© AFPPropalestinske pristaše okupile su se na bdijenju u Columbus Circleu u New Yorku 29. studenog 2023.
Ovo je posebno tačno kada je jedna strana znatno jača od druge, dozvoljavajući grubu represiju, ropsko potčinjavanje, proterivanje ili istrebljenje slabije strane.
Pitajte Tutsije iz Ruande, Bosanske Muslimane Srebrenice, etničku manjinu Rohingya u Mjanmaru ili ovih dana Palestince u Gazi. Odnosno, pitajte ostatak koji je preživio nesagledivo nasilje koje je pokrenuto protiv njih sa genocidnim huškanjem i namjerom.
Vlada Izraela nastoji izbrisati palestinski narod. U proteklih sedam sedmica Palestinci su pretrpjeli gnjev izraelske istrebljivačke sile: kampanja tepih bombardiranja nemilosrdno cilja na civile koji bježe i civilnu infrastrukturu, uključujući bolnice, škole koje vode UN, džamije, crkve, pekare, rezervoare za vodu, pa čak i vozila hitne pomoći, u razmerama koje nisu do sada viđene.
Ogromni dijelovi naselja i porodica od pet generacija širom Gaze su uništeni. Više od 15.000 ljudi je navodno ubijeno, uključujući 6.000 djece, a bezbroj drugih je zatrpano ispod ruševina srušenih zgrada.
Komentar: Izraelski genocidni rat u Gazi, koji je u toku, do sada je ubio više od 20.000 palestinskih civila (više od 15.000 potvrđenih mrtvih, uključujući 6.150 djece i 4.000 žena, i više od 7.000 nestalih pod ruševinama), što je daleko nadmašilo prethodni pokolj.
Dozvolite mi da ponovim tu brojku: 6.000 djece je ubijeno u Gazi u samo sedam sedmica sukoba.
© AFPMuškarac drži dijete, oboje ozlijeđeno u izraelskom bombardiranju, u bolnici u Khan Younisu, Gaza, 24. listopada 2023.
I dok se individualna krivična odgovornost onih koji su lično odgovorni može tražiti na drugim mjestima, uključujući Međunarodni krivični sud (ICC), velika su očekivanja zbog mogućnosti Međunarodnog suda pravde (ICJ) ili Svjetskog suda, koji drži državu Izrael odgovornom za kršenje svojih ugovornih obaveza koje proizilaze iz Konvencije o genocidu.
Prestanite i odustanite
Važno je pitanje koje sredstvo nudi najproduktivniji ishod u pozivanju na odgovornost odgovornih za genocid počinjen nad Palestincima.
Države članice Konvencije o genocidu imaju zajednički interes da traže pravnu odgovornost na državnom nivou. Djelujući isključivo iz međunarodnog javnog interesa kako bi se podržao stub međunarodnog poretka zasnovanog na pravilima nakon Drugog svjetskog rata, svaka država potpisnica Konvencije o genocidu može se pozvati na nju pokretanjem postupka pred ICJ-om zbog navoda da je Izrael počinio genocid.Nakon toga, mogao bi zatražiti privremene mjere, tražeći da Izrael prestane i odustane od djela genocida, kako bi spriječio izvršenje genocida i sačuvao dokaze o istom.
Prema Konvenciji o genocidu, osnovna struktura zločina genocida zahtijeva razmatranje da li postoji zaštićena grupa, da li su počinjena djela u jednoj ili više navedenih kategorija člana II konvencije i da li su djela počinjena sa genocidne namjere.
O genocidnoj namjeri može se, 'u nedostatku izravnih eksplicitnih dokaza, zaključiti na temelju' posrednih dokazaZa potrebe Konvencije o genocidu, palestinski narod čini nacionalnu grupu. Palestinci u Gazi čine značajan dio palestinskog stanovništva.
Član II konvencije - kako je ponovo štampan u članu 6 Rimskog statuta MKS - navodi pet temeljnih djela genocida.
Prema Raz Segalu, profesoru holokausta i studija genocida, Izrael trenutno čini tri od ovih djela u Gazi.
To troje su: "1) Ubijanje članova grupe; 2) nanošenje teške tjelesne ili psihičke povrede članovima grupe; 3) Namjerno nametanje grupi uslova života sračunatih da dovedu do njenog fizičkog uništenja u cijelosti ili djelimično."
Definicije genocida
Od 25. novembra, izraelske vojne snage su navodno ubile više od 15.000 Palestinaca u Gazi, pri čemu je 30.000 pretrpjelo teške tjelesne ili psihičke ozljede, a još 7.000 se vodi kao nestalo, za koje se vjeruje da su zarobljeni pod ruševinama.
U popularnom diskursu, genocid se smatra istrebljenjem kroz organizirano masovno ubijanje. Međutim, Konvencija o genocidu utjelovljuje ideju da grupa može biti "uništena" djelima koja ne spadaju u masovno ubistvo. Namjerno uskraćivanje grupi ljudi resursa neophodnih za preživljavanje, kao što su hrana ili osnovne medicinske usluge, smještaj, ili provođenje sistematskih protjerivanja, može predstavljati ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i, zapravo, genocid.
Uvjeti bi doveli do uništenja grupe, ne trenutnom smrću, već podvrgavanjem njenih članova mjerama koje bi dovele do njihove spore smrti.
Izraelska vojna djela u Gazi poklapaju se s tim riječima. Nametnula je zagušujuću opsadu blokirane enklave, prekinuvši opskrbu Pojasa Gaze strujom i vodom - koje uglavnom kontrolira Izrael - i blokirajući ulazak hrane, goriva, medicinskih potrepština i drugih osnovnih stvari, što je dovelo do humanitarne katastrofe biblijskih razmjera.
Opsadno ratovanje - ometanje humanitarnog pristupa i namjerno izgladnjivanje civila - je nečuvena, ali sve veća taktika rata. Radi se o zabranjenom i krivično gonjenom ratnom zločinu prema međunarodnom humanitarnom pravu (MHP).
"Predajte se ili gladujte" je mnogo više od slučajnog nusproizvoda sukoba. To je dio izraelske politike - planirane, koordinirane i implementirane na najvišim ešalonima izraelske vlade da se Palestincima u Gazi nanese masovna patnja, što bi dovelo do njihovog fizičkog uništenja.
Kao što je svjetski poznati stručnjak za pravo genocida, William Schabas, zaključio:
"Ponašanje države Izrael pruža dokaze iz kojih se može zaključiti o genocidnoj namjeri."Prisilno premještanje
Osim masovnog ubijanja, kolosalnog uništavanja infrastrukture i opsadnog rata, Izrael je raselio 1,6 miliona ljudi - više od polovine stanovništva Gaze. Većina Palestinaca u Gazi su izbjeglice protjerane iz svojih domova u današnjem Izraelu u ratu 1948. ili njihovi potomci.
Postoje svi pokazatelji da je zvanična politika izraelske vlade oslanjanje prvenstveno na prisilno raseljavanje i masovni transfer stanovništva. I dok se prisilno premještanje ne smatra samostalnim pokazateljem namjere uništenja, ono je relevantno za razmatranje prilikom procjene genocidne namjere.
Direktni dokazi u obliku zapaljivih izjava visokih izraelskih vladinih i vojnih zvaničnika, uključujući premijera, ukazuju na to da se obim, brutalnost i sistematska priroda teških kršenja Izraela provode s genocidnom namjerom.
Genocidni jezik izraelske vlade i njenih agenata je i indikativan i predstavlja priznanje. Jasno ističe da država Izrael svojim djelima nastoji uništiti Palestince, kao grupu, u cijelosti ili djelimično.
Odgovornost i težnja za pravdom ne smiju biti ograničeni na suđenja nekolicini optuženih. Država Izrael može i mora biti pozvana na odgovornost
Brojni stručnjaci za genocid, zvaničnici UN-a i organizacije za ljudska prava javno su se složili s tom ocjenom.
Konvencija o genocidu prepoznaje odgovornost i na državnom i na individualnom nivou i poziva na odgovornost za oba.
Zahtjev za međunarodnom krivičnom odgovornošću za zločine počinjene nad Palestincima skreće pažnju sa drugih potencijalnih pravnih radnji, uprkos vjerodostojnom slučaju, zasnovanom na snažnim dokazima da Izrael pokušava počiniti, ako ne i aktivno, genocid nad Palestincima.
Odgovornost i težnja za pravdom ne smiju biti ograničeni na suđenja nekolicini optuženih. Država Izrael može i mora biti pozvana na odgovornost.
Dugotrajan proces
Bez obzira na zasluge vođenja individualne krivične odgovornosti, malo je vjerovatno da će akcija ICC-a pružiti trenutnu pomoć Palestincima u Gazi i ostatku okupiranih teritorija. To također neće rezultirati pritiskom na Izrael da promijeni kurs.
Akcija ICC-a je mnogo manje zadovoljavajuća nego što bi mnogi mogli zamisliti. Ne može tražiti privremene mjere za traženje privremene pomoći za Palestince. Osim toga, ICC, koji već ima otvorenu istragu o zločinima počinjenim u Palestini, ne nudi nikakve šanse za proces bez hapšenja i krivičnog gonjenja.
Štaviše, individualna krivična odgovornost može dovesti do zatvaranja nekoliko pojedinaca, ako ih ima. A ako ICC bude slijedio svoj uobičajeni vremenski okvir, bilo kakve optužbe protiv izraelskih zvaničnika vjerovatno će biti podignute za narednih pet godina.
Preliminarna ispitivanja ICC-a mjere se godinama, kao i potpune istrage. Potvrđivanje optužbe je dugotrajan proces prije dokazne faze. Osim toga, izvršenje naloga za hapšenje ICC-a predstavljalo bi stvarne izazove u ovom slučaju.
Konačno, ali što je još važnije, uspjeh slučaja ICC-a zavisio bi od toga koliko daleko bi sud želio odvesti pitanje genocida. Međunarodni sudovi, posebno Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju - ali i ICC, u odlukama o nalogu za hapšenje Omara al-Bashira - tumačili su zakon o genocidu, uključujući i problematično pitanje namjere, usko i oprezno.
S druge strane, potpuno iskorišten slučaj ICJ-a i pravna presuda o meritumu pitanja odgovornosti izraelske države za genocid nude realniju priliku da se okonča nekažnjiva represija i genocidno nasilje nad palestinskim narodom.
ICJ je glavni pravosudni organ Ujedinjenih naroda. Kao mehanizam za rješavanje sporova i državnocentričan sud, njegova uloga je da rješava, u skladu s međunarodnim pravom, pravne sporove koje mu predaju suverene države i daje savjetodavna mišljenja o pravnim pitanjima koja mu upućuju ovlašteni organi UN-a i specijalizirane agencije.
Postoji jurisdikcijska osnova za ICJ da presuđuje u sporu oko izraelske usklađenosti s Konvencijom o genocidu, uključujući obvezu države da ne počini genocid. Izrael je država potpisnica Konvencije o genocidu.
Član IX konvencije kaže da svaka strana ugovornica može podnijeti spor između sebe i druge ugovorne strane u vezi s tumačenjem, primjenom ili ispunjenjem konvencije ICJ-u, uključujući i sporove o odgovornosti države za genocid. Šesnaest država je uložilo rezerve u vezi sa članom IX, ali Izrael nije.
Neposredni efekti
Kako sukob bjesni u Gazi, pozivanje na član IX Konvencije o genocidu bio bi razuman potez za nekoliko država članica, uključujući Brazil, Boliviju, Južnu Afriku i druge, da djeluju zajedno i pokrenu slučaj protiv Izraela.
Ovo proizilazi iz ideje da je genocid pitanje od interesa za međunarodnu zajednicu u cjelini i da je imperativna norma (tj. erga omnes i jus cogens, pravni status za određene međunarodne zločine). Prilikom pokretanja postupka pred Međunarodnim sudom pravde, podnosioci predstavke moraju poduzeti korake da postave čvrste činjenične osnove kako bi formirali osnovu za postojanje "spora" sa državom Izrael kada se pojavi pitanje nadležnosti.
Traženje prava na ICJ također bi ponudilo forum unutar kojeg bi Izrael bio pozvan da odgovori na optužbe za genocid u formalnom i kontradiktornom, presuđujućem okruženju.
Izrael bi najvjerovatnije odlučio da se ne pojavi pred sudom, ali bi postupak ponudio vrijedan činjenični prikaz o teškim kršenjima prava Izraela prema Palestincima.
Što je još važnije, korist od akcije ICJ-a bila bi trenutna, jer može priuštiti mogućnost privremenih mjera kojima se traži da Izrael prestane i odustane od djela genocida, spriječi počinjenje genocida i sačuva dokaze o istom.
Hitne mjere bi bile pravno obavezujuće za Izrael. Nereagiranje Izraela predstavljalo bi daljnje kršenje s daljnjim posljedicama.
Užas koji se odvija u Gazi mora se shvatiti ne izolirano, već kao dio kontinuuma kako je nekažnjivost za prošla sistematska zlostavljanja koja je počinio Izrael pravilo, a ne izuzetak.
Decenijama je palestinski narod tonuo u ponor bespravnosti. Izraelska kampanja institucionaliziranog ugnjetavanja, dominacije, uskraćivanja osnovnih ljudskih prava i režima aparthejda, zajedno s diskursom koji dehumanizira Palestince, već je potaknula rasprave o genocidu tihog spaljivanja.
U sukobu u kojem se međunarodno pravo čini užasno manjkavim, gdje civili snose najveći teret patnje, uz masovnu smrt i kolosalna razaranja, ICJ predstavlja odmah dostupan pravni lijek i kritično oruđe za narušavanje uobičajenog poslovanja, vraćanje zakonitosti i okončanje nekažnjivosti .
Države članice Konvencije o genocidu sada moraju odlučiti gdje se nalaze i da li žele biti na "pravoj strani historije" u traženju i postizanju pravde za palestinske građane.
(TBT, MEE)
Komentari čitatelja
na naše novosti