© ReutersŽena drži stranicu novina s popisom imena ljudi ubijenih u Gazi tijekom skupa podrške Palestini ispred zgrade The New York Timesa u New Yorku, SAD, 9. studenog 2023.
Užasne tvrdnje o obezglavljenim i spaljenim bebama, masovnom silovanju žena i drugim nepotvrđenim zločinima naširoko su rasprostranjene u zapadnom svijetu koji je rasistički nastrojen nadmoći bijelaca spreman povjerovati u bilo kakvu izraelsku tvrdnju o rasno inferiornim Palestincima.
Kao stenografi za izraelsku vladu, zapadni mejnstrim mediji su odmah počeli da izveštavaju o neutemeljenim tvrdnjama kao neospornoj istini, prije nego što su mnoge od njih tiho povukli. Predsjednik Joe Biden, u međuvremenu, nastavlja besramno propagirati ove klevete kao činjenice.
Izraelski svjedoci događaja od 7. oktobra svjedočili su da su izraelske snage gađale i ubijale podjednako izraelske civile i borce Hamasa. Izrael je kasnije priznao da je spalio stotine ljudi jer je smanjio početni broj poginulih. Izvještaji su također ukazivali da je izraelsko granatiranje izraelskih domova i vojnih baza izazvalo smrt izraelskih vojnih snaga, spaljene domove i druga razaranja.
Ipak, takva otkrića nisu odvratila zapadne medije i vlade da poput papagaja ponavljaju izraelske rasističke izmišljotine.
Sva "cjepiva" (uključujući zapadne, arapske i izraelske akademske plaćenike) dostupne od sredine 1950-ih za cijepljenje zapadnih zvaničnika i mejnstrim novinara protiv rasizma kojim drže Palestince i druge Arape, pokazale su se nedjelotvornim i nisu se uspjele suprotstaviti dubini njihove mržnje.
Iako su mnogi prihvatili navodni broj poginulih u Izraelu, dominantno raspoloženje u arapskom svijetu smatralo je da je teško povjerovati u čudnovate izraelske tvrdnje, a većina je sumnjala u njihovu autentičnost od samog početka. Sam Hamas je negirao da su mu izraelski civili bili meta napada.
Ali skepticizam među Arapima nema nikakve veze sa nekom svjesnom ili nesvjesnom pristrasnošću prema "jevrejskoj" državi. Zloglasni nedostatak kredibiliteta Izraela je razlog zašto većina ne vjeruje njegovim tvrdnjama.
'Zapanjujući' rekord laži
Od 1948. Izrael je sakupio zapanjujuću evidenciju laži, mitova i izmišljotina - baš kao što je to cionistički pokret činio od svog nastanka. Tokom posljednjih 75 godina, arapski i evropski istraživači su intenzivno radili na razotkrivanju ovih laži. Od sredine 1980-ih, izraelski historičari su također razotkrivali izraelske izmišljotine kroz vlastite zvanične državne i vojne arhive.
Najveća laž Izraela od svih je njegov temelj, koji je počivao na velikom cionističkom zločinu etničkog čišćenja. Između 30. novembra 1947. i 14. maja 1948., kada su kolonisti proglasili uspostavljanje Države Izrael, cionisti su protjerali 400.000 Palestinaca iz njihovih domova i još 350.000 do decembra 1948. godine.
Tokom svog rata etničkog čišćenja, cionističke bande počinile su na desetine masakra i niz nasilnih zločina, uključujući silovanje palestinskih žena i djevojaka. Ipak, uprkos svim dokazima koji govore suprotno, Izrael i njegovi propagandisti i dalje insistiraju na tome da Palestinci nisu protjerani i da su otišli dragovoljno.
Tokom 1950-ih i 1960-ih, izraelska vlada je dalje tvrdila da su Palestinci samoprotjerani kao odgovor na radio emisije i naređenja susjednih arapskih lidera. Palestinci su navodno dobili instrukcije da napuste Palestinu kako bi arapske vojske mogle intervenirati i protjerati Jevreje koji su kolonizirali.
Izrael je od 1967. godine držao kao taoce cijeli palestinski narod koji živi na Zapadnoj obali, u Gazi i u istočnom Jerusalemu.
Međutim, opsežna istraživanja iz tog perioda pokazala su da takve radio emisije nikada nisu rađene, dok su stvarne emisije pozivale Palestince da ostanu postojani na svojim zemljama radije nego da ih napuste. Izraelski fabrikatori na kraju nisu bili u stanju proizvesti niti jednu emisiju kojom bi dokazali svoju propagandu, za koju su se nadali da će ih osloboditi ratnog zločina etničkog čišćenja.
Zaista, cionističke radio emisije su pozivale Palestince da odu putem laži i manipulacije, uključujući psihološki rat kako bi se izazvala panika među Palestincima pričama o širenju bolesti.
Trajna zvanična izraelska laž da cionisti nisu imali namjeru protjerati Palestince iz njihovih zemalja proteže se do ranih godina cionističkog pokreta.
Palestinci su 1923. protestirali Britancima da cionisti žele ukrasti njihovu zemlju i protjerati ih, zabrinutost koju je Herbert Samuel, britanski jevrejski visoki povjerenik Palestine, odbacio kao neosnovanu. U svojim sastancima s britanskom vladom, Samuel je prikrivao da je arapska opozicija cionizmu zasnovana na "nerazumijevanju" njegovih ciljeva i da odgovorni cionistički vođe ne namjeravaju konfiscirati arapske zemlje ili preplaviti zemlju jevrejskim imigrantima.
To što su većina onih koji danas žive u Gazi sami ili su potomci Palestinaca protjeranih 1948. teško da je irelevantno za trenutni zahtjev Izraela da se sami protjeraju na egipatski Sinaj ili da se suoče s uništenjem.
Ironija ovog nedavnog plana etničkog čišćenja je u tome što je Generalna skupština Ujedinjenih nacija usvojila Rezoluciju 194 (III) u decembru 1948., zahtijevajući da Izrael vrati Palestince koje je protjerao. Rezolucija se potvrđuje svake godine i jedna je od desetina rezolucija koje Izrael i dalje krši.
Ovo je srž izraelskog pokolja u Gazi i na Zapadnoj obali.
Ujedinjene nacije i njihovi dužnosnici koji su podvrgnuti američkoj kontroli i diktatu nisu se usudili zahtijevati da, ako Palestinci u Gazi moraju negdje otići, onda im treba dopustiti da se vrate u svoje zemlje i domove unutar Izraela, kao što zahtijevaju međunarodno pravo i rezolucije UN-a.
Ni Antonio Guterres niti bilo ko od njegovih miljenika se nije usudio postaviti takav zahtjev ili pozvati Izrael na odgovornost prema rezolucijama UN-a. Jedino je egipatski predsjednik Abdel Fattah el-Sisi, koji je kao odgovor na izraelski, evropski i američki pritisak da dozvoli Izraelu da protjera Palestince u Egipat, predložio da Izrael treba da ih preseli unutar svoje teritorije u pustinju Naqab.
Uzimanje talaca
Jedna od mnogih izraelskih laži nakon 1967. bila je da drži okupirane palestinske teritorije i njihovo palestinsko stanovništvo kao taoce sve dok "Arapi" ne pristanu priznati ih i sklopiti mirovne sporazume s njima. Tek tada bi vratila teritorije i oslobodila palestinsko stanovništvo koje je držala kao taoce.
Ovo je sadržano u izraelskoj i američkoj formuli "zemlja za mir". S obzirom na spektakularne laži koje Izrael redovno prodaje, teško da je iko (uključujući Palestinske vlasti i druge arapske lidere koji se pretvaraju da im vjeruju), osim istinski lahkovjernih, ikada prihvatio ovakve tvrdnje.
Praksa uzimanja civila za taoce radi cjenkanja za oslobađanje zatvorenika je zaista izraelska inovacija. U decembru 1954. izraelski borbeni avioni su oteli sirijski civilni avion kako bi uhvatili taoce i zamijenili ih za četiri izraelska vojnika koji su zarobljeni u Siriji nakon što su se nekoliko dana ranije infiltrirali na granicu.
U svom dnevniku Moshe Sharet, tadašnji izraelski premijer, naveo je da ga je američki State Department obavjestio da je "naša akcija bila bez presedana u historiji međunarodne prakse".
Uz odbijanje Sirije i međunarodnu osudu Izraela koji je spriječio bilo kakvu razmjenu, Izrael je pokrenuo napad na Siriju godinu dana kasnije, u decembru 1955., ubivši 56 Sirijaca, uključujući tri žene, i otevši 30 Sirijaca kao taoce za razmjenu za četiri izraelska vojnika.
Dok je uzimanje civilnih talaca nezakonit čin, pokušaji Zapada da Palestince prikažu "varvarima" zato što su to izveli, ignorirajući izraelske zločine, sastavni su dio tekuće propagande.
"Civilizirani" Izraelci ne samo da su uveli ovu praksu, već imaju u svojim tamnicama više od 9.000 otetih Palestinaca (uključujući 85 žena i 350 djece, od kojih je 180 upravo pušteno na slobodu u posljednjoj razmjeni). Više od 3.290 njih, uključujući stotine žena i djece, oteo je Izrael sa Zapadne obale i istočnog Jerusalema samo od 7. oktobra.
Izrael je od 1967. godine držao kao taoce cijeli palestinski narod koji živi na Zapadnoj obali, u Gazi i istočnom Jerusalemu. Od 2006. zatvarao je one u Gazi u najvećem zatvoru na otvorenom na svijetu i sada ih ubija osim ako ne pristanu na samoprotjerivanje.
Zapadna osuda Hamasa, kojeg Izrael i većina zapadnih sila naziva terorističkom organizacijom, zbog uzimanja izraelskih civila za taoce (čiji je broj mali u poređenju s palestinskim civilima koje je Izrael oteo prije i nakon 7. oktobra) potvrđuje potpuno licemjerje "univerzalne" vrijednosti ovog rasističkog liberalnog Zapada.
Razumni zahtjevi
Ako ništa drugo, Amerikanci, Britanci i Evropljani bi trebali narediti svojim državljanima, kao ilegalnim kolonijalnim naseljenicima na Zapadnoj obali i Istočnom Jerusalemu, da napuste okupirane teritorije i vrate se u svoje matične zemlje.
U 2017. procijenjeno je da su oko 65.000 američkih državljana bili kolonijalni doseljenici samo na Zapadnoj obali (15 posto ukupne populacije doseljenika u to vrijeme), ne računajući istočni Jerusalem. Oni čine skoro trećinu od 200.000 američkih doseljenika koji žive u Izraelu i na okupiranim teritorijama. Mnogi među njima sebe smatraju "liberalima" i "ljevičarima" i obrazovani su profesionalci.
Izraelska vlada plasirala je niz laži i o palestinskom narodu i o 'demokratskoj' prirodi svoje vlastite jevrejske suprematističke kolonijalne države od 1948.
Činjenica da najmanje milion izraelskih Jevreja ima evropsko i američko državljanstvo trebala bi natjerati SAD i evropske zemlje da ih pozovu nazad u svoje matične zemlje kako bi osigurali svoju sigurnost i kako bi mogli napraviti mjesta za autohtone Palestince u Gazi, koje su kolonizirali raseljeni, da se vrate u svoje prvobitne domove i zemlje u skladu sa međunarodnim pravom i rezolucijama UN-a.
Nijedan arapski lider, a kamoli Palestinska uprava, ne bi se usudio postaviti takve zahtjeve, bilo javno ili privatno, Amerikancima i Evropljanima. Ipak, ovi razumni zahtjevi, koji su u skladu s međunarodnim legitimitetom, mogli bi doprinijeti okončanju ratobornog insistiranja Izraela na održavanju jevrejske nadmoći i kolonijalizma naseljenika u zemlji Palestinaca.
Razmjere izraelskog divljaštva od 7. oktobra nadmašili su njegove prethodne varvarske ratove. Cionistički napad 1947-1948 za osvajanje Palestine ubio je više od 13.000 Palestinaca, od kojih su više od 11.000 bili civili (ne računajući 3.700 ubijenih arapskih vojnika i neregularnih vojnika). Izraelska invazija na Liban 1982. godine ubila je više od 18.000 palestinskih i libanonskih civila.
Izraelski genocidni rat u Gazi, koji je u toku, do sada je ubio više od 20.000 palestinskih civila (više od 15.000 potvrđenih mrtvih, uključujući 6.150 djece i 4.000 žena, i više od 7.000 nestalih pod ruševinama), što je daleko nadmašilo prethodni pokolj.
Ipak, bez obzira koliko se njegove laži redovno razotkrivaju, Izrael nastavlja sa svojom propagandom neometan činjenicama, siguran da su njegove izmišljotine uvijek vjerodostojne Izraelcima i zapadnjacima jer ih podržava antipalestinski, antiarapski i antimuslimanski rasizam .
Izvan Zapada, a posebno u arapskom i muslimanskom svijetu, izraelska rasistička propaganda nema nikakav kredibilitet, jer ga ni ne treba imati.
(TBT, MEE)
Komentar: Pogledajte također: