© Roy Keeris/Flickr
Komentar: Ovo je 17. poglavlje knjige gosp. Lescaudrona "Masovna izumiranja, evolucijski skokovi i povezanost virusa i informacija".
Prethodno poglavlje: Poglavlje 16.: Kometi i kuge, povijesna perspektiva
Prvo poglavlje: Poglavlje 1.: Masovna izumiranja
Smrtnost i trajanje
Prve epidemije Justinijanove kuge počele su 541. godine nove ere i završile 549. godine nove ere. Najviše je zahvaćeno područje Mediterana, Europe i Bliskog istoka. Tijekom tih osam godina usmrtila je između 15 i 100 milijuna ljudi, ovisno o procjenama[1] [2], što je predstavljalo između 25% i 60% tadašnje europske populacije[3].
Ovo je bio broj umrlih samo za prvo izbijanje. Justinijanova kuga imala je 18 izbijanja epidemija[4] koje su raširene tijekom više od dva stoljeća. Konačno je utihnula 767. godine nove ere.
© Johannes Preiser-Kapeller, after Stathakopoulos18 valova epidemije kuge (541-767)
Godine prije i nakon prvog izbijanja 541. godine nove ere obilježene su velikim katastrofalnim događajima.
Prema dendokronologu Mikeu Baillieju, podaci o europskom hrastu[5] otkrivaju da se veliko zahlađenje dogodilo od 536. do 545. godine nove ere. Zapravo ovo drastično zahlađenje nije zabilježeno samo u europskim godovima hrasta. Bailliejevi zaključci potvrđeni su dendrokronološkim studijama provedenim na fenoskandijskim borovima[6], istočnoalpskim borovima[7], mongolskim godovima[8], argentinskim godovima[9], sjevernoameričkim čekinjastim borovima[10] i sjevernoameričkim borovima lisičjeg repa[11]:
© LarsenSedam dendrokronoloških zapisa koji pokazuju izrazito zahlađenje tijekom razdoblja 536-545.
Ovaj događaj zahlađenja potvrdilo je nekoliko kroničara i čini se da je bio uzrokovan izvanrednim velom prašine kako su izvijestili kroničari tog vremena, među kojima je i Prokopije[15]:
[...] tijekom ove godine dogodilo se najstrašnije znamenje. Jer Sunce je davalo svoju svjetlost bez sjaja [...] i činilo se kao da je Sunce u pomrčini, jer zrake koje je bacalo nisu bile jasne[16]Ovo izvješće potvrđuje Mihael Sirijac[17]. Potonji je događaj opisao na sljedeći način:
Sunce je bilo mračno i njegova tama trajala je osamnaest mjeseci; svaki dan je svijetlilo oko četiri sata, a ipak je ovo svjetlo bilo samo slabašna sjena[18]Flavije Kasiodor[19] je pisao o uvjetima koje je doživio 536. godine nove ere, a koji su prilično slični onima koje opisuju drugi kroničari:
Čini se da je Sunce izgubilo svoju uobičajenu svjetlost i ima plavkastu boju. Čudimo se što u podne ne vidimo sjene svojih tijela, što osjećamo silnu žestinu Sunčeve topline koja se rasipa u nemoć, i pojave koje prate pomrčinu koje se protežu kroz gotovo cijelu godinu. Imali smo ljeto bez vrućine. Usjeve su ohladili sjeverni vjetrovi, [i] kiša je uskraćena[20]Osim jakog hlađenja, jezgre leda otkrivaju[21] istaknuti porast sulfata ca. 536. godine nove ere. Pretpostavlja se da je ovaj porast sulfata posljedica ogromne vulkanske erupcije[22]. Ali ova hipoteza otvara dva problema. Prvo, nema dokaza o istaknutoj erupciji oko tih godina, dva glavna kandidata, Krakatao[23] i Ilopango[24] su uzastopno odbačeni. Drugo, mega erupcija bi trebala dramatično povećati atmosfersku kiselost ali nijedna ledena jezgra ne otkriva takav porast:
Očekivalo bi se da će supervulkan proizvesti značajnu kiselost u atmosferi. Ta bi kiselost bila zabilježena u polarnim ledenim kapama. Brojna istraživanja ledenih jezgri provedena su i na Grenlandu i na Antarktici (vidi, na primjer, Clausen et al. 1997, Hammer et al. 1997). Niti jedno nije pronašlo dokaze za značajan kiseli sloj oko 536. godine u obliku koji bi bio uzrokovan erupcijom supervulkana.[25]Drugi potencijalni izvor atmosferskog sulfata je kometni događaj[26]: izravni udar(i) i/ili nadzemna eksplozija(e). Zapravo, viđenje kometa izričito spominje Prokopije ca. 536. godine nove ere:
U to se vrijeme pojavio i komet, isprva dug otprilike kao visok čovjek, ali kasnije mnogo veći. I kraj mu je bio prema zapadu, a početak prema istoku, i slijedio je iza samog sunca. Jer sunce je bilo u Jarcu a on je bio u Strijelcu. I neki su ga zvali "sabljarka" jer je bio dosta dug i vrlo oštra na vrhu, a drugi su ga zvali "bradata zvijezda"; vidio se više od četrdeset dana.[27]Zaharija iz Mitilene[28] iznosi slično opažanje:
U jedanaestoj godini Justinijana [538. godine nove ere], [...] u mjesecu prosincu veliki i strašni komet pojavio se na nebu u večernjim satima na sto dana. I te je godine prekinut mir između kraljevstava.[29]Čini se da kineske kronike iz 540. godine nove ere[30] potvrđuju ono što je opaženo na Zapadu:
Zmajevi [kometi] su se borili u jezeru K'uh o. Išli su prema zapadu... Na mjestima koja su prošla, sva su stabla bila polomljenaPronalaženje čestica bogatih niklom i željeznih kozmičkih sferula potvrđuju ovo opažanje kroničara:
Pronašli smo čestice bogate Ni i kozmičke sferule I-tipa (Fe-oksid) [...] koje smo datirali između 533. i 540. godine nove ere.[31]
Primijetite da je nikal jedan od najpouzdanijih meteoritskih oznaka. Dok je nikal iznimno rijedak na Zemlji (0,0084%[32]), ima ga u izobilju u meteoritima koji sadrže do 30%[33] nikla. Zapravo, visok sadržaj nikla toliko je siguran pokazatelj da je materijal meteoritski da se koristi za razlikovanje ne-meteoritskog materijala od meteoritskog materijala:
Ako metal sadrži <4% nikla, tada metalni komad ili kamen nije meteorit.[34]Analiza ledenih jezgri između 533. i 540. godine nove ere također je otkrila neočekivano visoku koncentraciju izvanzemaljske prašine:
[...] umjesto toga pronašli smo iznenađujuće velike količine i veličine pretpostavljenih izvanzemaljskih čestica unutar ograničenog stratigrafskog intervala. Ovi rezultati mogu značiti da je vrijeme između 533. i 540. godine nove ere imalo neobično visoku stopu taloženja izvanzemaljskih čestica.[35]Osim željeznih sferula, ledena jezgra GISP2[36] za ca. 536. godinu nove ere otkrila je prisutnost silikatnih sferula[37], koje su nusproizvodi događaja udara[38]:
© SutlleIsječene BEI slike silikatnih kozmičkih sferula
U međuvremenu, visoka koncentracija čestica bogatih niklom, željeznih kozmičkih sferula, silikatnih sferula i izvanzemaljske prašine pronađenih u geološkim zapisima iz ca. 536. godine nove ere nedvosmisleno upućuju na to da je susret s kometom bio glavni uzrok vela prašine i globalnog hlađenja koje je uslijedilo ca. 536. godine nove ere.
Ako se zumira na pet godina od 536. do 540. godine nove ere, brojnost viđenja kometa u godinama 536-540. nove ere (osobito, Prokopije 536. godine nove ere, Zaharija iz Mitilena 538. godine nove ere, kineske kronike 540. nove ere) plus pogoršanje pada temperature prema evidenciji dendrokronologije[39] (hlađenje 536. godine nove ere koje se pogoršalo 538. godine nove ere i koje se još više pogoršalo 540. godine nove ere) plus otkrivanje kometnog materijala u jezgrama leda (posebno 536., 538. i 541. godine nove ere) sugerira da nije bilo jedno, nego najmanje tri, blisko isprepletena velika kometna bombardiranja i/ili nadzemne eksplozije u ovih pet godina[40]:
© DohertyOpažanja kometa i kometni materijal u jezgri leda
Manje čestice koje su manje od mikrona i svi mikrobi i virusne čestice vezane za njih ne izgaraju. Umjesto toga, padaju na gornji sloj atmosfere (mezoferu i stratosferu), a zatim polako lebde prema dolje i na zračne struje, ponekad ostajući u zraku godinama, vrludajući planetom, lagano padajući prema dolje, sve dok konačno ne naprave meko slijetanje na bilo što što je ispod njih, bilo da je to ocean, rijeka, životinja, biljka ili čovjek.[43]Kada virus konačno stigne na tlo, tek treba pronaći odgovarajuće ljudske domaćine. Nakon što se to učini, ti domaćini moraju biti u kontaktu s dovoljno velikom i osjetljivom populacijom da se šire i generiraju dovoljno primjetne epidemije. Tek tada kroničari, ako se nalaze na pravom području, mogu zapisati "početak" kuge.
Sve navedeno sugerira da je Justinijanova kuga vjerojatno uzrokovana virusom koji prenosi komet. Ovi kometni događaji također su pokrenuli globalno zahlađenje koje je prethodilo izbijanju prve epidemije.
Možda je zato Beda Časni, najučenija osoba ovih kaotičnih vremena, komete smatrao uzročnicima kuge, uključujući i Justinijanovu kugu, kojoj je bio suvremenik, opisao komete kao:
Zvijezde s plamenom poput kose. Rađaju se iznenada, najavljujući promjenu kraljevske vlasti ili kugu ili ratove ili vjetrove ili vrućinu.[44]____________________________
[1] Stathakopoulos, Dionysios (2018) "Plague, Justinianic (Early Medieval Pandemic)" in The Oxford Dictionary of Late Antiquity, Oxford University Press
[2] Arrizabalaga, Jon (2010) "plague and epidemics" in The Oxford Dictionary of the Middle Ages, Oxford University Press
[3] Mordechai, Lee et al. (2019) "The Justinianic Plague: An inconsequential pandemic?" PNAS 116 (51): 25546
[4] Mordechai, 2019
[5] Baillie, M. (1994) "Dendrochronology raises questions about the nature of the AD 536 dust-veil event" The Holocene, vol. 4, Pp. 212-217
[6] Briffa, K. et al. (1990) "A 1,400-year tree-ring record of summer temperatures in Fennoscandia" Nature 346, 434-439
[7] Nicolussi, K. et al. (2005) "Holocene tree‐line variability in the Kauner Valley, central eastern Alps, indicated by dendrochronological analysis of living trees and subfossil logs", Vegetation Hist. Archaeobot., 14, 221-234
[8] D'arrigo, R. et al. (2001) "1738 years of Mongolian temperature variability inferred from a tree-ring width chronology of Siberian pine" Geophysical Research Letters, 28, 543-546
[9] Baillie, M. (1999) "Exodus to Arthur: Catastrophic Encounters with Comets" B.T. Batsford
[10] Lamarche, VC Jr. (1974) "Paleoclimatic Inferences from Long Tree-Ring Records: Intersite comparison shows climatic anomalies that may be linked to features of the general circulation" Science 183(4129):1043-8
[11] Scuderi, L. (1990) "Tree-Ring Evidence for Climatically Effective Volcanic Eruptions" Quaternary Research, 34(1), 67-85.
[12] Briffa, K., et al. (1990) "A 1,400-year tree-ring record of summer temperatures in Fennoscandia" Nature 346, 434-439
[13] 1.7F
[14] Abbott, D. H. et al. (2008) "Magnetite and Silicate Spherules from the GISP2 Core at the 536 A.D. Horizon" AGU Fall Meeting Abstracts 41: 41B-1454
[15] (oko 500. - 565. godine nove ere) istaknuti grčki učenjak
[16] Dewing, B. H. (1916) "History of the Wars" Harvard University Press
[17] (oko 1126. - 1199. godine nove ere) autor najveće srednjovjekovne kronike
[18] Chabot, J B. (1901) ''Chronique de Michel le Syrien'' Ernest Leroux
[19] (oko 485. - 585. godine nove ere) rimski državnik, poznati proučavatelj antike
[20] Cassiodorus (2019) "The Variae" University of California Press
[21] Larsen, L. B.et al. (2008) "New ice core evidence for a volcanic cause of the A.D. 536 dust veil" Geophys. Res. Lett., 35
[22] We are going to see in chapter 19 that Vesuvius probably erupted ca. 536 AD but it doesn't account for the whole sulfate spike
[23] Keys, David (2000) "Catastrophe: an investigation into the origins of the modern world" Ballantine Pub
[24] Victoria C. Smith et al. (2020) "The magnitude and impact of the 431 CE Tierra Blanca Joven eruption of Ilopango, El Salvador" PNAS
[25] Rigby, Emma et al. (2004) "A comet impact in AD 536?" Astronomy & Geophysics. 45. 1.23 - 1.26. 10.1046
[26] Lunar and Planetary Institute Editors (2021) "Impact Induced perturbations of Atmosheric Sulfur" Lunar and Planetary Institute
[27] Procopius (2020) "History of the Wars" Nezavisno objavljeno
[28] (ca. 465 - 536 AD) A bishop and ecclesiastical historian
[29] Zachariah of Mitylene (1899) "The Syriac Chronicle" Methuen & Co
[30] Greg Bryant (1999) "The Dark Ages: Were They Darker Than We Imagined?" Universe
[31] Abbott, D. et al. (2014). "What Caused Terrestrial Dust Loading and Climate Downturns Between 533 and 540 A.D.?". Special Paper of the Geological Society of America. 505. 421-427. 10.1130/2014.2505(23).
[32] CRC Editors (2016). "Abundance Of Elements In The Earth's Crust And In The Sea" CRC Handbook of Chemistry and Physics, 97th edition p. 14-17
[33] Randy L. Korotev. (2021). "Some Meteorite Information: Metal, Iron, & Nickel". Washington University in St. Louis
[34] Korotev, 2021.
[35] Abbott, D. et al. (2014). "What Caused Terrestrial Dust Loading and Climate Downturns Between 533 and 540 A.D.?" Special Paper of the Geological Society of America 505. 421-427. 10.1130/2014.2505(23)
[36] Greenland Ice Sheet Project 2
[37] Abbott, D.H. et al. (2008) "Magnetite and Silicate Spherules from the GISP2 Core at the 536 A.D. Horizon" AGU Fall Meeting Abstracts
[38] Drabon N. (2014) "Spherules" In: Amils, R. et al. ''Encyclopedia of Astrobiology''. Springer
[39] Pogledajte Larsen dendrokronološki dijagram na početku ovog poglavlja
[40] Dallas Abbott Lamont - Doherty (2010) "Did a Conflagration of Comets Contribute Dust to the Earth and Cause Climate Downturns between 532 and 542 A.D.?" Earth Observatory of Columbia University
[41] Larsen, L. et al. (2008) "New ice core evidence for a volcanic cause of the A.D. 536 dust veil" Geophys. Res. Lett., 35, L04708
[42] Lescaudron, Pierre (2021) ''Susreti s kometima'' Red Pill Press, Poglavlje "Korelacija kometarne i vulkanske aktivnosti"
[43] J. Wickramasingh et al. (2010) "Comets and the Origin of Life". World Scientific Publishing Co
[44] Leneghan F. (2020) "Comets, omens and fear: understanding plague in the Middle Ages". University of Oxford
Komentar: Slijedeće poglavlje: Poglavlje 18.: Crna smrt