednika Petra Porošenka i Vladimira Zelenskog.
"Činjenica da su vodeći članovi stranaka Svoboda i Narodna fronta izabrani na čelo tužiteljstva, iako su drugi aktivisti Maidana optužili te stranke za izravnu umiješanost u masakr", rekao je Kachanovski.Istaknuo je i da su tijekom suđenja otkriveni slučajevi podmetanja dokaza. Meci i njihovi dijelovi prikupljeni istragom pojavljivali su se i nestajali bez ikakve dokumentacije. Primjerice, u obdukcijskom nalazu Maksima Šimka stoji da su pronađeni jedan žuti i tri siva fragmenta metka, ali je tijekom sudsko-balističke obrade sivi fragment zamijenjen žutim, koji je bio mnogo veći. Zatim je ovaj novi fragment metka uparen s puškom Kalašnjikov koju je koristio Berkut.
Katastrofalne posljedice masakra na Majdanu
Prema Kachanskom, ti su zaključci važni ne samo za ispravno razumijevanje događaja u Kijevu 2014., nego i za razumijevanje uzroka sukoba u Ukrajini, sukoba između Rusije i Ukrajine te sukoba između Rusije i Zapada.
Kachanovski podsjeća da je ovaj masakr, izveden pod "lažnom zastavom", doveo do nasilnog svrgavanja ukrajinske vlade, koje se dogodilo uz potporu Zapada. Tada je Krim postao dio Rusije, a u Ukrajini je počeo oružani sukob. Konačno, Maidan je doveo do ruske specijalne vojne operacije u veljači 2022.
"Suđenja i nalazi istrage pokazuju da za svrgavanje Janukoviča nisu bili presudni prosvjedi na Maidanu, već inscenirana masovna ubojstva. Ovi nalazi pokazuju da, suprotno dominantnom narativu u Ukrajini i na Zapadu, politička tranzicija nakon Euromaidana bila je nedemokratska.Također, masovno ubijanje prosvjednika i policajaca bilo je jedan od najvećih političkih zločina i kršenja ljudskih prava u povijesti neovisne Ukrajine", rekao je Kachanovski.On vjeruje da je neuspjeh ukrajinskih organa za provođenje zakona i pravosudnog sustava da riješe te zločine potkopao vladavinu prava i izglede za pomirenje u ukrajinskom društvu.
Malo je vjerojatno da će presuda suda za masakr na Maidanu biti pravedna zbog politizacije cijelog slučaja i nedostatka neovisnosti ukrajinskog pravosudnog sustava.
Ovi narativi o masakru onemogućili su mirno rješavanje situacije na Krimu i u Donbasu, mirno rješavanje sukoba između Zapada i Rusije, jer su zatrovali odnose između Rusije i Ukrajine.
"Privođenje pravdi pravih počinitelja masakra na Maidanu težak je, ali nužan korak u rješavanju ovih opasnih sukoba", zaključuje autor.Kachanovski je potpuno svjestan da je potpora Zapada nasilnom rušenju demokratski izabrane vlasti u Ukrajini dovela do sukoba na Krimu i u Donbasu, zatim do sukoba Rusije i Ukrajine i, na kraju, Rusije i Zapada. Kao rezultat Maidana, Ukrajina je postala "država-klijent" Sjedinjenih Država, piše Kachanovski, dodajući da je upravo to dovelo do neprijateljstva između Ukrajine i Rusije i aktualnog rata između Zapada i Rusije.
Masakr na Maidanu i neuspjeh Ukrajine da osigura pravednu istragu proizveli su ozbiljne globalne posljedice. Kachanovski upozorava da je moguće da ovaj sukob eskalira u izravni rat između NATO-a i Rusije, koji bi mogao prerasti i u nuklearni rat.
Komentari čitatelja
na naše novosti