© Getty Photo by Rosdiana CiaravoloEdward Snowden
Dana 4. lipnja 2013. američka vlada podnijela je kaznenu prijavu protiv Snowdena za "krađu vladine imovine" i "kršenje zakona o špijunaži", "neovlašteno otkrivanje povjerljivih podataka nacionalne obrane" i "namjerno objavljivanje povjerljivih komunikacijskih obavještajnih podataka".
Zapravo, Snowden je samo razotkrio tajne i nezakonite operacije američke Nacionalne sigurnosne agencije (NSA).
Za razliku od Assangea, kojeg je britanski sud osudio po ukidanju azila Ekvadora, te vjerojatno čeka izručenje SAD-u, Snowden danas u Rusiji živi kao slobodan čovjek.
Globalni kontrolni programi
Snowden je razotkrio brojne globalne programe nadzora američke vlade koje provodi NSA, povezana s obavještajnom alijansom "Five Eyes" (Pet očiju, neformalna obavještajna zajednica pet anglosaksonskih zemalja, koja osim SAD-a uključuje i Britaniju, Kanadu, Australiju i Novi Zeland), u suradnji s telekomunikacijskim tvrtkama i europskim vladama.
Također, Snowdenova otkrića otvorila su široku raspravu o nacionalnoj sigurnosti i privatnosti pojedinca.
Snowden je kasnije za sebe rekao da se radeći u NSA-i "razočarao" u programe nadzora i da je na njih pokušao upozoriti "internim kanalima", koji su potpuno ignorirani.
Početkom lipnja 2013. novinarima Glennu Greenwaldu, Laurie Poitras, Bartonu Gelmanu i Ewenu McCaskillu otkrio je tisuće povjerljivih dokumenata NSA-e.
Privukao je međunarodnu pozornost nakon što su se članci temeljeni na njegovim materijalima pojavili u The Guardianu, The Washington Postu i brojnim drugim publikacijama na Zapadu.
Dana 21. lipnja 2013. američko Ministarstvo pravosuđa skinulo je pečat s optužbi protiv Snowdena, nakon čega mu je State Department oduzeo putovnicu. Dva dana kasnije Snowden je sletio u moskovsku međunarodnu zračnu luku Šeremetjevo, na koji je stigao preko Hong Konga.
Inače, za svaku od tri točke optužnice zaprijećena je najveća moguća zatvorska kazna od deset godina. Kaznena prijava američke vlade protiv Snowdena isprva je bila tajna.
Tajni, nezakoniti i neustavni programi NSA-e
Suočen sa žestokim napadima američkih dužnosnika, Snowden je odgovorio da svojim postupcima pokušava "informirati javnost o tome što se radi u njihovo ime i što se radi protiv njih". Snowden je time otvorio široku raspravu o masovnom nadzoru i tajnosti rada američke vlade.
Što se tiče opasnosti totalitarne kontrole, 2. rujna 2020. Savezni sud SAD-a presudio je da su ti programi, na koje je prvi upozorio Snowden, "ilegalni i, vjerojatno, protuustavni".
Objava ovih dokumenata, koji su bili klasificirani kao strogo povjerljivi, otkrila je dosad nepoznate detalje o globalnom nadzoru koji provodi američka vlada i njezina "obavještajna zajednica", u suradnji s europskim vladama.
Svjetska javnost je, između ostalog, prvi put doznala za postojanje tajnog programa PRISM - programa nadzora u sklopu kojeg NSA prikuplja podatke o korisnicima od tvrtki poput Microsofta, Googlea, Applea, Yahooa i Facebooka ili "YouTubea". .
Početkom lipnja 2013. počeli su se pojavljivati prvi medijski izvještaji koji su dokumentirali postojanje programa tajnog nadzora i njihov zapanjujući opseg.
Barton Gelman iz Washington Posta bio je prvi novinar koji je izvijestio o Snowdenovim dokumentima. Prema njegovoj naknadnoj izjavi, američka vlada je tražila da se imena umiješanih kompanija ne objavljuju, ali Gelman je taj zahtjev odbio.
Ta su izvješća uključivala pojedinosti o bazi podataka NSA-e i prisluškivanju milijuna Amerikanaca, kontroli internetske korespondencije, posebice kada je riječ o "pojedincima iz svijeta biznisa ili politike".
Prema Snowdenu, postoji i "analitički alat" koji omogućuje prikupljanje "gotovo svega što se radi na internetu".
"Mogao sam prisluškivati bilo koga, uključujući i predsjednika SAD-a"
Tu je, uostalom, i Snowdenova izjava koja je svojedobno zaprepastila neupućene: "Sjedeći za svojim stolom, mogao sam prisluškivati bilo koga, vas ili vašeg računovođu, saveznog suca ili čak predsjednika Sjedinjenih Država".
Jedno od Snowdenovih otkrića bio je i "crni proračun NSA-e", kao i brojne, uspješne ili neuspješne operacije 16 špijunskih agencija koje čine američku obavještajnu zajednicu. Snowden je također otkrio da je NSA plaćala američkim privatnim tehnološkim tvrtkama za pristup njihovoj komunikacijskoj mreži. Samo u 2013. godini u tu je svrhu potrošeno nevjerojatnih 52 milijarde dolara.
Također je otkriveno da je NSA prikupljala popise kontakata e-pošte i čitala njihov sadržaj, kao i da je prisluškivala i pratila lokacije mobitela. Agencija je tajno pristupila tim podacima kroz program nadzora koji se zvao, ili još uvijek nosi ime, MUSCULAR.
U listopadu 2013. Snowdenova otkrića izazvala su niz napetosti između SAD-a i njegovih bliskih saveznika. SAD je, kako je dokazao Snowden, špijunirao Brazil, Francusku, Meksiko, Britaniju, Kinu, Njemačku i Španjolsku, kao i još 35 svjetskih čelnika. NSA je prisluškivala i svoju vjernu saveznicu - njemačku kancelarku Angelu Merkel, koja je NSA kasnije usporedila s istočnonjemačkim Stasijem.
Procurili dokumenti, koje je Spiegel objavio 2014. godine, pokazali su da je NSA prisluškivala 122 visokopozicionirana čelnika diljem svijeta.
Put bez povratka
Izjava o misiji NSA pod nazivom "Strategija SIGINT 2012-2016" potvrdila je da NSA također ima planove za daljnje širenje svojih ilegalnih aktivnosti. Prema ovom dokumentu, cilj NSA-e je "dramatično povećati ovladavanje globalnom mrežom" i dobiti podatke "od bilo koga, bilo kada, bilo gdje".
Snowden je u intervjuu njemačkoj televiziji u siječnju 2014. rekao da NSA ne ograničava prikupljanje podataka na pitanja nacionalne sigurnosti, optužujući agenciju za industrijsku špijunažu. Na primjeru njemačke tvrtke Siemens rekao je: "Ako u Siemensu postoje informacije koje su korisne za nacionalne interese SAD-a, čak i ako nemaju nikakve veze s nacionalnom sigurnošću, oni će svejedno uzeti te informacije."
Prema izvješću Washington Posta iz srpnja 2014., pozivajući se na informacije koje je dao Snowden, 90 posto onih koji su pod nadzorom u SAD-u su obični Amerikanci.
"Ne želim živjeti u svijetu u kojem se snima sve što radim i govorim", rekao je Snowden. "Moj jedini motiv je upoznati javnost što se radi u njihovo ime i što se radi protiv njih."
Također, Snowden je naglasio kako želi "ohrabriti druge da istupe, pokazujući da mogu pobijediti", dodavši: "Nema spasa za obavještajnu zajednicu koja vjeruje da može lagati javnosti... Kad sam vidio što je to stvarno značilo, postao sam svjestan da sam krenuo putem s kojeg nema povratka."
Assangeov savjet Snowdenu
Julian Assange kasnije je priznao da je WikiLeaks platio Snowdenov bijeg. Assange je zatražio od konzula u ekvadorskom veleposlanstvu u Londonu da Snowdenu izda putovnicu. Snowden je rekao da mu je posjedovanje ovog dokumenta dalo "samopouzdanje, hrabrost da uđe u taj avion i krene na putovanje".
23. lipnja 2013. Snowden je sletio u moskovsku zračnu luku Šeremetjevo.
Kasnije je rekao da SAD želi da ostane u Moskvi kako bi mogli reći da je "ruski špijun". Prema Greenwaldu, Snowdenova putovnica bila je važeća kada je napustio Hong Kong, ali je poništena tijekom njegova boravka u Moskvi.
Snowden je tada optužio američku vladu da "koristi državljanstvo kao oružje političke agresije".
Četiri mjeseca nakon što je Snowden dobio azil u Rusiji, Julian Assange komentirao je slučaj "Snowden": "Venezuela i Ekvador su ga mogli zaštititi samo nakratko. U Rusiji će biti siguran, tamo ga poštuju i to se vjerojatno neće promijeniti. To je bio moj savjet Snowdenu: da će u Rusiji biti fizički najsigurniji."
Komentar: