Sukob koji se zadržava na jednom mjestu i dalje može promijeniti proračune na drugom, posebno u tjesnacu Bab al-Mandab, gdje se Jemen suočava s Afričkim rogom i gdje se globalna trgovina sužava u sporni pomorski prolaz.
Taj se pritisak sada osjeća diljem Crvenog mora. Ono što je započelo kao izravna američko-izraelska kampanja protiv Irana proširilo se izvan Perzijskog zaljeva, uvlačeći Afrički rog u sigurnosnu jednadžbu koju oblikuju Hormuz, Bab al-Mandab i kretanje energije, trgovine i vojne moći. Svaka napetost u Perzijskom zaljevu stoga se brzo osjeća diljem Afričkog roga.
Mogućnost da se bilo kakav obnovljeni sukob velikih razmjera s Iranom preseli u ove vode više nije mala. Iranski i jemenski dužnosnici više su puta signalizirali da pomorski koridori neće ostati netaknuti ako se rat ponovno rasplamsa. To je Crveno more i Bab al-Mandab pretvorilo u dio šireg sukoba, a ne u sporednu arenu uz njega.
U tom kontekstu, unutar Afričkog roga počeli su se pojavljivati upečatljivi politički i sigurnosni pokazatelji. Somalija je objavila stavove o izraelskom brodarstvu i plovilima, dok su se SAD okrenule Eritreji u pokušaju da je uvuku u regionalne aranžmane povezane sa sigurnošću Crvenog mora. Postupno, zemlje Afričkog roga postaju dio šire jednadžbe sukoba povezane s ratom protiv Irana.
Somalija se nedavno pojavila kao jedna od država koje se uključuju u jednadžbu Crvenog mora i Bab al-Mandaba kroz politički diskurs oblikovan regionalnim napetostima. To je uslijedilo nakon izjava o sprječavanju prolaska izraelskih brodova, potez koji je uslijedio u kontekstu rastućih napetosti oko zbližavanja između Izraela i "Somalilanda" i priznanja potonjeg od strane Tel Aviva kao države unutar širih sigurnosnih i političkih aranžmana.
Somalijska deklaracija imala je političku težinu koja je prelazila samu temu plovidbe. Odražavala je pokušaj Mogadiša da pokaže da se na svako kršenje njegovog teritorijalnog integriteta ili bilo kakvo izraelsko sudjelovanje u dosjeu "Somaliland" može odgovoriti političkim pritiskom koji se proteže na pomorski prostor oko Crvenog mora. Za Somaliju more postaje alat za obranu suvereniteta na kopnu.
Ove izjave još nisu prerasle u praktične mjere sposobne nametnuti de facto zatvaranje ili prisiliti na izravnu promjenu međunarodne plovidbe. Ali one otkrivaju važnu promjenu u prirodi političkog diskursa unutar Afričkog roga.
Ovaj stav također otvara vrata ograničenoj političkoj ili sigurnosnoj suradnji između Mogadiša s jedne strane i Sane ili Teherana s druge strane. Takva bi suradnja ostala ograničena unutarnjim sposobnostima Somalije te njezinim sigurnosnim i političkim složenostima. Ali sama mogućnost ovog usklađivanja značajna je u vrijeme kada je Crveno more postalo poprište odvraćanja.
Somalijski stav dobiva na važnosti u svjetlu rata protiv Irana i rastućih strahova povezanih s još jednim zatvaranjem Hormuškog tjesnaca, uz mogućnost da bi se sukob mogao proširiti na druge pomorske koridore, posebno Bab al-Mandab. Čini se da Somalija koristi trenutnu regionalnu napetost i promjene u okolnom strateškom okruženju kako bi se, unutar svojih mogućnosti, nametnula kao strana s glasom unutar jednadžbe Crvenog mora.
Mogadišu također koristi pojačana međunarodna osjetljivost prema sigurnosti plovidbe. U tom kontekstu, somalijska retorika može se protumačiti kao jedna od neizravnih posljedica rata protiv Irana na Rogu Afrike. Rat je otvorio vrata državama koje su se nekoć tretirale kao marginalne u regionalnim jednadžbama odvraćanja da podignu plafon svog političkog diskursa suočene s izraelskim potezima i ekscesima u regiji.
Unatoč ograničenim somalijskim sposobnostima, važnost ovog položaja ostaje vezana uz njezinu geografiju. Somalija izravno gleda na prilaze Crvenom moru i pomorske koridore u blizini Bab al-Mandaba. To daje svakoj političkoj promjeni u njezinom položaju stratešku težinu izvan njezinih stvarnih vojnih kapaciteta, posebno jer se Washington i Tel Aviv boje širenja pomorskih prijetnji.
Eritreja se vraća u američke izračune
Paralelno sa somalijskim slučajem, pojavio se još jedan jednako važan razvoj događaja u izvješćima o američkom potezu ukidanja sankcija Eritreji. Ovaj korak nadilazi okvir bilateralnih odnosa između Washingtona i Asmare. Izravno je povezan s ubrzanim sigurnosnim transformacijama u Crvenom moru i na Rogu Afrike uzrokovanim ratom protiv Irana.
Eritreja ima vrlo osjetljiv geografski položaj na afričkoj obali Crvenog mora. Zbog toga je ponovno postala predmetom interesa američkih proračuna vezanih uz sigurnost plovidbe i mogućnost šireg pomorskog sukoba u regiji.
Čini se da SAD smatraju Afrički rog ključnim dijelom svih budućih sigurnosnih aranžmana vezanih uz Bab al-Mandab. To je posebno istinito jer rastu strahovi da bi se pomorske prijetnje s Crvenog mora mogle proširiti, bilo kroz operacije vezane uz Sanu ili kroz širu mogućnost da se rat protiv Irana preseli u međunarodne plovne putove.
Otvaranje komunikacijskih kanala s Eritrejom stoga bi moglo odražavati pokušaj SAD-a da osigura stratešku marginu djelovanja na suprotnoj obali Bab al-Mandaba. Takva margina omogućila bi Washingtonu da ojača svoju sigurnosnu i vojnu prisutnost ili izgradi nove logističke i obavještajne aranžmane u regiji.
Ovaj potez također odražava rastuće shvaćanje SAD-a da bilo kakav dugoročni poremećaj u Bab al-Mandabu neće ostati ograničen na jemenske teritorijalne vode. Njegovi učinci proširili bi se na cijeli pomorski prostor koji okružuje Afrički rog, čineći države Crvenog mora, posebno Eritreju, dijelom šire regionalne jednadžbe sukoba.
Zbog toga se pitanje ukidanja sankcija ne može odvojiti od napora za oblikovanje sigurnosne ravnoteže u Crvenom moru. Pomorski koridori postali su jedno od najvažnijih neizravnih bojišta povezanih s ratom protiv Irana.
Ovaj američki potez dobiva na značaju u usporedbi s nedavnim stavom Somalije. Zemlje Afričkog roga, unatoč svojim različitim mogućnostima, počele su uključivati Crveno more i Bab al-Mandab u svoj politički i sigurnosni diskurs. To je vidljivo i u napetostima povezanim sa "Somalilandom" i izraelskom plovidbom, te u premještanju regionalnih i međunarodnih sila na afričkoj obali Crvenog mora.
Ratna ekonomija stiže do Američkog roga
Somalija i Eritreja možda se čine kao da se kreću odvojenim putevima, ali obje ukazuju na isti sukob oko Bab al-Mandaba. Rat protiv Irana ubrzao je borbu za oblikovanje utjecaja oko tjesnaca, istovremeno preoblikujući Afrički rog kao strateški produžetak Crvenog mora - izravno povezanog s Hormuzom, Arapskim morem i Perzijskim zaljevom.
Ali utjecaj rata na Iran u Afričkom rogu nije ograničen samo na raspršene političke stavove ili diplomatske i sigurnosne poteze. Proteže se na strateško okruženje cijele regije.
Afrički rog, koji se posljednjih godina često tretirao kao geografska margina uz sukobe u Zapadnoj Aziji, postupno se pretvara u zonu koja se preklapa s regionalnim sigurnosnim jednadžbama vezanim uz Crveno more i Perzijski zaljev. Opasnost ove transformacije leži u činjenici da su zemlje regije, iako nisu izravne strane u ratu, postale izloženije njegovim ekonomskim, sigurnosnim i političkim reperkusijama.
Poremećaj plovidbe u Crvenom moru ili eskalacija prijetnji kod Bab al-Mandaba ugrozili bi gospodarstva koja gotovo u potpunosti ovise o tim koridorima. Etiopija je jasan primjer, budući da njezina trgovina prolazi kroz Džibuti. Sam Džibuti je još jedan primjer, budući da njegov ekonomski značaj uvelike počiva na njegovoj ulozi pomorskog logističkog središta.
Svaki šok za stabilnost u Perzijskom zaljevu, posebno u UAE-u, utjecao bi i na nekoliko zemalja na Afričkom rogu. To je zbog političkih i sigurnosnih intervencija Abu Dhabija u tim državama, kao i njegovog ekonomskog utjecaja. Na taj bi utjecaj utjecalo smanjenje ulaganja ili ciljanje interesa Emirata u regiji, posebno rad Abu Dhabi Ports Group, koja je vrlo aktivna diljem Afričkog roga.
Rat je još jednom istaknuo vojnu i stratešku vrijednost obala i luka Afričkog roga, od Džibutija do Berbere i Assaba, kao potencijalnih sidrišta za sve nove sigurnosne aranžmane povezane sa širim sukobom.
Analiza Instituta Horn sugerira da dublji utjecaj rata na Iran na Afričkom rogu nije ograničen samo na mogućnost vojnih operacija koje se kreću prema Bab al-Mandabu ili Crvenom moru. Također je povezan sa strukturnim odnosom regije s Perzijskim zaljevom.
Iz ove perspektive, Afrički rog predstavlja izravno ekonomsko, društveno i sigurnosno proširenje Zaljeva. Svaka eskalacija u Zaljevu stoga se može brzo odraziti na afričkoj obali Crvenog mora. Ta međuovisnost vidljiva je kroz doznake migrantske radne snage, ulaganja zemalja Zaljeva u luke, infrastrukturu i poljoprivredu te vitalnu ovisnost nekih zemalja Afričkog roga o sigurnosti plovidbe u Crvenom moru.
Rat protiv Irana jasno je pokazao da će svako dublje uključivanje u Zaljev poslati izravne udarne valove diljem Afričkog roga.
Etiopija nudi jasan primjer ovog obrasca neizravne izloženosti, onog koji nadilazi sam Bab al-Mandab. Njena ranjivost na rat vezana je uz tri međusobno povezana kruga: globalnu naftu, budući da uvozi gotovo sve svoje potrebe za naftom; sigurnost Crvenog mora, budući da 95 posto njene trgovine prolazi kroz Džibuti i Crveno more; i njen bliski ekonomski odnos s UAE, njenim najvećim partnerom u Perzijskom zaljevu.
To znači da bi svaka eskalacija s Iranom mogla izazvati unutarnju ekonomsku krizu u Addis Abebi, čak i bez ijednog ispaljenog metka na etiopskom tlu.
Analitičke procjene u izvješću African Security Analysis ukazuju na to da zemlje Afričkog roga, iako nisu izravno uključene u rat protiv Irana, postaju sve izloženije njegovim posljedicama, posebno putem pomorskih koridora, lanaca opskrbe i energetskih tržišta.
Izvješće naglašava da trenutnu krizu ne definira izravna vojna ekspanzija prema Africi. Umjesto toga, definiraju je preklapajući pritisci uzrokovani previranjima u Hormuškom i Bab al-Mandabskom tjesnacu. To stvara svojevrsnu "zonu ekonomskih i sigurnosnih posljedica" koja se proteže do Crvenog mora i Afričkog roga.
Crvenomorske rute i nova karta utjecaja
Na kraju se pojavljuje ključno pitanje: sudjelovanje zaljevskih država u ratu protiv Irana i njihov negativan utjecaj na taj rat imat će izravne posljedice za zemlje Afričkog roga. Istovremeno, moglo bi dovesti i do relativnog pada utjecaja zaljevskih država unutar ove regije.
Takav pad otvorio bi prostor za prisutnost i utjecaj drugih država koje bi mogle stajati izvan tradicionalnog američkog kišobrana. To znači da posljedice rata nisu ograničene samo na preoblikovanje sigurnosne ravnoteže. One se protežu i na preraspodjelu središta utjecaja na Afričkom rogu.
Iz ove perspektive, zemlje Afričkog roga mogle bi se brzo kretati prema pristupima temeljenim na prioritetu svojih neposrednih interesa i pokušajima upravljanja svojom sigurnošću izvan krugova polarizacije i regionalnih sukoba. To odražava rastuću želju za smanjenjem ovisnosti o vanjskim silama i izbjegavanjem sudjelovanja u sukobima koji od početka nisu bili njihovi.
Istodobno, ove promjene mogu potaknuti neke države da preispitaju svoja tradicionalna savezništva ili sklope nove aranžmane koji nadilaze prethodne saveze. Somalija je jedan primjer. Njezin stav o izraelskom brodarstvu presijeca se s interesima Sane i Teherana, dok njegove duboke obrambene i pomorske veze s Turskom daju Mogadišu još jednu vanjsku polugu izvan poretka usmjerenog na Zaljev.
Općenito, ova dinamika pokazuje da je jedan od ishoda rata protiv Irana njegov doprinos redefiniranju položaja Afričkog roga unutar regionalnog i međunarodnog poretka. Ove promjene vjerojatno će otvoriti vrata drugim međunarodnim silama, poput Kine, da ojačaju svoju ekonomsku i stratešku prisutnost u regiji.
Stoga se ovaj rat ne može promatrati samo kao sukob koji prolazi kroz pomorske koridore ili ih utječe. To je rat koji se vodi kroz te koridore i koji utječe na okolnu regionalnu geografiju. To uključuje i Afrički rog, jedno od najosjetljivijih područja u ravnoteži međunarodne moći.
Komentar: Povezano: Izraelski pritisak za bazu u Somalilandu izaziva strahove od šireg rata